..ponekad u tišini prostora svog zatvaram oči i prikrivam lice rukama, ne želim da nitko vidi moje suze i moju bol, jer ponekad me sram..
koliko sam slaba i osjećajna, pretjerano lomljiva i poražena..nakon svega,
samo sam ljudsko biće koje ima pravo na emocije..na suze i smijeh..emocije koje me pomjeraju snažno..oduzimaju mi snagu ili istu vračaju
večeras virim u sebe u dušu i tražim onu koja voli život svoj..
onu koje nema više..