"Ponekada bih željela da obrišem prošlost...
Da je se nikada vise ne sjećam...
Voljela bih da se vratim vrijeme unazad i da ispravim sve svoje greške..
Bilo bi lijepo,znam...
Voljela bih da počnem život ispočetka..
Da budem drugačija osoba..
Da nikada ne pomislim na nešto ružno...
Da nikada nikome ne zadam tugu,bol,jad...
Voljela bih da sam samo jedna osjećajna,dobra i vesela osoba...
Svi tako misle, ali ja znam u dubini duše i da nisam bas takva kakvom se činim...
Život me mijenja iz dana u dana...
Zbunjena sam,ne znam šta da mislim o pojedinim stvarima...
Želim da vjerujem u bolje sutra... Ali ne znam dali je to moguće...
Bojim se...Uistinu se bojim nekih situacija..
Neke stvari bi mogle da mi okrenu život naopačke..
Ali ja to ne želim..Kažem da sam vesela..
Ne,nisam lažem..Život mi je crn..
Ne želim tugu,uistinu ne želim je...
Voljela bih da je sve ovo san iz koga ću se uskoro probuditi...
I shvatiti da je to samo noćna mora koja se nikada neće ponoviti..
Voljela bih..Ali to se neće desiti znam...
Vrijeme tako brzo prolazi...Svaki početak ima kraj...
Ja se bojim toga kraja...Raspoloženja su mi pomiješana..
Nisam sretna ali ipak osjećam djelić te sreće duboko u meni....
Listopadski dani su mi veoma tmurni i tužni..
Kao da su svi u snu iz kojega će se probuditi tek kada dođe proljeće..
Ali ono nije ni na pragu...Možda me to proljeće promijeni i usreći..
Nadam se....Možda to sunce i toplota promijene moje raspoloženje..
Ne želim da marim za stvari oko mene..Želim da marim za svoje raspoloženje..
Želim sreću...Mogu li je gdje kupiti ?"