...

"DIO MENE I DALJE TEBI PRIPADA..

Ponovno sama stojim
na ovoj prašnjavoj cesti..
tragam za tvojim korakom..
z tobom..
ali..
tebe nema..
nema te vise..
Odnio je vjetar
sve tvoje tragove;
poljubce..dodire...rijeci..
Kiša je izbrisala sve sto
je vezalo nas dvoje..
ali ostale su samo bolne uspomene.
sad na putu mom..
uspomene koje će me svaki dan
sad sjećati na tebe..
na stvari koje su me do jučer
toliko usrećivale..
nešto sto mi je davalo
ovom crnom životu smisao..
izgubila sam sad nešto..
sto je pripadalo samo meni.
nešto sto s nikim nisam željela dijeliti..
ostale su mi..
Uspomene koje želim sto prije zaboraviti..
Željela bih sad krenuti dalje..
okrenuti novu stranicu u životu..
samo okrenuti ti leđa..
i ponosno odlutati svojim putem.
ali ne mogu..
Previše me ovaj ¨kraj¨ boli..
previše me ova tišina sad progoni..
da bih tek tako lako..
iz tvoga života nestala...
Možda bi mi sad bilo bolje..
da te nikada nisam ni srela..
možda bi mi bilo sad bolje..
da te nikad nisam ovoliko zavoljela..
Na dlanu sam ti srce dala..
Dala sam ti sve svoje snove.
A sad po njima gaziš..
Dala sam ti stvarnost.
Dala sam ti cijelu sebe.
Onako kako se samo jedanput
u životu predaš nekome..
Željela sam svoj život pokloniti tebi..
Cijeli život samo tebi pripadati..
Biti samo tvoja..
doista željela sam to..
ali jedan trenutak..
je bio dovoljan da taj san nestane..
Jedan mali vjetar..
je bio dovoljan..
da sve kule od karata
koje smo iz dana u dan gradili..
...nestanu..
.......padnu na dno..
raspršte..se samo
u jednu veliku iluziju.."

Sretan rođendan

mojoj najdražoj kumi..

Neću pustiti suzu

dok ne naučim plakati

za nekim tko je zavrijedio to..

a taj tko je..

nikad me rasplakati neće..

Kad može on..zašto nebi i ja..

Sretan Uskrs svima i

meni dragim osobama..

"Lako srce prašta kad voli i mašta
da sve će s tobom kao nekad biti.
A znam da sutra je samo još jedan kišan dan
sa suzom što se krije, bez ikog da me grije...
I to preživjet' ću…"

"čula sam ti glas..pričao si mi kroz zvuk vjetra koji je trčao među drvećem...
gledala sam ti u oči,koje su na nebu sjale kao zvijezde...
grlio si me hladnoćom, kao da si ruke stavio oko mog struka...
na vratu kao da sam osjećala tvoj dah,kao nekad...
probudila sam se usred snježnog polja...više nije bilo vjetra
dan je obrisao zvijezde sa neba...
više te nisam čula,više ti oči nisam gledala...
samo je ostala hladnoća koja je dotaknula svaki dio mog bića..."

"Ponovo odlazim do našeg starog mjesta,
sve rjeđe smijem se, a plakanja su česta…
Opet si srušio sve što si gradio,
možda te stiglo to što si mi uradio…
Dugo si me mučio, tako si odlučio…
Da laže tko voli i da ljubav boli,
ti si me naučio…
Sada opet sama sam, tebe sam se sjetila…
Više se ne stidim, vraćam se da vidim
gdje sam to pogriješila…
Da mijenjam navike, ja nemam više volje…
Kad malo razmislim, ni tebi nije bolje…"

I dok stojim tu na našem mjestu, ponavlja se ona slika..

Šetamo, nasmijani, sretni, zadovoljni..odzvanjaju one riječi, tvoje, moje, naše riječi..

Tako lijepe, pune onog sjećanja, što ga ljudi zovu ljubav..

I svaki osmijeh je bio iskren i svaki tužan osmijeh..

Lijepo čudesno..ali kažu ljudi..sve što je lijepo kratko traje..

Valjda su u pravu, Da, sigurno jesu..

Jer više nije bitan osmijeh, ni pogled..

Samo je bitno naći nekog, neku naivnu budalu,

svaliti sve na nju..Najlakše je tako..biti glup..

Ali pogriješio si, neću dopustiti da itko vlada mojim životom,

osim mene same, riječi, slike, osjećaje..

Sve brišem..i nastavljam dalje..

"Još uvijek čujem uzdahe tvoje..
Još noću,se bojim..
Da ću htjeti...možda moći..
Da ti čujem glas,moja ljube..
I večeras ja ću njemu poći..
U zagrljaj njegov ići..
I večeras ljubit' ću ga...
Ruke moje milovati će..
Ljubit' će me nježno i strasno..
Grubo i tako jasno...
Prepuštam se noćas,ljube moja..
Da me valovi čežnje kroz njega tebi nose..
Da on mrsi moje kose..
I suze ću liti..
Ali tako mora biti...
Dat ću mu noćas sto tebi ne mogu dati..
Prodati svoju dušu,po ko' zna koji put..
Pružiti mu ruke svoje,jer tebi ne mogu..
Držati ga čvrsto u ovoj noći..
Gledati mu oči snene,sto za mene još sjaju..
A moliti Boga,da to nije on !"

"Još uvijek se borim sa sobom..
Još uvijek čeznem za tobom..
Još uvijek se mučim..
I još jednom na bolu svome učim..
Još uvijek te volim,ali te molim..
Ne dolazi mi u san..
Ne kradi mi vise dan..
Ne čuješ me znam..
Ali ne mogu nista da ti dam..
Znaš i sam...
Jasno je kao dan..

Mi smo samo san.."

"šta ako se negdje sretnemo ?
Ti i ja..
Onako slučajno,neplanirano,iznenada..
šta ako se oči zacakle od suza?!
Osjetim tvoj dah,u blizini,
šta tada ?
Osjetiš moj parfem,i počneš da
tragaš za njim..
A rijedak je..
Nema ga tu..
Hoćeš li ga tražiti na njoj ?
U svakoj ?
Hoćeš li zadrhtati preda mnom,
kao od zime se stresti ?
Šta ako te zagrlim ?
Onako čvrsto kako ti to voliš ?
I poljubim te ?!
Onako kako samo ja to znam..
Šta ako mi uzvratiš ?
A znam da hoćeš..
Jer te volim,jer me voliš..
I tada,ako se to desi..
Bit ću sigurna..
Da ti negdje i ne tako daleko
postojiš..
Da i ti za nas susret Boga moliš..
Tajno..
Kao i ja...
Da ne znaš..
Da ne znam..."

"Ne sjećam se kiše iz naših dana. Zar je uopće onda padala? Ni noći tamne se ne sjećam. Onda noć i nije bila tamna. Zar smo hodali po cesti ili smo se previše radovali jedno drugome pa ceste nije ni bilo?! Nemoj mi reći da je i more onda bilo slano.."

"Probudit ću jedno zaspalo proljeće i nježno ga dotaći rukama....
raskopati ću stranice davno zaboravljene knjige i na požutjelim
listovima pronaći tvoje ime...
Na tren ću sklopiti oči i kao nekad davno voljeti prvi put..."

Dajte mi čašu

neka priča svijet da nisam dama..

"Nikad nisam našu ljubav izdala
i kao tebe tako lako nekog voljela...
Na mojoj strani kreveta je čista stvar,
na tvojoj sumnja, laž i ljubomora…


Sad ne dam da se predam,
i baš je dobro sama biti jednom…
Kad mogu lako reći zbogom,
znaj sad mi je svejedno…


Da se opet rodim sve bih mijenjala
jer voljet' slijepo opasna je navika…
Postao si teret, bez emocija,
baš kao hladna jesenja nedjelja…"

"Kad me obuzme tuga, šapnem li ime tvoje, hoće li biti lakše? I pomisao na tebe hoće li
bar malo ublažiti bol? Hoću li uspjeti svoja svitanja gledati nekim drugim, ne natečenim očima?
Hoću ili u odsjaju jutra prepoznati želju tvoju i glas što me zove? Tako želim ispružiti ruku da me dodirneš, da me povedeš nekim starim stazama sreće. Da mi osmijeh vratiš na lice i suzu zaustaviš negdje na pola puta. Da razmak između naših misli nestane zauvijek i da postoji samo jedna misao, ona Naša, o Nama..

Hoću li ikad opet biti ona stara Ja, ona prpošna i vesela, razigrana i nasmijana, ili će i dalje sjene tuge kročiti mojih putem života? Hoće li svjetlost ljubavi zalutati makar na tren i u ovaj svijet i drhtaja hladnoće pretvoriti u drhtaj strasti?

Trebam tvoj dodir, tvoje ruke, tvoj osmijeh. Vrati mi sreću u srce, osmijeh na lice. Vrati me opet meni, kad me budeš svojom zvao. Udahni mi ljubav u dušu, razlistaj me, pusti neka moji mirisi za gospodare prostorom i tvojim nosnicama.Ti znaš, moje srce je ogromno, evo, nudim ti ga na dlanu, tvoje je, zašto oklijevaš?"

Napiši mi posljednje pismo..reci mi posljednje zbogom..da budem sretna sa drugim kad ne mogu sa tobom..možda se nekad vratiš, nekad u sumorno večer..jer moja ljubav za tebe nikad prestati neće..OPROSTI MI ja te volim..zar nisi čuo onda kako mi srce lupa?? ako su riječi lagale, srce lagalo nije..

Noći su tako duge.. Nesanica i bujica sjećanja koje bi trebalo ostaviti iza zatvorenih vrata prošlosti, no ne uspijevam.. Pogleda uprtog prema nebu posutom zvijezdama po tisućiti put pitam se gdje smo nestali mi.. Što se to dogodilo..što nas je razdvojilo.. Natjeralo da postanemo stranci.. Dok tako sama sjedim u sobi glavom mi prolaze misli što bi ti sad učinio.. Tvoj osmijeh odzvanja u mojim ušima iako si daleko.. Mrzim noći.. Tako su puste i tihe.. Tada postaje nemoguće oduprijeti se silini uspomena, sjećanja i snazi usamljenosti.. Prazan krevet samo je podsjetnik da si sad daleko.. Da su ta vremena daleko iza nas.. Da te nema.. Podsjetnik da i dalje ostajem sama..