ILUZIJA ..

)

''Nismo se tražili, samo smo se našli... 

A sada tako nađeni kao da se opet tražimo.

 Možda je to smisao ljubavi, ta ljepota ne izvjesnosti...

 Čekanje na ne dočekano,

 nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja,

 ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima...

 I spoznaja da smo tu negde..

Tako blizu a tako daleko..."

Mogu sama ti me nauči..

klosar i dama ne idu zajedno..

Živim u svjetu punom ljudi,
koji se prave da su nešto što nisu..

Početak,sredina i kraj..

Možda je konaćno vrijeme da napišem posljednju pjesmu o tebi... ti si največa nesreća moga života... koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe... zbog ljubavi koja to nikada i nije bila.. zbog sreće koja je bila nesreća.... zbog radosti koja je tuga postala... htjela bih te mrziti ali osećam sažaljenje prema tebi.. gadiš mi se, nisi ostao muško nisi se dokazao... ispao si gad, kukavica, đubre.. sad se tresem od besa prema samoj sebi od silnog gadenja prema tebi, smatrala sam te anđelom,ali ti nisi to, ti nisi ni dostajanstveno ljudsko bice, ma ti si gad!!!! Reći ću ti samo jedno za kraj, neka ti  jednom bude kao meni i ne moram te nikada više sresti, jer u tebi nikada više neću vidjeti čoveka..!!!

Pogled..

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla.."

Poljice..

Peggy..

.....

Ne ponovljiva Jahorina..

Ispunjavas mi sve moje snove..

Snjeg, snjeg i snjeg...

Jahorina...

Teatar..

Karte za prvi red predstave mog života su rasprodane...ljudi plate da gledaju kako padaš na dno...
Osmjehom dočekana čim su se razmakle zavjese odigrala sam i taj posljednji cin koji si svojom rukom ispisao...
Tuga...stojim pokraj tebe i gledam...vrištala bi ali nemam snage jer znam da ces ćuti samo tihe šapate jer ne razaznaješ moju bol, ne osjećaš u otkucaju mog srca svu moju ljubav prema tebi...ti je tražiš u drugoj..
Tu noć sam precutala najljepše rijeci koje znam...tu noć kad sam samo stajala i gledala te...ali ne izgovorene rijeci uvijek ostanu da trepere u liscu stare krošnje i možda ih nekada i čuješ..
Nakon toliko godina, možda nečiji, možda onako prosjed i sa sitnim borama na čelu, možda bez ikoga, ugledati ćeš bijelog leptira na jorgovanu i čuti staru dobru nepoznatu pjesmu koju prvi put čuješ, a godinama znaš...zaplakat ćeš istog časa i najzad shvatiti šta je prava ljubav i koliko sam te samo voljela...

Koraci..

Jesen polako dolazi, čuješ korake, i ruže su uvele odavno, u sumrak i sunce crveno oboji nebo u mirise svježih naranđi, jedino moj svijet bez tebe jos uvijek počiva u mraku..
Zaklanjam rukom lice, svjetlost sto ga pokušava dotaći previše boli, spuštam roletne i palim svijeće, otkrivam tijelo stidljivo dok misli pucketaju u zraku, kiša na oknu prozora ispisuje tvoje ime...znam doći ćeš, jos jednom po zrno slasti koje ti nudim uvijek kada neka druga iza sebe ostavi gorak trag na ivici tvoga zadovoljstva...

Gotovo neprimjetni koraci tvojih vlažnih stopala prosuli se po parketu i u mraku se nazire osmjeh dok mi na usnama vrelim ostavljaš tragove svog vrelog daha..
Zagrli me dok ti se predajem, uzmi me u naručje čvrsto kao dijete, želim taj trenutak utisnuti u svaku poru tvoga tijela, želim da i ti osjetiš isto, želim izvuci iz tebe ranjive osjećaje i probuditi usnule otkucaje srca...možda i uspiješ, možda i uspijem..nekad...ko zna..

Polažeš dlanove na moje grudi, poznajem svaki tvoj pokret u meni onoliko koliko ti poznaješ svaki moj uzdah za tvojim tijelom i šapat na uhu kad te rukom stegnem i nečujno zamolim za još..

Ni sada ni tad ni nikad..

Ja sam ona koja zaboravi jesti kada se nečim oduševi, ona koja zaboravi da ljubav boli kad se opet

zaljubi i ona koja uvijek zaboravi, da jedan lijep dan moraš platiti sa deset loših..Ako ikada počnem da ti nedostajem, sjeti se da me nema tu, ne zato što ja ne želim da budem kraj tebe, nego zato što tebi nije mnogo značilo da li ću tu biti ili ne. Teško je čekati nešto što znaš da se možda nikad neće dogoditi. Ali još je teže odustati ako znaš da je to nešto što si oduvijek želio. Smiješno je to kako se, dan za danom, ništa ne mijenja. Sve je isto. Ali kada pogledaš unatrag, sve se promijenilo. Objavljujem rat tuzi, jer znam da ćemo se često družiti u idućim danima, mjesecima, možda i godinama. Puštam te, mili, nemam za šta više da se borim. Povrijedio si me... Tuzi rat, tebi zaborav. Koliko je bilo razočarenje? -
Onoliko, kolika je bila nada..

cccc

Ja sada znam koliko vrijedim.

 Ako je nekome stalo, borit će se.

 I ja sam se borila,

 ali za osobe koje nisu bile vrijedne toga..

Dobro došli..

Dobrodošli u život djevojke koja odavno diše, ali nije živa..

Nalazite se u svijetu najstrašnijeg mraka i najbolnijih osjećanja..
 u svijetu tuge i sjećanja na jednu davno izgubljenu ljubav..

Još jednom..

I neka me niko, dok je svijeta i vremena, ne pita šta sam u tom čovjeku toliko zavoljela.


Da li je bilo nešto u tim luđački plavim očima? Kakav su otrov sipale te, naizgled uvijek pijane usne?

Koje je tajne čuvao taj dodir koji mi je, kao nijedan drugi, žario kožu? ..

Neka se nikad niko ne usudi da me pita jer nemam odgovor. Šta me to tjera da zadrhtim svaki put kad se pogledi u prolazu sudare? Pa me tjera u plač, pa budi nadu .. a dobro znam da je nema.

Šta je u tebi, čovječe, što me tjera da pustim da vrijeme ide čekajući te? Tebe, koji se ne vraćaš. Tebe, koji se za mnom više ne okrećeš. Tebe, koji sanjaš neke druge usne i bereš bisere sa tuđe kože ..

I prekršit ću još milion obećanja datih sebi, milion zakletvi da je zadnji put i da se više ne vraćam.

Smijem li sebi još jedanput dopustiti taj luksuz da se prisjetim sebe u tvom naručju ?

Da osjetim tvoje prste kako klize niz moju kožu, tvoje usne na mom vratu ..

Da mi u glavi opet odzvanja tvoj smijeh, da ti priđem tako blizu da osjetim kako dišeš, da se gledam u oči i onda spojimo usne, svaki put kao da je zadnji ..

Znam da ti nikad ništa moje ni značilo. Znam da je meni cijeli svijet bio sjedinjen u tvom biću. Priznajem pred svima i nije me sram. Jedan život je malo da se takva ljubav dvaput desi.

A teško mi je kunem ti se. Gore nego svim ostalima kad se skupe. Prošla je godina, pa i više, čovječe.

Ti ne znaš koliko sam samo suza isplakala, koliko osmijeha odglumila, lažući i tebi i ostalima da sam dobro.

Znaš, ponekad poželim sve ti ispričali. Priznati ti da sam te voljela kako niko nikad nikog nije. Da sam svu ljubav svijeta skupila u sebi, i čuvala je za tebe. Da sam bila spremna padati na koljena i ponovo se dizati, zbog tebe .. Rekla bih ti sve, ne očekujući ništa za uzvrat. Rekla bih ti da sam ti odavno sve oprostila i noćima molila Boga za tvoju sreću. Čisto da ti pokažem šta je ljubav. Da uporediš mene koja sam mjesecima čekala u mraku i voljela te više nego sve one kada se skupe. Sve one kojima si se davao i skupa s njima moje sve gazio. Samo da, kad je sve gotovo, čuješ ko te volio od svega najviše, koje su žrtve pale i je li vrijedilo .. Onda bih se okrenula i otišla. Ne zato što želim, već što moram. Malo sreće, to je sve što trebam . Da se osjetim živom .. Za ostalo je prekasno. A moglo je bolje..

No coment..

Da li sam, zaslijepljena bolom i ljutnjom jednom mislila da ću, dajući lažnu ljubav drugima, uspjeti njega zaboraviti? Kako nisam shvatila da on nije jedan od onih koje zaboravljaš preko noći?


Kakva me je naivnost vodila kad sam pristala pružiti šansu nekim drugim očima, pokušati staviti srce u neke druge ruke? ..



A boljet' će me ova zima, itekako hoće.

Koliko je hladnoće oko mene, toliko je i u meni.

Bol, čežnja i tjeskoba. Želja za nečim što se ne vraća.

Usamljenost, tuga i sivilo.



Plaši me to što gubim želju za stvarima koje se nekad voljela, za sitnicama koje su mi ispunjavale život.

Gubim želju za pisanjem. Gdje su moje najdraže knjige, moji omiljeni citati?

Šta je s onim pjesmama uz koje sam mogla zaboraviti sve probleme i samo se prepustiti?

U šta se to moj život pretvara? Kako da idem dalje ako nemam nikakav cilj?

Ustvari, imam, jedan jedini. On je jedini cilj, bio i ostao, ali više ne vidim put do njega.

Bože, sve su mi uzeli..

Iako daleko smo..

Iako si daleko od mene,


ne želim da sve u zaborav padne...

Ne želim te izgubiti,

ne želim samo tako te od sebe pustiti...

Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,

da me unatoč daljini nećeš zaboraviti...

Želim te čekati koliko god treba,

želim i dalje biti samo tvoja beba...



Nedostaju mi tvoje oči smedje,

usne koje svakog mame...

Fali mi tvoj osmijeh

i onaj zavodljivi pogled...



Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,

moja tuga tada je od svega veća

i pitam se gdje je nestala sva ona sreća...

Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,

da i dalje budem samo tvoja luđakinja...