Mrtva..

Postala sam slika jednog razrušenoga sna,

obris nečijeg sjećanja, dio nekog dna..

Postala sam blijedo lice,

s pogledom bez sjaja,

s usnama bez izražaja..

Postala sam jesenja kiša,

izgubljena u toplini ljeta,

posljednja kap,

proljetna sjeta..

Postala sam sjena,

pratim kišu dugu,

putujem s vjetrom i u sebi nosim tugu..

Postala sam kip živog srca,

nijema, mrtva, sama,

ali ipak živa..

Otišla je duša i odnijela sve,

sva sjećanja i riječi,

ništa sačuvala nisam..

Ni njega koji mi je nekad bio sve,

ni onu ljubav, koja sad ubila me..