"Suvišne su rijeci sad na rastanku, na kraju,
kada i naši dodiri već odavno sve o nama znaju,
kada hladnoća srca postaje gora od hladnoće tijela,
i kada veza počne da se cijepa na dva udaljena dijela.

Suvišne su rijeci sada, jer ne mogu nista opisati,
suvišni su dodiri sada, jer ne mogu nista promijeniti,
sada, kada i poljupci ne ulijevaju u srce neku nadu,
kasno je da se podiže nešto sto je već odavno u padu.

Suvišne su rijeci, koje ne mogu u ovom trenutku ni reci,
suvišni su i snovi, jer ne mogu kraj tebe sada leci,
pa da ih kao nekad zagrljeni od sanjamo opet zajedno,
kada smo bili dva tijela, a imali vrelo srce samo jedno.

Suvišne su rijeci sada, kada vise nista ne osjećamo,
kada se samo lijepih događaja iz prošlosti prisjećamo,
kada i one pozitivne vibracije iz zraka nestaju,
kada samo zajedničke slike, kao dokaz ostaju da traju.

Suvišne su rijeci i zato se samo okreni i polako idi,
pokušaj da ne plačeš, jer može netko da te vidi,
možda će pomisliti kako me još uvijek voliš i još želiš,
ali i sama znaš da sa mnom nemaš vise nista da dijeliš.

Suvišne su rijeci..."