ZABORAVI..

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi..

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno..,
I noći zaboravi..

Zaboravi da si ikada rekao da me voliš,
I kako se nikada, nikada, nećemo rastati..

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
trebaš sve zaboravi..

I onaj nas poljubac na kiši
Za koga bi znala reci:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi..

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato sto te volim
Kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljube,
Nekim gradom prošli su vjetrovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali.., imali..
Zato.. Zaboravi..

Čemu sjećanja..?
Pogledaj kako drveće u tvojim šumama,
Iznova cvijeta svakoga proljeća..
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi..

Kasno je već dragi, hoću da kažem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako,

I znam da možda i boli, ...ali pokušaj,
Molim te,....pokušaj...zaboravi!

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se šećem u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži... i zaboravi..
zaboravi me..

SVEJEDNO TE IMAM..

Ne počinji ništa što ćeš jednom završiti..
Pusti me da te želim od sad pa na dalje..
Ne spuštaj pogled na moje usne
ako ćeš ga kad tada podići..
Vidjet ćeš samo sjaj u mom oku i žudnju..
Pusti da žudnja traje od sad pa na dalje..
Ne stavljaj ruku na moje koljeno
ako ćeš je kad tada pomaknuti..
Osjetit ćeš pod rukom svojom drhtaji moj..
Pusti me da treperim od želje i od ljubavi,
od nemoći i od ludila od sad pa na dalje..
Ne počinji nista čemu će jednom doći kraj,
ma kakav smiraj imalo, ma kakav mir donijelo...
Svaki će novi početak imati svoj kraj,
a sve između bit će samo ona ista želja
i žudnja i drhtaji, koji i onako traju
i bez tvoje ruke i bez tvoga pogleda...
i kao takvi, nemaju ni početak ni kraj
već samo svoje trajanje u meni,
jer ja te svejedno imam i imati ću dok sam živa..

A mogli smo..

...pogledaj jednom u sunce što zalazi
i vidjet ćeš tugu u tami što dolazi
a kad zvijezda boli na nebu zasja
otkriti ćeš mjesto gdje spavam ja..
...tamo vidjet ćeš dva oka snena
kako u njima tinja vatra uspomena
vidjet ćeš i kako srce moje
još pamti glas,rijeci,sve tvoje...

..kad prođe noć ova oko mene
ti sakri se u mračne sjene
..i tiho,tiho otiđi bez traga
sa saznanjem,još sam njegova draga.. 

..da,pogledaj ponekad u daljinu
i u tu beskonačnu tminu
zaviri u kut gdje mi duša sanja
u nekom svom svijetu maste,sjećanja..

..ali nemoj me,molim te,probuditi
tvoj lik previše će me zaboljeti
samo pogledaj očima punim tuge
jer mogli smo zajedno ispod duge..

Sasa Kovacevic - JEDINA SAM VRIJEDILA..

OD KRALJICE ZA KRALJA I KRAJ..

OD KRALJA ZA KRAJ..

KRALJ I KRALJICA..KAO DA ZNA..DA SI TI BIO MOJ KRALJ..

Sretan ti rođendan ljube..i naša nikad ne dočekana godišnjica..

Najteže je, ljube moja,
poželjeti ti sretan rođendan
u ovim danima kad ni sama ne znam
što je to ušlo u naše duše
da riječima ne možemo pronaći isprike
dok bijesni osjećamo da gubimo,
a put natrag kao da ne želimo ugledati.

Najteže je, ljube moja,
voljeti te tako daleko od tvog dodira,
živjeti u sjećanjima,
smijeh često prekidati suzama,
tražiti tvoj glas, a pronaći muk.

Sretan ti rođendan, ljubavi!
Neka te poljubi dašak vjetra
prije nego ti pomiluje kosu,
neka te zagrli samotna tišina
dok navlačiš pokrivač.

Budi sretan, najdraži!
Pronađi sreću koju uz mene nisi našao,
pronađi ljubav ako u nju ipak vjeruješ,
postani ono što želiš biti.

Živi, ne strahuj!
Plači, ne guši se u tišini!
Nasmij se, smijeh liječi!

Sretan ti rođendan, ljubavi!
Neka te Bog čuva, ja više ne smijem.
Neka te druge ljube, ja više ne smijem.
Neka ti druge čestitaju,kad ja ne mogu!

Drugi će ti pokloniti što želiš..
Ja ti mogu dati samo sebe..

OD SRCA TI ŽELIM DA BUDEŠ SRETAN S NJOM.. 

 

THE END..

Ljubomora nije manjak povjerenja,
nego strah da se izgubi voljena osoba..

 

OPRAŠTAM..

Ne, ne opraštam zato što sam naivna, 

glupa i nemam ponosa... Sve vidim.. Sve znam..... 

Ali i dalje vjerujem u dobro u ljudima.. tako sam izabrala.. 

I znam da će mi zbog toga život ljepši i bolji biti.. 

Kakve su ti misli takav ti je život..Kako zračiš tako privlačiš... 

Opraštam.. Ali ne zaboravljam.. 

Dajem još po koju šansu i sebi i drugima... 

Ljudski je griješiti... Božanski praštati...

NADA..

Da li si sretan, pitam se,
Što radiš, gdje si,
Nemoj misliti sada
Da ne želim znati sve o tebi..
Moje misli, moja duša,
Stalno su s tobom,
I ti si samnom,
Ma gdje bio..
Toliko puta htjela bih te pitati :
Kako si ? Što radiš ?
Toliko puta htjela bih te pitati :
Kada ćeš doći?
Tu sam, daleko od tebe...
A znam... znam...
Znam da nije lako
Samo reći : doći ću..
Nije lako, nije lako
Ni meni ni tebi
Ni našim srcima
Što trepere..
Ljubav i tuga putuju
Zajedno rukom pod ruku
Radost i sreća
Grle nas..
Volim te svim srcem
I nikad te nisam prestala voljeti
Čekam samo tvoje :
Volim te
Vrijeme prolazi, dani jure,
Ne javljaš mi se,
Ja bojim se, možda smetam,
Možda ne želiš me više,
Možda si me zaboravio..
Tuga mi srcem vlada
Ali ipak,
Ne napušta me ono najljepše..
NADA..

AKO ODEŠ..

"AKO JEDNOM ODEŠ,

NE OKREĆI SE NATRAG..

JER AKO SE OKRENEŠ.

POSUSTAT ĆEŠ PA ĆEŠ SE

VRATITI.."

DA LI ONA ZNA..

Sretna li je ona,

koju ljube najnježnije usne na svijetu

sretna li je ona koja mi bol nanosi

i budi se uz moga srca Ahilovu petu...

da li zna da spava na ramenu moje ljubavi,

na grudima čovjeka kojeg ja volim,

a koji za mene ne osjeća nista..

sretna li je žena ta,zna li kako je sretna?

da se budi u zagrljaju ljubavi

dok se ja budim u samoći hladnoj,

zna li da zasniva kraj srca sto je voli,

sto je štiti i sto se za nju bori,

dok ja zasnivam tek kad suze pokažem zori..

sretna li je ona,

ta žena kojoj pripadaš

koja skida moja sjećanja s tvojih usana

i koja moje uspomene briše tako lako,tako lako..

DAMA..

DAMA SAM UVIJEK BILA I TO ĆU OSTATI I DO KRAJA..
BORILA SAM SE ZA NEŠTO U ŠTO SAM VJEROVALA,
I ZATO ZNAM DA NISAM POGRIJEŠILA..
A TEBI HVALA ZA SVE..PA I ZA PJESMU..
PREVIŠE NJIH GLEDAJU KAO DAME
U GRADU..ZBOG TEBE..JEDNA MANJE ILI VIŠE..
"ONE KOJIMA DJELIŠ.."
NEK TVOJOM ZASLUGOM BUDU DAME.. 
NIJE BITNO.. MA TI SI KRALJ!!
 A JA..JA ĆU OSTATI DAMA ZBOG SEBE DO SAMOG KRAJA..

Da mogu..

Da te mogu svaki dan kao kap vode na dlanu čuvati,

da te mogu svako jutro nježno poljubiti,

da  te mogu maziti, nježno razbuditi,

voljela bih da si tu, baš kao u snu,

da osjetim tvoj poljubac i tvoj zagrljaj,

da osjetim toplinu tvoje ljubavi..

Možda me sada mrziš, možda još uvijek ljubiš,

ali jedno znaj... voljela bih da si tu,

baš kao u najljepšem snu..

,,nije da mi nije više stalo do NJEGA ..

samo ne pričam o njemu..

nije da ga ZABORAVLJAM 

samo pokušavam da ne mislim na njega..

nije da ga tražim jer JA znam gdje je ON...možda mi treba .. ...možda mi fali.. 

ali JA VIŠE NE PLAČEM ZA NJIM ne zato što me ne boli već zato što sam naučila spriječiti suze..

Daljina..ti i ja..

Nemoj biti tužan, ljube..
uvijek smo zajedno ti i ja..
misli naše uvijek su kao jedno
i u mislima uvijek smo zajedno..
neka nas razdvajaju doline i planine,
neka nas razdvajaju rijeke i mora,
neka nas razdvajaju sekunde i minute
neka nas razdvajaju sati i dani
mjeseci i godine
kilometri i udaljenosti
mi smo uvijek jedno
i uvijek smo zajedno ti i ja..

nemoj zato danas biti tužan..
ma gdje god da smo
vodit će nas naša ljubav
naši sni
sjeti se naših trenutaka sreće
sjeti se da nas ljubav veže
ja sam samo tvoja
i uvijek sam uz tebe..

Ljubav si moja zuvijek..

Ti i ja..

želim te osjetiti sada
budi tu samnom
želim te sada
želim sada tvoje ruke
neka me miluju
neka me dodiruju
želim sada
tvoje poljupce
da me maze
tvoje dodire
da ih osjetim
tvoje vrele usne
da me ljube
tvoj pogled
pun ljubavi
tvoj uzdah
pun strasti
osjetimo jedno drugo
našim tijelima
prepuštam se samo tebi
tvojim uzdasima
svijet oko nas nestaje
lebdimo u oblacima
u oblacima strasti
u oblacima nježnosti
nema ničega oko nas
postojimo samo ti i ja..

Kapi kiše..

Kapi kiše, što lupahu  o prozor,
vjetrom nošene slijevaju se..
klize po staklu kao suze
što za tobom čeznu, niz obraze..
a ti si negdje daleko, daleko..
al' uvijek si sa mnom u mislima,
volim te i želim da si sretan..
baš kao kada smo zajedno
zajedno, makar i u snovima...

Sada znam....

Napisat ću na svim ciglama VOLIM TE,

a onda moliti Boga da te bar jedna tresne po glavi 

pa da vidiš kako boli kad ti nedostaje onaj koga voliš!..

Suza mi klizi niz obraze..
Želim te ove noć pored sebe.
Ma neka ljudi me vide,
neka nas ljudi i vide ove noći
zajedno...
U mojoj postelji bit ćeš ti,
ti i ja..
Bit ću sretna..

..

,,kad smo PILE rekli su PIJANICE..

kad smo ŠAJBALE rekli su RASPUŠTENICE..

A KAD NAS NE BUDE reći će.. 

"ONE SU ZNALE ŽIVJETI..''

SAMO ME ČVRSTO STISNI ZA RUKU..

SVE ĆE BITI DRUGAČIJE..

Vjerujem kako je ponekad dovoljan zaista samo trenutak da se u nama nešto prelomi nakon čega mi više nikad nismo isti..
jednostavno dođe vrijeme u kojem dio života ostavimo iza sebe nakon tuge i boli, suza i očaja..i krenemo dalje..
I nije važno koliko puta padamo, važno je koliko se puta dignemo, životna filozofija je zapravo tako jednostavna, život nije ravna crta, ima crnih dana ali i sunčanih trenutaka i uvijek postoji razlog za preživjeti još jedan dan..
Kažu da ono što nas ne ubije, to nas ojača..svako zlo koje mi se u životu događa nosi neku poruku, svojevrsno iskustvo nakon čega sam samo još jača..
Pitanje kojim se sve više bavim ovih dana je spomenuti novi početak i okrenuti stranicu svoga života..
DA želim ga..i želim se trgnuti iz ovog bunila kako bih konačno krenula dalje..
Treba poći od sebe i osobno odlučiti nešto promijeniti, krenuti malim koracima da bi u konačnici mogla potrčati ni ne osvrćući se..ipak smo sami sebi najveća podrška ako se dovoljno cijenimo..i to je put po kojem u budućnosti želim koračati.., jer jednom kad počnem sebe više cijeniti..
SVE ĆE BITI DRUGAČIJE..

LJUBAV ĆE TE VRATITI..

DA..LJUBAV ĆE TE VRATITI 

SAMO NE ZNAM  ČIJA LJUBAV 

I PREMA KOME ..

ALI" TO NIJE NI BITNO..

VRIME ZA KRAJ..

NEMOJ ME ZABORAVIT..

DVA PUTA SE UMIRE..

DRUGA JE SMRT..

BITI ZABORAVLJEN..
OSTAVLJEN..
i NAPUŠTEN..

..

Do zadnjega daha  nada živjeti će

u sjećanjima svojim čuvam te,

da uspomene ne izblijede,

kada godine  poput vihora prolete..

U palevetnilu neba oživjeti će,

nijanse emocija  za tebe oslikane,

lebdeći oblacima i zlatnim nitima,

u raskošju sutona što su zaživjele..

Da vrata raja otvore,

kada srce usne..

ona tamo čeka te

   i

  tvoje ruke da ju zagrle..

KAD ODEŠ..

Kad odeš daleko od srca moga,

Dali ću i tada biti mali dio života tvoga,

Hoćeš li me se tada sjetiti..

Tko će me kada odeš onda tješiti?

Znam da će suza sama iz oka tada da krene,

Kada prva ljetna kiša padne,

Znam da ćeš mi nedostajati,

Svaki kutak na tebe će me podsjećati..

U sobi ostati će sve uspomene,

Kao poljsko cvijeće sasušene,

Još uvijek dopirati će mi tvoj glas,

Kako mi ime dozivaš.

Nedostajati će mi dodiri tvoji,

Svaki poljubac na usnama i vratu mom,

Nedostajati će mi osmjeh tvoj na licu,

Ti si ušao u moj život polagano i tiho,

Kao anđeo sa neba od zla bi me zaštitio,

Čuvao si me od okrutnih ljudi,

Sad kad odlaziš bojim se da te ne izgubim.

Strepnja u duši mi se zavukla,

Sjena straha pod kožu mi se uvukla,

Da si barem malo bliže tako bih voljela,

Da te zagrlim čvrsto bila bi mirnija.

Ali vrijeme će da prođe i ti ćeš opet biti tu,

Blizu pored mene,tu pri srcu,

Jer i daljina će kroz snove biti kraća,

Želja za tvojim osmjehom sve slađa.

U duši ću te uvijek vječno čuvati,

Sliku tvoju svakim danom ljubiti,

Kao i od prvog dana čvrsto ću te voljeti

I za tebe svakim danom ću živjeti!!!!!

Ne mogu ga prestati pisati..

Pogotovo sada kad odlaziš..

Kako ću preživjeti još jedan rastanak s tobom..

Ovo je posljednja pjesma koju si ti poslao meni i moj posljednji post koji je posvećen tebi..ovo je kraj ovoga bloga kao što je i kraj naše ljubavi..nema smisla nastaviti pisati dalje..

Zbogom ljube moja..

Napuštam ovaj blog, više nema smisla nastaviti s pisanjem..

Bio je posvećen NAMA a mi više ne postojimo..

Nikad ne posumljaj u moju ljubav ona je toliko iskrena i velika..

upravo onoliko koliko ti sumljaš u mene..

Pamti našu posljednju većer jer tada sam ti dala sebe..

i dokazala da se sve može kad se želi i hoće..

Ovaj blog će ostati kao trajna uspomena na jednu 

ljubav, ljubav koja koja će postojati vjećno

ali koja nije bila dovoljno jaka da traje. .

Jezero koje smo oboje voljeli..

Zbogom za kraj..

Još jedno poglavlje života završeno je.. Jos jedna tužna priča ispričana i na kraju te priće stoji jedna riječ... zbogom..  

 Voljela sam ga kao nikoga do sada. Pružao mi je uporište u  svom zagrljaju kao što nitko do sada nije.. Kraj njega sam se osjećala sigurno.. Daleko je sada od mene.. Tako će ostati zauvijek. Vrijeme će izliječiti moje rane,  ali ostati će riječi napisana na ovom blogu. Ostati će i moje sjećanje, ostati će veza koju ne želim da zaboravim. Ne želim da zaboravim da sam ga imala, ne želim zaboraviti da sam bila njegova.. Za njega će u mom srcu uvijek postojati mjesto, koje će uvijek biti samo njegovo.. Postojat će, ali će zauvijek ostati prazno.. jer je on tako želio..

Neke stvari nikada neću razumjeti. Sada to više i ne želim. Budi sretan.. Zaboravi sve.. Samo ti znaš sve,sve što je bilo između nas i koliko si me povrijedio. . Znala sam to od prvog dana kada sam te srela..da će završiti ovako.. Možda je ovako najbolje. Ako je ovo cijena koju moram platiti da ti budeš sretan....Samo idi ljube....

Puštam te ljubavi,  ispisala sam zadnji post ovoga bloga  sažetog  našom pričom..koja će ostati kao pdsjetnik na nas.. Nije bila duga, ali je bila tvoja i moja.. I da se ponovo rodim, opet bih bila sa tobom, ali ovoga puta, sve bi bilo drugačije..

Please forgive me...

Tišina u sobi. Jedini zvuk su tihi otkucaji starog zidnoga sata..

Tek povremeni jecaj propara spokojnost između njena četiri zida..
Shvatila sam nešto.. 

Nešto što sam zapravo oduvijek i znala, no trudila se potisnuti to toliko duboko da nikada ne izađe na svjetlo dana. No, uvijek sam osjećala da visi negdje u zraku, kao tanka nit između zbilje i sna, kao naknadno dodan sloj ukusne torte koji joj pokvari okus, kao prelazak iz djeteta u odraslu individuu, kao ono nešto čega sam se oduvijek pribojavala..
I nosi samo jedno ime..
Tvoje ime..
Zove se Kraj..
Kraj jedne bajke..
Kraj bježanja samo kako bi te vidjela..
Kraj leptirića u trbuhu koje bi pri pogledu na Tebe osjetila..
Kraj ne ponovljivih buđenja kraj Tebe uvijek iznova jedinstven ih..
Kraj dodira popraćenih laganim trncima kroz tijelo i vrelih pogleda..
Kraj milovanja bez imalo srama i skrivenih želja..
Kraj jedinog mjesta gdje sam  pripadala, kraj tebe..
Kraj kasnih šaputanja u našem krevetu koji je bio i ostati će jedini svjedok snage dobivene kad se spoje dva tijela, stvorena jedno za drugo, ali u nekom drugom vremenu, među drugim ljudima..
Kraj sanjanja kućice na malenom otoku gdje nema mjesta za nikog nego za nas i ljubav..
Kraj opraštanja iz jednostavnog razloga što nema jednog bez drugog..
Kraj poljubaca koji po ljuljaju Zemlju i natjeraju je da stane bar na tren..
Kraj glupih prepirki oko stvari koje smo obožavali zakomplicirat..
Kraj razumijevanja bez ijedne riječi..
Kraj snova u magli koji prikazuju tvoj lik..
Kraj dugih poziva sve dok zora ne poljubi dan..
Kraj skrivenih osmijeha poslanih s jednog kraja svijeta na drugi..
Kraj ne ustajanja iz kreveta jer su jedno drugom bili dovoljni..
Kraj putovanja samo kako bi otkrili svoj svijet, skriven među krošnjama drveća, u vrhu brda, uljuljani u naručje jezera..
Kraj maštanja o djevojčici duge smeđe kose i plavih očiju poput Tvojih..
Kraj..
Kraj brisanja suza poljupcima..
Kraj..
Samo kraj..
Šugav, jeftin i bolan kao i inače..
Kraj..
Imala sam njega..
Ali shvatila sam..
Bio je ono što je željela..
Ne ono što je trebala..
Ostao joj je samo kroz suze promrmljan "Zbogom", jedna predivna većer  i posljednji poljubac..
I dok bez riječi promatram  sat kako polagano otkucava plovim nekim svojim  sanjanim obalama.. razmišljam..
Oprosti mi..
Kraj..

Sjećaš li se..

Sjećaš li se ne izgrađene autoceste..i našeg prvog jutarnjeg svitanja tada..

Dana punih ne izvjesnosti i ne dostupnog signala..

Božića u tvojem zagrljaju snijega koji topio na našim usnama..

Otkucaja crkvenog zvona i tvojih poljupca..

Prvog maja provedenoga na benzinskoj..

Tužnih rastanaka i tvojih odlazaka.. 

mojega uplakanoga lica 

i tvoga zabrinutog pogleda..

Naših emocija kad smo se ponovo sreli..

šetnji poljskim putevima i zaljubljen ih pogleda kojima smo se obasipali..

Sjećaš li se ljube moja naše ljubavi koja nas je hranila,

davala nam snagu i volju da nastavimo dalje..

Gdje sve to sad nestalo je..

 

Noćas ću da pijem,nek mi se pomuti razum,noćas će ljubav da sudi,noćas ću prvom pasti na grudi...

Noćas nek misle da sam najgora,da je vrijedno tijelo moje,noćas nek me ljubi ko god želi,a ja ću željeti usne tvoje...

Noćas me mrzi,i ja ću mrziti sebe,ali ne zaboravi noćas umirem jer NOĆAS SAM TAKVA SAMO ZBOG TEBE !!!

Ne boj se..

Ne boj se ljubavi
Ako me ponovno sretneš
Neka te ne bude strah
Ne zasrami se bivše ljubavi
I prošlog života
Pogledaj me samo
I uputi plastični osmjeh
Uobičajeni
I ako poželiš moj zagrljaj
Samo naprijed
Zagrli me
Samo nemoj čvrsto
Da srce ne pukne
A sjećanje se razveže
Ne srami se moje ljubavi
Nikada
I ne zaboravi mjesta
Na kojima smo postojali samo ti i ja
Ne zaboravi tišinu
I moj prigušeni krik
Na tvojim usnama
Ne boj se prepoznati me u gomili
Na izgled hrabrih žena
Ja još tragam za srećom
Mirno zastani
Bez klecanja u koljenima
Dotakni mi rame
I izgovori moje ime
Ako se okrenem
Neka te ne bude strah
Tada znati ćeš da mi zagrobni spomenik
Još nisu podigli
I da nitko ne tuguje za mnom
Toga se zapravo i plašim
Ali brzo na to zaboravim
I koračam našim putevima
Pokušavam doći do kraja
Do pravog odgovora
Na koji nikad nismo naišli
I nije me sram
Pjevam na sav glas
I smijem se
Pa i zaplačem kad me slome
Ali bez straha
I uvijek ću imati toliko hrabrosti
Da te pogledam pravo u oči
I da mi pročitaš sa usana
"ne boj se!"

Odlazim..

Sanjam te..
Gledam te ravno u zjenice..
Tmurne,
jesenje noći
podsjećaju na tvoj pogled..
Plašim se njegove crnine..
Prepun je gnjeva
Mržnje
Prepun hladnoće..
Mrziš me toliko
da mi želiš smrt..
Ipak,
toliko me voliš..
Oči govore..
Pokušavaš ubiti moju ljubav..
Sasvim lagano
Tako najviše boli..
Uspijevaš u tome..
Kriknuh..
Od suza te nisam ni pogledala..
Odlazim
Onako se ne bih probudila..

U boji tvoga glasa
pronašla sam odgovore
i u očima koje su bliještale
i mrzile me kao što nitko nikad nije
u njima sam polako iščezavala...
Vidjeh svoj lik u tvojim zjenicama
odsjaj je bivao sve jači
bilo me je strah
no ne htjedoh priznati.
Stajala sam čvrsto s nogama na zemlji
dok su me tvoje usne klele
i udarale me pogrdnim riječima
svaka riječ boljela je više od šamara
pretukao si me,
sada sam jaka
i ne dam da mi utopiš glas
ne dam da mi progutaš osmjeh
i ukradeš sunce iz očiju
i ne dam da mi mržnjom
uništiš pojam ljubavi
i dok stojim ispred tebe
i gledam te pravo u oči
i vidim samo jad
a mogao si biti i ostati čovjek
a ti doživljavaš posljednji pad
i kao da si pred sudcem
gledaš u tlo
nemaš snage pogledati me kao tada
sada ja znam što je ponos
i što je kazna.
ja ne pamtim grijehe
pamtim samo iskupljenja
ali čovjek je stvoren za grijeh,
za kaznu
i zato da se mijenja...

Hvala ti ljube moja..

Hvala ti što si mi srušio snove

, što si mi zadavao udarce nove,

što mi je srce jecalo od plača,

ali ja sam sve to podnijela i postala jača.

Ali kad odlučiš da se vratiš,

uživa ću gledajući te kako patiš,

moli ćeš me da te ne tjeram od sebe, 

a ja ću ti samo reći: 

“ Srećo, pa to sam naučila od tebe?!

Ujutro kad se budim i kad zora svane,
Krv u mojim venama te zrak u plućima stane,
I kad pogledam svog malog Medu pored sebe,
Voljeni moj ja tada sjetim se Tebe.
Vrata se stvore ispred mene,
Tijelo se iz kreveta uspravi i okrene,
A srce moje povuče me kroz vrata,
I ja ne stanem na kojih dva sata...
Pred sobom vidim tvoje blistave oči,
I znam da bez njih dugo neću moći,
Znam da ne mogu bez tvoga lica,
Bez njega mogu direktno u invalidska kolica!

Samnom ti je kasno..

Došao si kasno i rekao " Sada sam tu"
Ljubio si me strašno
Kao sto si ljubio nju
Rekao si " Zaboravi sve"
Ali iznenadile su te rijeci " Mrzim te"
Tad' si mi pružio ruke i bilo ti je jasno
da si došao uzalud i da je sve kasno...
Gledala sam za tobom i plakala glasno
Vjetar je nosio rijeci
"Budalo sad samnom ti je kasno"

Došao si tiho..nečujno i s osmjehom na licu..
Tim pokvarenim osmjehom..
Gledao me tim pokvarenim pogledom…
Pronašao kutak u mom ranjenom srcu..
I ostao tu…bez pitanja, bez ijedne riječi…
I sve si dublje gradio taj kutak…
Bez dozvole..bez mog pristanka…
I šta sam drugo mogla…
Pomirlila sam se s tim da tu stanuješ…
Nisam te više mogla otjerati...navikala sam se
…i taman kad sam prihvatila tebe ko stanara…
spakirao si kovčege i otišao…
Otišao s onim pokvarenim osmjehom na licu..
A u kutku koji si sagradio ostavio si djelić sebe
Djelić svog pokvarenog pogleda…..
Da me ponekad sjeti na tebe…

Gotovo je..

Ne trudi se
da nađeš opravdanje,
neke se stvari dogode
kad im se nadaš najmanje,
srce je to
ono pukne uvijek gdje je najtanje,
duša boli kad ju izdaju i prevare,
nikad ti nisam rekla što sam trebala,
jer svaki put sam te s povjerenjem gledala,
no čovjek je lud i sebičan,
ali nijedan kao ti dvoličan!

Crna ruža..

Kada umrem
Ostavite na mom grobu
Samo jednu crnu ružu
I ona nek vas podsjeća na moja djela.
Sve što sam imala lijepo
Bila je upravo ona
Jednostavna crna ruža
Koja mi je pravila društvo u praznim danima
Bez ikoga da me voli.

Licemjeri koji me niste voljeli
I zvali me samo kad ste trebali olakšati sebe
Ne plačite nad mojim grobom
Jer znamo i vi i ja da su te suze laži.

Pustite nebo da plače,
Jer samo ono zna za kime treba plakati.
Ako sam jedna od njih i
za mnom će suze liti.

Molim vas samo jednu ružu crnu
Na grobu mi ostavite
Da nađem mir
Koji na ovom svijetu nisam imala..

Za tebe..

Možda je konačno vrijeme da napišem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveća nesreča moga života,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog sreće koja je bila nesreća,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjećam sazaljenje prema tebi...
Gadiš mi se;
Nisi ostao muško, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, đubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silnog gađenja prema tebi,
A smatrala sam te anđelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko biće,
Ma ti si odvratan!!!
Reći ću ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni sad,
I ne moram te nikada više sresti jer u tebi
Nikada vise neću vidjeti covjeka..
Zbogom zauvijek..

Sjedim u kutu sobe,
opet sam noćas sama.
Sjedim i mislim na tebe
a oko mene je tama..
Tužna sam svake noći,
plašim se novog jutra.
Svega što donosi dan
i što će se dogoditi sutra.
Plašim se da ću te sresti,
i da ću ponovo osjetiti tugu.
Plašim se da preživjeti neću,
saznam li da imaš drugu...

Želim te, trebam te, ali uzalud je sve
Gdje god da krenem, nesreća ledja mi ne okreće
Ja stajaću ovdje, tamo gdje ljubav niče
Nikad nismo bili jedno i tu je kraj priće
Nasa bajka ima jako tužan kraj
Sada ostaje samo lažni ljubavni osjećaj..

 Ja zaljubljena sam u pogrešnog..

ZAŠTO MI SE PRAVDAŠ..ČEMU POTREBA ZA TIM..ZAŠTO?!

NISAM TO NI TRAŽILA OD TEBE..

I ONDA TO JOŠ ČINIŠ LAŽIMA.. 

NISAM VIŠE ONA NAIVNA BUDALA..

KOJA JE VJEROVALA U SVAKU TVOJU IZGOVORENU RIJEČ..

TVOJA DJELA GOVORE MI SVE..

NIKAD TI OVO OPROSTITI NEĆU..

Kako sam te samo voljela..tugo moja..

RECI..

JEDNOM AKO
PRESTANEŠ DA ME
VOLIŠ
POGLEDAJ ME
U OČI
I RECI
NE VOLIM TE
VIŠE
NEĆU TE
MOLITI
UZDIGNUTE GLAVE
ĆU OTIĆI
OKRENUT ĆU SE
SVOM PUTU
SAMO JEDNOM
BUDI HRABAR
IZDRŽI
POGLED MOJ
A ONDA
NE TRAŽI ME
NIKADA VISE
AKO SE TVOJA LJUBAV
VRATI
I U TVOM ŽIVOTU
POČNU DA PADAJU
SUMORNE KIŠE
SJETI SE
REKAO SI
NE VOLIM TE
VISE..

Sanjamo li isti san..

NOĆ JE
U MOJOJ SOBI
MRAK TOPI VRIJEME
MODRA SJENA
PADA MI NA OČI
NEMIR JE MOJA SUDBINA
OVO VRIJEME
USPORAVA SATE
LJUBIM TI
ZASPALE OČI
ČUVAM TVOJ SAN
HAJDE
PRIMAKNI SE BLIŽE
LJUBI ME
LJUBI POLAKO
DAJ ZAGRLI ME ČVRSTO
DOBRO JE
DOBRO TAKO
NOĆNI RADIO SVIRA NEŠTO LAGANO
TIHA GITARA OPET ME NOSI
TEBI U SAN
MOŽDA SANJAŠ NEŠTO POSEBNO
NEKI FILM U KOM SMO ZAJEDNO
HAJDE PRIMAKNI SE BLIŽE
LJUBI ME..LJUBE..
LJUBI ME POLAKO
DAJ ZAGRLI ME
ZAGRLI ME JAKO..

ONAKO KAKO SAMO 

TI TO ZNAŠ..

Budi tu..

Budi tu… i kada oblaci prekriju nebo, a na moje lice nadvije se sjeta. Budi tu… i kada mi ponestane snage za osmjeh. Budi tu… i kada ti kažem da odeš, jer to će biti u trenutku, kada je jedino što želim to da ostaneš, tu, pored mene.
Biti ću tu… kada u tvom pogledu pročitam zabrinutost, strepnju. Biti ću tu… kada svi drugi u tebi budu vidjeli potpunog stranca. Biti ću tu… kada izgubiš nadu u novo svitanje. Biti ću tu… pored tebe.
Jer ako ostaneš, moja bol neće biti bol, biti će to samo jedan od onih dana, kada ne može biti baš sve kako bi ja htjela. Jer ako ostaneš, probuditi ćeš u meni onu posljednju mrvicu vjere u novi dan. Jer ako ostaneš, nikada neću krenuti putem koji vodi u beznađe.
Samo dok si tu… ja sam, i jaka, i hrabra. Neslomljiva i ne dodirljiva. Samo dok si tu… mogu prkosno koračati ulicom, i znati da ne može baš nitko da mi naudi. Samo dok si tu… mogu biti baš sve ono što poželim. Samo dok si tu… baš svaka borba ima smisao. Samo dok si tu… i jedino dok si tu… ja sam sretna..

Kraj jedne ljubavi..

..odlazim...ali to ne znači da te neću uvijek nositi u svome srcu
...odlazim a iza mene ostati će samo crna mrlja žene koja je postojala nekada davno...
odlazim a ti nemoj biti tužan....svaki let ptica leti po posljednji put...možda zato sto postoji nada za ponovo...nada za nečim novim...
....i kada odem neću otići zauvijek...a to će ti govoriti vjetar koji će nježno milovati tvoje lice...u svakom sumu vjetra šaputati ću najnježnije rijeci....rijeci ljubavi koju smo živjeli nekada....i ne zaboravi da neko volio te je.....

Prestani biti sebičan..

Ti si božje čudo
Jedan korak do savršenstva
Uspio si ući u svemir čist
i ostati uvijek isti..

Ti gaziš sitne duše

kao što sam ja..
Što kupe ostatke tvoje ljubavi
Svi su pijani al' ti si trijezan
I tako prokleto toga svjestan..

Kad čovjek pije pijan je kratko
A tebe popit želio bi svatko
Crno se vino pije polako
Al' tebe ko pije pijan je stalno..

Ne sanjaš snove k'o drugi momci
Život je za tebe lud i proklet
Ne teče krv kroz tvoje vene
Al' ko te proba želio bi opet..

Nemaš ti petlje borit' se za ljubav
I bar na tren biti običan
Prestani biti ponosan na sebe
Prestani biti sebičan..

Ja idem dalje..bez tebe..

Postao si već moja navika...
dosada...ali i moj život
čekala sam one noći,,,
kad otvorimo dušu jedno drugom.

Mislila sam da si iskren prema meni
i vjerovala sam ti
svi su bili niko i ništa osim tebe
jer bio si jedini

Samo si ti znao osvojit moje srce
jer voljela sam te
željna tvojih dodira pustila sam
.....ovu dosadu da živi u nama

A bila sam tako naivna i vjerovala ti
ali više ne
ima neki glas...neki unutarnji glas
i sada sve znam
ali ja ne padam,ja se uzdižem
......i idem dalje....

Više..nije važno..

Ma nema veze što ruže ne cvatu
i što me više ne ljubiš ti
ma nema veze što nesretna ja sam
i što nikog neću voljeti...

Ma nije važno što spavam sa drugim
i što me drugi ljubi cjelu noć
i nije važno što volim te još uvjek
iako znam da više nećeš doć.

Ma nije važno što liju hladne kiše
prazna cesta gdje smo ti i ja
ma nema veze što sam opet sama
i što sam te jako voljela...

Ne poželi bolju..

Ne boj se kad ti kažem da te volim
jer tog trena ja se stapam u osjećaj
i nikad ne poželi bolju od mene
...jer nećeš je naći

Ja imam dušu kao more
i srce lutajućeg putnika
al putnika što svijetom traži
dio izgubljrne sreće svoje

Ne spuštaj pogled kad navire suza
jer tog trena ja sam tvoja bol
i nikad ne poželi bolju od mene
....jer nećeš je naći

Kad bi ljube samo znala..

Kad bi znala vratit godine
vratila bih te u život svoj
izgleda bilo nam je suđeno
da se jednog dana izgubimo...

Možda sam bila i puno mlada
pa te nisam zadržati znala
al,voljela sam te najviše na svijetu
uzgajala ljubav na našem cvijetu...

Kad bi znala kako te vratit
zvijezde bi zaplesale za nas
jer nikad neću saznati
gdje da nađem spas?

Pišem tužne pjesme o životu
o ljubavi,razdoru i tuzi
utjehu tražim al ne mogu
da uđem u život drugi.

Plačem i skrivam suze svoje
a srce mjesto mene zbori
dok diraš me u svilenoj sobi
tijelo moje od vatre gori...

Dugo već dugo zaborav tražim
i leptira dodir što ti ga stvori
al srce moje u grudima hladnim
od silne želje sve jače gori...

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvog oka
postaješ već dio mene
i dio mog života..

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko..

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene..

Jednog dana kada umrem..
    zaplakat ćeš..
a ja..ja ću osjetiti bol..
    što nisam živjela još minut,dva..
da ti mogu obrisati suze..

Po koji put je kraj..

Za tebe prijatelju moj
pišem ove stihove
za naš početak i kraj
ugasiti ću posljednje vihore,,,

Tiho sam plakala u sebi
moja čežnja sve je jače rasla
ali dugo je vremena prošlo
ljubav u meni je ugasla...

ne vjerujem više u snove
koji opraštaju izgubljenima
ne vjerujem više u ljubav
koja priča priču o sretnima...