Možda da mi netko sjećanje zaledi,
možda bi i povjerovala u tvoj hladan glas..
Možda bi i pomislila da pokušati vrijedi,
možda bi nekako i vratila nas..
Da mi netko makne suze sa lica,
pa bi mislila da sreća još za nas i postoji..
Na sve bi tvoje greške rekla "ma, sitnica"
i pustila da tvoj ponos da mi tugu kroji..
Možda da mi na crtaju buduće dane
u kojim sretna lica pored tebe ležim..
Da sve ovo s nama u jednu pjesmu stane
možda ne bih u njih morala da bježim..
Možda da netko stavi u vatru svoju ruku
da više nikad nećeš srušit naše sne,
možda bit ćemo sretni u nekom drugom trenutku
nekom drugom životu..
Al" u ovome ne..
Nema komentara:
Objavi komentar