USPOMENE..

I onda padne noć i probudi nešto neželjeno u meni. Nije to ljubav, nije strast, nije grijeh, nego nešto puno gore od toga: USPOMENE. Na davno izgubljenoga muškarca i prokockanu šansu. Na nešto što više ne postoji, dolazi u sjećanje kad ne treba i boli..

ŠKOLA..

Onima koji su mi se smijali,hvala. Bez njih ne bih plakala. Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala. Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav. Onima koji su povrijedili moje osjećaje,hvala. Bez njih ne bih znala da ih imam. Onima koji su me ostavili,hvala. Bez njih ne bih otkrila sebe....Ali onima koji su mislili da neću uspjeti..Njima najviše zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokušala!!!! ♥ Hvala ti što si mi srušio snove, što si mi zadao udarce nove, što mi je srce jecalo od plača, ali ja sam sve to podnijela i postala jača. Ali kad odlučiš da se vratiš, uživati ću gledajući te kako patiš, moli ćeš me da te ne tjeram od sebe, a ja ću ti samo reći: “ Ljube, pa to sam naučila od tebe?!

USPOMENA..

Ironija naša ljubav je postala, samo je gorka uspomena ostala,

još zadrhtim kada te vidim, i poželim da vrijeme nam vrati dane kada smo sretni bili mi.

 kao stranci gledamo se sada a kao jedno mi smo disali,

 kao stranci, ne bi nas ni lanci, sad jedno za drugo ponovo vezali.

 Tko nam je kriv što smo sreću potrošili ljubav smo nasu u vjetar bacili

 sutra je novi dan, daj vjeruj mi bez tebe  ja naučila sam  sretno živjeti..

Samo neka si ti pokraj mene..

Opet smo se vidjeli,opet nakon godinu dana. Bio si isti,bila sam ista.Oboje smo željeli isto,ali to nismo dobili.Drugi su opet stavili trnje na nas put.Pogledima smo se razumjeli. Znam želio si me,kao i ja tebe.Mnogi su bili oko mene,ali samo jedan dodir tvoje ruke na mojom ramenu značio je vise nego poljupci s nekim drugim. Srca su željela biti zajedno,moje ruke su tražile tebe,tvoje usne tražile mene.Dane smo proveli zajedno i zbog drugih nismo mogli uživati u našoj ljubavi.Oni su se miješali u nas život.Stali su nam na put.Svako jutro budila sam se s osmijehom jer sam znala da ću te vidjet,da ćemo zajedno popiti kavu.Ali isto tako sam znala da te neću moći poljubiti,ali nije bilo važno. 
Tvoja blizina mi je bila dovoljna.Osjetila sam svaki tvoj pogled,osjetio si svaki moj pogled. Trenutak s tobom vrijedio je vise nego dani s nekim drugim. O dragi moj,opet nas daljina rastavlja. Opet smo pročitali istu knjigu iako smo znali kakav je kraj.Najviše me boli to sto ti nisam uspjela reci "zbogom lijepi moj". Morala sam otići,a ti nisi stigao na vrijeme iako ti to želio. Boli me to sto te nisam zagrlila po posljednji put jer tko zna hoćemo se ikad vise vidjet.I ako se vidimo možda ćemo biti drugačiji,ali sigurna sam da se nasa ljubav ugasiti neće,kao sto se nije ugasila tokom ovih godina.Uvijek u dubini duše znali smo da pripadamo jedno drugom i da nas ljubav veze....

JA VOLIM NJEGA..
ON VOLI MENE..
ALI VRIJEME NE VOLI NAS..

BOLI,BOLI..NEKA BOLI..

OVO BI MOGLA BITI TVOJA PROPAST..

E BAS TAKO.. :-)

E BAS TAKO..

ISTINA..

Petar Grašo - Utorak

Opijanja..

Opet sam si dopustila opijanje do sitnih jutarnjih sati. Osjećala sam kako padam, propadam, te se dižem novim gutljajima alkohola. Nazirala sam svoj osmijeh u tamnoj diskoteci dok je lupala zastrašujuće glasna muzika. Nije me bilo briga, nazdravljala sam novim flašama i novim nadama. Smijala se i plesala. Ujutro sam se osjećala lošije,ali to nije bio razlog da bih zalila. Sjećala sam se njega u navratima adrenalina. Mučila me misao da li ću svanut s nekim drugim licima, nisam željela tako dočekati jutro..

..

Koliko god prošlo vremena nikad se nismo promijenili. Pa zašto onda pogrbljeni i tihi čekamo slučajni susret? Zašto tvoje tijelo ne grije drugu stranu moga kreveta? I, da, zašto toliko treba da dođeš? Uvijek pitanja, bespotrebna, a opet tako vrijedna, pitanja čiji mi odgovori znače toliko da me svaki put mogu dići sa zemlje ili učiniti da potištena sjedim u kutu sobe i mislim o nama. Tako puno misli, bez reda i bez cenzure. I na kraju,sve su priče o nama ispričane, ali ne i jasne, ali ne i riješene.

Pusta želja..

Jaka sam, jača ne mogu biti. 

Ne pričam o tebi, ne spominjem te, ne zovem te, zaboravljam te. 

Ali, ti kao da me ne puštaš.

 Sam Bog zna šta želiš od mene, jer ti ionako nikad nisi ni znao.

 Boli me,a kako i ne bi? Pusti me, pusti vrijeme, neka prođe biće lakše svima ovdje.

 Ne želim više da mi neko nedostaje, zarekla sam se. 

Nemoj križat moje odluke jer one su pune mene. 

Neću preći preko sebe kako bih došla do tebe.

 Još uvijek sebe volim više. Ti si samo pusta želja..

Vidiš li..

Vidiš li ljubav moju
Koja plovi pored tebe u potocima
Osjećaš li ćežnju moju
Koja lebdi iznad tebe u oblacima
Čuješ li srce moje
Koje kuca za tvojim koracima
Ako si išta do toga zamijetio
Ostavi barem mali znak
Da mogu nastaviti sanjati
Taj san - san za nas dvoje
U kojem se pletu ruke tvoje i moje..

Uzalud..

Možda te sretnem iznenada,
Dok lađa vodom nečujno plovi,
Srce se vječnoj ljubavi nada,
Bez tebe, uzalud svi su snovi.

Večeras slutim da si mi blizu,
Kad sklopim oči, vidim te jasno, 
Negdje pod stablom grijeha u nizu,
Ti na me čekaš uvečer, kasno.

Želim ti prići dok zvijezde sjaju,
Neka nam susret, pronađe vrijeme,
Za moju ljubav nebesa znaju,
Pjesmu ti šapću usne nijeme.

Dušu ćeš moju lako prepoznati,
A ne znam tko si, da li se bojiš?
Ime još tvoje želim doznati,
A ne znam niti da li postojiš?

U mom si srcu, svakoga časa,
Na tebe mislim i za te molim,
Večeras molim pet očenaša,
A ti još ne znaš… Da te volim…

Here's a cool YouTube video