Njegovati ću sjećanja da ne izblijede,

Hraniti ću nadu da ju tuga ne ubere,

Čuvati ću ljubav,tvojim imenom će se zvati,

U duši nju ćeš uvijek moći pronaći…

Tražit ću pristanište kada nas život umori,

Uvalu sigurnu,gdje nema boli,

Da se oboje odmorimo od životnih lutanja i težnji,

Od beskonačnog traganja i maglovitih ponora što se skrivaju u sjeni…

Voljet ću te i kada sumnje me nadjačaju,

Branit ću te kada te nevolje napadnu,

Pružit ću ruke da te dohvatim prije pada,

Utješit te kada tuga nad nama zavlada…

Bit ću uz tebe kada te svi napuste,

Pružit ću ti rame da na njemu zaplačeš,

Čuvati ću sve tvoje slabosti i tajne,

Štovat ću sve tvoje vrline i mane….

Neću te tražiti za uzvrat mnogo,

Samo me voli i čuvaj pred ljudima i Bogom,

Moja ljubav je miraz koji za tebe plaćam,

                                               A tvoje srce je danak koji mi za sreću uzvraćaš….

Mirisala je soba na ruže,

A tvoje ruke nježno su me grlile,

Plesali su obrisi od svijeća,

Dok usne su me tiho ljubile…

Plovila sam u oceanu poljubaca…

Što su me na valovima strast nosile,

Poput plime i oseke,

Svaku misao i razum su pomutile…

Plamen se lagano širio venama,

A krv poput lave vrelo je kolala,

Nastalo je nevrijeme

Nošeno bujicom osjećaja…

Ruke su se plele u mrežu dodira,

Klizeći tijelom poput satena,

Čuo se samo zvuk uzdaha,

Nošen lahorom emocija…

Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,

Zaplovili smo morem drhtaja,

Obuzeti strašću,požudom i nemirima,

Prepušteni užitku novih spoznaja…

Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…

Ostavljajući tragove na usnama nečujno…

Vapeći za svakim trenutkom više,

Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…

Susreli su se pogledi u očima,

Obasjane sjajem svibanjskim noćima,

Prepušteni ljubavlju i predajama…

                                                     Prepušteni jedno drugome bez kraj…

Pogledaj oko sebe..

Pogledaj malo na svijet oko sebe
vidjet ćeš mnogo tužnih lica
pronađi mene i ja sam tu
i svi smo slomljenog srca..

Ti živiš život samo za sebe
nije te briga za tuđu bol
takav život nije za tebe
ti ne čuješ njihov zov..

Jednog ćeš dana i ti tako
ne možeš uvijek biti bez bola
vidjet ćeš da nije nimalo lako
kad kroz vene tuga kola..

Danas mi je priznala da si me varao s njom..

Ona je imala hrabrosti kad nisi TI..

Rastanak..

Na rastanku s' tobom
bilo mi je teško
oči su me pekle
ti prokleta greško....

Nisam suze lila
kao druge žene
jer sam sretna bila
imam uspomene...

Neka te sreća prati
proklinjati te neću
neka te druga shvati
ja ti želim sreću...

Dio mene..

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvoga oka
postaješ već dio mene
i dio mog života...

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko...

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene...

Neka pričaju tiho kad ime ti kažu
Da ne propadne ovo tijelo života gladno,
Zvijezda kad padne u oči tvoje,
Nestane ljubav u grudama zlata.

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
neka spava mi ovo srce bolno
Previše rana na njemu stoji
Ljeta mi idu i ure mi tuku,
A more još uvijek udara o stijene;
Školjke mu se na obalama sjaje...

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
Samo šapatom usne neka im govore;
Što ne čuju uši bolje će biti,
Što ne znaju misli, to samoj mi je lakše...

Živim a ne živim..

Živim životom cigarete i dima
gorčinom kave i crnoga vina
živim u mržnji i to mi je lice
živim životom propalice.

Živim životom razbijene čaše
ne volim čak ni birtijaše
živim k'o prosjak i to mi je mana
živim životom narkomana.

Živim životom prolaznih dana
danas do sutra sva mi je hrana
i tako dala zivotu sam rok
a on je kao zarazni porok.

Živote prokleti, živote zarazni
srce mi razori dušu isprazni.

Daljina..

Da li bi nas i jedna poslije blizina
zbližila tako kao ova daljina?
Ne bismo li tada,
jedno uz drugo
nedostajali jedno drugom
više i bolnije nego sada?
Možda smo najsretniji upravo danas;
daljina,možda,radi za nas,
blizina,izdala bi nas.
I koje li sreće
plakati tako,
kao što plačemo u ovaj čas..

Sreća je lijepa kada je imaš,
kada u srcu sve najljepše snivaš,
kada svaka bol nestane iz srca,
uz najljepšu melodiju srce zakuca.

Sreća je blizu nije tako daleko,
uvijek postoji i čeka nekog,
uvijek se stvori jedna nova nada,
sve se preživi i kad srce strada.

Nisu ovo posljednje rječi,
kada bi srce prićalo moglo bi svašta reći,
nije ovo poslednja želja koju imamo,

život ide dalje sve dok snivamo.

Zato se raduj i ne plači više,
dosta tuge sudbina nam piše,
otvori srce tamo gdje nisi smjeo,
osmjehni se tamo gdje nisi htjeo.

Najljepša je radost kada ljubav se rodi,

čovjek brzo zaboravi sve životne boli,
tada srce i najgoru tugu preboli,
beskrajna je ljubav, kada srce iskreno voli..

..

Da imam duše barem tri
da jednu nekom poklonim
drugu da izgubim
a treću da tebe zaboravim...

Da imam šaku ljubavi
da tebi malo udjelim
da možeš mirno spavati
...i mene zavoljeti

Da hodam po žici snova
i ljubim druge bez bola
volim te ti bi shvatio
al nebi se nikad vratio...

Ne bi mi pomoglo da se vrijeme vrati jer znam da bih sve opet napravila isto,

opet bih priznala i rekla...opet bih zbog tebe pala prenisko..

ni ponos, ni inat, pa ni ovo srce prokleto, ništa me ne bi zaustavilo,

opet bi me izdao pogled, sve bi se na meni vidjelo! 

Znam da sam pogriješila i kajat ću se do kraja života 

jer ti si bio i ostao moj grijeh i moja najveća sramota!!! 

ali svako tvoj udarac ja podnijeti ću sa smiješkom 

jer doći će dan kad ću i ja tebe zvati GREŠKOM!!!

..

Spustila se noć,prelijepa okićena zvijezdama,

Dok srebrene niti bljeskaju u jezeru što ih uzrokuje mjesečina,

Laganim tihim korakom koračam do tvojih vrata,

Dok otkucava i ponoć sa zvonikovog sata…

Došla sam ti reći da se više vidjeti nećemo,

Jer došao je trenutak kad neke stvari promijeniti moramo,

Ponekad nas život tjera na odluke koje izbjeći ne možemo,

Ma koliko voljeli nekoga,ponekad je to neizbježivo.

I dok mi sa tugom drhti glas,

U dubini duše molim se da ćeš reći da se ne odričeš nas,

Dok strepnja dušu mi razlama,

Tako bih željela da osjetim toplinu tvojih usana….

Da umjesto teških riječi ti poljubiš me,

Baš kao do jučer onako nježno zagrliš me,

Da se zbog ovog posjeta ne pokajem,

I da ti priznam da volim te….

Pitam se da li Bog ima razlog zašto razdvaja one koje se vole,

I  da li se upita ponekad da li je pogriješio u odluci kad im se već srca slome,

Da li je tako naša ljubav zapisana u zvijezdama,

Da jednostavno nije suđena da bi živjela?

Plaćao li svoje grijehe tako što nas život razdvaja,

Ili je to Božji plan da učimo iz svojih grešaka,

Da li je to samo kušnja privremena,

Jer ako nije ja ne znam kako ću dalje živjeti znajući da nisam za tebe rođena …

Ma zašto moramo proživljivati to,

Tako bolno i teško…tako nepošteno,

Zašto jednostavno sreća ne može biti svačija,

A ljubav nepobjediva?

…Kakvo će moje jutro svanuti sutra,

Znajući da sam ono najljepše izgubila,

Kako će moje srce preživjeti brodolom,na ocean ovom dnu,

I biti bez tebe ostatak života u njemu?

…Molim te zaustavi ovaj trenutak i reci da još puno toga ispred nas,

Da naš san ove noći ne završava,

Da me voliš i da nećeš dozvoliti da nas pobjedi i slomi ova bol,

Koju donosi ova kušnja....ova noć…

Nedostaješ mi ljube..

 Svaki put kad sklopim oči,

 Ja vidim tebe,

 Svaki put kad sam usamljena,

 Ti si pored mene.

 Dani tako sporo prolaze,

 Kada nema te,

 Dani tako sporo prolaze,.

 A ja sve više trebam te.

 Voljela bih samo da si tu,

 Barem na trenutak da svratiš,

 Voljela bih da si tu,

 I da mi osmjeh na licu vratiš.

 Nedostaje mi korak tvoj,

 Koji znam ponekad da pratim,

 Nedostaje mi tvoj osmijeh,

 Često poželim da te vratim

 Nedostaje mi tvoj pogled

 I usne tvoje snene,

 Nedostaješ mi svakim danom sve više,

 I željela bih da si pored mene

KAD ME NE BUDE VIŠE..

Ako jednog dana ostvarim svoj kukavički naum…

Ako skupim snage i okončam ovu razarajuću bol…

Ako ikad prekinem svoj mladi život koji ionako nema smisla

Samo te jedno molim..

Ne plaći, jer mrtvi ne mogu vidjeti uplakane

Ne plaći nego uzmi bijelu ružu

Utisni poljubac u latice njene

I baci je u moje zadnje počivalište..

Neka me u hladnim noćima u hladnoj zemlji

Pod ledenim kamenim spomenikom

Grije ta uspomena..

Želim ti reći..

Htjela sam ti reći da te volim

da si moj čovjek, a ja tvoja žena

ali bol, bol u tim trenucima

biva jača od ljubavi, jača od nas...

 

Htjela sam ti reći da te želim

kao što dijete želi svoju igračku,

kao što ptica želi svoju slobodu

ali bol, bol u trenucima kada  me ostaviš

jača je od želje, jača od strasti...

 

Htjela sam ti reći da te trebam

kao što ribe trebaju vodu,

kao što zemlja treba kišu

ali bol, bol u trenucima kada me ne voliš

jača je od potrebe, jača od žudnje...

 

Htjela sam ti reći da umirem

kao što umire ova noć u kojoj patim,

kao što umire radost ubijena tugom

ali bol, bol u trenucima kada me zaboravljaš

jača je i od smrti

jača od mene same...

 

Htjela sam ti reći da te volim

kao što cvjeće voli rosu, oblaci nebo

anđeli raj,

ali bol, bol u trenucima kada ne postojim

jača je od ljubavi, jača od nas...

Kapni mi na rastvoreni dlan
na crtu što je crtom života zovu
takni me vrškom jezika i ispij me do kraja
a do mojih očiju doprijet će svjetlost.

Ne zaglušuj svoj krik
vrisni silinom divljeg jelena
zapjevat ću pjesmu što je uvijek pjevam
a nikad je ne ispjevah do kraja..

Pusti da ti govorim šutnjom svojom
jer ona nikad ne laže
pusti da te gledam
jer oči nikad ne mogu biti grube..

Ako ti ikad zaigra oko
i ako zatreba ti neko bit ću tu
čekat ću svoj red
jer još ti mnogo treba da bi dobio sebe..

Ja sam dijete zvijezda
stih iz neke stare ljubavne balade
i opet sebe preispitujem
koliko tebe u meni ima..

Sve sam svoje za tebe dala
Sve sam tvojim imenom ja zvala
A sve što sad imam
U riječ jednu stane
To ljudi zovu sjećanjem..

Nema te i nikad više..
Sati prolaze sve tiše
I pitam se, čija to ruka
Živote nam piše pa ih izbriše..

A čije grijehe srce plaća..
Kad Bog mi da pa uzima
I ne znam sad kad te nema
Za koga se budim i postojim ja..

Jedna svijeća u tami još gori
Da za tebe ljubav neka izmoli..
I pitam se, čija to ruka
Živote nam piše pa ih izbriše

Što je jutro kad' je bez nade..
Što je noć kad' tugu nudi
Jer nema te pjesme
I ni riječi te nema
Da tebe sad mi probudi..

07.10.2006..

Na današnji dan sam upoznala svoju najveću ljubav..
Da sam znala da će toliko boljeti kroz sve ove godine pobjegla bi glavom bez obzira..
Ali nisam znala i hvala bogu na tome jel nikad ne bih saznala šta je ljubav i šta znači voljeti nekog više nego sebe..
Prošli smo puno toga, razdvajali su nas kontinenti, milje kilometara a rastavila nas je jedna laž..
Posljednju večer kod tebe neću nikad zaboravit, toliko strasti, želje, tolike potrebe za tobom..
Upijala sam svaki tvoj pogled, dodir, riječ, dala sam ti se cijela..kao da sam znala da je posljednji put..
Htjela sam ti dokazati da je sve moguće kada se želi a ja sam tada jedino željela tebe..
Priznajem, pogriješila sam samo u jednom..što nisam prekinula sve onog trena kad shvatila sam da sam izgubila te..
Ali moja je ljubav bila toliko jaka, toliko velika, toliko snažna da sam mislila da ima nade, šanse..da se vratimo..da sve bude kao nekad kao prije..na žalost prevarila sam se..
Želim ti zahvaliti za sve one predivne trenutke koje sam provela s tobom, što si mi pokazao šta je ljubav i da ona stvarno postoji..bez tebe ju nikada ne bih upoznala..kao ni bol koju sad osjećam kada je svemu došao kraj..
Ovaj blog će ostati vječno da me podsjeća na našu ljubav, na ljubav mojega života..
Kada prođu godine i kad dođem na ove stranice i tada ću zaplakati, zaplakati zbog ljubavi koja se samo jednom doživi..
Ovaj blog će ostati kao podsjetnik na moju jednu, jedinu i nikad ne prežaljenu ljubav..ljubav koju sam osjećala prema tebi..