NEĆU..

Neću reći nikome da opet si se kajao,

i da cijelu noć si tu, pred mojim pragom stajao..

Neću ni spominjati i da ruku sam ti pružila.

Niti život proklinjati što nisam nas zaslužila.

Neću nikom o tome ni riječi izustiti,

ni da oboje smo znali često suzu pustiti.

Neću nikom govoriti da si me čekao

i da ponovio si one iste riječi rekao.

Neću pričati ni to da si grlio me snažno

i da znala sam u tom trenu da to nije bilo lažno.

I ako poželiš, zaboravit ću ljude.

Zaboravit ću bol koju znaju zadati.

I pustit ću im svima da smiju se

i čude kako još se mogu samo tebi nadati.

I nikom neću pričati da sjećali smo se nas

i da opet me je vino s tvojih usana iz ludilo.

Neću nikom o tome pustiti ni glasa...

Jer opet nas je jutro zajedno probudilo.

Neću pričati o tome ni u pjesmama mojim,

neću pustiti suzu ni kad budem sama.

I životu ću priznati da i njega se bojim..

Da se ne bi opet poigrao s nama..