Voljela ga je možda i previše
ali znam da ga je voljela svim srcem
U proljeće kad su pjevale ptice
kad je cvalo cvijeće maštala je o njemu.
Mislila je na njegove najljepše oči
i pitala se da li će joj i kada opet doći
U hladnu jesen kad je lišće padalo
plakala je za njim
Noću kad su zvijezde sjale
sanjala je o njemu,
maštala o sreći
voljela ga je
a on nju nije.
Često se pitala zašto je život tako gorak i tužan
zato su svi oko nje sretni
a njeno srce samo za njega tuče
A sada kad je opet stigla jesen
sa sobom donijela duge kiše
ona plakat neće
jer nema je više.
On je sad shvatio
kolika je ljubav njezina bila
Sad bi on htio vratiti vrijeme
vratiti njeznu bol i tugu
Tek je sad shvatio što je prava ljubav
i kako ona boli
Sad je shvatio
sad kad nje nema više
zašto je plakala s kapima kiše
Zašto je svoje boli krila
sada je shvatio koliko je nesretna bila
Sad i on nju voli
ali ta ljubav ne vrijedi više
jer osobu koju voli
NJE NEMA VIŠE.
