DOBRO DOŠLI U MOJ GRAD..

VOLJELA SAM TE..

Nisam odrasla u ljubavi

Da ne bi mogla shvatit da je nema..

Moje ime odzvanja u praznim dvoranama

Lažnih krikova , i bešćutnih lica..

Oduvijek me fasciniraju čarolije neba,

Zar život nam nudi ono što treba a mi ?

Mi smo mimo sebe i sudbine svoje..

Nema reda mi nismo ti koji se pitaju,

Kao da o nama neki drugi odlučuju.

Mi smo neki ljudi snova..

Koji se zovu paralizirani..

Sad bih mogla pisat s toliko tuge ,

Da svijet samnom plaće..

Iza sebe sam ostavila toliko toga ,

Da nijedna rijeka suza ne bi oprala tu bol i tugu..

Nismo se razišli đaba , nismo njoj dopustili da odrasta,

U obostranoj ljubavi bez veze ne..

Jednostavno sve što je među nama vrijedilo dotrajalo je,

I vjeruj ovo je zadnji put da ti bilo što pišem,

Pokušati ću,dat ću sve od sebe da te s lica zemlje mi ove zbrišem.

Ma koliko me to bolilo ili to ne htjela ,

Moje tijelo još uvijek osjeća posljedice tvojih nedjela..

Odlazi moje su oči prazne žurim u nigdje sama,

Stoga odlazi i jednostavno ne okreći se za nama..

ZA TEBE..KOJE VISE NEMA..

                                           

                                       

Loša djela tešku patnju nose,

Lišena nevinosti teškog božanstva.

Iako teškog korka ,

Sama krečem na put do vjećnosti.

Ako sam pak i sama i lišena vjere među

Nevjerama,

Uzdam se u Boga i ljude među nama,

Vjerujem da nije najgore biti sama.

Jer imat prijatelje put je s' rukom do vječnosti.

Imat prijatelje ispit je čovjećnosti.

Tu sam pred vama sama ali,

Prijateljica svima vama..

TIHA LJUBAV..

Ne umjem ljubavi da krijem

ali te volim, tvojim plućima dišem

i kad te nema

za zrak se borim,

nestajem, tonem,

u vatri gorim..

Ni osmjeh nije više lijep,

pogled je prazan, pomalo sljep,

duša u grlu kao kost,

svaki sat kao najteži post,

tuga se gnjezdi kao nepozvan gost

i na rijeci sreće ruši most..

Misli sve tebi hrle,

vraćaju sate, ljube te i grle,

tiho srce čeznjom te zove,

navrati ponekad bar u snove..

Možda do tada naučim reći,

možda će ljubav sa usana poteći,

u jednu pjesmu,

stih po stih,

pečat da ostavim na svoj način tih,

izlijem dušu i prođem ti kroz tjelo

da osetiš da si 

ljubavi moje nepresušno vrelo..

NE PITAŠ..

Ne javljaš se i nepitaš o kome pišem,

sve ove stihove prepune tuge

za koga i u samoći s bolom uzdišem

zašto su noći beskrajno duge..

A godine prolaze i uspomene sa njima

iz srca nikako, neće da izbljede

još sećanja na tebe u duši ima

još slike tvoje ,meni tako puno vrijede..

I sav ovaj život bih u trenu dala,

za jedan zagrljaj i poljubac tvoj,

makar na koljena ispred tebe pala,

za jedan osmjeh i riječ..

Nažalost moju, to se siguno desiti neće

jer ovo je svijet bola patnje i tuge

jer ovo je svijet kratkotrajne sreće

i ona je obečana ,za neke ljude druge..

A ti ćeš ostati moj večiti san,

moja kazna ispred ljubavnog suda

neko zbog koga mi je besana noć i sumoran dan

moja ljubav i nažalost većita zabluda..

PROŠLOST..

Dobro jutro , poželjeh jednoj slici sada

sa kojom na grudima zaspah u noći

koja mi  postade amajlija i jedina nada

da će bolji dani ,ponovo doći..

A na toj slici, tvoj osmjeh zrači

i ljepota koja tako boli,

sjećanje na prošlost koja mi toliko znači

i ovo moje srce , koje i dalje voli..

Pogled na satu u trenu stade

sklopljene kazaljke na njemu stoje

iz grudi jedan se uzdah, na mah iskrade

dok me misli u prošlost i sada vode..

U mislima mojim i podne stiže

dok Sunce na nebu visoko sja

stegoh tu sliku uz srce bliže

jer je ona moja čežnja i inspiracija..

Prolazi podne ,doći će večer

i sumorne misli iz prošlosti hode

tuga i bol se baš teško lječe

i sjećanja što me iz prošlosti i sada vode..

Počeh sa jutrom i slikom tvojom

završavam sa mislima ,tugom i boli

i vječitom, inspiracijom mojom

koju ovo srce ,ne prestaje da voli..

Pogled mi luta,

bez snage lezim

na dnu duse svoje..

Mogu te naći

samo srcem,

Nahrani ga..

Gladno je 

ljubavi tvoje..

Onako,

kako ti znas.

Uzmi me i

ogrni ogradom

ljubavi tvoje,

nahrani mi srce,

da bi živjelo..

DIO ŽIVOTA..

UZEO SI MOG ŽIVOTA DIO
MOJE SNOVE I NADU U BOLJE SUTRA
SVE ONO ŠTO SAM KRAJ TEBE HTJELA,
LJUBAV ,LJEPOTU I PRELJEPA JUTRA..

IMALI SMO ZAJEDNO SVE
SVOJE SNOVE I MAŠTANJA NAŠA
U TRENU JEDNOM NESTALO JE
KAO PRAZNA, A ISPIJENA ČAŠA..

HTJEO SI BOLJE ILI NEŠTO VIŠE
PROSTA TI JE BILA ,OVA LJUBAV MOJA
MOJE SRCE KOJE ZA TEBE DIŠE
I DUŠA KOJA BOLI UZ TUŽNA ,SJEĆANJA SVOJA..

UZEO SI MOG ŽIVOTA DIO
OSTAVIO RANJENO SRCE BEZ NADE
NA STIHOVE SAM SE U SAMOĆI SVELA
I PROŠLOST DAVNU ,KOJU ŽIVOT OD MENE UKRADE..

I ŠTA RADITI BEZ DIJELA ŽIVOTA
KOJI SAMO MENI NEŠTO ZNAĆI
IAKO ME JE ZBOG SUZE POMALO SRAMOTA
JEDINO MI ONA , SAD OD TEBE OSTA..

I DALJE..

Voljela bi da na tren zastaneš

Da se sekundu okreneš,

Pogled prema ogledalu i pogledaj se

Vrijedan si svega.....

Samo ako se gledaš očima,

Kojim te gledam ja,

Znam da je to ne realno al je bolna istina

Tvoj se odraz zrcali,

U svim mojim mislima.

Dozovi se pameti da ne izgubiš sve bitke

Jel onda više nema rata,

Sekunda nas djeli od vrata do vrata.

Okreni se je možda več sutra .........

Kasno je.

A ja , ja i dalje volim teeeee.....

TUGA..

Ja znam da volim samo kada mi je uzvraćeno, da prezirem kada me mrze, da uništim kada me povrede,rijetko oprostim ali nikada ne zaboravim. Da odem kad osjetim da sam suvišna, kad ostavim ne žalim. Kad napravim grešku priznam, izvinem se, sanjam i ostvarim. Ne dokazujem se drugima već sebi, ljubomorne ljude ne primjećujem jer ne zauzimaju ni jedan dio mog života, živim za sutra, ne za jučer i ne živim zbog drugih, živim zbog sebe..

Meni su rekli da nemam osjećaje - jer nisam htjela da ih pokažem.

 Rekli su mi da sam ljubomorna jer sam iskrena i ne znam da lažem.

 Pričali su da sam uobražena, jer sam bježala od pogleda zlih,

rekli da ne znam da volim jer nisam voljela njih.

 Svatko ima svoj život ispod ovog neba,

 niko od njih me nije upoznao...mislim da ni ne treba..

U SNU..

Osjećam tvoj pogled, nježan dodir u kosi..

 ne opirem se, puštam osjećaj da me nosi..

 osjećam tvoje usne, vrelinu njihovu svu..

 sve je tako stvarno u ovom prokletom snu..

TUŽNE PJESME..

Sve što trebate za sreću su nečije ruke 

čiji prsti savršeno odgovaraju vašima,

 jedna pjesma koju vaše usne pjevaju

 i kad oboje šutite,

 i samo jedan pogled kojim sve započinje..

Nisam ja njega ostavila,

 prijatelji, nije ni on mene..

Mi smo se samo rastali..

 Onako kako se rastaju dvoje 

koji su se voljeli u pogrešno vrijeme,

 a uz pogrešno vrijeme idemo i pogrešni mi..

 A nismo bili..

NEBITAN..

Osjećaj kad te razočara neko za koga si mislio da neće nikada.

 Osjećaj kada otkrivaš da postoji i drugo lice za koje nisi znao da ga ima. Osjećaj kada se zapitaš da li je uopće trebalo da dozvoliš 

da neko takav uđe u tvoj život.

 Osjećaj kada bitan, 

postaje NEBITAN..

DALEKO..

Fališ mi,jer nisi kao svi drugi,

skrenio si mi misli ka sebi,

stalno si me pratio,bio si mi sjenka,

postajem sebi čudna gdje si ti,a gdje sam ja..

Pokušavam da se branim od tog osjećaja,

čemu vodi,lijepom snu 

iz kojeg ću se jednog dana probuditi..

Možda požalim sto sam taj san sanjala,

jer može da boli,boli dugo..

Da li se prepustiti tom snu ni sama ne znam..

Lijepo je biti živ,dati masti na volju,

ljubiti te a ne dodirnuti te,

ne osjetiti,ne uživati u tvojoj blizini.......

Magično si me privukao da ti budem blizu,a tako daleko...

R.I.P...

Jos uvijek ne mogu vjerovati

da je to istina..

Zauvijek ces imati mjesto

u mojem ♥

VOLIM TE..

Plovi brodic mali..

Uzivancija :-)