..

 Neću ti spomenuti ime, neću da itko dozna da te još trebam...a ti ...ako sam ti ikad značila upola od onog što si mi rekao, u ovim ćeš se riječima prepoznati. I nemoj se ljutiti što pišem za tebe. Ako sada ovo čitaš, čitaj između redaka, jer to je za tebe. Više ne znam kako da ti kažem da je zastao i sat vječnosti kad smo se rastali, a vrijeme klizilo tragom prolaznosti. Neprestano se pitam je li trebalo da jedno drugom pružimo ljubav i nježnost kao što sada pružamo bol!!! Noćas si u mojim snovima bio tako stvaran i tako blizu da sam poželjela da se ne probudim... No jutro je ipak došlo i iznova gledam budućnost očima punim prošlosti, očima punim tebe. Koliko puta na dan poželim da te imam kraj sebe, koliko puta poželim da te čujem pred ulaznim vratima svoje duše... Kamo i kako bez tebe, kad si me tako dugo držao u mreži svojih maštanja, pa sam i ja počela maštati uz tebe...Možda će te ove moje riječi iznenaditi, možda si pomislio da te više ne voli mi da sam te preboljela. Ne znam je li moguće ne voljeti te... Bez tebe ne osjećam ništa, ni ljubav, ni mržnju, misli s mi potpuno izgubljene... Možda si sad sretan s drugom, nadam se da nikad neće morati pustiti suzu gorku i vrelu kao nekad ja zbog tebe! I ne zamjeri što sam ovo napisala, riječi nisu bitne, nego ono što je između redaka, ono što se ne može iskazati.

Zbogom..

Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovakvo živjeti
i nadati se nečemu što se neće desiti..
Suze, bol i tuga
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.
A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?
Zato, odričem se ove noći
koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
i maštanja o nama..
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla..
Ona više nikada neće biti ista..
Moje oči od ove noći
pokušati će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe..
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe..
I na kraju ove pjesme
reći ću ti ono što
jedino prikladno jeste: 

ZBOGOM ZAUVIJEK, LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI,
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO,
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE!

"Molim te Bože da ga ponovno vidim"

Sklopila sam ruke
i tiho izustila molitvu:
"molim te Bože da ga ponovno vidim",
ali moja molitva nije uslišana.
Moje su riječi otišle s vjetrom
u neki drugi svijet;
I spustila sam glavu,
sklopila oči ,
i iz srca ponovno tiho izustila:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim",
ali nije došao,
a nebo....nebo ponovno nije uslišalo moju molitvu.
Tada je suza potekla niz moje lice
i zauvijek zapisala u mom srcu
onu molitvu:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim"

SRETAN BOŽIĆ

 Ide Božić....idu dani sveti,

da se bogat siromaha sjeti,

da obiđe zdrav bolesnoga,

da veseo tješi žalosnoga,

da se sretnik s nesretnikom druži,

obračenom da se ruka pruži,

zavađeni svi da se pomire i da

LJUBAV BOŽJU svijetom šire,

da dostojno dočekamo KRISTA 

i njegovi budemo doista.

SRETAN BOŽIĆ!!!!!!!!

Sjeti me se ponekad,

jel sjećanja su sve što nam je ostalo..

06.03.2009

"Zašto te nema?
Gledam u prazno... Sve što vidim je magla ispred sebe. Hodam kroz noć. Obavija me gusti dim vlage, nema svijetla. Koračam ulicom u suzama. Nema te kraj mene. Još si me jučer ljubio, a danas već plačem zbog tebe. Oko mene glasovi tame i sjete. Ispred mene sam prazna cesta i gusta magla. Koga tražim? Zašto koračam...? Zašto uopće živim? Ne mogu te ljubiti. Ne mogu osjećati tvoj dah na sebi... Što mi vrijede riječi utjehe kada si otišao? Otkada te nema svake večeri brojim zvijezde, svake večeri gledam u nebo i molim se. Molim se za tebe, da te zaboravim... Da ne mislim na tvoje plave oči... Ne mogu si pomoći...Nema lijeka... Zašto te nema? Zašto mi toliko nedostaješ? Zašto te jednostavno ne mogu zaboraviti??? Pokušala sam voljeti nekoga, ali ljubim ga i vidim tebe... Nedostaješ mi, ljubavi...."

05.03.2009

Ustajem laganim korakom, na stolu prazan papir, u ruci tvoja slika, jedina koju si mi ostavio za sjećanje, par rijeći mi prolete pred očima, vješto ih sakrijem u policu sjećanja, tamo gdje su skrivene sve moje rijeći napisane za tebe i život tvoj...moja najljepša nedovršena prića...

Uklesana u spomenik vremena koji sam sama sagradila da me podsjeti na vječnost tvojih uzdaha na mom vratu..ostaješ tu zauvijek kao čarobnjak moje polomljene sreće, kao poetik čiji odraz je moja mirna luka, moje utočiste od hladne noći, a ja najtamnija lutka tvoje podsvijesti, usnim te ponekad često, ali uvijek se nekako izgubiš, pretvoriš u sjenu, grizeš mi obraze, u mraku tražiš odsjaj mog oka, dozivaš mi ime...ali te nema, ili te nikada nije ni bilo...vise ni sama ne znam...budim se kada već sve izgubi smisao.. A moja podsvijest je čudna stvar, u njoj se poput ringišpila sve vrti u krug...nekoć sam sjedila u tvom krilu i molila te da ne dozvoliš snjegovima da zanesu tvoj trag, a ti si me iz prkosa ostavio u crnilu noći gdje nisam mogla pronaći sjaj tvoga osmijeha, boju tvojih očiju, dodir tvoje ruke...i opet sam kao besmrtna lađa zaplovila u tvojim očima punim ponosa bas kao sto sam ti rekla jednog dana, da neću odustati nikada dok moji dodiri ne postanu tvoje čežnje...od danas do sutra...odavde do vječnosti...

Sat na zidu je otkucavo usnule sate, a ja sam tako željela da si pored mene ti umjesto prazne postelje, da mi na obraze spustiš vrele usne i topli ugriz na vratu da ostaviš kao pečat, znak da mi pored tebe nitko ne treba, da su pored tebe svi tako nestvarni, nevidljivi, nepotrebni...ali sva ova jutra bez tebe su me učinila jakom, sva moja prošlost me čini posebnom, tvojom, samo tvojom...

Pojavi se još sad, u ovom trenu skini nemire s mojih usana, još uvijek ne nazirem tragove jutra, još uvijek imam mehanizam da zaustavim vrijeme u tvom pogledu, još uvijek kasni sat na zidu, vrijeme u njemu protiće polako, umrtvljeno, tiho..još uvijek možeš skinuti gorčinu ove boli koja je utkana tankim nitima u moje pore, još uvijek ima načina da je zasladiš okusom meda, da u moj život uneseš osmijeh i nadu za nešto ljepše, nešto naše...da se zapitaju ljudi, da se zapita ona, šta je to u tvom pogledu, sta to kriju tvoje usne dok su razvučene u taj osmijeh...da se zapitaš ti, čemu služe moje rijeći koje uvijek ostaju ne izgovorene, a ipak najljepše od svih koje će ti itko ikada izgovoriti, da se zapitaš čemu sluzi moj dah u tvojoj kosi i poljupci na tvojoj koži, svaku noć prije nego usneš i svako jutro prije nego se probudiš...da se zapitaš zašto su iza nas ostali tragovi na putevima kojima smo tek trebali proći...da se zapitaš čemu suze i tuga i ova bezuvjetna ljubav, ljube..koja je veća i od svemira...volim te zauvijek jer vrijeme za mene nije i ne znači ništa...

"NADAM SE..DA JE ZNAO

DA GA VOLIM..

ONDA KADA JE ODLAZIO.."

Nekad sam mogla..

Nekoć zvijezde i mjesec mogla sam doseći,
Uhvatiti zvijezdu , zaželjeti želju,
Smijati se mjesecu i gledati kako se on smije meni.
Nekoć nebom sam mogla letjeti,
Prema suncu više i više, među oblacima se skrivati.
Pjevati glasno i dugom spuštati se na zemlju,
među cvijeće, pjevati svakom cvijetu o ljubavi.
Nekoć sam se glasno mogla smijati
I sa pticama se igrati, rosu ispijati,
Kišu dozivati, njega gledati....
Otvorila sam srce i dušu svoju, u potpunosti
se povjerila njemu,
Naivno se veselila i upijala radost.
No, ubile me njegove riječi.
Žalila samu sebe, čeznula za jednim pogledom njegovim,
krivila samu sebe....sada letjeti ne mogu,
U oblacima se skrivati, ni rosu ispijati  ni kišu dozivati...
Samo se želim bez ožiljka u srcu probuditi
I kao nekoć zvijezde dosegnuti.

U snove mi dolaziš..

Noćas dok sjedim u tamnoj sobi
sjećanje me vuče na prošle dane,
i čujem kako zvijezda sa neba pada,
a zatim i suza iz oka mi kane.
Vrisnem u sebi i kažem:
"zašto samu sebe lažem,
zašto čekam na njega da dođe,
zašto ljubav prema njemu ne želi da prođe.."
Izgubljena u mislima osjetim njegov dodir
i tihim glasom mi kaže "još uvijek te volim"..
..dok oči lagano otvaram
njegov glas polako nestaje,
ali bol u duši mojoj još uvijek ne prestaje..

Oči su vlažne, usne su vrele...
....stao je život, stalo je vrijeme....
Kraj je pred nama sada je jasno,
za bilo što drugo sada je kasno......
Na obrazu suza vjetar ju suši,
i sada je bol svud u duši....
Sreće se kida ,ruke se stežu,
a nas dvoje samo uspomene vežu....

Ljubav će te vratiti..

Kraj je velika riječ..za nas ne postoji..
i ako sad izgovaraš, i ako mi zbogom govoriš,
nikad ti neću vjerovati..
jer u dubini srca znam..
..ljubav će te vratiti, kad tad, bilo gdje,
u moj zagrljaj ćeš poletjeti,
i sve će biti kao nekad prije..
rastanak će me boljeti..
svake noći ću plakati,
ali se neću plašiti,
i još uvijek ću se nadati..
jer u dubini srca znam,
ti ćeš se vratiti,
sve ružno izbrisati..

Uvijek uz tebe..

Bole riječi odlutalih ljubavi,
bole oči slične tvojim….
Nježni pogled nesretnih ljudi….
i od mene udaraju stijene
Al ne dam se…
Ja živim za tebe…
I borim se…
Jer ljubav što kuca u grudima
velika je…
I moja ljubav će te vratiti na
pravi put kad skreneš pogrešno…
Kad padneš onda će te
podignuti…
Poklonit će ti ruku utjehe
i rame za plakanje,
kad ti bude najteže….
…i ne brini se,
jer kad te svi ostave
uvijek će postojati
netko kome ćeš sve značiti,
neko ko bi svoj život dao za tebe…

Pismo za tebe..

Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu, i sa više ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda u hladnim zagrljajima okeana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pruzas ruke, a ni ne znas koliko mi to znaci. U tvom se narućju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavog mora, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe ljube.."

I rastajemo se nas dvoje,
sudbina tako se poigrala..
I nije važno kome se piše pobjeda,
kad nama sve je uzela..
Ja pala sam polako do dna,
ali ljubav me moja diže..
I poslije tebe ja sam samo cvijet
koji vene,
čovjek bez duše,
i more bez stijene..
I pitam se kome
svoje pjesme pišem sada,
kad otišao si ti,
jedina ljubavi..
Ja ti opraštam odlazak tvoj,
mirim se sa sudbinom prokletom..
U moru tražim spas,
jedini koji je ostao za nas..

Ljube..ja ne krijem..

Željela bih da te sretnem,
da te pitam kako ti je,
dali si sad sa drugom sretan,
ili oko suzu lije..

Željela bih da te vidim
nasmijanog kao prije,
da ugledam tvoje okopa i ako moje nije..

Želio si da odeš,
želja ti se ispunila...
Ako sada sretan nisi
ja ti tome nisam kriva..

Ja ne krijem da te volim,
pa i ako moj nisi,
sebe sam ti poklonila,
i nekad sam te voljela..

Za tebe..

Ponoć je odavno prošla,
kraj mene nikoga nema...
Dok misli nemirno lete,
u duši tuga golema....
Plačem, plačem kao dijete,
pitam kroz suze gdje si....
I nikad prestati neću,
zauvijek si ostao u meni....
Sjećanja naviru davna,
bolom se u prošlost vraćam....
Dok vjetar kroz grane jeca,
tebe se sa bolom sjećam....
Sada si kraj neke druge,
lijepo je kad srce istinu saznah...
Dok zora lagano rudi,
čeka me postelja prazna....
I plačem kao dijete,
pitam se kroz suze gdje si
i nikada prestati neću
zauvijek si ostao u meni..

Duša počinje boljeti sve jače,
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da plačem sama.

Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
samo djevojka na kiši.

Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno ćeš vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti svi naši snovi..

Ja još uvijek volim te..

SRETAN IMENDAN SVIM MOJIM IMENJAKINJAMA..!!

Tugo moja..

Odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja života živjet ćeš u meni...
I kad me jednom ne bude,
neka ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmiješenu kad smo se sreli...
Odavno sam znala da smo suđeni,
ali da prava ljubav u sjeni bolne sluge...
...neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge...
...znam da se ljubavi prave
rode da bi veličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vijeka,
sada vidim sve što smo imali
teče u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje...
...jer i ljubav zauvijek traje..
I tvoj cvijet što si ga darivao,
počeo je da vene,
da umire,
kada si otišao...
Umirao je polako,
iz dana u dan,
umirao polako sa mnom..
I naše slike,
tužno me gledaju,
i tvoja pisma moje suze skupljaju,
svakim danom sve tvoje što imam,
u tugu me zove,
svakim danom ja se pitam,
zašto volim
ono što izgubljeno odavno je...

Moja si ljubav zauvijek..

Tamo gdje je srce..

Kada te posjete kiše jesenje

i vjetrovi s planine razmrse ti kose

kada izborano lice dotaknu ti prve kapi i pahulje meke

neka te sjete na mene,poput iskre plamena tek..

 

Kada ti očima zaplove oblaci sjete

a zagrljaji zajecaju prazninom gdje srce bijaše

kamenite sjene čežnje,bršljanom obrasle

okovaće  tišinu duše novim nemirom..

 

Gdje srce bijaše, šaka pepela

a paučinom  sudbine,vrijeme gnijezdo plete

rumene rosne  zore i tople noći mjesečine

dišu tiho  isprepletene,pred ogledalom istine..

 

A opet, ne voljeti ne mogu

jer doći će neka nova proljeća

kad okopne snjegovi, i život zazeleni

probudi će tebe ponovno u meni..

Noćas..

Noćas je duša prostrana kao more

valima tišine dišem

kuca li srce za onim što ne bješe

pitam se,dok pišem

Noćas su usne moje poželjele ljubit tvoje

uroniti u pogled očiju što vole

neznani znanče što otimaš mi misli

dok godine teku,a istine bole

Noćas,zaljubih se u stihove žive

tragove  sudbine u nitima mjesečine

ja,zemlja meka u dlanovima tvojim

ja,vjetar s mirisom jorgovana u tvojoj kosi

ja,tvoga koraka sjena skrivena

noćas sam tobom zanesena

pjesma ljubavi me nosi..

Kako preživjeti prekid na godišnjicu?!

POSTOJI NEKOLIKO TEHNIKA, NA ŽALOST ODGOVORNO TVRDIM DA MENI VJEROJATNO NEĆE POMOĆI NI JEDNA ALI ETO MOŽDA POMOGNEM NEKOME..JER JA SAM IZGUBLJENI SLUČAJ..


 «vrijeme liječi sve rane». 
Možete ne poduzimati ništa, prihvatiti činjenicu da vam je teško i dopustiti duši, tijelu i srcu da se polagano oporavljaju. Ova tehnika može potrajati ponekad i više godina, osobno je ne preporučujem, ali je najčešće primjenjiva i najpopularnija.
Druga tehnika je popularno nazvana 

«klin se klinom izbija»,
  a najčešće je primjenjuju muškarci.  Takav oporavak srca je nešto brži, ali postoji mogućnost da nikad nećemo potpuno preboljeti osobu s kojom smo prethodno bili u vezi. Novog partnera ćemo uspoređivati sa starim i razmišljati kako bi bilo da sam s njim ovo, da sam samo umjesto onako, ovako… No, s vremenom i ova tehnika će dati dobre rezultate.  S vremenom ćete zaboraviti na starog, iako postoji šansa da će vas novi do tada ostavit jer je primijetio da volite bivšeg, pa ćete ponovo morati prebolijevati sad ovog.  Zbog toga biste ipak trebali pokušati ne tražiti starog partnera u novom, ne pričati o njemu, i ni slučajno ga glasno ne uspoređivati.
Treća je tehnika odlučiti napraviti rez i potpuno bivšeg izbaciti iz svojih misli i srca. 

Preporučuje se nakon razvoda ili prekida dužih veza.
Takva tehnika je istinski djelotvorna ali najteže izvediva.
Morate se naoružati selfhelp literaturom, okružiti dobrim prijateljima, psihijatrom, odvjetnikom, biti sigurni da imate stopostotnu potporu obitelji. Paradoksalno ova tehnika može biti i najkraća. Jer ako istinski odlučimo da želimo nekoga zaboraviti možemo to napraviti vrlo brzo.
Bitno je ignorirati partnera, ne dopustiti uopće razgovor o njemu, po mogućnosti promijeniti okruženje i izbaciti sve što vas podsjeća na njega. Započeti s potpuno novim i drugačijim životom. Vratiti vjeru u sebe i samopouzdanje. Znate da sve što vas ne uništi u stvari vas ojača. Neka tako bude i s propalom vezom. Ali nemojte pri tome pokušavati njemu nešto dokazati, moliti se da je on nesretan ili sam. Brinite se samo za sebe, što vi želite…

LJUBAVI SRETAN TI ROĐENDAN!!!

LJUBAVI MOJA ŽELIM TI SRETAN ROĐENDAN..

ŽELIM DA MI BUDEŠ SRETAN!!!

VOLJELA BIH SE I JA ZA TO POTRUDITI..ALI MI NAŽALOST VIŠE NISMO JEDNO KRAJ DRUGOG..

DA TE MOGU ZAGRLITI, LJUBITI, MAZITI..

ŽAO MI JE ŠTO JE TAKO..ALI ŽELIM DA ZNAŠ DA SVAKE SEKUNDE MISLIM NA TEBE..

VOLIM TE NAJVIŠE NA SVIJETU..TI SI MOJA NAJVEĆA LJUBAV..

TI SI MOJ ŽIVOT..TI SI MOJE SVE..

 I ZATO TI POKLANJAM OVU PJESMU..

U SVAKOM STIHU SI TI..

VOLIM TE LJUBE..

Tebi za rođendan od one koje više nema..

                                                                               

Ne dopusti vremenu

da izbriše moj lik iz tvojih očiju,

da pogled tvoj odluta gdje nisam ja..

Ne dopusti vjetru

da skine moje ime s usana tvojih,

da te povuče sa sobom nekim drugim stazama..

I nemoj dopustiti

da ti suze moje ostanu

u sjećanju poput zagonetke,

samo dopusti da te u mašti prati

moj osmjeh kroz tužne minute

i daje snagu kroz cjeli život..

Ne dopusti da padnem u zaborav

jer te nikad neću prestati voljeti..

HOĆEŠ LI..

AKO ODEM 

HOĆE LI U TVOM OKU ZAISKRITI SUZA,

HOĆEŠ LI POKAZATI DA TI JE STALO??

AKO ODEM OD TEBE

HOĆEŠ LI POŽELJETI POĆI ZA MNOM,

HOĆEŠ LI ME TRAŽITI,

HOĆEŠ LI MOJ BROJ I DALJE OKRETATI,

NADAJUĆI DA ĆU TI SE JAVITI..

NADATI SE DA ĆEŠ MI ČUTI GLAS..

AKO ODLUČIM OTIĆI

HOĆEŠ LI ME POKUŠATI ZAUSTAVITI??

HOĆEŠ LI ME ZGRABITI,

POVUĆI U ZAGRLJAJ I REĆI..

"NE IDI..MOLIM TE,

VOLIM TE, TREBAM TE"??

NIKAD..

Zjenice mi i u mraku sjaje,

pune su neke čudne svjetlosti,

nikad se nisam osjećala nemoćnije,

nikad nisam mislila da ću te toliko željeti..

Zbog tebe mi puca srce,

zbog tebe sve suze sad klize,

zbog tebe što te nema tu..

Nikad me nije tako boljelo..

Ta mračna bol sada je moj život,

ali osvjetljava ga svjetlost jednog trena,

trena u kojem sam bila sigurna da me voliš..

Ljubav koju si mi u srce stavio

je zvijezda gore na nebu,

skriva se u noći

ali utrnuti ne može..

Nikad mi u životu nije bilo teže

kao sad kada te gubim..

KAKO..

Kako da sakrijem suze

kada je svaka zbog tebe tu

zbog razdvojenosti koja me uništava..

Kako da otklonim tugu

kada te nemam kraj sebe..

a to je jedino što želim..

Kako da stavim osmjeh na lice

kada se tebi ne mogu smješiti,

a samo zbog tebe sam još tu..

Kako da ti bolje pokažem

da te  ljubim beskrajno..

Kako da ti pokažem da te trebam,

reci mi kako da ti dam do znanja

da shvatiš da trebaš doći..

HVALA TI..

BILA SAM NA KRIVOM PUTU

SVE DOK SE TI NISI POJAVIO..

UČINIO ME SVOJOM

I SRCE MI SPASIO..

CJELI ŽIVOT ČEKAM

NEKOG POPUT TEBE,

NEKOG KOME JE DOISTA STALO

I TKO ĆE ME VOLJETI..

ZAHVALNA SAM TI LJUBE..

ZAHVALNA ŠTO TI JE STALO

KAD NIJE NIKOME,

NIKOME BAŠ NI MALO..

TVOJA DO KRAJA SVEGA..

Ponekad mi dođe želja

učiniti te ljubomornim,

probudit u tebi reakciju

da je vidim i da pokažeš

kako ti je stalo..

Ponekad mi dođe želja

pokazati ti da me možeš izgubiti

kad se udaljiš od mene

i na tren..

Najčešće se to okrene protiv mene

i ja osjetim ljubomoru

jer te mogu imati kraj sebe

svi osim mene..

Najčešće je jedna tvoja poruka,

tvoj poziv, jedna tvoja riječ

dovoljna da znam da sam 

tvoja do kraja svega..

Tebi kojeg više nema..

I noćas si ponovo bio uz mene,

mrsio si mi kosu, ljubio lice..

Šaptao tiho i zaneseno:

"Volim te ljube moja"

Nosio me miris tvoga tjela

u svijet u kojem postojimo samo mi..

uz tebe sam udisala nebo,

dotakla zvijezde,

a onda se uz tebe svila..

Zorom mi je sunce kucalo na vjeđe

dok naša je pjesma strujila zrakom..

I tada sam shvatila da si daleko

i da ćeš u san opet doći tek s mrakom..

SLIKA GOVORI VIŠE OD RIJEČI..

..sanjati ću noćas tvoje plave oči..
 biti će mi utjeha u samoći..
al' šta mi vrijedi maštanje u snu..
kad san nije stvarnost, a tebe nema tu..

AUTOPUT ZA KRAJ..

..noćas oko ponoći..
ti dođi na staro mjesto..
tamo gdje je započela ova priča..

tiho na prstima..
šapni kao nekada..
da sva je snaga svijeta..
u našim rukama..
zagrli me nježno..
i obrani od vjetra..

jer kada zora se pojavi..
mi bit ćemo samo dio..
dio prošlog svjeta..

ne muči me..
ne muči se..
iskreno mi reci..
tko ljubi usne okusa meda..

zbog koga to odlaziš od naših snova..
tko je taj netko..
tko te od mene..

više treba..

Za tebe..

"Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu, 

i sa više ljubavi nego što je školjki u moru.

Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost.

Približio si ljepote ovo zemaljskog svijeta bliže mojim rukama. 

Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonečeg broda u hladnim zagrljajima oceana. 

Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. 

Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaci. 

U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. 

Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudjena da budu zajedno. 

Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči.

Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. 

Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavoga mora, tvojih očiju..

U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe."

Ostavljaš me u suzama a njoj ideš ti..

Na moj račun sad se zezas smiju mi se svi..

Ovu igru dobio si,pobjesnik si ti..

Ali kad moje vrijeme dodje ti ćeš plakati..

Bravo,bravo fraerčino dobar ti je fol..

Kad te stignu suze moje značeš šta je bol..

Voljela sam..

Volio je moju kosu, prolaziti njome prstima
Dugo visiti nada mnom ne bi li utisnuo što
Više mog mirisa. Volio je obujmiti me oko struka
I osjećati moja bedra, vječito otkrivati
Moje usne i milijun ih puta dotaći
Ne bi li usvojio oblik, pitajući se
Hoće li ih zauvijek moći ljubiti.
Volio je i danas, sve te iste stvari,
Gledao me ravno u oči, ispitivao postojanost
Kao da se nikada ne njišem na vjetru.
Obuzeta trncima gledah ga,

tako snažnog, hladnog, sebičnog

punog sebe..
a ujedno i krhkog,

 i tada shvatih, 

mi nismo jedno za drugo..

Na kraju svijeta..

Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne..
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti..
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti..
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba..
Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame..
Fali mi tvoj osmijeh i onaj zavodljivi pogled..
Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća..
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja..

Mi smo na kraju puta..

Ne mogu reći da te ponekad ne poželim..

miris tvojeg tijela...toplinu tvoga zagrljaja..

strastvene poljupce...naše zajedničke noći..

svitanja u dvoje...

previše sam toga s tobom prošla..

i ne može sve samo tako nestati...

još te ponekad sanjam i sve bude po starom..

ali više se ne budim uplakana...život ide dalje..

naša pjesma me još uvijek u dušu dira..

ali ne boli..nego kao uspomena..

želim pamtiti samo lijepe stvari..

a ružne pustiti u zaborav..

okrenula sam novu stranicu..počinjem ispočetka..

jer na starima više nema mjesta..

previše su ispisane tvojim imenom i prolivene suzama..

iz njih izlazi tuga..a ja želim osjetiti sreću..

osjećam da sam spremna krenuti dalje..

uživati u životu...u sitnim,ali vrijednim stvarima..

previše sam noći provela u suzama..

i dana zarobljenih u mislima o tebi..

priznajem,još ponekad osjetim staru sjetu..

ali ni jedna suza više neće pasti zbog tebe..

Ja volim te..

I opet prolazim
kroz istu šumu mračnih snova.
Tu da sam prošla i prije dva stoljeća.
Suze teku kao krv koja više ne postoji.
Sad je samo prah...
Tvoje oči nisam mogla vidit posljednji put,
iako sam to žarko htjela,...
samo tvoje bespomoćno tijelo,
koje ležalo je u mojim rukama,
na obali nemirnog mora.
Tada si me ostavio
pošavši,a da mi nisi ni dao priliku
da ti još jednom kažem da te volim...
Ne krivim te zbog toga,
ali te molim,
shvati ...
moje srce je i tvoje srce...
VOLIM TE

Gdje si sad..

Zima mi se zavukla u kosti,
ali sama pomisao na tebe
daje mi snagu da preplivam
ovu ledenu rijeku suza.
Uvjerena sam
da nakon ove hladnoće
dolazi sunce.
Gdje si sad,
skim si,to nikad neću saznati,
kao ni to
dali si me ikad volio...
Ali jedno uistinu znam,
moji osjećaji,
htjela ja to ili ne
još su tu,
kao vojnici,
čuvaju me od propasti
i gubitka mojeg bogatstva,
moje duše,srca i osjećaja.
Dali ćeš mi se ikad vratiti
i reći da me voliš,
kao što si to nekad činio,
dali...
Sad mi je samo preostalo
čekati i nadati se...

Sjedim mjesecu u krilu
i pričam mu o tebi...
Dok me on pozorno sluša
ti šetaš svijetom
tražeći nekog da te spasi.
Molim ga da me vrati,
jer ti to nisi zaslužio,
želim ti pomoć,
ali on te smatra moćnim
da se izbaviš iz tog jezera zla.
Cijela noć je prošla.
Gledala sam mjesec
neprimjetivši da je on zapravo ti.
Njegove oči bile su tvoje,
njegov osmjeh,...pogled...
Da,bio si u pravu
imao si tu moć za nas oboje.
Tražeći tako skupa
zemlju ljepote,
odvojili smo se i otišli na različite putove...
Lutala sam tako šumama jeze,
bojala sam se zvijeri koje su me gledale
iz mračnog grma,
bojala sam se,ali sam išla dalje s nadom
da ćemo se sresti...
Moji putevi vratili su me na isto mjesto
odakle sam i došla.
Nadam se da si ti našao ono što smo tražili,
zemlju ljubavi i mira,
nadam se da mi čuvaš mjesto kraj tebe,
jer obećajem da ću te naći,
već u snovima vidim taj trenutak,
trenutak kada ću biti napokon sretna.
Danas,svaku veće gledam mjesec,
ali on nije ti...

Kada umrem..

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
na dopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...

Hodala sam cestom, 

putem stvarnosti,putem jave, 

jer moja bol nije iluzija, 

jer moje suze su prave.  

Nisam znala kamo idem, 

samo sam hodala, 

kada sam se iz daljine tvome liku nadala.  

I hodala sam dugo,

sporo prešla brda,polja,

duge kada sam te,

iz daljine vidjela u zagrljaju druge..

Ne čuješ me..

Ne čuješ, ne čuješ me..

Gotovo prozirna uz tebe dišem..

Kojim imenom nazivaš me kada zamiriše tuga zrcaleći se u šapatu vjetra, čijim usnama putuju tvoji poljupci, u čijem bilu kuca tvoja ljubav kada zagrli te tama, reci mi..

Ne čuješ, ne čuješ me..

Ni kada u krik pretvara se želja, ni kada misliš da sve je u redu jer se smijem..

Ni kada kao prosjakinja darovani novčić čuvam u oku dragocjene sate i obrise tvoje blizine, 

Ti ne čuješ me..

Osluhni srcem tišinu kojom te miluju moje misli, poslušaj, i čuti ćeš u svakoj neizrečenoj riječi koliko sam Tvoja.

Tvoj zagrljaj, snažan, a tako topao i smirujući,

Pruža mi ljubav,nadoknađuje sve propušteno..

U ovoj našoj ljubavi, iskrenoj, stvarnoj i velikoj,

Ne postoji ništa više što mi nije dopušteno..

Volim te i ti voliš mene i predajemo se jedno drugom,

u sebi pronalazimo u isto vrijeme snagu i smirenost..

Povjerenje koje smo izgradili uspješno među sobom,

oslikava ovu našu ljubav kao zavjet na vjernost..

Postojimo samo mi..

Jednom si znao probudit moje uspavano tijelo,

Jedinstven im čarobnim prstima drhtaje si izazivao..

Svojim riječima, stihovima i poljupcima nježnim,

mene si svojom jedinom i najdražom nazivao..

A ja uživala u rukama toplim i dragim,

zaokupljena osjećajima koje si u meni stvorio..

Prepustila sam ti se cijelim svojim bićem

i ti odveo si me u novi svijet koji si za mene stvorio..

On je postojao samo i jedino za nas dvoje,

u njemu nitko drugi ne bi znao tako se voljeti..

Sudbinom ovjenčani..

Znam da živim i postojim jedino i samo za tebe.. 

I da je moje srce ispunjeno postojanjem tvojim..

Ta želja ljubav i strast koju doživljavam u sebi,

Osjećaj je što ti ga darujem cijelim bićem svojim..

Na mojim usnama uvijek ćeš pronaći toplinu,

u mome tijelu za tebe će tinjati vječni plam..

Ruke svoje poklanjat ću spremno rukama tvojim,

i poklonit ću ti sve što sam u stanju od sebe da dam..

Vrati se..

Vrati se ne ostavljaj me samu u ovolikom bolu.....
Ne ostavljaj me samu na kiši,vrati se zagrli me reci mi da je sve kao prije....
Vrati se da ponovo mogu se iskreno nasmijati,vidjeti lice ljubavi u tvojim očima....
Vrati se i ukloni ove suze,koje sam noćima puštala samo zbog tebe......
Trebam tvoje ruke,da me ugriju kao nekad,jer noć je neljubazna pusta bez tvojih iskreni rijeci Volim Te......
Vrati se iz noći u kojima sam te čuvala pored sebe,budila se u tvom zagrljaju.....
Izliječi moje srce,vrati se i reci mi da me Voliš i da nikad nisini prestao.....
Ukloni ovu tugu,koja je zbog tebe tu u mom životu,srcu i duši......
Od onog dana kad si otišao sa jednostavnom i hladnom riječi ZBOGOM....
Ukloni svaku suzu,koja je zbog tebe prolivena i zbog tebe nasla put niz moje lice.....
Ukloni tu tužnu rijeci ZBOGOM....vrati se zagrli me reci da me Voliš...molim te.....
Vrati ponovo radost u moj život,jedino ti to mozeš koji si je sa sobom sebično odnio.....
Ne ostavljaj me ovdje samu s mojim suzama,plasim se da nikad vise neću vidjeti oči plave boje.....
Dodji i poljubi ovu patnju,koja me svakodnevno ubija.....
Ne mogu zaboraviti,onaj dan kad si otišao ni okrenio se nisi da vidiš kako počinje val suza niz moje lice.....
Vrijeme je tako neljubazno,gorko prema meni....
Svaka minuta bez tebe je godina,svaki dan bez tebe je vječnost.......
I život je tako okrutan prema meni,od kako ti nisi na mojoj strani da me podržiš kao prije.....

doći ćeš ali kasno i reći “sada sam tu” 

ljubit ćeš me toplo i meko kao što si ljubio nju..

Mislio si kad se vratiš da ću te voljeti kao prije i sretna raširit ti ruke i reći “volim te” 

ali ja stojim i šutim dok oko mene sijaš kao cvijet iznenađen sto ti kažem “mrzim te,i tebe i cijeli svijet..” 

i dok odlaziš tiho i sa velikim bolom 

ja ću gledati za tobom i plakati glasno 

i vjetar će nositi moje riječi 

“kasno je dragi kasno za sve.."

Zaigrana zrakama sunca
šapćem vjetru u kosi
polako,zaista polako
sjećanje me daleko nosi
onim putem prašnjavih dana
crvenih trešanja i grozdova zrelih
osjećajem slobode s ničim u rukama
tek osmjehom na licu i sjajem u očima
kad zakoračih u život korakom smjelim

I bilo je sudbine putova raznih
raskršća što nikuda ne vode
poneka suza ispod šarene duge
komad sreće kraj komada tuge
u ogledalu susrećem sebe
djevojčicu s mašnom u kosi
sa stručkom poljskog cvijeća
na tratini bezbrižnih dana
sred rascvjetanog proljeća

Čekam,što li to čekam
u maglovitim jutrima gdje topi se tama
poljane makova uvijek su isto crvene
dok godine teku koritima sjećanja
želje su biseri na dnu duše skrivene
ispod površine ,odjekuje izvor istine
svakog od nas,čekanje čeka
možda tvoj korak zaluta s kapima kiše
skriven olujom u sklopljenim očima
pa prošapćeš zaboravljeno ime,u samoći
čekam ,što li to čekam trenutkom zaigrana
nema veze,jednom će doći

Pišem ti...
nikad poslano pismo
pisano maštom moga srca
istkano čežnjom koja boli
stvoreno tugom spoznaje da te nema
natopljeno suzama sjećanja
svih naših godina

govorim ti...
nikad izrečene riječi
sklupčane što čuče u meni
lijepe i trnovite što bodu iznova
šapatom iz mene tako tihog
da čuješ kako raste cvijet
u tami moje noći
da čuješ rosu kako klizi
kao suza otkinuta duši
da čuješ kako pada list
moje jeseni što prelijeva se
prema tebi ususret
bojama samo meni znanim
tragovima izbrisanim

Jednom zvjezdanim putem ja ću poći

pod iskrama mjesečevog sjaja ćuti ću tišinu

duboku,beskrajno veliku i mirnu

čuvanu zvijezdama i milim suncem

rođenu u nježnoj igri dana i noći

ja,pod duginim bojama skrivena

vjetrom ću rosnim livadama proljeće bojati

kistom na modrom platnu neba risaću ptice

i bisernim tvojim suzama, kada budeš tužan

nacrta ću sunce,i osmjeh sjećanjem

da ozari tvoje drago lice,srećom



Jednom,kada krhotine sudbine razdvoje nam putove

i odlutaš daleko,zamišljen, ja zapali ću zaborav

stvori ću novi put,samo za tebe i znati ćeš

alejom kestenova prošetaće slučajni prolaznik

ti,zastao pored meke svjetlosti fenjera

zagledan u igru noćnih leptira,zaljubljeni

ispod moga prozora,u vrtu procvjetalih jorgovana

a ja, ja ću spokojno cjelove ostavljati tvojim buđenjima

svaki san biti će stvaran,i stope ćuti ćeš s kišom

moje,zaigrane kako trče tebi ususret

Gordana Stojicevic - Zagrli me ti i oprosti mi

Angel Dimov - Jedna prica o nama

ZAŠTO..

Dok kiše padaju i dok oči peku, dok je nebo mutno i dok suze teku priznajem da te volim vise nego prije i da ću te voljeti kao sto nitko nije!!

NEMA LJEPŠEG OKUSA OD TVOJI USANA, ZVUKA OD TVOGA GLASA,BOJE OD TVOJIH OČIJU, NJEŽNIJEG DODIRA OD TVOJE RUKE I LJEPŠEG OSJEĆAJA OD TVOGA ZAGRLJAJA!!

Da me ljubiš noćima i da te ljubim danima jer mene nitko drugi bas nitko ne zanima i neka se zemlja otvori i neka nebo progovori a da nas nitko drugi bas..NIKAD NE RASTAVI!!!

Mala kapljica rose u zoru,
malo zrno soli u moru,
još jedna kiša u kasnu jesen,
još jedno veće sto mirise na kesten.
Još jedna ljubav po svemu lažna,
jedna djevojka nimalo važna,
nimalo draga,nimalo mila...
Eto bas takva sam tebi bila...

Srce od kamena..

Voljela bih da sam kamenog srca
pa da ne znam što je ljubav..
Ne bih sad gorke suze lila
ni zle sudbine gutljaj pila..

Da mi je bar srce od kamena
golo, hladno, samo...
ne bi duša boljela
niti bi srce krvarilo..

Da mi je srce stijena
da visi nad morem plavim,
da sanja o obalama dalekim
a ne o očima dragim..

ZAR JE STVARNO KRAJ..

..

Tako sam te željna... Tako mi nedostaješ... Pogotovo kako znam da još uvijek voliš mene... samo mene... I želiš nas... Mnogi će reci da sam naivna... Mnogi će reci da ne bih trebala... Ali nikada nisam slušala razum... Srce je bilo moj vodič... I ne znam zašto ga sada ne bih trebala pratiti... Ma znam... Nabroja će ljudi milion razloga... Ali ne želim ovaj put slušati nikoga... Jer, kada god sam slušala ljude oko nas, uvijek sam patila... uvijek sam ostajala sama...

JANA TODOROVIC- RAME UZ RAME

IVA - VARACU TE

Seka Aleksic - Poslednji let -official video- dvd rip