TOČNO U PONOĆ KAD KAZALJKE SE SPOJE,

OD ALKOHOLA NEĆU OSJEĆAT NOGE SVOJE..

POSLJE SVEGA..

NE MOGU REĆI DA JE IMAO PLAVU KOSU,

JER JE JOŠ UVIJEK IMA..

NE MOGU REĆI DA JE IMAO PLAVE OČI,

JER JOŠ UVIJEK NJIMA GLEDA..

NE MOGU REĆI DA SAM GA VOLJELA,

JER GA JOŠ UVIJEK VOLIM..

NE MOGU REĆI DA SAM GA PREBOLJELA,

KAD GA NE MOGU PREBOLJETI..

NE MOGU REĆI DA SAM BILA ZALJUBLJENA,

JER SRCE JOŠ UVIJEK LJUBAV KRIJE..

ALI MOGU REĆI BIO JE MOJ,

JER TO VIŠE NIJE..

BIO SI..

Bio si negdje, negdje daleko, već spremljen među uspomenama..
I tvoj lik sam već zaboravila,a bio je dio mene..
Bio si nešto davno,ona jedna zabranjena tema..
Onaj za kojeg ne pitam često,a tu je iako ga nema..
Bio si tišina u sobi,svake večeri prije sna..
Bio si preklinjanje zbog svake suze
koju sam ikad zbog tebe pustila..
I bio si onaj od kojeg okrećem glavu
i ne zanima me gdje si i s kim si..
Bio si onaj koji nije u pravu i baš me je bilo briga kako živiš s tim..
Bio si već odložen u kovčegu uspomena,negdje sa strane..
Tek toliko..da se uvjerim kako stvarno ništa me ne veže za one naše dane.
I svaku večer bi mirno spavala na jastuku koji ti tako dobro znaš..
Ruku u vatru ja sam stavila da ti na mene ni ne pomišljaš..
Bio si ona "časna riječ" da sam zaboravila svaki tvoj trag..
A negdje u meni, u kutiji uspomena, još uvijek si ostao previše drag..
I nisam se obazirala na našu pjesmu,
niti na datume koje itekako dobro znam..
Nisam puštala da boli me tvoj pogled i pomisao na sobu u kojoj ležiš sad..
I bio si iza mene tako daleko..zaboravljena priča u sjećanju mom..
Ali onaj naš san je ostao da sanja i podsjeća me na nas..

Koji vlak noćas vozi do tvoje ulice?

samo reci i doći ću..

nećeš me više čekati krvavih očiju..

Boli me da si tužan i zato samo reci..

koji vlak vozi do tebe noćas..

Da te nađem ispod ovog mračnog neba,

negdje u ovom svijetu strašnom..

Samo želim da ti vratim sreću na lice,

da te volim kao nekad poput djevojčice..

I da te osjećam pokraj sebe

i da te imam opet za sebe..

Da baciš taj prsten s ruke

i da umirim sve tvoje jauke..

Da te volim kao da više nisi njen,

da nađem po tko zna koji put razlog da oprostim ti sve..

Jer ja sam ona koja najbolje zna

da nisi ni malo zao..samo ti je takva sudbina..

Baci sve..

Poklanjam ti snove, izvoli..

Pa baci ih niz rijeku ako želiš,ako ti nije žao..

Da, ti si onaj koji umije da se veseli

čak i kad umire ono do čega mu je nekad bilo stalo..

Poklanjam ti naša sjećanja, izvoli..

Pa baci ih u vjetar, neka odlete daleko..

Da, ti,ti si onaj koji na ljubav nikad nije čekao..

Poklanjam ti i naše poljupce, zadrži i njih..

pa ih baci pred njene noge,

neka ih pogazi, uništi, ponizi..

Ti ćeš opet i tu biti u glavnoj ulozi..

Poklanjam ti naše noći,uzmi ih..

Baci ih s njenog prozora u zrak..

ti si onaj koji pronađe za sebe svijetlo i kad je mrak..

Poklanjam ti sve,sve osim srca tvoga..

Oprosti,ali njega ću zadržati još neko vrijeme..

pa kad baciš sve što sam ti dala,

onda ću ti i njega dati da te stižu uspomene..

da zaplačeš kao dijete,

da sve tvoje misli lete

tamo gdje moje ljubavi više biti neće..

Gdje,pogriješili smo..

Spakovala sam svoje kofere,

prepune su nekih dragih sitnica

koje podsjećaju na tebe..

čine se kao prepuna riznica osjećaja..

i moje srce je negdje na dnu..

i moja duša i moji snovi..

još uvijek želim da si tu..

sve isto da se ponovi

samo da sretnije završi..

nedostaju mi tvoje ruke u mojoj kosi

i tvoje prisustvo uz jutarnju kavu..

nedostaje mi da me tvoj pogled nosi

tamo gdje ni jedan tuđi ne mogu..

nedostaju mi tvoje usne da mi sklope oči

i osmjeh tvoj da me budi..

nedostaju mi sve one s tobom neprospavane noći..

nedostaje mi ono kad zbog tebe ludim..

nedostaje mi sve..

Spakovala sam kofere i odlazim

iz ovog života prepunog boli, svega što smo nekad bili mi..

Samo..voljela bih znati..

gdje pogriješili smo, gdje ljube..

SRETAN BOŽIĆ

SRETAN BOŽIĆ

SRETAN BOŽIĆ svima vama

želim vam osmjeh kada padaju suze..

želim vam svjetlo kada je mrak..

želim vam veselje kada ste tužni..

želim vam puno sreće,zdravlja,

ljubavi, dobrih djela, mira..

Svima vama sve najbolje u životu

i neka vas u životu sreća prati

ljepše želje ne mogu vam dati..

Nema te više..

Sjećaš se ljube koliko smo nekada bili sretni,

koliko sam ja bila sretna..

Zar ne vidiš da se sve promijenilo,

ni ne svađam se više..

koliko sam prije živčanila, vikala,

bila ljuta na sve oko sebe,na tebe..

A sad..sad samo šutim, slušam, pravdam se, molim..

Ne,nema te više, nema više tebe kojeg volim..

Voljela sam te ludo kao što nikad nikog neću, povrijedio si me ali ti ipak želim sreću..

Poželi mi sreću pamti me po dobru a ne po zlu..ako ti zatreba prijatelj ja bit ću tu..

Voljeti ću drugog i biti sretna, poklonit mu srce i bit ću voljena..

Ali duboko u sebi čuvat ću tvoj lik jer sam te nekad voljela više os svih..

TI I JA..

BOŽE..DA LI IMAM PRAVO

TRAŽITI NEŠTO VIŠE..

Mrtva..

Postala sam slika jednog razrušenoga sna,

obris nečijeg sjećanja, dio nekog dna..

Postala sam blijedo lice,

s pogledom bez sjaja,

s usnama bez izražaja..

Postala sam jesenja kiša,

izgubljena u toplini ljeta,

posljednja kap,

proljetna sjeta..

Postala sam sjena,

pratim kišu dugu,

putujem s vjetrom i u sebi nosim tugu..

Postala sam kip živog srca,

nijema, mrtva, sama,

ali ipak živa..

Otišla je duša i odnijela sve,

sva sjećanja i riječi,

ništa sačuvala nisam..

Ni njega koji mi je nekad bio sve,

ni onu ljubav, koja sad ubila me..

VEČERAS ĆU UBITI OSTATKE SVOJE LJUBAVI..

UTOPIT ĆU IH U MORU KRVAVIH SUZA IZ MOG RANJENOG SRCA..

UGUŠIT ĆU IH SVOJIM SNOVIMA KOJE NIKAD NEĆU OD SANJATI..

ZAPALIT ĆU IH VATROM VLASTITOG LUDILA..

RAZBITI ĆU IH TVOJIM KAMENIM SRCEM..

..ŽELIM BITI SRETNA JER SI TI SRETAN

ALI KAKO DA BUDEM SRETNA

ZNAJUĆI DA NISAM

ONA KOJA TE USREĆUJE..

Ne znam tko sam,

ni gdje su mi dom i ulica..

Samo gorko sjećanje ostaje,

na crtama ovog umornog lica..

Ne znam dali ću te više ikada ćuti,

ni hoću li mu izdaju oprostiti..

Ali znam da nakon njega,

kao da živim na pola..

Jedna strana srca živi od uspomena,

a druga umire od bola..

Voljela bi da mogu izbrisati dane i godine

provedene s tobom..

Voljela bi da mogu zacijeliti sve one rane,

koje ostale su nakon zadnjeg zbogom..

Voljela bi da mogu ljudima priznati,

istinu koja toliko boli..

Da ti si lopov moje sreće

i da srce te bezuvjetno voli..

Uvijek kad je najteže, ti spremiš kofere i nestaješ.

Kao lopov se iskradeš..

Ne pitaš se, kako se osjećam ni što proživljavam..

Moje ruke vrata ti uvijek otvore,

lice se samo za tebe nasmije..

Uvijek kad je najteže, ti nađeš razlog da nestaješ.

Nikad ti ništa govorila nisam jer šta bi ti rekla?

Ako ti kažem da te volim od života više,

ne bi razumio..

Ako ti šapnem da tisi mi sve, onako tiho najtiše..

ne bi shvatio..

Zato ću radije reći da ne volim te,

da mogu bez tebe i da to što odlaziš,

ne boli me više..

Oprostit ću..

Oprostit ću nebu što nam je vrijeme kralo..

oprostit ću suncu što nam nije sjalo..

Oprostit ću mjesecu koji nas je gledao..

oprostit ću zvijezdama za sve skriveno..

Oprostit ću pticama što nam nisu pjevale..

Oprostit ću sebi što sam te voljela..

Oprostit ću prijateljima što su mi krili da ti nisam jedina..

Oprostit ću svima, samo tebi ne,

jer si me ostavio, a voljela sam te..

29.11.2009g

22:05-ZAR JEDAN POZIV
MOŽE DA SLOMI ME..

ODLAZI..

Vrijeme je..KRENI!!

Ali da znaš još uvijek boli,

to što živiš u meni a drugoj pripadaš..

Ali IDI..jer ja nisam ona koja moli,

ja razumijem da me tvoje srce ne voli..

I ja idem, nije važno gdje..

Idem nekud da zaboravim na tebe..

Neću ni jednu suzu pustiti, nisi zaslužio to..

Samo se nadam da će i ona shvatiti

da u tebi umjesto dobrote stanuje zlo..

Toliko si puta lagao, varao, izdao..

toliko puta srce nekoj ukrao,

pa ga nakon toga na pola slomio..

I zato, u ime svih ljubavi nesretnih,

ja ću zapaliti danas jednu svijeću..

I zbog takvih kao ti, ljudi nevjernih

u ljubav više nikad vjerovati neću..

U ime svih ljubavi nesretnih,

večeras ću se smijati na sav glas..

Zaboravit ću prošlost, tvoje ime

i sve ono što me podsjeća na nas..

Ljube,ti pogledaj..

POGLEDAJ GORE U NEBESA,

SAD KAD SI ODLUČIO DA VIŠE NE BUDEŠ MOJ..

POGLEDAJ GORE I RECI BOGU

ZAR ZAISTA ŽELIŠ TO..

POGLEDAJ!

ALI GLEDAJ U SAMOĆI

TADA SHVATIT ĆEŠ DA BEZ MENE TI NEĆEŠ MOĆI..

POGLEDAJ GORE I TRAŽI ODRAZ MOJEGA LICA..

VIDJET ĆEŠ DA SVE JE MOGUĆE

KA SE VOLE DVA BIĆA..

Kao da sam posljednja na svijetu koja zna..

kako da te voli..

O"tako se bojim

da ni jedna druga to bolje neće znati..

a ipak sam te pustila od sebe..

otišao si..

kao vjetar nestao si..

ja ostala sam da te se sjećam..

a još te trebam, u noćima sivim

u ovom svom svijetu

ja bez tebe ne živim..

tek trepćem i suze brišem

smijem se ali ne dišem..

tek tražim tragove tvojih koraka

i krijem se od drugih kao sunce iza oblaka..

Neka ostane..

Pahulja bijela pala je na moj dlan u kasni čas,

kap po kap i kiša stala je..

Ja više ne mislim na nas, tek ponekad..

Kad kasno u noć odlutam..

Da, ponekad..

O tebi razmišljam..

I oči plave još ti pamtim..

kad usnama u snu te zlatim..

Ali ne želim više nikad da ti se vratim..

Na naše mjesto zločina..

Razaslu se san kao biserje po svili,

mi nikad više biti nećemo

ono što nekad smo bili..

I ne, ne diraj u prošle dane

ne diraj u bolne rane..

Neka sve ovako ostane..