Spakovala sam svoje kofere,
prepune su nekih dragih sitnica
koje podsjećaju na tebe..
čine se kao prepuna riznica osjećaja..
i moje srce je negdje na dnu..
i moja duša i moji snovi..
još uvijek želim da si tu..
sve isto da se ponovi
samo da sretnije završi..
nedostaju mi tvoje ruke u mojoj kosi
i tvoje prisustvo uz jutarnju kavu..
nedostaje mi da me tvoj pogled nosi
tamo gdje ni jedan tuđi ne mogu..
nedostaju mi tvoje usne da mi sklope oči
i osmjeh tvoj da me budi..
nedostaju mi sve one s tobom neprospavane noći..
nedostaje mi ono kad zbog tebe ludim..
nedostaje mi sve..
Spakovala sam kofere i odlazim
iz ovog života prepunog boli, svega što smo nekad bili mi..
Samo..voljela bih znati..
gdje pogriješili smo, gdje ljube..
Nema komentara:
Objavi komentar