HEJ"DA LI SE PREPOZNAJEŠ??!!!!!

ŠKORPIJA

Od svojih partnera traži veliku odanost i ni u kom slučaju ne smijete gledati na stranu nego svu svoju pozornost usmjerite na njega. Škorpion je inteligentan ali i intuitivan, stoga će te ga vrlo teško prevariti. Djeluje dosta privlačno, skoro magnetski na sve osobe koje mu se nađu u blizini. Osobe rođene u ovom znaku su maštoviti i uzbudljivi ljubavni partneri. Kad si zadaju cilj ništa ih ne može spriječiti u njegovom ostvariva nju. Iako djeluju hladnokrvno, jako su emotivne osobe. Kad se zaljube znaju bit romantični, a za svog partnera bi i zvijezde s neba skinuli. Škorpioni nisu spremni na kompromise, posesivni su, ljubomorni, a ponekad čak i paranoični. Ukoliko povrijedite škorpiona on vam to nikad neće oprostiti i vratit će vam na najgori mogući način. Vjerujte nam bolje da ne osjetite na vlastitoj koži kako se osvećuje škorpion, uvijek baš uvijek pogađaju tamo gdje najviše boli. Ako želite zavesti škorpiona igrajte inteligentnu igru. Neka vaše namjere nasluti ali pustite ga neka on vas osvaja. Muškarci i žena škorpion se ponašaju potpuno različito kod zavođenja, ali uvijek oni osvajaju. Ako se upustite u vezu s njim obavezno mu budite VJERNI i nemojte ga LAGATI. Ako vam se učini da je škorpion u jednom trenutku potpuno zagrijan a u drugom hladan to je zbog škorpionove sklonosti promjenama raspoloženja. Prihvatite te njegove promjene i nastavite se ponašati kao da je sve OK..

Ništa za kraj..

NEDOSTAJEŠ MI..tuga noćas prati me..

Večeras ću tugu okovati u rime..

dati ću joj tvoje ime..

i dok drhtava ruka

posljednji stih za tebe piše..

ja te volim sve više i više..

i večeras sam bez tebe..

no brzo će proći tama..

i više neću biti sama..

drugom ću krenuti

u zagrljaj mu poći..

i napokon biti sretna

u ovoj prokletoj noći..

Možda da mi netko sjećanje zaledi,

možda bi i povjerovala u tvoj hladan glas..


Možda bi i pomislila da pokušati vrijedi,


možda bi nekako i vratila nas..


Da mi netko makne suze sa lica,


pa bi mislila da sreća još za nas i postoji..


Na sve bi tvoje greške rekla "ma, sitnica"


i pustila da tvoj ponos da mi tugu kroji..


Možda da mi na crtaju buduće dane


u kojim sretna lica pored tebe ležim..


Da sve ovo s nama u jednu pjesmu stane


možda ne bih u njih morala da bježim..


Možda da netko stavi u vatru svoju ruku


da više nikad nećeš srušit naše sne,


možda bit ćemo sretni u nekom drugom trenutku


nekom drugom životu..


Al" u ovome ne..

Reci mi..

Zar je tako teško u oči me pogledati,

a zajedno smo prošli mnogo toga?

Ti sad kao da se stidiš što si bio dio

života moga..

Reci mi, jesam skrivila štogod?

Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti..

Tebi to sada ne znači ništa,

ali mene će srce uvijek na spomen tebe boljeti..

Da me nisi volio, to ti ne vjerujem..

Jer tvoje oči plave nikad ne lažu..

a da sam ti bila draga

i svi naši prijatelju kažu..

Zato makar zbog onog što smo imali

poneki put osmijeh mi pokloni

da bar on na jedan trenutak

sve brige koje me tište nakratko ukloni..

HVALA..

Onima koji su mi se smijali..hvala..

bez njih ne bi plakala.

Onima koji me nisu mogli voljeti..hvala..

Bez njih ne bi upoznala pravu ljubav.

Onima koji su povrijedili moje osjećaje..hvala..

Bez njih ne bi znala da ih imam.

Onima koji su me ostavili..hvala..

Bez njih ne bi otkrila sebe.

Ali onima koji su mislili da neću uspjeti..

Njima zahvaljujem najviše..

Jer bez njih ne bih niti pokušavala..

VOLIM TE..

Noćas je opet bio tu,

mrsio mi kosu, ljubio lice..

Njegove usne dodirivale su moje,

a njegove oči govorile..SVIĐAŠ MI SE..

Noćas je opet ležao kraj mene,

držao me za ruku i dugo gledao,

obrisao suzu s mojih obraza,

i obećao da će sve biti u redu..

Noćas je opet bio sa mnom,

dok je mjesec obasjavao nas dvoje,

u daljini se čula naša pjesma,

a moji koraci pratili su njegove..

Noćas je opet bilo kao prije,

a jutro je opet izbrisalo sve,

sve osim suza u mojim očima

i na usnama riječ

VOLIM TE..

Među tisućama ljudi

ja bi te prepoznala..

Kad bih zatvorenih očiju

dirala lice svakog čovjeka,

vjeruj mi, pronašla bi te..

Prepoznala bi te po ožiljku na bradi,

po mladežu, usnama..

Jel si totalno drugačiji od drugih..

I sretna sam, jer je takva

jedinstvena osoba bila moja,

barem na kratko,

ali ipak..

bila je samo moja..

Svaki put kad uspijem ponovo me poraziš..

ja se opet dignem i za čas oporavim,

dali mi je kobna sva ta snaga moja

kojom praštam sve i za tren zaboravim..

Pa povrijedi me ponovo,kao kamen šutni,

pa se vati onda, još malo me gazi,

bol kad bude najveća, ti je pruži meni

a do tada je uzgajaj, da naraste pazi..

Kad ustanem ti me opet na dno gurni,

slomi kao grančicu kraj puta

i nikad me nemoj usmjeriti pravo,

već mi pusti srce da porazima luta.

Okuj me samoćom ne pričaj o ljubavi,

prevari pred svima da upoznam stid,

slaži bezbroj puta, nemoćnom načini..

Oduzmi mi sve one snove naše,

da se ničem ne nadam

ne dopusti da imam i to utočište da sklonim se kad postanem ranjiva

Uništi me potpuno moju ljubav ubij,

pošalji mi sve nesreće,

što se negdje kriju,

možda onda prestanem ja da praštam tebi

i u svoj te život ja ne pustim više..

Dugo o tebi niti riječi..

Ni tvojeg glasa nema odavno..

A tko mi može to da spriječi u mojim mislima da budeš stalno?

Ja se okrećem na korake tuđe

jer u svakom tvoj dolazak želim..

I uvijek kad netko s vrata uđe,

tvom se liku ja poveselim..

Kako da objasnim ja životu,

kad se ja ni sama ne mirim s tim..

Kome da dodijelim tu sramotu

što ti sa strahom spominjem ime?

Još mi je jedan rođendan bliže,

tko zna dali još datum znaš..

Nije mi do godine koja mi stiže,

već što čekam tebe da ruku mi daš..I kad čaše podignu svi

u moje ime da nazdrave,

ja moju ću podići..

možda mi svijet pokloni netko,

pa te lakše nađem u njemu,

Jer ne bi te toliko čekala

da još te nema u mome svemu..

Ostavio si me tu..

Da ležim u prljavštini svojih postupaka,

u lokvi suza i krvave duše..

Dobro..shvaćam..

Samo te molim nemoj me više gledati..

Ne želim gledati kako nestajem,

ne u tvojim plavim očima..

Ne pravim se sad da sam žrtva..

Samo sam povrijeđena..

Bojim se i plačem..

Ništa više,

Jednostavno samo sam se ja trudila..

A ti si šutio ili me optuživao..

Cijelo vrijeme..i samo mi odjednom okrenuo leđa..

Ti i ne poznaješ takav osjećaj, zar ne..

Sve sam ti dala..

A sad mi ostavljaš prazninu i hladnoću..

Znaš, ne mogu ovo više izdržati..

Stvarno ne mogu disati..

A znaš, čak sam ti i oprostila..

Sve sam ti oprostila..

Svaku suzu na koju si me natjerao..

Svaku tišinu koje sam se bojala..

Shvati me..nakon svega što sam s tobom proživjela..

Jedino znam šutjeti i plakati u sebi..

Ne mogu se više pronaći..

I mogu otići bilo gdje i sve ostaje sa mnom..

Ja ostajem s tobom..

iako me se ti ni ne sjećaš..

"Ljubavne rane može izlječiti

samo onaj koji ih je i izdao.."

Pisan-06.03.08g.

Naišla sam na svoj stari blog, i tada je bio o tebi..

I tada kao i sad si me povrijedio toliko da sam mislila da ne može boljeti više, ali boli..i boljeti će i dalje..

Ovo je samo dio toga bloga..

"Nisam ljuta, nemam pravo na to, ne želim se svađati, prepirati ne želim ništa..

Ali ću ti biti iskrena, strašno sam povrijeđena, ne postoji riječ kojom bi ti to opisala kako se osjećam povrijeđenom i jadnom, to je grozno gadim se sama sebi prvenstveno što sam si to dozvolila.."

SAVJET DANA..

"okreni novu stranicu,

ne razmišljaj o prošlosti,

a naročito ne o bivšim ljubavima.."

I bez tebe dan nekako prođe,

a rekao si da neću znati sama..

Tek mi ponekad misao dođe,

razmišljam onda opet o nama..

Zbrajam greške i moje i tvoje,

i sve mi se nekako velike čine..

Jutrom se budim otvorim oči

i pozdravim neka nova vremena..

ne čekam više hoćeš li doći,

ne brojim dane od kad te nema..

Brojim samo te male sitnice

što donose sreću a ne bol..

Što tjeraju osmjeh na moje lice

i mogu ti reći; ima ih sto!

Veselim se suncu, lijepome danu,

kavi što sad s kolegicama pijem

i pronalazim sreću u praznome stanu..

Hrabro sad u život koračam,

spremna sam opet izdržati sve..

Više ne boli ni to što shvaćam

kolike si samo gazio mi sne..

Polako krećem nogu pod nogu,

ne živim više od uspomena,

nisam bacila sve tvoje stvari,

ni o tebi rekla ruže stvari..

Još čuvam onaj sat tvoj stari,

što otkucava o ljubavi lažnoj..

Neće mi suza krenut niz lice

ako te vidim kraj neke druge..

Pruži joj radost i kroz sitnice,

čuvaj je uvijek bola i tuge..

Ne daj joj nikad da sama plače,

nemoj da i ona uzalud voli..

Voli ju više, voli ju jače

ne kao mene jer to jako boli..

Dajte mi čašu sa stola i ne pitajte zašto pijem..

Okanih se tuge i bola, i njima se danas smijem.

Nije ni tuga što je bila..

Pa što da se o tome staram?

Svoje sam suze skrila, pa vas sve s ovim osmjehom varam..

Napuni čašu već je prazna, kao da ona mene pije..

Nemoj da stigne me i ta kazna da vidim što to na dnu čaša krije..

Ne počinji s pričama o životu..

večeras kao da misli nemam..

neka ide sve to na moju sramotu,

i nju na put za nigdje spremam..

Večeras me pusti u miru da pijem

i nikakve pjesme nemoj da krenu..

Dobro je sve dok se još smijem,

jer prijete mi suze u svakom trenu..

Dodaj mi čašu i pusti pitanja,

suvišne sad su sve te riječi..

ne kvari ovaj put do svitanja

s pričama tim o nekoj sreći..

Izgubim se brzo u svoj toj buci,

pusti večeras da ide po mom.

Najlakše je čaši u mojoj ruci,

a i meni je nekako lakše s njom..

I njoj uspomena nikakvih nema,

netko trijezan može ostaviti sve..

netko to može sasvim trijezan

netko to može

ali ja ne..

Ovako bacaš sve moje riječi,


gaziš sve što tebi dam?


Ovako se rugaš mojoj sreći,


rušiš mi snove i nije te sram?


Odlaziš hladno i zatvaraš vrata,


ostavljaš šutnju i srušene snove..


A ja nadam se tebi, k"o da si od zlata,


kao da vrijedi čekati te..


Gledaš me tim svojim plavim očima,


koje ne vide ništa dalje od tebe..


Što to ima u svim tim noćima

da zbog njih ja gazim sebe?

Ovako se igraš s mojim životom,

kao da nešto ovaj put shvaćaš.

Pokrij to lice sad sa sramotom,

i mene je već sram što opet se vračaš..

Mene kriviš za svoje greške,

ovo je valjda tvoje hvala..

Ni riječi nisu toliko teške,

koliko sve što sam za tebe uzalud dala..

Ovako mi godine uzmeš u trenu,

mene pitaš što o ljubavi znam?

Ovako zamijeniš moju sreću za neku drugu,

još mi se vračaš i nije te sram?!

Mrak mi je u oku, umjesto suze

i taj mrak nikome ne dam,

jer on je tu zbog tebe ljube

kako više ne bih mogla da te gledam..

Led mi je u srcu i neka je,

jer led i ide na rane i boli,

želim da srce postane ledeno

kako ne bi moglo više da te voli..

Muzika tužna u ušima mojim,

tu je zbog svega, tebe, nas,

postaje sve glasnija i glasnija

da više nikad ne čujem ti glas..

Zidovi svuda dragi oko mene

da me ne mogu bol i tuga stići

i nikad ih nitko neće srušiti,

nikad mi nitko neće blizu prići.

Ne mogu da te vidim, jer mrak je,

a tako želim vidjeti tvoj osmjeh,

muzika glasna, ne mogu te čuti,

ti si moj bol, tuga i grijeh..

Zidovi svuda ne možeš mi prići,

i sve moje želje tebi da se predam..

Ali nikad više nikoga neću voljeti,

jer zidovi su visoki,

a srce od leda..

DA..pusto si suzu ali nije bila iskrena..

samo još jedna u nizu tvojih prijevara..

Molio si da oprostim, da zaboravim..

ali izdaja se ne oprašta, ne zaboravlja..

Igrao si igru kakvu ti si želio,

sa kartama koje sam si dijelio..

Nisam ti bila važna,

ionako me nikad nisi razumio..

kad sam plakala ti me nisi tješio.

I sad zadnji put te molim, pokupi svoje stvari i odlazi..

Uzmi sve svoje laži i iz života mog nestani..

Ne trebam te da preživim,

ali neću lagati da te ne volim..

NEĆU..

Neću reći nikome da opet si se kajao,

i da cijelu noć si tu, pred mojim pragom stajao..

Neću ni spominjati i da ruku sam ti pružila.

Niti život proklinjati što nisam nas zaslužila.

Neću nikom o tome ni riječi izustiti,

ni da oboje smo znali često suzu pustiti.

Neću nikom govoriti da si me čekao

i da ponovio si one iste riječi rekao.

Neću pričati ni to da si grlio me snažno

i da znala sam u tom trenu da to nije bilo lažno.

I ako poželiš, zaboravit ću ljude.

Zaboravit ću bol koju znaju zadati.

I pustit ću im svima da smiju se

i čude kako još se mogu samo tebi nadati.

I nikom neću pričati da sjećali smo se nas

i da opet me je vino s tvojih usana iz ludilo.

Neću nikom o tome pustiti ni glasa...

Jer opet nas je jutro zajedno probudilo.

Neću pričati o tome ni u pjesmama mojim,

neću pustiti suzu ni kad budem sama.

I životu ću priznati da i njega se bojim..

Da se ne bi opet poigrao s nama..

Dali ću dočekati taj dan..

Bez i jedne riječi,bez inspiracije ostavljam papir tražeći spas napolju...Lutam ulicama tražeći ono svoje nekadašnje JA...Da mi pomogne da shvatim šta se dešava oko mene...Previše umora u mojim očima se vidi,to više sakriti ne mogu...Samo negdje iz daleka čujem dobro poznat glas...Koji mi šapuće "VOLIM TE"Dok nesvjesno koračam ulicama našim,ti me pratiš govoriš mi "JA ĆU TE UVIJEK ČUVATI"Nebitno je gdje si sad,jer previše bolne uspomene su moje....Važno je da znam,da i dalje misliš na mene...Ja sad ponovo volim,sjećam se rekao si mi da ću opet nekad zavoljeti...Ali tada sam bila previše privezana uz tebe da bi na to mislila...Sad kad stanem i razmislim,sve što si mi ikad rekao bio si upravu...Sad,gdje god da si posvećujemo ti ove riječi koje će vjetrom otići tebi...Jer,želim da znaš da te nikad neću zaboraviti da ćeš uvijek imati posebno mjesto u srcu mom...Sad sam opet sretna,ne bojim se to reći jer znam da si ti oduvijek samo to htio...Opet ove riječi naći će put do tebe,ma gdje god da si značeš da ću uvijek misliti na tebe...Ja mogu još toliko toga tebi reci,posvetiti ali sam si mi nekad rekao "Budalice od prošlosti se ne živi"...Ja,ipak i dalje želim da te se sjećam,da te čuvam i da znam šta sam nekad imala...Ali,šta mi je sudbina tako grubo uzela...Ponovo je sve to nadoknadila,on je sad tu voli me i usrećuje...A,volim i ja njega....da nakon tebe nakon tolikoga vremena ponovo sam zavoljela...

A,ti....ti negdje počivaš vječni svoj mir...

Kako je tebi lako pored mene proći,i ni jednom uzdahnuti zbog naše izgubljene ljubavi...

Dok ja,ja se lomim na komadiće pokušavajući skupiti hrabrosti da ne padnem dok te vidim...

Tako se bojim,da ću te sutra vidjeti s drugom...

Kako ću tek tada izdržati kad vidim da nju grliš kao mene nekad,da njoj poljupce daješ mjesto meni...

Opet i iznova tuga je moja...Šta god da uradim ili učinim,mislim na tebe...

I ako to ne želim,ali srce je jače....radi šta hoće...

Boze kako ova bol me peče,a još vise kad znam da tebi nije stalo...

Prolaziš pored mene nasmijan i srčan kao uvijek,izgleda da sam ja u tvom životu bila samo epizoda vise...

Dok si ti bio život moj...Plakati vise ne mogu,jer suza nemam ali žali ću do kraja života sto nisam odmah shvatila koliko ti značim...

Zašto opet ja??Moram da budem ta,koja će patiti i plakati dok ćeš ti uživati???

Zašto opet ja,da nosim tamu i tugu sa sobom,dok ćeš ti nastaviti dalje kao da nikad ni postojala nisam...

Ti više nisi ti..

Mi više nismo ono što smo bili..

Nema nas, ne postojimo..

više..

ZAR SI MI I DANAŠNJI DAN

MORAO POKVARITI..

ZAŠTO LJUBE..