Noćas ostavi uski snop svjetlosti,

da obasja uvelu ružu i ugašenu svijeću,

noćas ostavi samo trag mirisa svog,

da podsjeti me, da nekad,

živa bila sam..

Noćas me dotakni vrelinom usana

u kosu mi spusti vjetar sjećanja,

kroz dušu neka prolaze sjene kajanja,

još jednom se sjeti nas,

možda ostaneš..

Prva sam bila što te ljubila,

vrelinom vatre a sjajem leda,

grijeh na kožu spustila,

dok sanjala sam na tvojim grudima..

Vjetrovi prošlosti misli donose,

u skrovište moje gdje ljubav počiva,

u okovima željeznim,sa tijelom nebeskim,

zauvijek ležim krvavo sama,

sad samo nestvarna sjena osjećaja..

Na obroncima oronulih suza,

vjekovima čekam i čekati ću,

možda ćeš doći, skinuti pepeo,

sa lica sivog, sa tijela mrtvog..