Ne umjem ljubavi da krijem
ali te volim, tvojim plućima dišem
i kad te nema
za zrak se borim,
nestajem, tonem,
u vatri gorim..
Ni osmjeh nije više lijep,
pogled je prazan, pomalo sljep,
duša u grlu kao kost,
svaki sat kao najteži post,
tuga se gnjezdi kao nepozvan gost
i na rijeci sreće ruši most..
Misli sve tebi hrle,
vraćaju sate, ljube te i grle,
tiho srce čeznjom te zove,
navrati ponekad bar u snove..
Možda do tada naučim reći,
možda će ljubav sa usana poteći,
u jednu pjesmu,
stih po stih,
pečat da ostavim na svoj način tih,
izlijem dušu i prođem ti kroz tjelo
da osetiš da si
ljubavi moje nepresušno vrelo..
Nema komentara:
Objavi komentar