Daleko iza mene sve je to, no opet tako živo.. Tvoja blizina budi sjećanja.. Tvoj miris, dodiri, poljupci.. Želim, a nemam snage izreći to..Slažem na police propasti svoje osjećaje i uzdahe.. Prihvaćam poraz iako nisam ni pokušala.. Znam da je ovaj put uzalud.. Slatki med s tvojih usana.. Oči plave, duboke.. Uzalud nade i nemoguće želje.. Dozvoljavam da vjetar odnese moje misli.. Da odnese tebe i nas..

Možda..

"Možda postoji negdje stih,
o tebi i meni, i ljubavi
koja potekoše između nas...

Možda postoji negdje mjesto
tebi i meni predodredjeno
sasvim obično mjesto...

Možda postoji vrijeme
tebi i meni zajedničko,
naše vrijeme...

Možda..."

Jesmo li..

"Kad riječ odjednom prestane biti riječ,
A tisuće velikih i malih razloga
prevagnule na neku drugu stranu,
Nesta jedan dio svemira, jedan novi svijet
Koji jednom optimistički nazvasmo našim..

Jesmo li jednako iskreno voljeli,
I jednako se iskreno željeli?
Jesmo li istim emotivnim poljima lutali
I istim nebeskim prostranstvima plutali?

Jesmo li se jednakom vatrom grijali,
I iskrenim se srcem smijali?
Jesmo li se iz istog izvora opijali,
I, zaista, iste snove sanjali?"

"Mislila sam na tebe ove kasne noći
mislila na tvoje plave oči.
Razmišljala sam koliko te srce voli
ali nisam uspjela prebrojiti sve boli.
Željela ti mnogo toga reći
ali ne znam gdje su nestale riječi.
Tako bih te još jednom ljubila,
a ne shvaćam da sam te izgubila."

KRAJ..

"To je znači kraj
stigao je do nas
hladan i bez pozdrava
a tako želim još jednom čuti tvoj glas.
Znači to je to
došao je kraj
stigao je s mrakom
i zvijezdama ukrao sjaj.
Ovo je naš kraj
i jedna zvijezda je pala
nije dugo trajala
brzo je ugasla nije dugo sjala.
I do nas je došao kraj
polako poput noći
zamaglio se zvijezdama sjaj
zamutile su se moje oči.
To je to,kraj
donio je mnogo boli
ukrao je ljubav što nas veže

ali nije mogao zabraniti srcu da voli.
I do nas je stigao kraj
povrijedio me najbolnije
odnio je sve ono lijepo
i šta je bilo više nije.
Došao je kraj,razdvojio nas je
ali jednom srest ćemo se opet
kada se proširi jaz vremena
i kad mladost uvene kao cvijet.
I tada kad sretnemo se
ne gledaj u moje oči
da ne vidiš tragove bola
iz mnogih od suza mokrih noći.
Da,plačem noćas
kao što znaš došao je kraj
ubio je moje snove
i zvijezdama ukrao sjaj.."

"Došao je rastanak naš
ja ti govorim samo dvije riječi
s njima se opraštam od tebe
i nemam ti više što reći.
Rječitija je od tebe tišina
jer ti samo šutiš ništa ne govoriš
a ja gutam suze da ne bi potekle

jer ti me više ne voliš.
Ti si sve ovo vrijeme lagao
ili si me tek tako prestao voljeti
ja sam znala koliko te volim
ali nisam znala da će tako boljeti.
Ruke mi drhte,ne jedem
nisam mogla spavati ove noći
na usnama mi je lažan osmjeh
a mutne suze mi zalutaše u oči.
Ti nisi vrijedan mojih suza
jer si mi nanio previše boli
povrijedio si me najbolnije
ali moje te srce ipak voli.
Ja ne mogu protiv svojih osjećaja
ne mogu se boriti protiv same sebe
za mene život više nema smisao
jer nikoga nisam voljela kao tebe.."

"Patnja se razvodnila
srce više ne poznaje osjećaje
i zato ne osjećam tugu zbog tebe
moja duša nikom više ništa ne daje.
Priznajem, osjećala sam sreću
kada sam bila u tvom zagrljaju
pričali smo i nismo mislili na vrijeme
tu vječnost od jedne noći proveli smo u raju.
Ali ipak kao i svakog puta
uvijek ista ponovljena priča
s jutrom moje suze počnu teći
jer ostajem bez jednog dragog bića.
Opet ostajem prazna i sama
samo tuga sada manje boli
više nije važno tko dolazi i odlazi
jer moje srce više nema snage da voli.."

"Zar u mome životu ima života
gdje je nestala mladosti ljepota
gdje su nestali od sanjani snovi
zar je nada potonula,više ne plovi?
Zar nema smijeha na usnama mojim
novog jutra se ponovo bojim
gdje su suze i kapi sreće
moj život prolazi brzo,kao rijeka teče
zar nemam više ni pusta nadanja
dosta mi je noćnih samotnih jadanja
gdje su nestali mladići sa očima požudnog sjaja
dali će mojoj patnji ikad doći kraja?
Zar ću vječno nesretna biti
za koji svoj grijeh moram tako patiti?
Griješila sam puno i za to se kajem
bolu i tugi svaki dan danak dajem
zar više nikada osmijeh neće moja usta da krasi
gdje je čovjek voljeni koji će od tuge da me spasi?"

"Ne budi uvjeren da si sam i da živiš samo za sebe. Za nekoga si rođen i netko je rođen za tebe..

"Ne daj da se gasi nasa ljubav, ne daj da se ruse naši sni, počnimo ljubav iz početka, ponovo zagrli me ti.
Ne dopusti da daljina učini svoje, jer ono sto nas veze jače je od daljine, trajnije od vječnosti.."

Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruj u sve što čuješ, ne daj sve što imaš, ne želi sve što nemaš, samo voli onog tko te voli..

"Moje srce je kraljevstvo, ne poznaješ njegove granice, a ipak si njegov kralj!

Moje te oči traže, moje te ruke mole, moje ti usne šapću da te jako vole...

Moju ljubav prema tebi, ni najljepša pjesma opisala ne bi, sto te volim nisam kriv, voljet ću te dok sam živ.

Moram biti pametna, kažem sama sebi, ali da sam pametna, voljela te ne bih!

Možeš proći sirom svijeta gdje god toplo sunce sja, ali te nitko voljeti neće koliko te volim ja !!!!!!!!!!!!!

Na ovom ekranu zelene boje ne mogu stati sve zelje moje, ali mogu stati 24 slova: PREVIŠE TE VOLIM LJUBAVI MOJA!!!"

.."nice to know that and has in my life is not important,

nor how many or where or why.

It"s good to close your eyes and

just know that and has.."

"..will die in quiet spring night

whwn the entire cad sleeps,

for no one me posters will not

only my mom end maybe you.."

"..I had a long cry over a picture,

I had a long suffering for one character..

I have long called the dark night..

ever though I know that you will not get.."

"..it is hard to be nobody end nothing in the eyes of one who is for you all.."

"..better to lose love than never love.."

"..luck is the only shot that I missed.."

"..not looking for beauty that will

seduce the heart that will love.."

..opet plačem.. nakon toliko vremena.. pokušala sam biti jaka.. pokušala sam ne misliti..ne osjećati..ali mislim.. i to većinom o njemu.. danas..i patim..znam da će proći..znam sutra ću opet biti dobro..neću više plakati...sutra će ostati u snovima i neće me buditi u noći..fali mi..on..netko..fale mi riječi,utjehe..one lažne..ali ponekad ih je lijepo čuti iako i sama znam da su laž..ali u tom trenu,povjeruješ..bude ti lakše..osjećam toliku prazninu i hladnoću..ne osjećam ljubav..ne mislim da me vole..itko da me voli..kao da ni ne zaslužujem..i mrzim sebe,i njega,i druge..i suze..mrzim tu depresiju u kojoj živim..mrzim svoje oči,svoje lice,svoju osobnost..zašto ne mogu biti kao svi..ponekad zbilja želim biti samo još jedna od milijun..ista kao svi...bez opterećivanja kako će me ljudi gledati...i sad sjedim ovdje i saželjavam se..gledam u ova slova koja pišem..i ne shvaćam..jednostavno izlaze iz mene..i sad će biti bolje..samo još trenutak pa ću puknuti ili umrijeti..još jednom,umrijeti u noći kojoj kao da nema kraja..a sutra..opet će me probuditi svjetlo koje kao da mrzim jer zatvaram oči,ne želim vidjeti..svaki put kada zažmirim vidim njega..čujem ga..pjeva..osječam njegove ruke oko struka..osjećam gorčinu i bol gubitka...no predugo sam bila uporna..odustala sam..
i nisam pogriješila..
zar ne..?

"daleko sam negdji...izvan tvoga signala i mogućnosti da me slušaš...da sam emocionalno izmorena i mrtva...i tako je lijepo...voljeti te...a tako boli kad znaš da je tvoja ljubav samo laž,samo pretvaranje...sve je samo plod moje mašte...moji snovi koji su toliko nerealni...imati nekoga tko je tu,imati nekoga tko sluša,imati nekoga tko će me zagrliti i pružiti mi ruku kad shvati da padam...previše je to za tražiti...i ne mogu više podnijeti stvarnost...ne mogu više zaustaviti suze...i svakog dana zaspim sa suzama i budim se i cjeli jastuk mi je mokar...tražim razlog da se dignem a ne nalazim da više...otkad si otišao,uzeo si sa sobom moje srce i svu moju nadu...moju snagu...moj život..i nije mi žao...vrijedan si svega toga...i više ni ne znam šta je ljubav...više ni ne znam reći volim te...ta riječ je toliko zloupotrebljena i izgubljena...a ipak,volim...volim puno ljudi,moje prijatelje koji me se ponekad sjete i pokušavaju me razvedriti,nasmijati...i uspije im često...ali samo na trenutak...a onda odu i opet sam sama sa svojom tamom i svojom boli...i više ni ne brojim rane na mojim rukama,na mojem srcu...jer nikome nije važno...barem mi se tako čini u ovom trenutku...i znam da pretjerujem...ali ne želim nikoga da me žali...ne ne trebam sažaljenje...jer ako mi ne možeš pružiti malo pažnje onda idi...i svi tekstovi su toliko patetični i...ne znam više...ne bi voljela da se nitko osjeća kao ja sada...jer čovjek zaslužuje bolje...jer život ima toliko mogućnosti,za nas,za druge,ne za mene....i onda se pitam kako ću vas uvjeriti u nešto u što ni sama ne vjerujem..."

"Now it's just too late and
We can't go back
I'm sorry
I can't be perfect"

"mnogo je sati prošlo od kad sam zadnji put bila u tvom zagrljaju...mnogo dana,tjedana....mjeseci...previše,previše vremena je prošlo...iako je to samo broj...ja se na neki način nisam maknula od onog dana. Iako sam morala krenuti dalje,ljubav u meni zauvijek živi,možda samo za tebe...ti to nikad nećeš znati...tebi to nikad nije bilo važno..od kad si otišao u srcu je ostala velika rupa u kojoj si nekad bio zajedno sa mojom srećom i snovima...sada je tamo samo tužna i zaboravljena ljubav,te neizreciva bol koju vrijeme ne može izliječiti,koji nitko ne može odnijeti...rupa koju nitko ne može popuniti,rane koje nitko ne može zacijeliti...ne znam više ni koliko sam isplakala suza,samo znam da je previše...ne znam koliko sam te puta vidjela u drugima,nadajući se da si ti...ne znam koliko sam ti puta zvala ime kada su uspomene bile previše za podnijeti...ne znam koliko sam se puta zaklela da ću te voljeti do vječnosti...nedostaje mi tvoje pjesme i tvoje riječi prije spavanja,nedostaje mi taj glas kojeg sam toliko zavoljela da sam imala osjećaj kao da mi treba...od onog dana ostale su samo riječi na mrtvom papiru i milijun uspomena u slomljenom srcu...
sjećam se kad smo bili u tvojoj sobi i kada si mi ga uzeo...zašto me prije toga nisi ubio,kad si znao koliko ću patiti kad te više ne bude..."

Sjedim za stolom preda mnom papir žut i dvije riječi na njemu.. sretan ti, sretan put..

I suza klizi niz obraz srce se steže sve jače moja drhtava ruka nekom pismo piše..

Nekom koga voljah ludo onom što je volio mene pišem za naše ZBOGOM za naše uspomene..

Odlazi nekoj drugoj i voli ju više i jače kad odeš nećeš ni znati što moje riječi znače..

Ne voli nikad tako kao što sam voljela ja jer poslije biti će teško kad budeš ostao sam..

Idi i sjeti se mene, ali ipak je voli više jer ljubav se prava voli kao što se vole kiše..

Nikad volio nisi i ljubav ne znaš što je kad usne te noću traže kad se ruka srcu daje..

Preda mnom je pismo za tebe od istine sada dijelimo sve..papir sav mokar od suza i potpis moj..

VOLIM TE I ZBOGOM..

JEBEŠ OVAJ ŽIVOT..

KAD JE SVE SAMO TUGA I BOL..

Mi smo dvije duše koje je spojio život na vrlo čudan način..držalo nas skupa..

prošli smo bure, oluje i uragane a srušio nas vjetar koji neki ni ne osjete. Vukao se među nas a da ga nismo ni osjetili i srušio našu ljubav kao kulu od karata..

A ti..ušao si kao povjetarac i napravio uragan u mojem životu.. Dali znaš kako izgleda grad nakon uragana?? pust, urušen i napušten..

To sam bila ja, ja nakon tebe..a ti, ti si nestao kao i svako nevrijeme i ostavio me u ruševinama mojeg života..

Vratio se i očekivao urušeni grad, pustih ulica kojeg su svi napustili ali nisu svi kao ti..

Polako u moj opustoše ni život vračali su se ljudi, povjerenje i ja sam se ponadala da poslije oluje će granuti sunce..i granulo je..ne više onim sjajem što je nekad grijalo ali skromno, polako sa nadom u bolje sutra..

I tada si došao ti..i sve ono što sam gradila, što su gradili ti si opet urušio ne uraganom već rijekom suza koje su potekle iz mojih očiju i ovaj put do temelja porušile sve..ostao je samo mulj, blato i kaljuža u mojem životu..

Rekao si da ti više nije stalo da između nas ništa ne postoji..

da smo postali stranci koje veže strast i užitak seksa i samo to..

da li si to bježao od sebe..mene..ili istine?

Tražio si slobodu za sebe a okove za mene..

ISTINU..jer te više ne boli..povjerenje koje si izgubio ali koje ni ti meni nisi dao..

sada boli..više to nije usputni sex a ako je tako kako si tvrdio čemu optužbe i bijes, čemu onakve poruke i ljutnja?!

pa ja sam samo netko tko ti je služio za usputni sex.. kao napušteni peron koji očekuje zalutali vlak..