Kazaljke već predugo nijemo klize po ivicama mog nemira..ostala sam zarobljena u zjenici tvoga pogleda...
Jasno mi je da nisam tvoja princeza, Ona koja se čeka cijeli život, ali mili ja i ulogu kraljice savršeno dobro znam da odglumim, bez previše patetike i pretjerane šminke...
U desnom oku neka čudna kapljica sjaji...pitam se koliko će dugo padati da dotakne rub srca...vrijeme...
Dani, sati, minute, sekunde čežnje za tobom i kad te ugledam praznina, ne u meni, nego između nas...
I suze se začas raspu kao pokidani biseri po svijetu i život proleti kao brzi voz, ali onaj koji vječito vuče neki teret sa sobom, onaj koji satima čeka na krivom kolosijeku neki neobični signal da bi potom vješto projurio najvećom brzinom kroz najljepši pejzaž na svijetu..
Scenarij nam bas i nije naklonjen...meni nije, tebi je sve to samo jeftin triler u kom gledaš kako strada komadić moga srca koji te beskrajno voli..