Još jedno poglavlje života završeno je.. Jos jedna tužna priča ispričana i na kraju te priće stoji jedna riječ... zbogom..
Voljela sam ga kao nikoga do sada. Pružao mi je uporište u svom zagrljaju kao što nitko do sada nije.. Kraj njega sam se osjećala sigurno.. Daleko je sada od mene.. Tako će ostati zauvijek. Vrijeme će izliječiti moje rane, ali ostati će riječi napisana na ovom blogu. Ostati će i moje sjećanje, ostati će veza koju ne želim da zaboravim. Ne želim da zaboravim da sam ga imala, ne želim zaboraviti da sam bila njegova.. Za njega će u mom srcu uvijek postojati mjesto, koje će uvijek biti samo njegovo.. Postojat će, ali će zauvijek ostati prazno.. jer je on tako želio..
Neke stvari nikada neću razumjeti. Sada to više i ne želim. Budi sretan.. Zaboravi sve.. Samo ti znaš sve,sve što je bilo između nas i koliko si me povrijedio. . Znala sam to od prvog dana kada sam te srela..da će završiti ovako.. Možda je ovako najbolje. Ako je ovo cijena koju moram platiti da ti budeš sretan....Samo idi ljube....
Puštam te ljubavi, ispisala sam zadnji post ovoga bloga sažetog našom pričom..koja će ostati kao pdsjetnik na nas.. Nije bila duga, ali je bila tvoja i moja.. I da se ponovo rodim, opet bih bila sa tobom, ali ovoga puta, sve bi bilo drugačije..
Nema komentara:
Objavi komentar