ponedjeljak, 6. prosinca 2010.
Tugo moja..
Odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja života živjet ćeš u meni...
I kad me jednom ne bude,
neka ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmiješenu kad smo se sreli...
Odavno sam znala da smo suđeni,
ali da prava ljubav u sjeni bolne sluge...
...neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge...
...znam da se ljubavi prave
rode da bi veličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vijeka,
sada vidim sve što smo imali
teče u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje...
...jer i ljubav zauvijek traje..
I tvoj cvijet što si ga darivao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao...
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom..
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje što imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono što izgubljeno odavno je...
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja života živjet ćeš u meni...
I kad me jednom ne bude,
neka ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmiješenu kad smo se sreli...
Odavno sam znala da smo suđeni,
ali da prava ljubav u sjeni bolne sluge...
...neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge...
...znam da se ljubavi prave
rode da bi veličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vijeka,
sada vidim sve što smo imali
teče u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje...
...jer i ljubav zauvijek traje..
I tvoj cvijet što si ga darivao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao...
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom..
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje što imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono što izgubljeno odavno je...
ponedjeljak, 18. listopada 2010.
Tamo gdje je srce..
Kada te posjete kiše jesenje
i vjetrovi s planine razmrse ti kose
kada izborano lice dotaknu ti prve kapi i pahulje meke
neka te sjete na mene,poput iskre plamena tek..
Kada ti očima zaplove oblaci sjete
a zagrljaji zajecaju prazninom gdje srce bijaše
kamenite sjene čežnje,bršljanom obrasle
okovaće tišinu duše novim nemirom..
Gdje srce bijaše, šaka pepela
a paučinom sudbine,vrijeme gnijezdo plete
rumene rosne zore i tople noći mjesečine
dišu tiho isprepletene,pred ogledalom istine..
A opet, ne voljeti ne mogu
jer doći će neka nova proljeća
kad okopne snjegovi, i život zazeleni
probudi će tebe ponovno u meni..
i vjetrovi s planine razmrse ti kose
kada izborano lice dotaknu ti prve kapi i pahulje meke
neka te sjete na mene,poput iskre plamena tek..
Kada ti očima zaplove oblaci sjete
a zagrljaji zajecaju prazninom gdje srce bijaše
kamenite sjene čežnje,bršljanom obrasle
okovaće tišinu duše novim nemirom..
Gdje srce bijaše, šaka pepela
a paučinom sudbine,vrijeme gnijezdo plete
rumene rosne zore i tople noći mjesečine
dišu tiho isprepletene,pred ogledalom istine..
A opet, ne voljeti ne mogu
jer doći će neka nova proljeća
kad okopne snjegovi, i život zazeleni
probudi će tebe ponovno u meni..
Noćas..
Noćas je duša prostrana kao more
valima tišine dišem
kuca li srce za onim što ne bješe
pitam se,dok pišem
Noćas su usne moje poželjele ljubit tvoje
uroniti u pogled očiju što vole
neznani znanče što otimaš mi misli
dok godine teku,a istine bole
Noćas,zaljubih se u stihove žive
tragove sudbine u nitima mjesečine
ja,zemlja meka u dlanovima tvojim
ja,vjetar s mirisom jorgovana u tvojoj kosi
ja,tvoga koraka sjena skrivena
noćas sam tobom zanesena
pjesma ljubavi me nosi..
valima tišine dišem
kuca li srce za onim što ne bješe
pitam se,dok pišem
Noćas su usne moje poželjele ljubit tvoje
uroniti u pogled očiju što vole
neznani znanče što otimaš mi misli
dok godine teku,a istine bole
Noćas,zaljubih se u stihove žive
tragove sudbine u nitima mjesečine
ja,zemlja meka u dlanovima tvojim
ja,vjetar s mirisom jorgovana u tvojoj kosi
ja,tvoga koraka sjena skrivena
noćas sam tobom zanesena
pjesma ljubavi me nosi..
petak, 8. listopada 2010.
Kako preživjeti prekid na godišnjicu?!
POSTOJI NEKOLIKO TEHNIKA, NA ŽALOST ODGOVORNO TVRDIM DA MENI VJEROJATNO NEĆE POMOĆI NI JEDNA ALI ETO MOŽDA POMOGNEM NEKOME..JER JA SAM IZGUBLJENI SLUČAJ..
«vrijeme liječi sve rane».
Možete ne poduzimati ništa, prihvatiti činjenicu da vam je teško i dopustiti duši, tijelu i srcu da se polagano oporavljaju. Ova tehnika može potrajati ponekad i više godina, osobno je ne preporučujem, ali je najčešće primjenjiva i najpopularnija.
Druga tehnika je popularno nazvana
«klin se klinom izbija»,
a najčešće je primjenjuju muškarci. Takav oporavak srca je nešto brži, ali postoji mogućnost da nikad nećemo potpuno preboljeti osobu s kojom smo prethodno bili u vezi. Novog partnera ćemo uspoređivati sa starim i razmišljati kako bi bilo da sam s njim ovo, da sam samo umjesto onako, ovako… No, s vremenom i ova tehnika će dati dobre rezultate. S vremenom ćete zaboraviti na starog, iako postoji šansa da će vas novi do tada ostavit jer je primijetio da volite bivšeg, pa ćete ponovo morati prebolijevati sad ovog. Zbog toga biste ipak trebali pokušati ne tražiti starog partnera u novom, ne pričati o njemu, i ni slučajno ga glasno ne uspoređivati.
Treća je tehnika odlučiti napraviti rez i potpuno bivšeg izbaciti iz svojih misli i srca.
Preporučuje se nakon razvoda ili prekida dužih veza.
Takva tehnika je istinski djelotvorna ali najteže izvediva.
Morate se naoružati selfhelp literaturom, okružiti dobrim prijateljima, psihijatrom, odvjetnikom, biti sigurni da imate stopostotnu potporu obitelji. Paradoksalno ova tehnika može biti i najkraća. Jer ako istinski odlučimo da želimo nekoga zaboraviti možemo to napraviti vrlo brzo.
Bitno je ignorirati partnera, ne dopustiti uopće razgovor o njemu, po mogućnosti promijeniti okruženje i izbaciti sve što vas podsjeća na njega. Započeti s potpuno novim i drugačijim životom. Vratiti vjeru u sebe i samopouzdanje. Znate da sve što vas ne uništi u stvari vas ojača. Neka tako bude i s propalom vezom. Ali nemojte pri tome pokušavati njemu nešto dokazati, moliti se da je on nesretan ili sam. Brinite se samo za sebe, što vi želite…
«vrijeme liječi sve rane».
Možete ne poduzimati ništa, prihvatiti činjenicu da vam je teško i dopustiti duši, tijelu i srcu da se polagano oporavljaju. Ova tehnika može potrajati ponekad i više godina, osobno je ne preporučujem, ali je najčešće primjenjiva i najpopularnija.
Druga tehnika je popularno nazvana
«klin se klinom izbija»,
a najčešće je primjenjuju muškarci. Takav oporavak srca je nešto brži, ali postoji mogućnost da nikad nećemo potpuno preboljeti osobu s kojom smo prethodno bili u vezi. Novog partnera ćemo uspoređivati sa starim i razmišljati kako bi bilo da sam s njim ovo, da sam samo umjesto onako, ovako… No, s vremenom i ova tehnika će dati dobre rezultate. S vremenom ćete zaboraviti na starog, iako postoji šansa da će vas novi do tada ostavit jer je primijetio da volite bivšeg, pa ćete ponovo morati prebolijevati sad ovog. Zbog toga biste ipak trebali pokušati ne tražiti starog partnera u novom, ne pričati o njemu, i ni slučajno ga glasno ne uspoređivati.
Treća je tehnika odlučiti napraviti rez i potpuno bivšeg izbaciti iz svojih misli i srca.
Preporučuje se nakon razvoda ili prekida dužih veza.
Takva tehnika je istinski djelotvorna ali najteže izvediva.
Morate se naoružati selfhelp literaturom, okružiti dobrim prijateljima, psihijatrom, odvjetnikom, biti sigurni da imate stopostotnu potporu obitelji. Paradoksalno ova tehnika može biti i najkraća. Jer ako istinski odlučimo da želimo nekoga zaboraviti možemo to napraviti vrlo brzo.
Bitno je ignorirati partnera, ne dopustiti uopće razgovor o njemu, po mogućnosti promijeniti okruženje i izbaciti sve što vas podsjeća na njega. Započeti s potpuno novim i drugačijim životom. Vratiti vjeru u sebe i samopouzdanje. Znate da sve što vas ne uništi u stvari vas ojača. Neka tako bude i s propalom vezom. Ali nemojte pri tome pokušavati njemu nešto dokazati, moliti se da je on nesretan ili sam. Brinite se samo za sebe, što vi želite…
četvrtak, 7. listopada 2010.
LJUBAVI SRETAN TI ROĐENDAN!!!
LJUBAVI MOJA ŽELIM TI SRETAN ROĐENDAN..
ŽELIM DA MI BUDEŠ SRETAN!!!
VOLJELA BIH SE I JA ZA TO POTRUDITI..ALI MI NAŽALOST VIŠE NISMO JEDNO KRAJ DRUGOG..
DA TE MOGU ZAGRLITI, LJUBITI, MAZITI..
ŽAO MI JE ŠTO JE TAKO..ALI ŽELIM DA ZNAŠ DA SVAKE SEKUNDE MISLIM NA TEBE..
VOLIM TE NAJVIŠE NA SVIJETU..TI SI MOJA NAJVEĆA LJUBAV..
TI SI MOJ ŽIVOT..TI SI MOJE SVE..
I ZATO TI POKLANJAM OVU PJESMU..
U SVAKOM STIHU SI TI..
VOLIM TE LJUBE..
Tebi za rođendan od one koje više nema..
Ne dopusti vremenu
da izbriše moj lik iz tvojih očiju,
da pogled tvoj odluta gdje nisam ja..
Ne dopusti vjetru
da skine moje ime s usana tvojih,
da te povuče sa sobom nekim drugim stazama..
I nemoj dopustiti
da ti suze moje ostanu
u sjećanju poput zagonetke,
samo dopusti da te u mašti prati
moj osmjeh kroz tužne minute
i daje snagu kroz cjeli život..
Ne dopusti da padnem u zaborav
jer te nikad neću prestati voljeti..
srijeda, 6. listopada 2010.
HOĆEŠ LI..
AKO ODEM
HOĆE LI U TVOM OKU ZAISKRITI SUZA,
HOĆEŠ LI POKAZATI DA TI JE STALO??
AKO ODEM OD TEBE
HOĆEŠ LI POŽELJETI POĆI ZA MNOM,
HOĆEŠ LI ME TRAŽITI,
HOĆEŠ LI MOJ BROJ I DALJE OKRETATI,
NADAJUĆI DA ĆU TI SE JAVITI..
NADATI SE DA ĆEŠ MI ČUTI GLAS..
AKO ODLUČIM OTIĆI
HOĆEŠ LI ME POKUŠATI ZAUSTAVITI??
HOĆEŠ LI ME ZGRABITI,
POVUĆI U ZAGRLJAJ I REĆI..
"NE IDI..MOLIM TE,
VOLIM TE, TREBAM TE"??
NIKAD..
Zjenice mi i u mraku sjaje,
pune su neke čudne svjetlosti,
nikad se nisam osjećala nemoćnije,
nikad nisam mislila da ću te toliko željeti..
Zbog tebe mi puca srce,
zbog tebe sve suze sad klize,
zbog tebe što te nema tu..
Nikad me nije tako boljelo..
Ta mračna bol sada je moj život,
ali osvjetljava ga svjetlost jednog trena,
trena u kojem sam bila sigurna da me voliš..
Ljubav koju si mi u srce stavio
je zvijezda gore na nebu,
skriva se u noći
ali utrnuti ne može..
Nikad mi u životu nije bilo teže
kao sad kada te gubim..
KAKO..
Kako da sakrijem suze
kada je svaka zbog tebe tu
zbog razdvojenosti koja me uništava..
Kako da otklonim tugu
kada te nemam kraj sebe..
a to je jedino što želim..
Kako da stavim osmjeh na lice
kada se tebi ne mogu smješiti,
a samo zbog tebe sam još tu..
Kako da ti bolje pokažem
da te ljubim beskrajno..
Kako da ti pokažem da te trebam,
reci mi kako da ti dam do znanja
da shvatiš da trebaš doći..
HVALA TI..
BILA SAM NA KRIVOM PUTU
SVE DOK SE TI NISI POJAVIO..
UČINIO ME SVOJOM
I SRCE MI SPASIO..
CJELI ŽIVOT ČEKAM
NEKOG POPUT TEBE,
NEKOG KOME JE DOISTA STALO
I TKO ĆE ME VOLJETI..
ZAHVALNA SAM TI LJUBE..
ZAHVALNA ŠTO TI JE STALO
KAD NIJE NIKOME,
NIKOME BAŠ NI MALO..
TVOJA DO KRAJA SVEGA..
Ponekad mi dođe želja
učiniti te ljubomornim,
probudit u tebi reakciju
da je vidim i da pokažeš
kako ti je stalo..
Ponekad mi dođe želja
pokazati ti da me možeš izgubiti
kad se udaljiš od mene
i na tren..
Najčešće se to okrene protiv mene
i ja osjetim ljubomoru
jer te mogu imati kraj sebe
svi osim mene..
Najčešće je jedna tvoja poruka,
tvoj poziv, jedna tvoja riječ
dovoljna da znam da sam
tvoja do kraja svega..
Tebi kojeg više nema..
mrsio si mi kosu, ljubio lice..
Šaptao tiho i zaneseno:
"Volim te ljube moja"
Nosio me miris tvoga tjela
u svijet u kojem postojimo samo mi..
uz tebe sam udisala nebo,
dotakla zvijezde,
a onda se uz tebe svila..
Zorom mi je sunce kucalo na vjeđe
dok naša je pjesma strujila zrakom..
I tada sam shvatila da si daleko
i da ćeš u san opet doći tek s mrakom..
SLIKA GOVORI VIŠE OD RIJEČI..
..sanjati ću noćas tvoje plave oči..
biti će mi utjeha u samoći..
al' šta mi vrijedi maštanje u snu..
kad san nije stvarnost, a tebe nema tu..
AUTOPUT ZA KRAJ..
..noćas oko ponoći..
ti dođi na staro mjesto..
tamo gdje je započela ova priča..
tiho na prstima..
šapni kao nekada..
da sva je snaga svijeta..
u našim rukama..
zagrli me nježno..
i obrani od vjetra..
jer kada zora se pojavi..
mi bit ćemo samo dio..
dio prošlog svjeta..
ne muči me..
ne muči se..
iskreno mi reci..
tko ljubi usne okusa meda..
zbog koga to odlaziš od naših snova..
tko je taj netko..
tko te od mene..
više treba..
ti dođi na staro mjesto..
tamo gdje je započela ova priča..
tiho na prstima..
šapni kao nekada..
da sva je snaga svijeta..
u našim rukama..
zagrli me nježno..
i obrani od vjetra..
jer kada zora se pojavi..
mi bit ćemo samo dio..
dio prošlog svjeta..
ne muči me..
ne muči se..
iskreno mi reci..
tko ljubi usne okusa meda..
zbog koga to odlaziš od naših snova..
tko je taj netko..
tko te od mene..
više treba..
srijeda, 22. rujna 2010.
Za tebe..
"Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu,
i sa više ljubavi nego što je školjki u moru.
Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost.
Približio si ljepote ovo zemaljskog svijeta bliže mojim rukama.
Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonečeg broda u hladnim zagrljajima oceana.
Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju.
Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaci.
U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna.
Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudjena da budu zajedno.
Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči.
Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem.
Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavoga mora, tvojih očiju..
U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe."
srijeda, 15. rujna 2010.
Voljela sam..
Volio je moju kosu, prolaziti njome prstima
Dugo visiti nada mnom ne bi li utisnuo što
Više mog mirisa. Volio je obujmiti me oko struka
I osjećati moja bedra, vječito otkrivati
Moje usne i milijun ih puta dotaći
Ne bi li usvojio oblik, pitajući se
Hoće li ih zauvijek moći ljubiti.
Volio je i danas, sve te iste stvari,
Gledao me ravno u oči, ispitivao postojanost
Kao da se nikada ne njišem na vjetru.
Obuzeta trncima gledah ga,
Dugo visiti nada mnom ne bi li utisnuo što
Više mog mirisa. Volio je obujmiti me oko struka
I osjećati moja bedra, vječito otkrivati
Moje usne i milijun ih puta dotaći
Ne bi li usvojio oblik, pitajući se
Hoće li ih zauvijek moći ljubiti.
Volio je i danas, sve te iste stvari,
Gledao me ravno u oči, ispitivao postojanost
Kao da se nikada ne njišem na vjetru.
Obuzeta trncima gledah ga,
tako snažnog, hladnog, sebičnog
punog sebe..
a ujedno i krhkog,
a ujedno i krhkog,
i tada shvatih,
mi nismo jedno za drugo..
utorak, 14. rujna 2010.
Na kraju svijeta..
Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne..
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti..
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti..
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba..
Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame..
Fali mi tvoj osmijeh i onaj zavodljivi pogled..
Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća..
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja..
ne želim da sve u zaborav padne..
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti..
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti..
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba..
Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame..
Fali mi tvoj osmijeh i onaj zavodljivi pogled..
Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća..
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja..
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Ljubav to si ti..
Tebi ljube..
Fališ mi..
dividers/>











