Ne javljaš se i nepitaš o kome pišem,
sve ove stihove prepune tuge
za koga i u samoći s bolom uzdišem
zašto su noći beskrajno duge..
A godine prolaze i uspomene sa njima
iz srca nikako, neće da izbljede
još sećanja na tebe u duši ima
još slike tvoje ,meni tako puno vrijede..
I sav ovaj život bih u trenu dala,
za jedan zagrljaj i poljubac tvoj,
makar na koljena ispred tebe pala,
za jedan osmjeh i riječ..
Nažalost moju, to se siguno desiti neće
jer ovo je svijet bola patnje i tuge
jer ovo je svijet kratkotrajne sreće
i ona je obečana ,za neke ljude druge..
A ti ćeš ostati moj večiti san,
moja kazna ispred ljubavnog suda
neko zbog koga mi je besana noć i sumoran dan
moja ljubav i nažalost većita zabluda..
Nema komentara:
Objavi komentar