nedjelja, 6. listopada 2013.

..













subota, 5. listopada 2013.

srijeda, 18. rujna 2013.

ponedjeljak, 26. kolovoza 2013.

DOBRO DOŠLI U MOJ GRAD..


VOLJELA SAM TE..


Nisam odrasla u ljubavi
Da ne bi mogla shvatit da je nema..
Moje ime odzvanja u praznim dvoranama
Lažnih krikova , i bešćutnih lica..
Oduvijek me fasciniraju čarolije neba,
Zar život nam nudi ono što treba a mi ?
Mi smo mimo sebe i sudbine svoje..
Nema reda mi nismo ti koji se pitaju,
Kao da o nama neki drugi odlučuju.
Mi smo neki ljudi snova..
Koji se zovu paralizirani..
Sad bih mogla pisat s toliko tuge ,
Da svijet samnom plaće..
Iza sebe sam ostavila toliko toga ,
Da nijedna rijeka suza ne bi oprala tu bol i tugu..
Nismo se razišli đaba , nismo njoj dopustili da odrasta,
U obostranoj ljubavi bez veze ne..
Jednostavno sve što je među nama vrijedilo dotrajalo je,
I vjeruj ovo je zadnji put da ti bilo što pišem,
Pokušati ću,dat ću sve od sebe da te s lica zemlje mi ove zbrišem.
Ma koliko me to bolilo ili to ne htjela ,
Moje tijelo još uvijek osjeća posljedice tvojih nedjela..
Odlazi moje su oči prazne žurim u nigdje sama,
Stoga odlazi i jednostavno ne okreći se za nama..







ZA TEBE..KOJE VISE NEMA..

                                           
                                       
Loša djela tešku patnju nose,

Lišena nevinosti teškog božanstva.
Iako teškog korka ,
Sama krečem na put do vjećnosti.
Ako sam pak i sama i lišena vjere među
Nevjerama,
Uzdam se u Boga i ljude među nama,
Vjerujem da nije najgore biti sama.
Jer imat prijatelje put je s' rukom do vječnosti.
Imat prijatelje ispit je čovjećnosti.
Tu sam pred vama sama ali,
Prijateljica svima vama..




TIHA LJUBAV..


Ne umjem ljubavi da krijem

ali te volim, tvojim plućima dišem
i kad te nema
za zrak se borim,
nestajem, tonem,
u vatri gorim..

Ni osmjeh nije više lijep,
pogled je prazan, pomalo sljep,
duša u grlu kao kost,
svaki sat kao najteži post,
tuga se gnjezdi kao nepozvan gost
i na rijeci sreće ruši most..

Misli sve tebi hrle,
vraćaju sate, ljube te i grle,
tiho srce čeznjom te zove,
navrati ponekad bar u snove..

Možda do tada naučim reći,
možda će ljubav sa usana poteći,
u jednu pjesmu,
stih po stih,
pečat da ostavim na svoj način tih,
izlijem dušu i prođem ti kroz tjelo
da osetiš da si 
ljubavi moje nepresušno vrelo..




NE PITAŠ..


Ne javljaš se i nepitaš o kome pišem,
sve ove stihove prepune tuge
za koga i u samoći s bolom uzdišem
zašto su noći beskrajno duge..

A godine prolaze i uspomene sa njima
iz srca nikako, neće da izbljede
još sećanja na tebe u duši ima
još slike tvoje ,meni tako puno vrijede..

I sav ovaj život bih u trenu dala,
za jedan zagrljaj i poljubac tvoj,
makar na koljena ispred tebe pala,
za jedan osmjeh i riječ..

Nažalost moju, to se siguno desiti neće
jer ovo je svijet bola patnje i tuge
jer ovo je svijet kratkotrajne sreće
i ona je obečana ,za neke ljude druge..

A ti ćeš ostati moj večiti san,
moja kazna ispred ljubavnog suda
neko zbog koga mi je besana noć i sumoran dan
moja ljubav i nažalost većita zabluda..





PROŠLOST..


Dobro jutro , poželjeh jednoj slici sada
sa kojom na grudima zaspah u noći
koja mi  postade amajlija i jedina nada
da će bolji dani ,ponovo doći..

A na toj slici, tvoj osmjeh zrači
i ljepota koja tako boli,
sjećanje na prošlost koja mi toliko znači
i ovo moje srce , koje i dalje voli..

Pogled na satu u trenu stade
sklopljene kazaljke na njemu stoje
iz grudi jedan se uzdah, na mah iskrade
dok me misli u prošlost i sada vode..

U mislima mojim i podne stiže
dok Sunce na nebu visoko sja
stegoh tu sliku uz srce bliže
jer je ona moja čežnja i inspiracija..

Prolazi podne ,doći će večer
i sumorne misli iz prošlosti hode
tuga i bol se baš teško lječe
i sjećanja što me iz prošlosti i sada vode..

Počeh sa jutrom i slikom tvojom
završavam sa mislima ,tugom i boli
i vječitom, inspiracijom mojom
koju ovo srce ,ne prestaje da voli..




Pogled mi luta,
bez snage lezim
na dnu duse svoje..
Mogu te naći
samo srcem,
Nahrani ga..
Gladno je 
ljubavi tvoje..
Onako,
kako ti znas.
Uzmi me i
ogrni ogradom
ljubavi tvoje,
nahrani mi srce,
da bi živjelo..








DIO ŽIVOTA..



UZEO SI MOG ŽIVOTA DIO
MOJE SNOVE I NADU U BOLJE SUTRA
SVE ONO ŠTO SAM KRAJ TEBE HTJELA,
LJUBAV ,LJEPOTU I PRELJEPA JUTRA..


IMALI SMO ZAJEDNO SVE
SVOJE SNOVE I MAŠTANJA NAŠA
U TRENU JEDNOM NESTALO JE
KAO PRAZNA, A ISPIJENA ČAŠA..

HTJEO SI BOLJE ILI NEŠTO VIŠE
PROSTA TI JE BILA ,OVA LJUBAV MOJA
MOJE SRCE KOJE ZA TEBE DIŠE
I DUŠA KOJA BOLI UZ TUŽNA ,SJEĆANJA SVOJA..

UZEO SI MOG ŽIVOTA DIO
OSTAVIO RANJENO SRCE BEZ NADE
NA STIHOVE SAM SE U SAMOĆI SVELA
I PROŠLOST DAVNU ,KOJU ŽIVOT OD MENE UKRADE..

I ŠTA RADITI BEZ DIJELA ŽIVOTA
KOJI SAMO MENI NEŠTO ZNAĆI
IAKO ME JE ZBOG SUZE POMALO SRAMOTA
JEDINO MI ONA , SAD OD TEBE OSTA..




I DALJE..


Voljela bi da na tren zastaneš
Da se sekundu okreneš,
Pogled prema ogledalu i pogledaj se
Vrijedan si svega.....
Samo ako se gledaš očima,
Kojim te gledam ja,
Znam da je to ne realno al je bolna istina
Tvoj se odraz zrcali,
U svim mojim mislima.
Dozovi se pameti da ne izgubiš sve bitke
Jel onda više nema rata,
Sekunda nas djeli od vrata do vrata.
Okreni se je možda več sutra .........
Kasno je.
A ja , ja i dalje volim teeeee.....



TUGA..

Ja znam da volim samo kada mi je uzvraćeno, da prezirem kada me mrze, da uništim kada me povrede,rijetko oprostim ali nikada ne zaboravim. Da odem kad osjetim da sam suvišna, kad ostavim ne žalim. Kad napravim grešku priznam, izvinem se, sanjam i ostvarim. Ne dokazujem se drugima već sebi, ljubomorne ljude ne primjećujem jer ne zauzimaju ni jedan dio mog života, živim za sutra, ne za jučer i ne živim zbog drugih, živim zbog sebe..



Meni su rekli da nemam osjećaje - jer nisam htjela da ih pokažem.
 Rekli su mi da sam ljubomorna jer sam iskrena i ne znam da lažem.
 Pričali su da sam uobražena, jer sam bježala od pogleda zlih,
rekli da ne znam da volim jer nisam voljela njih.
 Svatko ima svoj život ispod ovog neba,
 niko od njih me nije upoznao...mislim da ni ne treba..


U SNU..

Osjećam tvoj pogled, nježan dodir u kosi..
 ne opirem se, puštam osjećaj da me nosi..
 osjećam tvoje usne, vrelinu njihovu svu..
 sve je tako stvarno u ovom prokletom snu..


TUŽNE PJESME..

Sve što trebate za sreću su nečije ruke 
čiji prsti savršeno odgovaraju vašima,
 jedna pjesma koju vaše usne pjevaju
 i kad oboje šutite,
 i samo jedan pogled kojim sve započinje..




Nisam ja njega ostavila,

 prijatelji, nije ni on mene..

Mi smo se samo rastali..

 Onako kako se rastaju dvoje 

koji su se voljeli u pogrešno vrijeme,

 a uz pogrešno vrijeme idemo i pogrešni mi..

 A nismo bili..




NEBITAN..

Osjećaj kad te razočara neko za koga si mislio da neće nikada.
 Osjećaj kada otkrivaš da postoji i drugo lice za koje nisi znao da ga ima. Osjećaj kada se zapitaš da li je uopće trebalo da dozvoliš 
da neko takav uđe u tvoj život.
 Osjećaj kada bitan, 
postaje NEBITAN..


DALEKO..


Fališ mi,jer nisi kao svi drugi,
skrenio si mi misli ka sebi,
stalno si me pratio,bio si mi sjenka,
postajem sebi čudna gdje si ti,a gdje sam ja..
Pokušavam da se branim od tog osjećaja,
čemu vodi,lijepom snu 
iz kojeg ću se jednog dana probuditi..
Možda požalim sto sam taj san sanjala,
jer može da boli,boli dugo..
Da li se prepustiti tom snu ni sama ne znam..
Lijepo je biti živ,dati masti na volju,
ljubiti te a ne dodirnuti te,
ne osjetiti,ne uživati u tvojoj blizini.......
Magično si me privukao da ti budem blizu,a tako daleko...

R.I.P...

Jos uvijek ne mogu vjerovati
da je to istina..
Zauvijek ces imati mjesto
u mojem ♥
VOLIM TE..

utorak, 25. lipnja 2013.

HAJDE..DESI SE :)


♥♥♥ Želim da me se sjećaš.... i da prićaš o meni.... 
Ne želim da me ne pamtiš...
 i da olako zaboraviš da sam i ja nekada bila žena tvog života....
 Bila sam ja u tvom životu... ostavila trag i otišla...
 Otišla jer nisi dopustio da ostanem....♥♥♥

BILA JE..

..Jedne noći zamaglit će ti se pogled u nekoj zadimljenoj kavani.... Čvrsto ćeš stisnuti času... ispijati vino kao njene usne... Tražiti ćeš pogledom sve one što na nju liće....Prevrnuti ćeš svaki kutak svoga sećanja... Daviti ćeš se u sopstvenom negiranju i čutati... Njen lik ćeš naslutiti na dnu... nestvaran i tako dalek.... Osijetit ćeš njen dah na svom ramenu... prste u kosi... i lagati ćeš da je zbog vina..


Nekim ljudima nikada nećeš biti dovoljno dobra,ma koliko se trudila..
Trpiš razne gluposti ali neke osobe to ne cijene i onda kreću suze..
Ne boli to razočarenje već samo to što znas da će se te osobe jednom pokajati
 i da će te željeti nazad a ti ne znaš hoćes li imati dovoljno snage da im kažeš
 NE..


JEDINI MOJ..

VOLIM TE..

I dalje mi fališ svaki minut...svaki tren... Pokidati ću  i ovaj list kalendara....Staviti točku na uspomene.... Baciti sitnice...poklone.Zaključati slike.... Sagraditi zid oko ranjenoga srca...sastaviti njegove dijelove da kuca...samo život da daje.... I suze će presušiti....Ali i dalje ćeš mi faliti svaki minut...
svaki tren.... Leti slobodno...budi sretan....Leti slobodno...grijem ti misli...čuvam ti snove i Sunce ti saljem da nikada ne zađe nad tvojim obzorom....Moje je Sunce ostalo u tvojim očima...I...da ljubim...hrabro to pišem...jer znam nećeŠ pročitati....
I...jos nešto...odavde do neba i jos dalje do beskraja..
VOLIM TE.. 


GUBIM..

Kažeš mi da čekam... Zar nisam dovoljno čekala ??? Zar sve ove godine nisu bile dovoljne ??? Zar je potrebno još ??? Nemam više snage za čekanje...Nemam...Previše sam sebe Tebi dala... Ništa mi ostalo nije... Baš ništa... I nada je već umrla... Ja nisam navikla da gubim....Nisam.. Ali voditi izgubljene ratove samo je bespotrebno davanje sebe... Ti to i onako nisi primjetio..Ni jednu suzu... Nikada nisi vidjeo da si mi potreban... Ni rijeć utehe... Ni zagrljaj... Ni sekund podrške... I onda shvatim..Ja sam
ta koja griješi... Ja sam ta koja gubi.... Uvijek ja.... Ne mogu dalje...Ne sa Tobom.... Ne zaboravi da te volim.... Ovo je moje posljednje   ZBOGOM..



NEKA TRAJE..

Još uvjek vjerujem u ljubav... Nije mene ljubav izdala, izdavali su me oni koje sam voljela.... Zato vjerujem! To je moj izbor, neka bude i moja kazna.... Ne bunim se... Sve bih dala za ono osijećanje pripadanja nekome... Za zagrljaj, poljubac... Sve bih dala da u tišini noći čujem šapat najdražeg i ono već možda otrcano "Volim te..." Strpljivost je moja vrlina.... Čekala sam dugo, maštala o nekome tko će biti tu da ispuni sve moje želje, potrebe .... Neko koga ću sebićno čuvati samo za sebe.... Isplatilo se.... Bilo je vrjedno čekanja.... ne znam koliko će trajati, ne znam hoće li me on uvjek voljeti...Ne živim strepeči za budućnost... Živim uživajući u sadasnjosti... Pa nek' traje koliko je suđeno..






Zalutala sam u šumu tvog života i nikada nisam nasla put da odem iz nje....Uživam u beskrajnom zelenilu i lutam godinama njenim puteljcima i samo volim to lutanje,...volim a nemam....Zalutala sam u tvoje srce i nikada ga nisam napustila,mada me život odvukao svojim rukama...ja još kucam u njemu...ali samo kucam ne živim i ne ljubim....Zalutala sam u daljinu i nikada se nisam vratila da bi ti bila blizu...ali uvijek sam uz tebe ...uvijek sam s tobom iako ne tvoja....Zalutala sam u samoću i još sam tu...dođi i odvedi me u šumu...pusti me iz srca...polomi daljinu... i samo me još jednom pogledaj u lutanju moga života..




AKO..

Ako u noćima bez sna prošetam tvojim mislima,samo zatvori oči da me ne otkriju u njima...znaš da sam tvoja tajna koja se sluti...ako osjetiš da samoća želi da te sebično u svoj zagrljaj prisvoji... i poželiš da odeš daleko na kraj svijeta,da pobjegneš od svih...molim te ostani ....i sjeti se, da negdje postoji ona koja je zbog tebe činila ludosti...ona, koju je tvoje prisustvo i kad je tužna, uspijevalo da nasmije.... ona koja te je razumjela čak i kad si govorio tišinom...ako ponekad poželiš da se o
pogledaš u nečijim očima, sjeti se jednog pogleda koji te i dalje traži i doziva kroz sjećanja...ako prestaneš da vjeruješ u snove....sjeti se da si ti nečiji ne dosanjan san,san koji se svake noći željno isčekuješ..


Stigla sam na raskriže... i gdje god pomislim da krenem svaki put vodi ka Tebi... i ne mogu nazad... ne umijem nazad...
Krenula sam Tebi... i molim se da me čekaš na kraju puta... čuješ li me???...Ako te ne bude tamo... zalutati ću... pasti ću ... neću znati kako dalje...nestati ću... jer strah me je da me nećeš prepoznati kada se sretnemo....Da će ruka pružena tebi ostati da lebdi u zraku.. samo prazninom okružena.... Da će se moj osmijeh odbiti od tebe kao eho od kamena.... Da ću uzalud govoriti... jer ti me nećeš čuti.....
To je ono što me najviše boli... kao i strah od prolaznosti...



Doktorat..

Nemam niti vremena a ni zelje da mrzim one koji me mrze...
Ne raspravljam se i ne svađam sa onima koji me ne razumiju..
Pojedinim ljudima ja uzalud pričati..Crtati i bojiti..Očigledno...
Ne razmišljam,ne tugujem za onim kojima sam nebitna...Onim koji me ne poštuju davno sam pokazala vrata...
Pazim i mislim samo na one koji su dokazali da me iskreno vole...
... Razgovaram samo sa onima kojima sam bitna..Onim koji me razumiju..Iako se ponekada ne slažu sa mojim mišljenjem...Njihov savjet saslušam i često primjenim...
Na greškama se najbolje ući....Evo ja sam spremila doktorat...
Preostali dio života mudro ću iskoristiti...
Potrošiću ga sa onim koji vrijede..
Njima....Znaju oni zašto :)))


Pjesme bude emocije, one skrivene, od radoznalih očiju..
Ono, čega sam sada svjesna je da svako od nas ima nekoga koga nema..
Prvi put priznajem samoj sebi da imam nekoga koga nemam, da imam tebe koga nikada neću dotaći, u oči pogledati, na svom vratu dah tvoj osjetiti..
Da te imam, a da te zapravo nikada neću imati..
jer zauvijek ćeš biti i ostati tu gdje jesi,
 u najskrovitijem dijelu moga srca,
 u čitavoj mojoj Duši, u skoro svakoj mojoj misli,
 u mnogim željama, mnogim htjenjima i
 u vječnim snovima, ali nikada, nikada u stvarnosti...

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>