Dugo o tebi niti riječi..

Ni tvojeg glasa nema odavno..

A tko mi može to da spriječi u mojim mislima da budeš stalno?

Ja se okrećem na korake tuđe

jer u svakom tvoj dolazak želim..

I uvijek kad netko s vrata uđe,

tvom se liku ja poveselim..

Kako da objasnim ja životu,

kad se ja ni sama ne mirim s tim..

Kome da dodijelim tu sramotu

što ti sa strahom spominjem ime?

Još mi je jedan rođendan bliže,

tko zna dali još datum znaš..

Nije mi do godine koja mi stiže,

već što čekam tebe da ruku mi daš..I kad čaše podignu svi

u moje ime da nazdrave,

ja moju ću podići..

možda mi svijet pokloni netko,

pa te lakše nađem u njemu,

Jer ne bi te toliko čekala

da još te nema u mome svemu..