Kad odeš daleko od srca moga,
Dali ću i tada biti mali dio života tvoga,
Hoćeš li me se tada sjetiti..
Tko će me kada odeš onda tješiti?
Znam da će suza sama iz oka tada da krene,
Kada prva ljetna kiša padne,
Znam da ćeš mi nedostajati,
Svaki kutak na tebe će me podsjećati..
U sobi ostati će sve uspomene,
Kao poljsko cvijeće sasušene,
Još uvijek dopirati će mi tvoj glas,
Kako mi ime dozivaš.
Nedostajati će mi dodiri tvoji,
Svaki poljubac na usnama i vratu mom,
Nedostajati će mi osmjeh tvoj na licu,
Ti si ušao u moj život polagano i tiho,
Kao anđeo sa neba od zla bi me zaštitio,
Čuvao si me od okrutnih ljudi,
Sad kad odlaziš bojim se da te ne izgubim.
Strepnja u duši mi se zavukla,
Sjena straha pod kožu mi se uvukla,
Da si barem malo bliže tako bih voljela,
Da te zagrlim čvrsto bila bi mirnija.
Ali vrijeme će da prođe i ti ćeš opet biti tu,
Blizu pored mene,tu pri srcu,
Jer i daljina će kroz snove biti kraća,
Želja za tvojim osmjehom sve slađa.
U duši ću te uvijek vječno čuvati,
Sliku tvoju svakim danom ljubiti,
Kao i od prvog dana čvrsto ću te voljeti
I za tebe svakim danom ću živjeti!!!!!
