"Čujem da nema dana
da te ljudi ne vide kraj nje
čujem, ali ne vjerujem
da sve nestaje..

Imam toliko toga da ti kažem
ali čemu sve
kad želiš samo nju
sta mogu reci tu da promjenim..

Plaćem, boli me i sad
sjećanje na tebe
ne mogu da ti oprostim
taj strah od ljubavi
strah od ljubavi
plašim se da svi su kao ti..

Kome da budem dobra poslje tebe
kad je bol drug moj
kome kad nitko nije lud
da voli uzalud.."

"Nemoj plakati na rastanku,
Nemoj jer to boli,
Znam šta su govorili o meni,
Ali ja sam osoba koja voli,
Zatvaram vrata ispred tebe,
Zatvaram život svoj,
Neću te zaboraviti,
Jer si nekad bio moj."

"Suvišne su rijeci sad na rastanku, na kraju,
kada i naši dodiri već odavno sve o nama znaju,
kada hladnoća srca postaje gora od hladnoće tijela,
i kada veza počne da se cijepa na dva udaljena dijela.

Suvišne su rijeci sada, jer ne mogu nista opisati,
suvišni su dodiri sada, jer ne mogu nista promijeniti,
sada, kada i poljupci ne ulijevaju u srce neku nadu,
kasno je da se podiže nešto sto je već odavno u padu.

Suvišne su rijeci, koje ne mogu u ovom trenutku ni reci,
suvišni su i snovi, jer ne mogu kraj tebe sada leci,
pa da ih kao nekad zagrljeni od sanjamo opet zajedno,
kada smo bili dva tijela, a imali vrelo srce samo jedno.

Suvišne su rijeci sada, kada vise nista ne osjećamo,
kada se samo lijepih događaja iz prošlosti prisjećamo,
kada i one pozitivne vibracije iz zraka nestaju,
kada samo zajedničke slike, kao dokaz ostaju da traju.

Suvišne su rijeci i zato se samo okreni i polako idi,
pokušaj da ne plačeš, jer može netko da te vidi,
možda će pomisliti kako me još uvijek voliš i još želiš,
ali i sama znaš da sa mnom nemaš vise nista da dijeliš.

Suvišne su rijeci..."

"Moje rane ne bole više
kad me tvoja ruka miluje
umjesto suza padaju kiše
i svaka kap neku pobjedu krije

Moje je srce puno sreće
kad si tu pored mene
i svaku bol prebolim
kada si tu da te volim.

Moji strahovi postaju smiješni
i sve drugo važno mi nije
kada si tu život se smije
i kaže hajde budimo griješi.

Kada si tu pored mene
ja se ničega ne bojim
sama protiv svih
za tebe ,za nasu ljubav se borim."

"Najljepše rijeci tebi sam dala
koje nikome vise dala ne bih
za osmijeh jedan ne bi mi zao
dušu na papiru ostavit tebi.
Svaku suzu i tugu vreću
na leđima svojim nosih ja
okrenuti se nazad nikada neću
tvoja je riječ posljednja.
Prekratko bijah ja tako sretna
kao list na ljetnom povjetarcu
ali kad se u buru pretvori vjetar
odnio te u drugom pravcu
i nisam tada znala putove tuge
bez tebe živjet,nisam htjela
dani sivi,noći tako duge
kao ptica bez krila sam bila
počeh tada da pišem pjesme
stihova tužnih nikad mi dosta
i soneti kao voda sa izvora
na zidiću kraj starog mosta
muziku sjetnu kao zrak sam disala
i dušu ranjenu liječila sam.
Danima plakala i stihove pisala
o tebi maštala svaki dan
jer ljubav je boljka zaista luda
sto sunce u žaru nade prži.
Nemam vise gdje,niti znam kuda
Ovdje me sad nista ne drži.."

"Obećanjem ti kristalnim suzama
kojima sam te gledala,
bezgraničnim pisanjem po papiru života
ne diraj one nježne tipke sudbine,
ne sviraj više one tužne pjesme
na nježnom instrumentu boli..

Smijem se mom tužnom odrazu tuge
spuštam glavu umorna od čekanja,
na hladnom prozoru uzdišem
i zamagljujem prozor vremena,
i suzama ispisujem tvoje ime
kao lavina sve se srušio u meni,
opet gledam u svoje dlanove
ne bi li te ugledala u liniji života..
otvaram svoje uspomene na tebe
i jedino što je ostalo od njih
tvoje su plave oči.."

"Uzalud saginješ glavu
sve piše na tvom licu,
i taj lažni osmjeh je tek
šifra za izdajicu..
uzalud trepćeš očima
u njima sve je tako jasno..

uzalud pričaš o meni da snivaš
uzalud gledam kako se smiješ,
u tvom je osmjehu neka daljina
uzalud usne od mene sad kriješ,
u njima samo laž i tišina..
uzalud sam čekala da nešto se desi
ja polako zaboravljam stare sjene,
otišli su polako stari snovi
u kojima sretna sam se sa tobom budila,
budi jak kao sjeverni vjetar
i ja sam tebe uspjela zaboraviti.."

"Još jednom je noć zagrlila grad, još jednom ispisujem beskrajne stranice tuge..

Iz moje si duške uzeo posljednju kap života, dok smiješile su mi se oči tvoje..

Za tebe ja nemam snova,niti mi srce treperi kad moje te misli sretnu..

Ja sam ptica pjevica što ne pjeva više, ja sam cvijetak proljetni što ne traži kiše..

Ja sam val bez žala, ja sam duša što za ljubav nije znala još ti samo 'ZBOGOM' imam dati iako za mene ti nikada nisi znao ,niti čes znati...
Gledao si u mene,ali me nikada nisi vidjeh.. Držao si me za ruku,ali me nikada nisi dotakao..

Ja nisam ni postojala, jer bila sam previše obična, jer sam se svega bojala..

Ovo je zadnja suza što za tebe prolijevam..

Ovo su zadnji stihovi što ih za tebe pišem, a ti čes biti miran, jer nikada nećeš shvatiti da si ranio jednu malu pticu,da si 'ubio' SANJALICU.."

"Na životnom putu mom od mladosti pa do sada od svih želja i ljubavi ostala je samo nada.

U očima mojih sretnih dana tuga se krila,voljela sam jednog dečka a voljena nisam bila..

Na rastanku mog života tražila sam stazu sreće otišao je drugoj ženi vratiti se više neće..

Gotova je mladost moja na poljima s puno rose jer sreću i mladost odnio je čovjek plave kose"

"JESI LI IKADA PRIMIJETIO KAD JE NOĆ HLADNA I ZVJEZDANA KAKO LETIM NEBOM POLAKO KAO OLOVNA PTICA TRAGAJUĆI ZA TVOJIM USNAMA.

ZNAŠ LI DA MJESEC ŠTO NOĆU ULAZI U TVOJU SOBU, GLEDA KAKO SPAVAŠ MOJIM OČIMA,POKRIVA TE KAD JE HLADNO MOJIM RUKAMA.

OSJEĆAŠ LI U DANE KAD PADAJU LEDENE KIŠE NA OKNA TVOJIH PROZORA,DA SU TO KAPI IZ MOG OKA,DA TO JA PLAČEM ZA TVOJIM USNAMA...."

"DA SI VEČERAS SAMNOM,

MOGAO BI VIDJETI KOLIKO TE VOLIM,

ALI NISI.SADA SI DALEKO,

U NEKOM DALEKOM KRAJU.

NE MOGU TE DOZVATI I TIHO TI RECI VOLIM TE.

NE MOGU TE ZAGRLITI I NJEŽNO POLJUBITI

JER NEDOKUČIV SI MI.

MOŽDA OVOG TRENUTKA I NE SLUTIŠ

DA NETKO DALEKO OD TEBE U SVOJOJ TUZI SPOMINJE TVOJE IME.

DA BAŠ TVOJE..

DA SI TU MOGAO BI DA VIDIŠ KOLIKO TE VOLIM!!!"

"LJUBAVI KADA BI ZNAO KOLIKO TE IMA U MOJIM MISLIMA,

KOLIKO PUTA NE REKAVŠI NI RIJEČI OSTAVLJAM TE I OSTAVLJAM ALI SAMO U MISLIMA.

DOK TVOJE OČI MIRNO SPAVAJU JA UBIJAM SAMOĆU I BJEŽIM KROZ SNIJEG,

KAO DA TI KROZ SRCE KORAČAM.SKRIVAM NEKU LAŽNU NADU U SEBI I ČEKAM DA U TVOM SRCU POSTANEM NETKO ALI UZALUD.

JER KADA SE TE STVARI DESE JA ĆU BITI JAKO DALEKO,

BIT ĆU TAMO GDJE NI MISLIMA NEĆEŠ MOĆI DOĆI.

BIT ĆU SAMO PEPEO DANA I ŽIVJETI ĆU SAMO U NOĆI.."

"SUZE ME GUŠE I MISLIM UMRIJET ĆU,RUKE TI PRUŽAM I KAŽEM ZBOGOM.DANAS SE MORAMO RASTATI ZAUVIJEK DANAS SE DRAGI OPRAŠTAM S TOBOM.TI DRUGU LJUBIŠ I NJOJ SADA IDEŠ, PODNIJETI JA TO NE MOGU VIŠE,ZATO TI DANAS RUKU PRUŽAM,A ZA TOBOM LJUBAV NEKA SVE IZBRIŠE.NETKO KAO VIHOR,PUSTOŠ NAPRAVI,NETKO RAZORI LJUBAV I SREĆU SKLANJAM SE SA PUTA TVOGA ŽIVOTA,ZBOGOM DRAGI SMETATI TI NEĆU.OVO JE POSLJEDNJE ŠTO TI MOGU DATI RUKU TI PRUŽAM I NATRAG NEĆU.ZBOGOM TI I ZBOGOM ŽIVOTE KLEČIM I MOLIM ZA TVOJU SREĆU.KRENUO SI LEĐA MOJOJ SREĆI,NA MOJU LJUBAV STAO SI NOGOM,ZATO TI DANAS ZADNJI PUT KAŽEM NE DIJELIM TE S DRUGOM I ZATO ZBOGOM"

"SRCE PLAČE KAD SE SJETI DA SAM TVOJA LJUBAV BILA A TI SI MI ŠAPUTAO VOLJET ĆU TE UVIJEK MILA.NEKA UMORNE OČI PLAČU,NEKA BOLNA DUŠA VENE JER OD SVEGA OSTADOŠE SAMO BOLNE USPOMENE.MOJ ŽIVOT JE BESMISLEN,NE ŽELIM GA ŽIVJETI VIŠE UMJESTO SREĆE I RADOSTI VRELE SUZE S LICA BRIŠEM.OSTADOŠE SAMO SUZE I PRETEŠKE MNOGE BOLI.. ZAŠTO SI ME OSTAVIO KAD TE MOJE SRCE VOLI."

"U početku sam te,kao I sve druge,
hladnokrvno ljubila…
Ali sad kad je sve gotovo,
I kad sam dosta stvari shvatila…
dala bih sve na svetu da bih te vratila
U početku sam te,kao I sve druge,
hladnokrvno ljubila…
Ali sad kad je sve gotovo,
I kad sam dosta stvari shvatila…
dala bih sve na svijetu da bih te vratila"

"Zaljubila sam se u oči tvoje
jer su prelijepe plave boje
Samo jedno ljubavi znaj
Vrijedi i umrijet za pogled taj
a što si me lagao, zašto razočarao?"

"čak kad te i ne vidim,
znam da si tu.
čak kad te i ne čujem,
čujem tvoj glas.
čak kad te ne dodirujem,
osjećam te pod rukama.
čak kad te ne ljubim,
milujem te usnama.
čak i kad plačem,
sretna sam zbog tebe.
čak i kad grlim druge,
zamišljam tebe."

"Ne mogu više da ti se nadam..
voljela sam te..
tako jako..
nema riječi..

Nisi vjerovao..
kad sam ti dala srce..
nisi vjerovao mojim riječima..
lomi me..
sve..
Bojim se..
pogledati ti u oči..
opet ću te zavoljeti..
ponadati se..
a ne želim to..

Postala sam kukavica..
pustila sam te..
zbog bolnih riječi.

Jesam li pogriješila..
jesam li te ja..
gurnula..
razočarala?

Svake noći se to pitam..
a odgovora nema..
gledam naše slike..
tako smo sretni bili.

Tako se činilo..
da će uvijek tako biti..
da ću biti u tvom zagrljaju.

A sada daljina nas dijeli..
ne osjećam te..
govorim si..
to je život..
ali nije fer.

Htjela sam..
samo još jednom..
poljubiti te..
osjetit..
ali prekasno je..
izgubila sam te.

Ali vidim te..
u svakoj suzi..
u noći..
kad zatvorim oči.

Jer ipak sam te voljela..
bio si moj anđeo..
iako me..
ne nosiš u svom srcu.

Uvijek ću se moliti za tebe..
mada jesam pogriješila..
ali srce ne griješi..
samo voli."

"Kad se nebo otvori nemoj mislit na mene.
Neću ti biti blizu.
Teškom boli ostavit ću te.
Takva mi je sudbina.

Neka te čuvaju anđeli kad me ne bude.
Neka čuvaju ono najmilije srcu mom.
Kao posljednja kap na oku falti ćeš mi.

Nećeš me suzama vratit, prekasno je.
Srce je odlučilo, zatvaram naša vrata.
Molim se, neka te čuvaju anđeli,

kad te posljednji put poljubim i izgubim.."

"Ležim tužna na krevetu,
misli mi ne daju mira,
mislim na tebe.
Pomislih kako moje srce na tebe opet misli.

Osjećala sam proći će dani,
voljeti te neću vise.
A sad čini mi se još patim za tobom.

U mraku kad zatvorim oči,
vidim lice tvoje.
Rumeno ti lice, oči plave poput vedrog neba.

Znam voljela sam te,
ali zašto sad mislim na tebe.
Dali je to želja za našim danima,
ili samo nostalgija.

I sad dok ležim ovako u krevetu,
u mračnoj sobi poželim da si tu.
Ali i svjesna sam da je to nemoguće.
Kasni sati mi zatvaraju oči.
Misao koja mi prošla prije nego sam zatvorila oči bila je,
znam da voljet ću te uvijek.

I tako je tišina u mraku čula moje vapaje za tobom.."