Uvijek kad je najteže, ti spremiš kofere i nestaješ.

Kao lopov se iskradeš..

Ne pitaš se, kako se osjećam ni što proživljavam..

Moje ruke vrata ti uvijek otvore,

lice se samo za tebe nasmije..

Uvijek kad je najteže, ti nađeš razlog da nestaješ.

Nikad ti ništa govorila nisam jer šta bi ti rekla?

Ako ti kažem da te volim od života više,

ne bi razumio..

Ako ti šapnem da tisi mi sve, onako tiho najtiše..

ne bi shvatio..

Zato ću radije reći da ne volim te,

da mogu bez tebe i da to što odlaziš,

ne boli me više..