AUTOPUT ZA KRAJ..

..noćas oko ponoći..
ti dođi na staro mjesto..
tamo gdje je započela ova priča..

tiho na prstima..
šapni kao nekada..
da sva je snaga svijeta..
u našim rukama..
zagrli me nježno..
i obrani od vjetra..

jer kada zora se pojavi..
mi bit ćemo samo dio..
dio prošlog svjeta..

ne muči me..
ne muči se..
iskreno mi reci..
tko ljubi usne okusa meda..

zbog koga to odlaziš od naših snova..
tko je taj netko..
tko te od mene..

više treba..

Za tebe..

"Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu, 

i sa više ljubavi nego što je školjki u moru.

Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost.

Približio si ljepote ovo zemaljskog svijeta bliže mojim rukama. 

Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonečeg broda u hladnim zagrljajima oceana. 

Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. 

Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaci. 

U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. 

Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudjena da budu zajedno. 

Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči.

Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. 

Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavoga mora, tvojih očiju..

U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe."

Ostavljaš me u suzama a njoj ideš ti..

Na moj račun sad se zezas smiju mi se svi..

Ovu igru dobio si,pobjesnik si ti..

Ali kad moje vrijeme dodje ti ćeš plakati..

Bravo,bravo fraerčino dobar ti je fol..

Kad te stignu suze moje značeš šta je bol..

Voljela sam..

Volio je moju kosu, prolaziti njome prstima
Dugo visiti nada mnom ne bi li utisnuo što
Više mog mirisa. Volio je obujmiti me oko struka
I osjećati moja bedra, vječito otkrivati
Moje usne i milijun ih puta dotaći
Ne bi li usvojio oblik, pitajući se
Hoće li ih zauvijek moći ljubiti.
Volio je i danas, sve te iste stvari,
Gledao me ravno u oči, ispitivao postojanost
Kao da se nikada ne njišem na vjetru.
Obuzeta trncima gledah ga,

tako snažnog, hladnog, sebičnog

punog sebe..
a ujedno i krhkog,

 i tada shvatih, 

mi nismo jedno za drugo..

Na kraju svijeta..

Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne..
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti..
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti..
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba..
Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame..
Fali mi tvoj osmijeh i onaj zavodljivi pogled..
Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća..
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja..

Mi smo na kraju puta..

Ne mogu reći da te ponekad ne poželim..

miris tvojeg tijela...toplinu tvoga zagrljaja..

strastvene poljupce...naše zajedničke noći..

svitanja u dvoje...

previše sam toga s tobom prošla..

i ne može sve samo tako nestati...

još te ponekad sanjam i sve bude po starom..

ali više se ne budim uplakana...život ide dalje..

naša pjesma me još uvijek u dušu dira..

ali ne boli..nego kao uspomena..

želim pamtiti samo lijepe stvari..

a ružne pustiti u zaborav..

okrenula sam novu stranicu..počinjem ispočetka..

jer na starima više nema mjesta..

previše su ispisane tvojim imenom i prolivene suzama..

iz njih izlazi tuga..a ja želim osjetiti sreću..

osjećam da sam spremna krenuti dalje..

uživati u životu...u sitnim,ali vrijednim stvarima..

previše sam noći provela u suzama..

i dana zarobljenih u mislima o tebi..

priznajem,još ponekad osjetim staru sjetu..

ali ni jedna suza više neće pasti zbog tebe..

Ja volim te..

I opet prolazim
kroz istu šumu mračnih snova.
Tu da sam prošla i prije dva stoljeća.
Suze teku kao krv koja više ne postoji.
Sad je samo prah...
Tvoje oči nisam mogla vidit posljednji put,
iako sam to žarko htjela,...
samo tvoje bespomoćno tijelo,
koje ležalo je u mojim rukama,
na obali nemirnog mora.
Tada si me ostavio
pošavši,a da mi nisi ni dao priliku
da ti još jednom kažem da te volim...
Ne krivim te zbog toga,
ali te molim,
shvati ...
moje srce je i tvoje srce...
VOLIM TE

Gdje si sad..

Zima mi se zavukla u kosti,
ali sama pomisao na tebe
daje mi snagu da preplivam
ovu ledenu rijeku suza.
Uvjerena sam
da nakon ove hladnoće
dolazi sunce.
Gdje si sad,
skim si,to nikad neću saznati,
kao ni to
dali si me ikad volio...
Ali jedno uistinu znam,
moji osjećaji,
htjela ja to ili ne
još su tu,
kao vojnici,
čuvaju me od propasti
i gubitka mojeg bogatstva,
moje duše,srca i osjećaja.
Dali ćeš mi se ikad vratiti
i reći da me voliš,
kao što si to nekad činio,
dali...
Sad mi je samo preostalo
čekati i nadati se...

Sjedim mjesecu u krilu
i pričam mu o tebi...
Dok me on pozorno sluša
ti šetaš svijetom
tražeći nekog da te spasi.
Molim ga da me vrati,
jer ti to nisi zaslužio,
želim ti pomoć,
ali on te smatra moćnim
da se izbaviš iz tog jezera zla.
Cijela noć je prošla.
Gledala sam mjesec
neprimjetivši da je on zapravo ti.
Njegove oči bile su tvoje,
njegov osmjeh,...pogled...
Da,bio si u pravu
imao si tu moć za nas oboje.
Tražeći tako skupa
zemlju ljepote,
odvojili smo se i otišli na različite putove...
Lutala sam tako šumama jeze,
bojala sam se zvijeri koje su me gledale
iz mračnog grma,
bojala sam se,ali sam išla dalje s nadom
da ćemo se sresti...
Moji putevi vratili su me na isto mjesto
odakle sam i došla.
Nadam se da si ti našao ono što smo tražili,
zemlju ljubavi i mira,
nadam se da mi čuvaš mjesto kraj tebe,
jer obećajem da ću te naći,
već u snovima vidim taj trenutak,
trenutak kada ću biti napokon sretna.
Danas,svaku veće gledam mjesec,
ali on nije ti...

Kada umrem..

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
na dopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...

Hodala sam cestom, 

putem stvarnosti,putem jave, 

jer moja bol nije iluzija, 

jer moje suze su prave.  

Nisam znala kamo idem, 

samo sam hodala, 

kada sam se iz daljine tvome liku nadala.  

I hodala sam dugo,

sporo prešla brda,polja,

duge kada sam te,

iz daljine vidjela u zagrljaju druge..

Ne čuješ me..

Ne čuješ, ne čuješ me..

Gotovo prozirna uz tebe dišem..

Kojim imenom nazivaš me kada zamiriše tuga zrcaleći se u šapatu vjetra, čijim usnama putuju tvoji poljupci, u čijem bilu kuca tvoja ljubav kada zagrli te tama, reci mi..

Ne čuješ, ne čuješ me..

Ni kada u krik pretvara se želja, ni kada misliš da sve je u redu jer se smijem..

Ni kada kao prosjakinja darovani novčić čuvam u oku dragocjene sate i obrise tvoje blizine, 

Ti ne čuješ me..

Osluhni srcem tišinu kojom te miluju moje misli, poslušaj, i čuti ćeš u svakoj neizrečenoj riječi koliko sam Tvoja.

Tvoj zagrljaj, snažan, a tako topao i smirujući,

Pruža mi ljubav,nadoknađuje sve propušteno..

U ovoj našoj ljubavi, iskrenoj, stvarnoj i velikoj,

Ne postoji ništa više što mi nije dopušteno..

Volim te i ti voliš mene i predajemo se jedno drugom,

u sebi pronalazimo u isto vrijeme snagu i smirenost..

Povjerenje koje smo izgradili uspješno među sobom,

oslikava ovu našu ljubav kao zavjet na vjernost..

Postojimo samo mi..

Jednom si znao probudit moje uspavano tijelo,

Jedinstven im čarobnim prstima drhtaje si izazivao..

Svojim riječima, stihovima i poljupcima nježnim,

mene si svojom jedinom i najdražom nazivao..

A ja uživala u rukama toplim i dragim,

zaokupljena osjećajima koje si u meni stvorio..

Prepustila sam ti se cijelim svojim bićem

i ti odveo si me u novi svijet koji si za mene stvorio..

On je postojao samo i jedino za nas dvoje,

u njemu nitko drugi ne bi znao tako se voljeti..

Sudbinom ovjenčani..

Znam da živim i postojim jedino i samo za tebe.. 

I da je moje srce ispunjeno postojanjem tvojim..

Ta želja ljubav i strast koju doživljavam u sebi,

Osjećaj je što ti ga darujem cijelim bićem svojim..

Na mojim usnama uvijek ćeš pronaći toplinu,

u mome tijelu za tebe će tinjati vječni plam..

Ruke svoje poklanjat ću spremno rukama tvojim,

i poklonit ću ti sve što sam u stanju od sebe da dam..

Vrati se..

Vrati se ne ostavljaj me samu u ovolikom bolu.....
Ne ostavljaj me samu na kiši,vrati se zagrli me reci mi da je sve kao prije....
Vrati se da ponovo mogu se iskreno nasmijati,vidjeti lice ljubavi u tvojim očima....
Vrati se i ukloni ove suze,koje sam noćima puštala samo zbog tebe......
Trebam tvoje ruke,da me ugriju kao nekad,jer noć je neljubazna pusta bez tvojih iskreni rijeci Volim Te......
Vrati se iz noći u kojima sam te čuvala pored sebe,budila se u tvom zagrljaju.....
Izliječi moje srce,vrati se i reci mi da me Voliš i da nikad nisini prestao.....
Ukloni ovu tugu,koja je zbog tebe tu u mom životu,srcu i duši......
Od onog dana kad si otišao sa jednostavnom i hladnom riječi ZBOGOM....
Ukloni svaku suzu,koja je zbog tebe prolivena i zbog tebe nasla put niz moje lice.....
Ukloni tu tužnu rijeci ZBOGOM....vrati se zagrli me reci da me Voliš...molim te.....
Vrati ponovo radost u moj život,jedino ti to mozeš koji si je sa sobom sebično odnio.....
Ne ostavljaj me ovdje samu s mojim suzama,plasim se da nikad vise neću vidjeti oči plave boje.....
Dodji i poljubi ovu patnju,koja me svakodnevno ubija.....
Ne mogu zaboraviti,onaj dan kad si otišao ni okrenio se nisi da vidiš kako počinje val suza niz moje lice.....
Vrijeme je tako neljubazno,gorko prema meni....
Svaka minuta bez tebe je godina,svaki dan bez tebe je vječnost.......
I život je tako okrutan prema meni,od kako ti nisi na mojoj strani da me podržiš kao prije.....

doći ćeš ali kasno i reći “sada sam tu” 

ljubit ćeš me toplo i meko kao što si ljubio nju..

Mislio si kad se vratiš da ću te voljeti kao prije i sretna raširit ti ruke i reći “volim te” 

ali ja stojim i šutim dok oko mene sijaš kao cvijet iznenađen sto ti kažem “mrzim te,i tebe i cijeli svijet..” 

i dok odlaziš tiho i sa velikim bolom 

ja ću gledati za tobom i plakati glasno 

i vjetar će nositi moje riječi 

“kasno je dragi kasno za sve.."

Zaigrana zrakama sunca
šapćem vjetru u kosi
polako,zaista polako
sjećanje me daleko nosi
onim putem prašnjavih dana
crvenih trešanja i grozdova zrelih
osjećajem slobode s ničim u rukama
tek osmjehom na licu i sjajem u očima
kad zakoračih u život korakom smjelim

I bilo je sudbine putova raznih
raskršća što nikuda ne vode
poneka suza ispod šarene duge
komad sreće kraj komada tuge
u ogledalu susrećem sebe
djevojčicu s mašnom u kosi
sa stručkom poljskog cvijeća
na tratini bezbrižnih dana
sred rascvjetanog proljeća

Čekam,što li to čekam
u maglovitim jutrima gdje topi se tama
poljane makova uvijek su isto crvene
dok godine teku koritima sjećanja
želje su biseri na dnu duše skrivene
ispod površine ,odjekuje izvor istine
svakog od nas,čekanje čeka
možda tvoj korak zaluta s kapima kiše
skriven olujom u sklopljenim očima
pa prošapćeš zaboravljeno ime,u samoći
čekam ,što li to čekam trenutkom zaigrana
nema veze,jednom će doći

Pišem ti...
nikad poslano pismo
pisano maštom moga srca
istkano čežnjom koja boli
stvoreno tugom spoznaje da te nema
natopljeno suzama sjećanja
svih naših godina

govorim ti...
nikad izrečene riječi
sklupčane što čuče u meni
lijepe i trnovite što bodu iznova
šapatom iz mene tako tihog
da čuješ kako raste cvijet
u tami moje noći
da čuješ rosu kako klizi
kao suza otkinuta duši
da čuješ kako pada list
moje jeseni što prelijeva se
prema tebi ususret
bojama samo meni znanim
tragovima izbrisanim

Jednom zvjezdanim putem ja ću poći

pod iskrama mjesečevog sjaja ćuti ću tišinu

duboku,beskrajno veliku i mirnu

čuvanu zvijezdama i milim suncem

rođenu u nježnoj igri dana i noći

ja,pod duginim bojama skrivena

vjetrom ću rosnim livadama proljeće bojati

kistom na modrom platnu neba risaću ptice

i bisernim tvojim suzama, kada budeš tužan

nacrta ću sunce,i osmjeh sjećanjem

da ozari tvoje drago lice,srećom



Jednom,kada krhotine sudbine razdvoje nam putove

i odlutaš daleko,zamišljen, ja zapali ću zaborav

stvori ću novi put,samo za tebe i znati ćeš

alejom kestenova prošetaće slučajni prolaznik

ti,zastao pored meke svjetlosti fenjera

zagledan u igru noćnih leptira,zaljubljeni

ispod moga prozora,u vrtu procvjetalih jorgovana

a ja, ja ću spokojno cjelove ostavljati tvojim buđenjima

svaki san biti će stvaran,i stope ćuti ćeš s kišom

moje,zaigrane kako trče tebi ususret

Gordana Stojicevic - Zagrli me ti i oprosti mi

Angel Dimov - Jedna prica o nama

ZAŠTO..

Dok kiše padaju i dok oči peku, dok je nebo mutno i dok suze teku priznajem da te volim vise nego prije i da ću te voljeti kao sto nitko nije!!

NEMA LJEPŠEG OKUSA OD TVOJI USANA, ZVUKA OD TVOGA GLASA,BOJE OD TVOJIH OČIJU, NJEŽNIJEG DODIRA OD TVOJE RUKE I LJEPŠEG OSJEĆAJA OD TVOGA ZAGRLJAJA!!

Da me ljubiš noćima i da te ljubim danima jer mene nitko drugi bas nitko ne zanima i neka se zemlja otvori i neka nebo progovori a da nas nitko drugi bas..NIKAD NE RASTAVI!!!

Mala kapljica rose u zoru,
malo zrno soli u moru,
još jedna kiša u kasnu jesen,
još jedno veće sto mirise na kesten.
Još jedna ljubav po svemu lažna,
jedna djevojka nimalo važna,
nimalo draga,nimalo mila...
Eto bas takva sam tebi bila...

Srce od kamena..

Voljela bih da sam kamenog srca
pa da ne znam što je ljubav..
Ne bih sad gorke suze lila
ni zle sudbine gutljaj pila..

Da mi je bar srce od kamena
golo, hladno, samo...
ne bi duša boljela
niti bi srce krvarilo..

Da mi je srce stijena
da visi nad morem plavim,
da sanja o obalama dalekim
a ne o očima dragim..

ZAR JE STVARNO KRAJ..

..

Tako sam te željna... Tako mi nedostaješ... Pogotovo kako znam da još uvijek voliš mene... samo mene... I želiš nas... Mnogi će reci da sam naivna... Mnogi će reci da ne bih trebala... Ali nikada nisam slušala razum... Srce je bilo moj vodič... I ne znam zašto ga sada ne bih trebala pratiti... Ma znam... Nabroja će ljudi milion razloga... Ali ne želim ovaj put slušati nikoga... Jer, kada god sam slušala ljude oko nas, uvijek sam patila... uvijek sam ostajala sama...

JANA TODOROVIC- RAME UZ RAME

IVA - VARACU TE

Seka Aleksic - Poslednji let -official video- dvd rip

SEKA ALEKSIC 2010 - Rodjena S vukovima

Miroslav Ilic - Nije zivot jedna zena (Uzivo)

Ja znam

da sam

izgubila te..

Mrzim te..

Gadim se sama sebi!! Koga sam ja to voljela, za koga živjela, pa ja nisam normalna......sad nakon toliko suza...boli i ne prespavanih noći...nakon svega što sam mu pružila...dala...ućinila tek sam sad shvatila... Odvratno boli...bolilo je i prije...ali sam bila slijepa...lijepo je imati jednu takvu budalu kao što sam ja...da lijepo je...imati nekog tko je u tebi gledao sve..koga si mogao gaziti kako si htjeo i koliko si htjeo...lijepo je bilo imati nekog kad ti se nadigne, bez obaveze..obzirnog i tko ti je davao sve...da lijepo je...
Ali svemu dođe kraj...trebalo je to biti još davno..davno prije ali bila sam slijepa...zaljubljena...voljela sam ali to ne opravdava poniženja koja sam prolazila..podrugljive osmjehe na moj račun..zar je meni to trebalo?! Da, je...trebalo mi je da naučim.. da shvatim šta je ljubav,...samo jedna patnja, suze i bol..neizmjerna bol...
Pa zar je to tvoj krajni domet..ponekad se pitam koga ja to volim...da volim ga, glupa sam..
Ovo je moja posljednja priča, posljednja misao, posljednji blog, posljednje zbogom tebi ljube..
I dok sam živa proklinjati ću taj dan, dan kada sam te srela..

SRETAN USKRS..

SVE TAKO BRZO PROLAZI..

NESTAJE U JEDNOM TRENU..

I PRETVARA SE U USPOMENU..

SVE JE TAKO ČUDNO..

NAŠE SLIKE POLAKO BLJEDE..

A OSTAJU SAMO SJEČANJA..

KOJA VIŠE NIŠTA NE VRIJEDE..

Kasno je za suze..

za početke nove..

željela sam tvoju ljubav

a dobila sam prazne snove..

Jednostavno pođi..

strpljenja nemam i

ne želim ti da praštam

nemam oproštaja..

ne trudi se više

odmora mi od tebe treba

kao sunca poslije kiše..

ČESTO PITAM SEBE..DAL"PONEKAD NEDOSTAJEM TI..

OSJETIŠ LI U TAMI PRITISAK NOĆI I POŽELIŠ LI DA..

DA SAM TU PORED TEBE..

ZNAM..OSJETIM DA ĆE ME VJETAR BESKONAĆNOSTI ODNIJETI

DO TVOGA ZAGRLJAJA I

OSTAVIT ME KRAJEM TEBE

DA GRIJEM TVOJE HLADNO SRCE..

DA TOPIM TUGU KOJA SE OBAVILA POPUT KAPUTA

OKO TVOJE DUŠE..A TI..OTJERATI ĆEŠ SUZE..

TE ME GRUBIM DODIROM UTOPIT U BESKRAJNOSTI JEDNOG PONORA

KAO ŠTO ČINIŠ I SADA..

SAMO NE OSJEĆAŠ TO..

Ne znam..

Ne znam..i možda neću nikad ni znati..

Dal"si me ikad imalo volio..

jesi li bar ikad pomislio na mene..

Ne..neću znati..

Ne znam dali si mi pričao laži..

ne znam jesi se samo pretvarao..

il si možda istinu govorio..

Ne vjerujem da ću saznati..

Možda ti je stisak moje ruke bio drag..

i možda ti je moj lik pred očima sad..

Ne znam dali si prijateljima pričao

o nama ili su ti možda bili draži pogledi njeni..

Nisam sigurna..da li si poželio da s tobom

ostanem ili da zauvijek nestanem..

ONA NEZNA..

ONA NIKAD NEĆE

SVE O TEBI

IZ TVOJIH OČIJU ZNATI..

ONA NIKAD NEĆE MOĆI KAO JA,

POTPUNO DA TE SHVATI..

ONA NE ZNA KOLIKO

U SVAKI NAŠ SUSRET

UNOSIŠ CIJELOG SEBE..

ONA NE ZNA KAO JA

STIHOVIMA DOPRIJETI DO TEBE..

Šaptat ću ti..

Šaptat ću ti dahom vjetra..preko svih daljina što nas dijele..dodirom moje kose u sanjanim zajedničkim noćima..mirisom prve kave što nas sretne budi jutrima..

Šaptati ću ti svakim uzdahom..svakim nježnim dodirom..opijena ljubavlju tvojom i njenim čudnim moćima..što čine me kraljicom, u tom svijetu stvorenim u našim očima..

Šaptati ću ti o tajnama moga srca koje samo za tebe kuca..šaptati ću ti o mojim strahovima..željama i nadama koje samo tebi vode..u naš svijet prepun ljubavi i slobode..

Jednog dana krenut ću na put satkan od naših šapata..da ga svladam..da pokucam iznenada na tvoga srca vrata..da pregazim daljine..da preletim visine što nas dijele..da s našeg puta uklonim sve otrovne strijele..

Šaptati ću ti tada usnama mjesto daha vjetrova..sve stihove svojih pjesama..pročitati ćeš tada u mojim očima..da samo si ti..moja ljubav jedina..

Zarobljena u procjepu između dva sna..

živim i dišem izvan granica vremena..

kose raspletene..duge..

podižem pogled prepun tuge..

tražim komadić našeg neba..

tamo je moj dom..

tamo je sve što mi treba..

tamo si ti..ljubavi..

čekaš me..i voliš..

sada i u vječnosti..

između stvarnosti i želja

utapam more tuge

u samo jednoj kapi veselja..

živim za taj dan

kad sklapat ću ti oči usnama..

gledati te dodirima..

u zagrljaju tvom zauvijek

rastati se s nemirima..

TI..

Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,

ne sjećaj me više na prošle dane..

Ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,

ne gledaj me tako kada ne možeš da shvatiš..

Ne diraj mi snove oni su samo moji,

odavno su daleko od mene koraci tvoji,

Ne kuni me jer nisam kriva ja

što sam uz tebe stigla do dna..

Ne vraćaj mi slike naših noći

kad znaš da opet od mene moraš poći,

ne traži da ti svoju dušu otvorim..

ne krivi me, ja samo želim da zaboravim..

Biti će ti žao ali mene biti neće,

da ti osmjeh vrati, suze brišem..

Da ti dam na dlanu ono malo sreće..

Da ti kažem da još uvijek za tebe dišem..

Biti će ti žao, ali biti ću već daleko..

Neću te čuti kad me budeš zvao..

Kraj mene će stajati drugi netko..

A tebi, tebi će biti žao..

..MA KOGA LAŽEM, VOLIM TE..

..ALI RAZUM U MENI PRESUDIT ĆE..

DA IPAK NE KAŽEM "DA"

KAD VRATIŠ SE..

Pismo za tebe..

Jednom kad pročitaš retke svoga života..hoćeš li pronaći slova moga imena..hoće li te obuzeti nemir oko srca? Na ovom papiru požutjelom od kiša života..hoćeš li prepoznati tamnu mrlju, mrlju naših zajedničkih trenutaka..u kojima sam ja bila samo obris tinte..slučajni prolaznik ili ćeš svojom rukom mahom preći preko hrpe papira, svojih i mojih sjećanja i baciti ih u vatru nepovrata.. Moja ruka sjećanja preče ti preko lica, pomilovati će te, moje će ti usne blago šapnuti na uho..zašto?? Okrenut ćeš se na drugu stranu..zaboravit me..hoće li te ikad zapeći oko srca? Hoćeš li ikad osjećati krivnju? Sjećaš li se poniženja..mojih uplakanih očiju..sada uzimam torbu, stavljam u nju svu bol, sve uspomene i svu tugu.. Više se moj pogled neće gubiti u daljini, više moje uši neće čuti tvoj korak i tvoj smijeh više te moje oči neće gledati.. Torbu bacam u rijeku života, neka je valovi ponesu u prošlost jer tamo i pripada.. Izgubio si moć..ostavio me samu..posljednji put bacam pogled na ovaj tekst..dali da nastavim ili ne? Razmišljam..dok još ima vremena..i sad posljednji put gledam, posljednji put se okrećem pokušavam da ti zapamtim lice a znam da ću te pamtiti.. Smiješiš mi se oholo kao da mi govoriš: "oprostit ćeš mi" ali duboko u sebi znam..ovoga puta nema povratka, nema oprosta, ovoga puta za tebe više nemam razumjevanja..više nema suza..neće biti slomljeno ga srca..moga srca i tvoje pobjede.. Okrećem ti leđa, po prvi put..Nikad ti nisam ništa značila, uvijek sam bila ona druga, ona manje vrijedna, manje važna..A samo sam željela biti dio tebe i da si ti dio mene..Samo mali dio života, dio tvojih misli, dio tvoga vremena, osjećaja, uspomena, sjećanja..htjela sam da me se nekad sjetiš u životu, da sam postojala da sam i ja nekad nekog voljela,da sam ti pomagala, da sam bila uz tebe..da pamtiš me..da pamtiš moj osmijeh..moje i svoje oči iz kojih smo skupa brisali suze na svakom rastanku.. Ovo pismo možda nikad nećeš dobiti jer ja ga nikad neću ni poslati ali vjeruj značio si mi sve a pamti ćeš me po istini..istini o kojoj ću progovoriti..

Kišni dan..

Kiša pada..

Pogledaj to predivno vrijeme kroz prozor..

E takva je i moja duša..

Da..danas je apsolutno moj dan..

Oblaci su na mojoj strani..sunce su skrili i pustili samo za moju dušu kapi kiše..

Da očiste moju dušu,da isperu ovu bol..da ublaže ovu tugu..

Da..da..danas je moj dan..

Jer ja sam ipak ona što voli kišu..

Evo..još jedna mala..slatka misao..upućena njemu..

Toj okrutnoj osobi..koja nikad neće saznati koliku sam ljubav imala samo za njega..

I još jedna misao..za sva ona lijepa vremena koja smo imali..

I jedna misao..da se sjetim svega što mi je uradio..

I ovo je jutro kišom počelo..kao da zna da je nestalo sve što nas je nekad spajalo..I zato opet po tko zna koji put posvećujem sve ovo našem vremenu, tebi..meni i našoj krivici..

Nekad jednostavno ne znaš šta imaš..nekad se zbunim i pitam se pa jesam li i ja došla ili sam prošla..

Jeli ovo kraj mojeg puta ili?? Da..sam to barem na vrijeme znala..ti bi bio zadnja stvar koju bi pustila blizu sebi..da uđe u moj život i uništi sve ono što sam gradila.. Uhvatim samu sebe često..kako gledam nekog prolaznika što na tebe barem malo sliči..

Udarim samu sebe..i vratim se u stvarnost i kažem DOSTA!! Postoji u životu put koji se prođe samo jednom i više se vratiti ne može.. Ti..si izabrao taj put i otišao..sad su slike izbljedile u magli i postati će svejedno..osjećam to..

Shvatila sam onoga dana kad sam bila s tobom..shvatila sam..

Da je opet ona prošla kroz naše živote..uznemirila naše mirno more i odvukla te od mene.. Ti ćeš negdje da se mrakom..tišinom i novom maskom da se ogrneš..i sav svoj sram i grijehove ćeš kao rukave da podvrgneš..jer takav si ti..brzo nastavljaš dalje a još brže zaboravljaš..

Ali život je surov igrač..protiv njega nećeš moći pobijediti kao što si protiv mene.. Stići će te bol i tada ćeš shvatiti kako ti nedostaju moji zagrljaji, poljupci i koraci..Tada shvatit ćeš moju bol..zovnut ćeš me tuđim imenom..

I znam za mnom viknut ćeš..TUGO..

I onda kad budeš i poželio da s mnom podijeliš svu svoju bol i otuguješ s mnom tugu..

Neće tada više vrijediti..jer nas više nema tu..ne postojimo..

Sanjam te u zimskoj zori..kroz jutarnje kiše..opet čekam..da čujem ti glas..vidim radost u tvojem oku..zrno sreće..osmijeh..i kao veselja u našoj uobičajenoj čaši ljubavi..
Zagrli me..zrakama sunca..pronađi put do srca..od mene do tebe..miljama me voli..sanjaj me..daljinom koja nas razdvaja..zaustavi vrijeme..kada smo zajedno..još jednu noć budi moj..zaboravimo na sve..jer ništa na svijetu ne vrijedi kao jedan trenutak sreće..nas..

Kad se ljubav u mržnju pretvori..

i kad srce prestane da voli..

tada nastanu dani dugi i besane noći..

kajanje i nada da će bolji dani doći..

Svatko traži novu ljubav

a stara ga boli..

jer ostaje uvijek nešto

zbog čega se i mrzi i voli..

Zbog nevjerstva i mržnja se stvara..

kad se ljubav ljubavlju ne vrati..

kad djevojka ostavljena mora da se kaje

ljubav da preboli i ponovo da voli..

Prosto ali od srca..

KUČKO..

Koji mi kurac glumiš frendicu?!

a sve što ti šapnem to odmah daješ na presicu..

Da te jebao on to znamo svi..

a da si obična drolja,tek će se saznati..

Ne biraš ni gdje ćeš,ni s kim ćeš..

a razloge bolje da ne spominjem..

bitno je samo da ti uđe,

a čiji je i zašto je tamo to ti ionako nije važno..

Obična si glupača, looserica i jadnica

stavi malo više šminke na to svoje istrošeno lice..

možda ti se i posreći..

pa mu jednom rodiš klince..

Obična si kučka,kozo..

ne zaslužuješ ni ovaj stih

za mene si mrtva..

shvaćaš li?!

JA MRZIM TE..

HTJELA BI TI NAPISATI NEŠTO LIJEPO..

NEŠTO DIRLJIVO I ROMANTIČNO..

DUBOKO I MISTIČNO..

NEŠTO ŠTO ĆE TE SRUŠITI I SLOMITI U ISTOM TRENU..

NATJERATI TE DA PRIZNAŠ KOLIKO ME VOLIŠ..

A NE MOGU..

MOGU TI SAMO REĆI DA TE MRZIM..

MRZIM TE ZBOG LJUBAVI KOJU NE ZASLUŽUJEŠ..

MRZIM TE ZBOG BOLI KOJU SI MI NANIO..

MRZIM TE JER ZNAM DA ME VOLIŠ A RANIO SI ME..

MRZIM TE JER NISI MUŠKARAC IZ MOJIH SNOVA..

MRZIM TE JER NOSIŠ PROKLETSTVO DRUGE ŽENE..

JEDINO ŠTO TI SAD OD SRCA MOGU REĆI JE..

LJUBE JA MRZIM TE..

Posvećeno njemu..za kraj..

VRIJEME JE..KRENI!!

ALI DA ZNAŠ..JOŠ UVIJEK BOLI

TO ŠTO ŽIVIŠ U MENI A DRUGOJ PRIPADAŠ..

ALI IDI..

JER JA NISAM ONA KOJA MOLI..

JA RAZUMIJEM DA ME TVOJE SRCE NE VOLI..

I JA IDEM..NIJE VAŽNO GDJE..

IDEM NEGDJE DA ZABORAVIM NA TEBE

I SVE LAŽI VEZANE UZ TEBE..

NEĆU NI JEDNU SUZU PUSTITI..

NISI ZASLUŽIO TO..

SAMO SE NADAM DA ĆE I ONA SHVATITI

DA U TEBI UMJESTO DOBROTE STANUJE ZLO..

TOLIKO SI PUTA LAGAO..

VARAO..

IZDAO..

TOLIKO PUTA SRCE NEKOJ UKRAO..

PA GA NAKON TOGA NA POLA SLOMIO..

I ZATO..

U IME SVIH LJUBAVI NESRETNIH..

JA ĆU ZAPALITI DANAS JEDNU SVIJEĆU..

I ZBOG TAKVIH KAO TI..LJUDI NEVJERNIH..

U LJUBAV VIŠE NIKAD VJEROVAT NEĆU..

U IME SVIH LJUBAVI NESRETNIH..

VEČERAS ĆU SE SMIJATI NA SAV GLAS..

ZABORAVIT ĆU PROŠLOST..TVOJE IME..

I SVE ONO ŠTO ME JE PODSJEĆALO NA NAS..

Njemu kojeg nema..

Ostanem nekad tako s tišinom..

a misli same slete ko"ptice..

Utabanim snijegom lutam daljinom

tražeći jedno poznato lice..

Dugo o tebi niti riječi..

Ni tvojeg glasa nema odavna..

A tko li može da mi spriječi

u mojim mislima da budeš stvaran?

Još se okrećem na korake tuđe

još u svakom tvoj dolazak želim..

I uvijek kad netko s vrata uđe,

tvome se liku ja poveselim..

Kako da objasnim ja životu

kad ni ja se sama ne mirim s time..

Kome da dodijelim tu sramotu

što ti sa strahom spominjem ime..

Njemu..

Nitko ne zna

da me voli kao ti..

iz očiju mojih

svaku želju čitaš

ispuniš..a ništa ne pitaš..

dušom mojom kao

strunama gitare

nježno pjesme skidaš..

pogledom sve u meni topiš..

poljupcem oči sklopiš..

i u meni se utopiš..

ostaješ tu..na dnu

mora moje ljubavi..

zauvijek siguran

od sjena prošlosti..

Koraci u tami..tihi..jedva čujni..prepoznatljivi..znam da su tvoji.. Odlučni i muški..svaki tvoj korak te vodi sve bliže meni..Znam da krupnim koracima koračaš i osjećam da si mi tako blizu..skoro da ti osjetim dah i miris.. Moji koraci su tihi..skoro nečujni..ali tako sigurni..čak i previše sigurni nakon svega..ali ja sam žena sa ciljem..koračam ka tebi..

Ponekad imam osjećaj da pravim dva koraka naprijed a jedan natrag..ipak idem na pred i blizu sam.. Gdje god bih krenula moji koraci bi me uvijek volili ka tebi..u to sam sigurna.. Nevidljivom željom vođena..znam da ću doći do tebe.. Ipak smo mi miljenici sudbine..ma što mi mislili o tome..pođimo zajedno,istim ritmom ka zajedničkom cilju..do zvijezda i dalje..jer mi smo ljube rođeni da kroz život koračamo zajedno..

Pričat ću ti..

Pričati ću ti jednom o zvijezdama koje nemaju sjaja..

pričati ću ti jednom o noćima hladnim koje nemaju kraja..

Dok tvoj topli dah bude milovao moje lice,

tražit ću u očima tvojim one drage tople iskrice..

i pričati ću ti..

kako su bez tebe bili dugi dani i sati..

kako me proganjala bol..

i nije htjela nestati..

ni bar malo..zastati..

Priznat ću ti te noći..

dok mi poljupcem budeš sklapao oči..

da si moj san..i moja nada..

moje jučer..i moje sutra..

moje istinsko sada..

moja najveća sreća..

od neba i vječnosti veća..

Priznat ću ti smirena i sretna..

u tvojim dragim rukama..

koliko sam noći probdjela

u suzama i teškim mukama..

u strahu i boli..da tvoje srce..neku drugu ženu voli..

Priznat ću ti da za tebe živim i dišem..

da pjesmu svaku samo tebi pišem..

priznat ću ti da volim..tebe..

bez srebra..bez zlata..

u naručju tvome..u sobi našoj..

dok slušamo srca naša..šapnu ću ti tiho..

najveća sreća ljube..su moje ruke oko tvojeg vrata..