Samo ti znaš koliko sam voljela kišu..

Kap kiše u ovoj noći

neka sa tvojih prozora

isperu svu tugu..

Obriši dlanom lice

i suze predaj zaboravu..

Jer ne pati se suzama 

i tužnim pjesmama,

već srcem 

i iskrenim osjećanjima

koja u dusi zavijaju

poput vjetra kroz prazne hodnike..

hodnike zaborava..

Učini će ti se noćas

da muziku vjetra čuješ

u krošnji ogoljele lipe 

u tvom dvorištu..

Osluhni bolje,

to samo vjetar u svojim skutima

nosi jecaj duše moje..

Kap kiše u ovoj noći

neka sa tvojih prozora 

spere tugu..

A sa mojih obraza,suze..

I neka je ovo,

posljednje zbogom tebi..
moja ljube..

Zbogom ljubavi moja..

Zbogom ljubavi moja, udišem te noćas punim plućima, posljednji put. Udišem te do same dubine duše. Do srca i skrivenih misli..

Kriva sam.. dok šetam ulicama zaspalog grada, kao izgubljeni stranac u noći. Tražim te..bježim i tražim te u isti mah...znam kriva sam..

Ako me nikada nisi volio, uzaludna je i ova šetnja pustim ulicama i ova suza u uglu oka i patnja i bol..sve je uzalud.. ako me nisi volio.. Ako si otišao jer si me volio, ako si rat bez bitke predao ako si suzu kao i ja iz oka pustio, najgoru si odluku donio..

Noćas te udišem  posljednji put.. Punim plućima do srca svoga.. Udišem i puštam u unepovrat.

Zbogom...ljubavi moja jedina, zbogom..

Postati ću prah..

Kao dva stranca što se prvi puta vide, stojimo jedno

kraj drugoga nijemi, nemamo si što reći, postala sam

stranac kojeg vidiš prvi i posljednji put a da toga

svjestan nisi! Kroz mene gledaš, ništa ne tražiš, ne

očekuješ, samo bi da se od mene makneš, jer se

nadaš da će ti biti bolje!

I ne osuđujem tvoju nadu u život u kojem nema

mene, ne osuđujem ništa, ljutim se, ne na tebe, na

sebe, ljutim se na sve drugo ali na tebe ne!

Mogu se samo okrenuti, poštivati tvoju želju i poći

dalje, ali poći nemam kuda, i prvi put mi je

svejedno što će biti sutra, hoće li sunce izaći ili

pasti kiša, jer ja sam odavno umrla, ni duša mi više

ne daje radost, plačem u sebi jer suza za van

nemam, lice mi je kameno, usne nijeme, oči su

izgubile odavno sjaj kojeg nikada vratiti neće!

I koga briga što je tako, koga briga za mene kada ni

mene nije? Vrijeme je nestalo u procjepu želja

svladanih nemoći, vrijeme je nestalo u vremenu,

pokušavam zamrznuti sve lijepo što lijepo je bilo,

tvoj lik da mi ostane kao melem na rane što mi ih

život dade, ali od toga nemam koristi kada tebe

nema! I ništa mi više nije važno, niti će biti, došla

sam do kraja puta, i to si priznajem, i nemam volje,

nemam ni snage ni za riječ više, pokret neki, sve je

umrlo u meni, uvenulo a da ni procvjetalo nije! 

Postati ću prah s kojim će se vjetar igrati, kojeg će

slučajni prolaznici gaziti kao što je i mene pregazilo

                                                  vrijeme i ti..

Teško mi je zaboravit tebe..

Teško mi je zaboravit' tebe,
jer svu ljubav i sreću ti dadoh,
plačem i plakat ću gorko
dok u oku još suza ima..

Da znaš kako ja zbog tebe patim,
kako teško ispaštam svoj grijeh,
oči su mi još pune od suza
što zbog tebe prolila sam ja..

Poći ćemo mi na razne strane,
oči tvoje tad će drugu srest',
dok ga ju budeš grlio žarko
srce će mi još za tobom mret'.

Možda se jednog dana sretnemo, što ćemo si onda reći?

Hoćemo li krenuti istim putem ili ćemo ostati zapanjeni?

Hoćemo li pričati u isti glas ili će nam riječi zapeti u grlu?

Kad te pogledam u oči, šta ću tamo naći?

Hoće li pogled tvoj biti nježan ili će bježati u stranu?

Kad se sretnemo konačno, voljela bih znati sve..

i kad budem odlazila ponjeti ću dio tebe,

pohranit ću uspomene duboko u srcu

i njegovati i znati ću da si tu..

uz mene..

iako smo daleko..

Tonem u bezdan ništavila,

rastvaram se na atome

i sve što sam bila ja njegovim

odlaskom nestaje..

Djelić mog napuklog srca

raspršenog jesenjim vjetrom

kljucaju jata crnih ptica..

slade se krvavom gozbom..

Još mi jedino misli

bespućene, netaknute lutaju 

i ostatke ljubavi

u pepeo zaborava

pokapaju..

Nemam ni malo emocija za pisanje,
u meni sve se srušilo..
već sam počela pisat post pa sam
ga obrisala...bez veze...nema smisla,
ne osjećam tuge...nema je...zašto,
nemam ni suza na licu...previše je
bilo isplakanih...zašto bi plakala,
sve sam ostavila..sve se u meni
srušilo kroz noć...snovi..nema ih,
snovi o ljubavi daleki..ne trebam
te snove...već par dana spavam i
ništa ne sanjam....za koga, zašto,
ne trebam ništa..a samo ja znam
zašto je to tako...šta me slomilo,
tužna sam.........ali nije me sram,
nit se više ne pitam zašto
je to tako moralo biti...desi se i
najjačim od mene što vole, znam
vratim se nazad u svoj svijet,
svijet svojih snova...tamo mi je
najbolje, jer tamo sam samo svoja..

ŽIVOT JE PROČITANI ROMAN..
SAMO ŠTO SE U ROMANU UVIJEK
MOŽEŠ VRATITI NA PRETHODNE
STRANICE, A U ŽIVOTU
NIKAD NA PROŠLE DANE..

NAPISAT ĆU TI..

NAPISAT ĆU TI PRIČU U KOJOJ ĆU TI PRIZNATI  DA SAM IZGUBILA..
PRIČU O TVOM PONOSU, I O SVOJOJ LJUBAVI KOJU NE MOGU DA OBUZDAM..ONA JE JAČA OD ZABORAVA, JAČA OD MENE, JAČA OD LJUDI KOJI SU IZ MENE, ZBOG KOJIH IDEM DALJE..BEZ NAS..
NAPISAT ĆU TI RIJEČI KOJE DRŽIM U SEBI, RIJEČI KOJE TI NIKAD NEĆU REĆI..JEL SU ONE JEDINO OSTALE IZA NAS..
NAPISAT ĆU TI SVE ONO O ČEMU DJEVOJKA RAZMIŠLJA KADA IZGUBI KAO ŠTO SAM IZGUBILA JA KADA SI TI OKRENUO MI LEĐA ZBOG NJE..
STRAH I ŽELJU KADA TE MOJE OČI UGLEDAJU, KAD VIDE TKO SI I ŠTO SI..JER TI ĆEŠ UVIJEK OSTATI ISTI..TI SE NIKADA NEĆEŠ PROMIJENITI..
NAPISAT ĆU TI KOLIKO MI JE TREBALO DA TE ZABORAVIM, PREBOLIM NAS..TEBE I SVE ŠTO SMO NEKADA IMALI..
PISAT ĆU TI O BOLI KOJA JE U MENI..KOJU SI TI STVORIO..
NAPISAT ĆU TI LJUBE..KOLIKO TE VOLIM IAKO TI TO ZNAŠ..NAPISAT ĆU TI KOLIKO ĆE BITI POTREBNO DA TA LJUBAV NESTANE..DA SHVATIM DA IMA MNOGO BOLJIH NEGO ŠTO SI TI..
I NA KRAJU NAPISAT ĆU TI DA SI JEDNO VELIKO NITKO I NIŠTA, TVOJ ŽIVOT JE ILUZIJA A TI NISI VRIJEDAN MOJIH SUZA, NI JEDNE RIJEČI NITI DJEVOJKE KAO ŠTO SAM JA..
..IZGUBILA SAM..ONO ŠTO NIKADA NI NIJE BILO MOJE.. ALI NE PREDAJEM SE..MOJ IONAKO NIKADA NISI BIO..TOGA SAM SVJESNA..NEĆU TI DOZVOLIT DA MI UZMEŠ SVE, OVO MALO DOSTOJANSTVA..ŠTO MI JE OSTALO NAKON TEBE..
A TI..RAZMISLI KOGA SI IMAO I ŠTA SI IZGUBIO..
UPAMTI LJUBE..JEDNO DANA ĆEŠ PROPLAKATI ZBOG NAS..

PRIZNAJEM..

IZGUBILA SAM..

Našu sreću kvarimo mi..

Noćas mi treba tvoja blizina i tvoja ljubav..

Zagrli me, molim te..onako kako samo ti to znaš..

Čvrsto me stegni..i ljubi u svome naručju..

Ti si jedini što možeš snagu da mi daš..

Trebam te kao zrak, kao vodu, kao sunce..

Tvoj nježan dodir što drhtaje tjela mi izaziva..

Miluj me ljube, tako mi prijaju tvoje ruke

i taj osjećaj u nama što ljubav se naziva..

Uznesi me u nebeske visine, daj mi sebe..

Podjelimo ovu vatru što tjela nam pali..

zagrli me čvrsto, nek drhtaj se pojača..

Volimo se onako, kao što tjela nam govore,

Da plovimo zajedno na krilima sreće..

ne dozvoli da na itko pokvari snove..

jer i onako pokvarit ćemo ih mi..

Usreći me ti..

Molim te..zagrli me nježno, a snažno..

U tvojim rukama samo mogu biti sigurna..

Nakon svih kalvarija koje sam prošla

znaš da se osjećam slomljena i umorna..

Tvoja snaga, zagrljaj, tople riječi,

vračaju mi samo pouzdanje i nadu u bolje..

Samo me zagrli, pokaži mi da me trebaš..

Usadi u mene vjeru, da za novi život imam volje..

Uz tebe je sve lakše, čak se i smijem ponovo,

ne mogu vjerovati da sam ona stara, od prije..

Uz tvoju pomoć, podršku i snagu ljubavi tvoje

i meni će ovo sunce jače, ljepše i bolje da grije..

Hvala ti što si kraj mene, što postojiš,

prošlosti zauvijek zatvaram vrata..

Moje vrijeme tek dolazi ali sam već sad sretna..

Vjerujem u tebe i našu ljubav, vrjedniju od suhog zlata..

Smrt..

Njegove ledene ruke
diraju bešćutnost mog pogleda,
kao stvorovi u paukovoj moći
zaplačemo se u mrežu života
i tonemo ...

Krakovi skršene svjetlosti
spuštaju se na nasa lica,
vrelina sumraka krade nam zelje,
crveni cvjetovi mirisima
guše nasu stvarnost
plešemo na vjetru,
ljuljamo se,
drhtimo na rubovima,
tek sjene smo u vašim ocima ...

Krade mi osmijehe
svojim otrovnim poljupcima,
zatvara oči
ne ponovljivim lažima
Naizgled sigurna u njegovom naručju,
gušim se
poput zmije obavija se oko mog bića
i ne odlazi ...

Želim da nestane,
ali moje usne i dalje
izgovaraju njegovo ime

Leptiri na crnom nebu???

Ne, šišmiši ...

Zapliću se u naše misli,
pozivaju na predaju
Zar vrijeme je??
Raspadnuti leševi,
duboko pod zemljom sad smo,
u carstvu crva,
u nemilosti mraka ...

Dosegnuvši konačni stupanj
ljudskog postojanja,
UBILI SU NAS LJUBE..

I NAŠU LJUBAV..

Samo..voli me..

Kad nas tisuće kilometara budu razdvajale,
kad najmanje misliš na mene
moje će oći gledati u daljinu i vidjeti samo tebe..
Nemoj me voljeti mnogo,
voli me malo
ali zauvijek
Često je teško pronaći riječi
jer onih pravih je tako malo, ali zar su
uopće potrebne riječi da shvatiš
da mi je do tebe stalo?
Ako postoji sjaj on je u tvojim očima,
ako postoji radost to je susret sa tobom
ako postoji tuga to je život bez tebe,
ako je itko voljen to si ti!

Čuvaj me u malom kutku svog srca!
Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak života, a voli me tek toliko da znam da postojim!
Voli me i kad to ne zaslužujem,
tada mi je ljubav jako potrebna!

Čekam..

U daljini dok te čekam..
i pružam ti ruke..
vidim ti smiješiš mi se..
baš onako kako te pamtim..
onako lijep..
sa sjajem u očima.

I dok nas sunce obasjava..
i ne skriva našu sreću..
zatvaram oči..
s iščekivanjem..
što ću biti u tvom zagrljaju.

I onda odjednom..
otvorim oči..
i pogledam..
a preda mnom su samo..
moje ruke..
prazne ruke.

Željne tvoga dodira..
i malo tvoje ljubavi.
A tebe nema..
suza klizi niz lice.

Moleći se..
tražim samo jedan zagrljaj..
da moje ruke..
nisu samo prazne ruke..
bez tebe.

A ni sunca više nema..
sve sam bliže bolu..
i čekam..
čekam..

Očajna..

Dok se iza oblaka skriva mjesec..
i dok opet iznova mislim na tebe..
osjećam samoća me prati..

Vjerujem u sve ono što si..
rekao..
ali boli me..
ova mrka noć..
bez imalo svjetlosti..

Znam neću te ostaviti..
u ovim mračnim olujama..
života..

Hoće li ti to biti dovoljno?
bojim se..
da ćeš ponekad željeti više..
a ja ću biti daleko..

Iako moje srce pripada tebi..
ponekad se pitam..
hoću li preživjeti..
noć..

A bojim se..
da neću dovoljno reći..
ili učiniti..
a da će biti prekasno...

Pokušavam biti jaka..
iz dana u dan..
ali ponekad kad čujem..
tvoje teške riječi..
kako da idem..
dalje?

A opet..
svjesna svoje snage koju imam..
borim se do kraja..
dok god me ima..
jer vjerujem..
da će me to dovesti..
k mom cilju.

K tebi..

..NEKA TE GRIJU TOPLA SJEĆANJA

DOK KORAČATI ĆU STRANIM ULICAMA..

VEĆ VISOKA MI PETA NA NOGAMA

KOFER ISPUNJEN DRAGIM USPOMENAMA,

TAXI UPRAVO TRUBI..

NE TUGUJ..LJUBE MOJA..

MOJ TRAG..NEĆE SE IZGUBITI..

VRATIT ĆU SE JEDNOG DANA..

KAD SKUPIŠ HRABROSTI..

I ISTINU POČNEŠ VIŠE CIJENITI

A MENE BAREM MALO VOLJETI..

ONA..KOJA VOLI KIŠU..

Kiša pada..

Pogledaj to predivno vrijeme kroz prozor..

Jel te podsjeća na mene..

E" takva je i moja duša..

DA..danas je apsolutno moj dan..

Oblaci su na mojoj strani,

sunce su sakrili i pustili samo za moju dušu kapi kiše..

DA..danas je moj dan..

ipak ja sam ona što voli kišu..

Jedna mala slatka misao upućena njemu..

Toj okrutnoj osobi

koja nikada shvatiti neće koliko ljubavi imam samo za njega..

još jedna misao..

za sva ona lijepa vremena koja smo imali..

jedna misao..da se sjetim svega što mi je uradio..

I da ga ponovo zamrzim istoga trena..

Ljube..kako se danas lijepo osjećam

Valjda ću i sutra tako..

Tugo moja..

Reci mi,gdje da odem tugo moja..
osim boli ne poznajem ništa drugo..
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlosti toliko tugujem i molim..
Reci mi tugo moja,
gdje su ona vremena stara,
kad sam bila sretna i za boli nisam znala..
Reci mi tugo moja,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo moja,
šapni mi ,gdje je on..
jel' još uvijek kao prije...
jel' se još uvijek onako slatko smije...
Reci mi tugo zašto još uvijek on ovako me boli,
kad je lagao da me uistinu voli..

Kradeš mi..

Poput kradljivca...
Šuljaš se hodnicima mog nestalog razuma
Poput starog vina, osjećam te
Opijaš me cjelovima...
Razlivaš se mojim venama.
Poput slikara šaraš
Po mom uzavrelom tijelu...
Željna sam tvoga dodira.
Poput zahuktalog mora
Pjeniš se na mojim liticama
I nestaješ u uvali mira...
Poput noći dodiruješ
Me pogledom zvijezda.
Poput sna obavijaš me
Rajskim mirisom tvojih pokreta...
Poklanjaš mi nova svitanja...
Ostavljaš mi trag tijela na usnama...

Vjerovala sam da smo jedno drugom suđeni, da ćemo zajedno završiti. Vjerovala sam da ćeš jednom i mene primijetiti. Ko bi rekao de će sve drugačije završiti. Voljela bih znati tvoj razlog, zbog kojeg si upropastio moj život, razlog zbog kojeg si me ostavio da se nadam, a znaš dobro kakva je nada, ona ubija polako ali bolno, no ipak si dopustio da patim. Toliko sam željela da me srce tvoje voli, toliko da sad to boli. Nedostaju mi vremena prije tebe, vremena kada sam vjerovala u sebe, znajući da mogu osvojiti bilo koga, da ! Tako je bilo do tog dana, dana kad si me pogledao I OKRENUO SE ! 

Hodam ulicom samoće, tražim izlaz iz nje, ali ga ne mogu pronaći, napustilo me povjerenje, volja pa čak i nada da ću pronaći svjetlo na kraju ove mračne ulice. Toliko žudim i želim da izađem, da opet ugledam svjetlost i ljepotu života, ali nekako odbijam sve prolaznik,e, možda zbog straha da me ne povrijede i odvedu u pogrešnu ulicu, ulicu u kojoj ne želim da budem, pokušavam shvatiti da ti nisi tu i da te ovdje neću sresti i znam da mi nećeš pomoći da izađem iz nje, jer ti si negdje drugdje, negdje gdje te ja ne mogu pronaći. Tako da bi možda ipak trebala pružiti ruku nekom od prolaznika jer možda zna put do izlaza, ili možda ćemo skupa doći do svijetla. Možda se jednom sretnemo u ovoj ulici, a možda smo se ipak davno mimoišli jer si ti bio u svom svijetu, a ja u svom, nikad to neću saznati..

JA NE MOGU PRIHVATIT 

ŽIVOT BEZ TEBE..

POKUŠAVAM, TRUDIM SE.. 

ALI NE IDE..

I ja sam voljela tebe..

Neka vam novogodišnje jutro donese blagoslove mira, zdravlja,

ljubavi i sreće, i toplinom neka vam ispuni vaša srca..

SRETNA GODINA NOVA!!!

..

 Neću ti spomenuti ime, neću da itko dozna da te još trebam...a ti ...ako sam ti ikad značila upola od onog što si mi rekao, u ovim ćeš se riječima prepoznati. I nemoj se ljutiti što pišem za tebe. Ako sada ovo čitaš, čitaj između redaka, jer to je za tebe. Više ne znam kako da ti kažem da je zastao i sat vječnosti kad smo se rastali, a vrijeme klizilo tragom prolaznosti. Neprestano se pitam je li trebalo da jedno drugom pružimo ljubav i nježnost kao što sada pružamo bol!!! Noćas si u mojim snovima bio tako stvaran i tako blizu da sam poželjela da se ne probudim... No jutro je ipak došlo i iznova gledam budućnost očima punim prošlosti, očima punim tebe. Koliko puta na dan poželim da te imam kraj sebe, koliko puta poželim da te čujem pred ulaznim vratima svoje duše... Kamo i kako bez tebe, kad si me tako dugo držao u mreži svojih maštanja, pa sam i ja počela maštati uz tebe...Možda će te ove moje riječi iznenaditi, možda si pomislio da te više ne voli mi da sam te preboljela. Ne znam je li moguće ne voljeti te... Bez tebe ne osjećam ništa, ni ljubav, ni mržnju, misli s mi potpuno izgubljene... Možda si sad sretan s drugom, nadam se da nikad neće morati pustiti suzu gorku i vrelu kao nekad ja zbog tebe! I ne zamjeri što sam ovo napisala, riječi nisu bitne, nego ono što je između redaka, ono što se ne može iskazati.

Zbogom..

Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovakvo živjeti
i nadati se nečemu što se neće desiti..
Suze, bol i tuga
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.
A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?
Zato, odričem se ove noći
koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
i maštanja o nama..
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla..
Ona više nikada neće biti ista..
Moje oči od ove noći
pokušati će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe..
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe..
I na kraju ove pjesme
reći ću ti ono što
jedino prikladno jeste: 

ZBOGOM ZAUVIJEK, LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI,
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO,
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE!

"Molim te Bože da ga ponovno vidim"

Sklopila sam ruke
i tiho izustila molitvu:
"molim te Bože da ga ponovno vidim",
ali moja molitva nije uslišana.
Moje su riječi otišle s vjetrom
u neki drugi svijet;
I spustila sam glavu,
sklopila oči ,
i iz srca ponovno tiho izustila:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim",
ali nije došao,
a nebo....nebo ponovno nije uslišalo moju molitvu.
Tada je suza potekla niz moje lice
i zauvijek zapisala u mom srcu
onu molitvu:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim"

SRETAN BOŽIĆ

 Ide Božić....idu dani sveti,

da se bogat siromaha sjeti,

da obiđe zdrav bolesnoga,

da veseo tješi žalosnoga,

da se sretnik s nesretnikom druži,

obračenom da se ruka pruži,

zavađeni svi da se pomire i da

LJUBAV BOŽJU svijetom šire,

da dostojno dočekamo KRISTA 

i njegovi budemo doista.

SRETAN BOŽIĆ!!!!!!!!

Sjeti me se ponekad,

jel sjećanja su sve što nam je ostalo..

06.03.2009

"Zašto te nema?
Gledam u prazno... Sve što vidim je magla ispred sebe. Hodam kroz noć. Obavija me gusti dim vlage, nema svijetla. Koračam ulicom u suzama. Nema te kraj mene. Još si me jučer ljubio, a danas već plačem zbog tebe. Oko mene glasovi tame i sjete. Ispred mene sam prazna cesta i gusta magla. Koga tražim? Zašto koračam...? Zašto uopće živim? Ne mogu te ljubiti. Ne mogu osjećati tvoj dah na sebi... Što mi vrijede riječi utjehe kada si otišao? Otkada te nema svake večeri brojim zvijezde, svake večeri gledam u nebo i molim se. Molim se za tebe, da te zaboravim... Da ne mislim na tvoje plave oči... Ne mogu si pomoći...Nema lijeka... Zašto te nema? Zašto mi toliko nedostaješ? Zašto te jednostavno ne mogu zaboraviti??? Pokušala sam voljeti nekoga, ali ljubim ga i vidim tebe... Nedostaješ mi, ljubavi...."

05.03.2009

Ustajem laganim korakom, na stolu prazan papir, u ruci tvoja slika, jedina koju si mi ostavio za sjećanje, par rijeći mi prolete pred očima, vješto ih sakrijem u policu sjećanja, tamo gdje su skrivene sve moje rijeći napisane za tebe i život tvoj...moja najljepša nedovršena prića...

Uklesana u spomenik vremena koji sam sama sagradila da me podsjeti na vječnost tvojih uzdaha na mom vratu..ostaješ tu zauvijek kao čarobnjak moje polomljene sreće, kao poetik čiji odraz je moja mirna luka, moje utočiste od hladne noći, a ja najtamnija lutka tvoje podsvijesti, usnim te ponekad često, ali uvijek se nekako izgubiš, pretvoriš u sjenu, grizeš mi obraze, u mraku tražiš odsjaj mog oka, dozivaš mi ime...ali te nema, ili te nikada nije ni bilo...vise ni sama ne znam...budim se kada već sve izgubi smisao.. A moja podsvijest je čudna stvar, u njoj se poput ringišpila sve vrti u krug...nekoć sam sjedila u tvom krilu i molila te da ne dozvoliš snjegovima da zanesu tvoj trag, a ti si me iz prkosa ostavio u crnilu noći gdje nisam mogla pronaći sjaj tvoga osmijeha, boju tvojih očiju, dodir tvoje ruke...i opet sam kao besmrtna lađa zaplovila u tvojim očima punim ponosa bas kao sto sam ti rekla jednog dana, da neću odustati nikada dok moji dodiri ne postanu tvoje čežnje...od danas do sutra...odavde do vječnosti...

Sat na zidu je otkucavo usnule sate, a ja sam tako željela da si pored mene ti umjesto prazne postelje, da mi na obraze spustiš vrele usne i topli ugriz na vratu da ostaviš kao pečat, znak da mi pored tebe nitko ne treba, da su pored tebe svi tako nestvarni, nevidljivi, nepotrebni...ali sva ova jutra bez tebe su me učinila jakom, sva moja prošlost me čini posebnom, tvojom, samo tvojom...

Pojavi se još sad, u ovom trenu skini nemire s mojih usana, još uvijek ne nazirem tragove jutra, još uvijek imam mehanizam da zaustavim vrijeme u tvom pogledu, još uvijek kasni sat na zidu, vrijeme u njemu protiće polako, umrtvljeno, tiho..još uvijek možeš skinuti gorčinu ove boli koja je utkana tankim nitima u moje pore, još uvijek ima načina da je zasladiš okusom meda, da u moj život uneseš osmijeh i nadu za nešto ljepše, nešto naše...da se zapitaju ljudi, da se zapita ona, šta je to u tvom pogledu, sta to kriju tvoje usne dok su razvučene u taj osmijeh...da se zapitaš ti, čemu služe moje rijeći koje uvijek ostaju ne izgovorene, a ipak najljepše od svih koje će ti itko ikada izgovoriti, da se zapitaš čemu sluzi moj dah u tvojoj kosi i poljupci na tvojoj koži, svaku noć prije nego usneš i svako jutro prije nego se probudiš...da se zapitaš zašto su iza nas ostali tragovi na putevima kojima smo tek trebali proći...da se zapitaš čemu suze i tuga i ova bezuvjetna ljubav, ljube..koja je veća i od svemira...volim te zauvijek jer vrijeme za mene nije i ne znači ništa...

"NADAM SE..DA JE ZNAO

DA GA VOLIM..

ONDA KADA JE ODLAZIO.."

Nekad sam mogla..

Nekoć zvijezde i mjesec mogla sam doseći,
Uhvatiti zvijezdu , zaželjeti želju,
Smijati se mjesecu i gledati kako se on smije meni.
Nekoć nebom sam mogla letjeti,
Prema suncu više i više, među oblacima se skrivati.
Pjevati glasno i dugom spuštati se na zemlju,
među cvijeće, pjevati svakom cvijetu o ljubavi.
Nekoć sam se glasno mogla smijati
I sa pticama se igrati, rosu ispijati,
Kišu dozivati, njega gledati....
Otvorila sam srce i dušu svoju, u potpunosti
se povjerila njemu,
Naivno se veselila i upijala radost.
No, ubile me njegove riječi.
Žalila samu sebe, čeznula za jednim pogledom njegovim,
krivila samu sebe....sada letjeti ne mogu,
U oblacima se skrivati, ni rosu ispijati  ni kišu dozivati...
Samo se želim bez ožiljka u srcu probuditi
I kao nekoć zvijezde dosegnuti.

U snove mi dolaziš..

Noćas dok sjedim u tamnoj sobi
sjećanje me vuče na prošle dane,
i čujem kako zvijezda sa neba pada,
a zatim i suza iz oka mi kane.
Vrisnem u sebi i kažem:
"zašto samu sebe lažem,
zašto čekam na njega da dođe,
zašto ljubav prema njemu ne želi da prođe.."
Izgubljena u mislima osjetim njegov dodir
i tihim glasom mi kaže "još uvijek te volim"..
..dok oči lagano otvaram
njegov glas polako nestaje,
ali bol u duši mojoj još uvijek ne prestaje..

Oči su vlažne, usne su vrele...
....stao je život, stalo je vrijeme....
Kraj je pred nama sada je jasno,
za bilo što drugo sada je kasno......
Na obrazu suza vjetar ju suši,
i sada je bol svud u duši....
Sreće se kida ,ruke se stežu,
a nas dvoje samo uspomene vežu....

Ljubav će te vratiti..

Kraj je velika riječ..za nas ne postoji..
i ako sad izgovaraš, i ako mi zbogom govoriš,
nikad ti neću vjerovati..
jer u dubini srca znam..
..ljubav će te vratiti, kad tad, bilo gdje,
u moj zagrljaj ćeš poletjeti,
i sve će biti kao nekad prije..
rastanak će me boljeti..
svake noći ću plakati,
ali se neću plašiti,
i još uvijek ću se nadati..
jer u dubini srca znam,
ti ćeš se vratiti,
sve ružno izbrisati..

Uvijek uz tebe..

Bole riječi odlutalih ljubavi,
bole oči slične tvojim….
Nježni pogled nesretnih ljudi….
i od mene udaraju stijene
Al ne dam se…
Ja živim za tebe…
I borim se…
Jer ljubav što kuca u grudima
velika je…
I moja ljubav će te vratiti na
pravi put kad skreneš pogrešno…
Kad padneš onda će te
podignuti…
Poklonit će ti ruku utjehe
i rame za plakanje,
kad ti bude najteže….
…i ne brini se,
jer kad te svi ostave
uvijek će postojati
netko kome ćeš sve značiti,
neko ko bi svoj život dao za tebe…

Pismo za tebe..

Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu, i sa više ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda u hladnim zagrljajima okeana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pruzas ruke, a ni ne znas koliko mi to znaci. U tvom se narućju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavog mora, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe ljube.."

I rastajemo se nas dvoje,
sudbina tako se poigrala..
I nije važno kome se piše pobjeda,
kad nama sve je uzela..
Ja pala sam polako do dna,
ali ljubav me moja diže..
I poslije tebe ja sam samo cvijet
koji vene,
čovjek bez duše,
i more bez stijene..
I pitam se kome
svoje pjesme pišem sada,
kad otišao si ti,
jedina ljubavi..
Ja ti opraštam odlazak tvoj,
mirim se sa sudbinom prokletom..
U moru tražim spas,
jedini koji je ostao za nas..

Ljube..ja ne krijem..

Željela bih da te sretnem,
da te pitam kako ti je,
dali si sad sa drugom sretan,
ili oko suzu lije..

Željela bih da te vidim
nasmijanog kao prije,
da ugledam tvoje okopa i ako moje nije..

Želio si da odeš,
želja ti se ispunila...
Ako sada sretan nisi
ja ti tome nisam kriva..

Ja ne krijem da te volim,
pa i ako moj nisi,
sebe sam ti poklonila,
i nekad sam te voljela..

Za tebe..

Ponoć je odavno prošla,
kraj mene nikoga nema...
Dok misli nemirno lete,
u duši tuga golema....
Plačem, plačem kao dijete,
pitam kroz suze gdje si....
I nikad prestati neću,
zauvijek si ostao u meni....
Sjećanja naviru davna,
bolom se u prošlost vraćam....
Dok vjetar kroz grane jeca,
tebe se sa bolom sjećam....
Sada si kraj neke druge,
lijepo je kad srce istinu saznah...
Dok zora lagano rudi,
čeka me postelja prazna....
I plačem kao dijete,
pitam se kroz suze gdje si
i nikada prestati neću
zauvijek si ostao u meni..

Duša počinje boljeti sve jače,
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da plačem sama.

Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
samo djevojka na kiši.

Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno ćeš vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti svi naši snovi..

Ja još uvijek volim te..

SRETAN IMENDAN SVIM MOJIM IMENJAKINJAMA..!!

Tugo moja..

Odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja života živjet ćeš u meni...
I kad me jednom ne bude,
neka ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmiješenu kad smo se sreli...
Odavno sam znala da smo suđeni,
ali da prava ljubav u sjeni bolne sluge...
...neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge...
...znam da se ljubavi prave
rode da bi veličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vijeka,
sada vidim sve što smo imali
teče u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje...
...jer i ljubav zauvijek traje..
I tvoj cvijet što si ga darivao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao...
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom..
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje što imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono što izgubljeno odavno je...

Moja si ljubav zauvijek..

Tamo gdje je srce..

Kada te posjete kiše jesenje

i vjetrovi s planine razmrse ti kose

kada izborano lice dotaknu ti prve kapi i pahulje meke

neka te sjete na mene,poput iskre plamena tek..

 

Kada ti očima zaplove oblaci sjete

a zagrljaji zajecaju prazninom gdje srce bijaše

kamenite sjene čežnje,bršljanom obrasle

okovaće  tišinu duše novim nemirom..

 

Gdje srce bijaše, šaka pepela

a paučinom  sudbine,vrijeme gnijezdo plete

rumene rosne  zore i tople noći mjesečine

dišu tiho  isprepletene,pred ogledalom istine..

 

A opet, ne voljeti ne mogu

jer doći će neka nova proljeća

kad okopne snjegovi, i život zazeleni

probudi će tebe ponovno u meni..

Noćas..

Noćas je duša prostrana kao more

valima tišine dišem

kuca li srce za onim što ne bješe

pitam se,dok pišem

Noćas su usne moje poželjele ljubit tvoje

uroniti u pogled očiju što vole

neznani znanče što otimaš mi misli

dok godine teku,a istine bole

Noćas,zaljubih se u stihove žive

tragove  sudbine u nitima mjesečine

ja,zemlja meka u dlanovima tvojim

ja,vjetar s mirisom jorgovana u tvojoj kosi

ja,tvoga koraka sjena skrivena

noćas sam tobom zanesena

pjesma ljubavi me nosi..

Kako preživjeti prekid na godišnjicu?!

POSTOJI NEKOLIKO TEHNIKA, NA ŽALOST ODGOVORNO TVRDIM DA MENI VJEROJATNO NEĆE POMOĆI NI JEDNA ALI ETO MOŽDA POMOGNEM NEKOME..JER JA SAM IZGUBLJENI SLUČAJ..


 «vrijeme liječi sve rane». 
Možete ne poduzimati ništa, prihvatiti činjenicu da vam je teško i dopustiti duši, tijelu i srcu da se polagano oporavljaju. Ova tehnika može potrajati ponekad i više godina, osobno je ne preporučujem, ali je najčešće primjenjiva i najpopularnija.
Druga tehnika je popularno nazvana 

«klin se klinom izbija»,
  a najčešće je primjenjuju muškarci.  Takav oporavak srca je nešto brži, ali postoji mogućnost da nikad nećemo potpuno preboljeti osobu s kojom smo prethodno bili u vezi. Novog partnera ćemo uspoređivati sa starim i razmišljati kako bi bilo da sam s njim ovo, da sam samo umjesto onako, ovako… No, s vremenom i ova tehnika će dati dobre rezultate.  S vremenom ćete zaboraviti na starog, iako postoji šansa da će vas novi do tada ostavit jer je primijetio da volite bivšeg, pa ćete ponovo morati prebolijevati sad ovog.  Zbog toga biste ipak trebali pokušati ne tražiti starog partnera u novom, ne pričati o njemu, i ni slučajno ga glasno ne uspoređivati.
Treća je tehnika odlučiti napraviti rez i potpuno bivšeg izbaciti iz svojih misli i srca. 

Preporučuje se nakon razvoda ili prekida dužih veza.
Takva tehnika je istinski djelotvorna ali najteže izvediva.
Morate se naoružati selfhelp literaturom, okružiti dobrim prijateljima, psihijatrom, odvjetnikom, biti sigurni da imate stopostotnu potporu obitelji. Paradoksalno ova tehnika može biti i najkraća. Jer ako istinski odlučimo da želimo nekoga zaboraviti možemo to napraviti vrlo brzo.
Bitno je ignorirati partnera, ne dopustiti uopće razgovor o njemu, po mogućnosti promijeniti okruženje i izbaciti sve što vas podsjeća na njega. Započeti s potpuno novim i drugačijim životom. Vratiti vjeru u sebe i samopouzdanje. Znate da sve što vas ne uništi u stvari vas ojača. Neka tako bude i s propalom vezom. Ali nemojte pri tome pokušavati njemu nešto dokazati, moliti se da je on nesretan ili sam. Brinite se samo za sebe, što vi želite…

LJUBAVI SRETAN TI ROĐENDAN!!!

LJUBAVI MOJA ŽELIM TI SRETAN ROĐENDAN..

ŽELIM DA MI BUDEŠ SRETAN!!!

VOLJELA BIH SE I JA ZA TO POTRUDITI..ALI MI NAŽALOST VIŠE NISMO JEDNO KRAJ DRUGOG..

DA TE MOGU ZAGRLITI, LJUBITI, MAZITI..

ŽAO MI JE ŠTO JE TAKO..ALI ŽELIM DA ZNAŠ DA SVAKE SEKUNDE MISLIM NA TEBE..

VOLIM TE NAJVIŠE NA SVIJETU..TI SI MOJA NAJVEĆA LJUBAV..

TI SI MOJ ŽIVOT..TI SI MOJE SVE..

 I ZATO TI POKLANJAM OVU PJESMU..

U SVAKOM STIHU SI TI..

VOLIM TE LJUBE..

Tebi za rođendan od one koje više nema..

                                                                               

Ne dopusti vremenu

da izbriše moj lik iz tvojih očiju,

da pogled tvoj odluta gdje nisam ja..

Ne dopusti vjetru

da skine moje ime s usana tvojih,

da te povuče sa sobom nekim drugim stazama..

I nemoj dopustiti

da ti suze moje ostanu

u sjećanju poput zagonetke,

samo dopusti da te u mašti prati

moj osmjeh kroz tužne minute

i daje snagu kroz cjeli život..

Ne dopusti da padnem u zaborav

jer te nikad neću prestati voljeti..

HOĆEŠ LI..

AKO ODEM 

HOĆE LI U TVOM OKU ZAISKRITI SUZA,

HOĆEŠ LI POKAZATI DA TI JE STALO??

AKO ODEM OD TEBE

HOĆEŠ LI POŽELJETI POĆI ZA MNOM,

HOĆEŠ LI ME TRAŽITI,

HOĆEŠ LI MOJ BROJ I DALJE OKRETATI,

NADAJUĆI DA ĆU TI SE JAVITI..

NADATI SE DA ĆEŠ MI ČUTI GLAS..

AKO ODLUČIM OTIĆI

HOĆEŠ LI ME POKUŠATI ZAUSTAVITI??

HOĆEŠ LI ME ZGRABITI,

POVUĆI U ZAGRLJAJ I REĆI..

"NE IDI..MOLIM TE,

VOLIM TE, TREBAM TE"??

NIKAD..

Zjenice mi i u mraku sjaje,

pune su neke čudne svjetlosti,

nikad se nisam osjećala nemoćnije,

nikad nisam mislila da ću te toliko željeti..

Zbog tebe mi puca srce,

zbog tebe sve suze sad klize,

zbog tebe što te nema tu..

Nikad me nije tako boljelo..

Ta mračna bol sada je moj život,

ali osvjetljava ga svjetlost jednog trena,

trena u kojem sam bila sigurna da me voliš..

Ljubav koju si mi u srce stavio

je zvijezda gore na nebu,

skriva se u noći

ali utrnuti ne može..

Nikad mi u životu nije bilo teže

kao sad kada te gubim..

KAKO..

Kako da sakrijem suze

kada je svaka zbog tebe tu

zbog razdvojenosti koja me uništava..

Kako da otklonim tugu

kada te nemam kraj sebe..

a to je jedino što želim..

Kako da stavim osmjeh na lice

kada se tebi ne mogu smješiti,

a samo zbog tebe sam još tu..

Kako da ti bolje pokažem

da te  ljubim beskrajno..

Kako da ti pokažem da te trebam,

reci mi kako da ti dam do znanja

da shvatiš da trebaš doći..

HVALA TI..

BILA SAM NA KRIVOM PUTU

SVE DOK SE TI NISI POJAVIO..

UČINIO ME SVOJOM

I SRCE MI SPASIO..

CJELI ŽIVOT ČEKAM

NEKOG POPUT TEBE,

NEKOG KOME JE DOISTA STALO

I TKO ĆE ME VOLJETI..

ZAHVALNA SAM TI LJUBE..

ZAHVALNA ŠTO TI JE STALO

KAD NIJE NIKOME,

NIKOME BAŠ NI MALO..

TVOJA DO KRAJA SVEGA..

Ponekad mi dođe želja

učiniti te ljubomornim,

probudit u tebi reakciju

da je vidim i da pokažeš

kako ti je stalo..

Ponekad mi dođe želja

pokazati ti da me možeš izgubiti

kad se udaljiš od mene

i na tren..

Najčešće se to okrene protiv mene

i ja osjetim ljubomoru

jer te mogu imati kraj sebe

svi osim mene..

Najčešće je jedna tvoja poruka,

tvoj poziv, jedna tvoja riječ

dovoljna da znam da sam 

tvoja do kraja svega..

Tebi kojeg više nema..

I noćas si ponovo bio uz mene,

mrsio si mi kosu, ljubio lice..

Šaptao tiho i zaneseno:

"Volim te ljube moja"

Nosio me miris tvoga tjela

u svijet u kojem postojimo samo mi..

uz tebe sam udisala nebo,

dotakla zvijezde,

a onda se uz tebe svila..

Zorom mi je sunce kucalo na vjeđe

dok naša je pjesma strujila zrakom..

I tada sam shvatila da si daleko

i da ćeš u san opet doći tek s mrakom..

SLIKA GOVORI VIŠE OD RIJEČI..

..sanjati ću noćas tvoje plave oči..
 biti će mi utjeha u samoći..
al' šta mi vrijedi maštanje u snu..
kad san nije stvarnost, a tebe nema tu..

AUTOPUT ZA KRAJ..

..noćas oko ponoći..
ti dođi na staro mjesto..
tamo gdje je započela ova priča..

tiho na prstima..
šapni kao nekada..
da sva je snaga svijeta..
u našim rukama..
zagrli me nježno..
i obrani od vjetra..

jer kada zora se pojavi..
mi bit ćemo samo dio..
dio prošlog svjeta..

ne muči me..
ne muči se..
iskreno mi reci..
tko ljubi usne okusa meda..

zbog koga to odlaziš od naših snova..
tko je taj netko..
tko te od mene..

više treba..