BEZ TEBE..

I bez tebe dan nekako prođe,a rekao si da neću znati sama..Tek mi ponekad misao dođe,razmišljam onda opet o nama..


Zbrajam greške i moje i tvoje..i sve mi se nekako velike čine..


Još mi se ruke tuđih boje..još najbolje čujem samo tišine..


Jutrom kad se budim otvorim oči..i pozdravim neka nova vremena..


Ne čekam više hoćeš li doći..ne brojim dane od kad te nema..

Brojim samo te male sitnice..što donose sreću a ne bol..

Što tjeraju osmjeh na moje lice i mogu ti reći; Ima ih sto!!

Veselim se suncu, lijepome danu..kavi što sada sama ju pijem..

Pronalazim sreću u praznome stanu i tugi se sada čak nasmijem..

Osjećam da sada sam jača..kad više na mene ne možeš biti ljut..

kad više nema mojega plača i tvojeg "ZBOGOM I SRETAN PUT"

Hrabro sada u život koračam..spremna sam opet izdržati sve..

Više me ne boli ni to što shvaćam kolike si samo mi gazio sne..

I ne brini kako sam, da li ja mogu podnijeti život u kojem te nema..polako krećem nogu pod nogu..ne živim više od uspomena..

Nisam bacila sve tvoje stvari ni o tebi rekla ružne riječi..

Još čuvam one stare stvari pune obećanja o lažnoj sreći..

Svake se večeri potiho molim da On ti pruži svu sreću svijeta a meni snagu da sve prebolim i svakome neka sretnija ljeta..

Neće mi suza krenut niz lice ako te vidim kraj neke druge.. Pruži joj radost i kroz sitnice, čuvaj ju uvijek bola i tuge..

Ne daj joj nikad da sama plače, nemoj da i ona uzalud voli..

Voli ju više, voli ju jače..NE kao mene jer to jako boli..

PREPOZNALA BIH TE..

MEĐU TISUĆAMA LJUDI..

JA BIH TE PREPOZNALA..

KADA BIH ZATVORENIH OČIJU

DIRALA LICE SVAKOG ČOVJEKA,

VJERUJ MI..TEBE BI LJUBE PRONAŠLA..

PREPOZNALA BI TE PO OŽILJKU,

PO MLADEŽU, PO USNAMA..

JER SI TOTALNO DRUGAČIJI OD DRUGIH..

I SRETNA SAM..

JER JE JEDNA TAKVA JEDINSTVENA OSOBA

BILA MOJA..BAREM NA KRATKO..

ALI IPAK..

BILA JE SAMO MOJA..

OSTAVIO SI ME..

OSTAVIO SI ME TU..

DA LEŽIM U PRLJAVŠTINI SVOJIH POSTUPAKA,

U LOKVI SUZA I KRVAVE DUŠE..

DOBRO SHVAĆAM TE..

SAMO TE MOLIM NEMOJ ME VIŠE GLEDATI..

NE ŽELIM KAKO NESTAJEM..

NE U TVOJIM OČIMA..

NE PRAVIM SE SAD DA SAM ŽRTVA..

SAMO SAM POVRIJEĐENA..

BOJIM SE I PLAČEM..

NIŠTA VIŠE..

ZNAŠ DA SAM SE TRUDILA..

ALI TEBI TO NIJE NIŠTA ZNAČILO..

TI SI ŠUTIO ILI ME OPTUŽIVAO..

CIJELO VRIJEME..I SAMO MI ODJEDNOM NABIO NOŽ U LEĐA..

TI I NE POZNAJEŠ TAKAV OSJEĆAJ,ZAR NE..

SVE SAM TI DALA..

A SAD MI OSTAVLJAŠ PRAZNINU I HLADNOĆU..

ZNAŠ,NE MOGU OVO VIŠE IZDRŽATI..

STVARNO NE MOGU DISATI..

A ZNAŠ,ČAK SAM TI I OPROSTILA..

SVE SAM TI OPROSTILA..

SVAKU SUZU NA KOJU SI ME NATJERAO..

SVAKU TIŠINU KOJE SAM SE BOJALA..

SVAKI PUT KAD SAM OSJETILA DA ME UDALJAVAŠ OD SEBE..

SHVATI ME..NAKON SVEGA ŠTO SAM VIDJELA..

JEDINO ZNAM ŠUTJETI I PLAKATI U SEBI..

NE MOGU SE VIŠE PRONAĆI..

I MOGU OTIĆI BILO GDJE ALI SVE OSTAJE SA MNOM..

JA OSTAJEM S TOBOM..

IAKO ME SE I NE SJEĆAŠ..

Daj mi čašu s stola i ne pitaj zašto pijem..

Okanim se tuge i bola i njima se danas smijem..

Nije ni tuga što je nekad bila..

Pa što da me to brine?

Svoje sam suze skrila,

pa vas sve s ovih smijehom varam..

Napunite mi čašu, već je prazna..

Kao da ona mene pije..

Nemoj da stigne me i ta kazna

da vidim što to se na dnu čaše krije..

Ne počinji s pričama o životu..

večeras života za mene nema..

Neka ide sve to na moju sramotu

i nju na put za nigdje spremam..

Večeras me pustite na miru da pijem

i nikakve pjesme nemojte da krenu..

dobro je sve dok se još smijem..

Dodaj mi čašu, pusti pitanja..

Suvišne su sad sve te riječi..

Ne kvari ovaj put do svitanja

s pričama tim o nekoj sreći..

Naj lakše je čaši u mojoj ruci

a i meni je nekako lakše s njom..

U njoj uspomena nikakvih nema..

netko trijezan može ostaviti sve..

Netko to može sasvim trijezan..

Netko to može..ali ja ne..

Mrak mi je u oku,umjesto suze

i taj mrak nikome ne dam,

jer on je tu zbog tebe,jedini,

kako ne bih mogla više da te gledam..

Led mi je na srcu i neka je,

jer led i ide na rane i boli,

želim da srce postane ledeno

kako ne bi moglo više da te voli..

Muzika tužna u ušima mojim,

tu je zbog svega,tebe, zbog nas,

postaje sve glasnija i glasnija

da više nikad ne čujem ti glas..

Zidovi svuda,ljube oko mene

da me ne mogu bol i tuga stići

i nikad ih nitko neće srušiti,

nikad mi nitko blizu prići neće..

Ne mogu da te vidim,jer mrak je,

a tako želim vidjeti tvoj osmijeh,

muzika glasna ne mogu te čuti,

ti si moja bol,tuga i grijeh..

Zidovi svuda ne možeš mi prići,

a sve moje želi tebi da se preda,

ali nikada više nikoga neću voljeti,

jer zidovi su visoki..

a srce od leda..

Nije li te sram..

Ovako bacaš sve moje riječi,

gaziš sve što tebi dam..

ovako se rugaš mojoj sreći,

rušiš mi snove i nije te sram?

Odlaziš hladno i zatvaraš vrata,

ostavljaš šutnju i srušene sne..

A ja nadam se tebi,

kao da vrijedi čekati te..

Gledaš me tim svojim plavim očima,

koje ne vide ništa dalje od samog sebe.

Što to ima u svim tim noćima,

da zbog njih samo ja gazim sebe?

Ovako se igraš s mojim životom,

kao da nešto ovaj put shvaćaš.

Pokrij to lice sad sa sramotom,

i mene je već sram što ponovo se vračaš..

Mene kriviš za svoje greške,

ovo je valjda tvoje hvala..

Ni rijeći nisu toliko teške,

koliko sve što sam uzalud za tebe dala..

Ovako mi godine uzmeš u trenu,

mene pitaš što o ljubavi znam?

Ovako zamijeniš moju sreću za onu njenu,

i opet se vračaš, i vračaš..

zar te više nije sram??

Sve moje misli bježe,

uzalud borim se s njima..

Svaki put sve je teže

sakriti sebe pred svima..

Ja vodim rat koji gubim,

protiv sebe se borim iznutra..

Nova bitka se sprema,

moje jučer protiv mojeg sutra..

Uvijek poraze brojim,

kao vojnike ih redam..

Priznajem da se bojim,

ali još uvijek se ne dam..

Jednom biti ću jača

od svega što srce slama..

Smijehom ću protiv plača

pobjedi ti sama sebe..

I tada ću konačno prestati

biti sjena za druge..

a suze ove će nestati

baš kao i moje tuge..

Negdje ću se skriti daleko

gdje nitko drugi me ne zna..

Možda me opije netko

kad od tebe postanem trijezna..

U život ću kročiti tada,

hrabro, nogu pred nogu..

Možda to ne mogu sada

ali jednom sigurno hoću..

Sretan ti rođendan

sine..

Uvijek predvečer ostavim otključana vrata,

možda se jednom opet sjetiš gdje ja živim..

Jer još dio si mene kao što je minut dio sata..

i više ne nam koga da zato krivim..

Uvijek u pode postavim stol za dvoje,

natočim vino u dvije čaše..

Nazdravim svima ali i u ime tvoje

za sve ono što se nekad zvalo naše..

Uvijek ljudima pričam o tebi, kao da si i danas tu..

I nikad drugima priznala ne bi,

da sa sobom odnio si moju sudbinu..

Svakog dana o tebi maštam,

samo lagano sklopim oči..

I vidim sliku kako ti praštam za sve uplakane noći..

Uvijek se nasmijem jako,

kad se sjetim tvojih riječi..

I bilo bi stvarno lako,

da je istina ono što pričao si mi o sreći..

Uvijek se pitam zašto baš ti?

Zašto si baš morao biti taj?

Slomio mi život u trenu,

a i dalje ostao u meni..

SUZU PUSTI ALI NE PLAČI..

DA..znam ljube kako ti je dok čitaš pjesme moje pisala bi još tužnije da rasplačem srce tvoje,pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znači, zato dragi kad ih čitaš suzu pusti ali ne plači..

Vječno ću te spominjati u životu i samoći, usamljena jednog dana u crnu ću zemlju poći,

kada vidiš da me nema osjetit ćeš šta su boli, jer baš nitko neće moći tako silno da te voli..

Poželjeti ćeš dragi tada da ne živiš ni dan duže, poći ti ćeš jednog dana na grob da mi staviš ruže..

Kad ćeš mi grob pronaći bit će sav u gustoj travi, jer baš nitko neće biti da mi cvijetak na grob stavi..

Sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zrači, sjetit ćeš se mojih riječi..

SUZU PUSTI ALI NE PLAČI..

Nedostaje mi..

Nedostaju mi tvoje ruke..da mi miluju lice, da griju moje hladne ruke, da mi jačim stiskom obećavaju sigurnost ma kako god stvarnost oko nas izgledala, da utonem u san i da se probudim njima obgrljena..

Nedostaju mi tvoje oči..da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voliš, da mi upute onaj pogled pun oprosta kad nešto pogriješim, da se gubim u njihovom plavetnilu dok nešto pričaš..da me gutaju pogledom i onda kada se ne osjećam lijepom..

Nedostaju mi tvoje usne..da me ljube kada sam tužna, umorna, bolesna ili vesela..da zaspem i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima, da brišu i zaustave suze koje se rađaju u mojim očima..samo one to mogu..

Nedostaješ mi ti..

Znaš, ponekad se pitam je li moralo toliko dugo bez tebe..

Probaj zamisliti kako je teško voziti se noću kroz pusti grad u društvu gospođe samoće..

I zato nemoj se dosađivati kad pretjerujem sa nježnostima jer za tebe ljubavi moja,

nježnost je jedina istina..

Na licu ti vidim da si u snovima sretan, a ja više ni sama ne znam imam li razloga spavati..

Jer suviše je lijepo uživo vidjeti san..DA ti si taj samo je meni potrebno tvoje lice, tvoje usne, tvoje tijelo..budi me tvoj dah.. Ja volim te..jer ova noć je iskrena poput nas..

GADIŠ MI SE..

MRZIM TE..jer sam te uzaludno tražila u snovima..

MRZIM TE..jer mi smo bili laž..

Ne želim da razbiješ zadnji komadić mojeg ponosa..

Ostavljam te da crkneš jer to si jedino i zaslužio..

sa svojim lažima..

Dosta je igre u tvojim riječima, dosta gaženja mojeg srca u grudima..

Mrzim te poljupce s tvojih usana i taj lažni bljesak u tvojim očima..

Zašto sam dopustila da ni noć razdire san,da mi bol donosi svaki novi dan..

Ne postoji ništa osim mržnje u nama..

i dva srca u kojima je tama..

Sve je bilo tako lijepo, nježno..

Sve je to bilo ali sad je kasno..

Kažu život ide dalje,naši su stali..

na ispitu ljubavi mi smo pali..

Sada budi njen jer ja te ne želim..

Gdje god si me ti taknio ja se gadim sama sebi..

Te kurvinjske oči plave..

Voljela sam te oči plave

i sve što me veže za njih..

Gledala sam oči plave

oči kurvinjske..

gledala i nikad slutila

da ne vole me..

Lagao si ti..

pa neka si..

Sve što si tražio..

sve,baš sve sam ti dala..

I nemoj pomislit da mi je žao..

Još uvijek u tvojim očima plavim

bliješti lažni sjaj..

Sada idi drugoj..

Neka ti pruži sve ono,

ono što nisam ja..

Shvatit ćeš jednom da nisi u pravu..

da ljubav je bol..

Nikad me imati nećeš..

al"vječno će tvoje oči plave

živjeti u srcu mom..

Cijeli dan se mučim da napišem nešto..

Da ti posvetim nešto..

Započela sam puno toga,pa brisala..

Na kraju sam zaključila..

Ljube, ne zaslužuješ ti tako šta..

Jedino što ti mogu posvetit..je..

Ljubavi ja MRZIM TE..

MRZIM TE..

NE ZNAM DRUGAČIJE..

I SAD PLAČEM..

SUZE PADAJU..

NE ZNAM BITI HRABRA..

MRZIM TE..

NIKAD TE NISAM MRZILA..

ALI SADA MRZIM TE..

ODJEB JE LANSIRAN..

POVRATKA NEMA..

MA NE..

TI SI ZADNJA OSOBA KOJA ME ZASLUŽUJE..

TI..IZDAJICO..ODVRATAN SI..

NE ZNAM MRZITI..

ALI MRZITI ĆU TE..

Odlazim..

Cijeli moj se srušio svijet,

 Kad sam vidjela kako ljubiš je,

Kao da me je val boli oblio,

Dok si ti drugu grlio.

Razdire se duša u milion sitnih komadića,

Poput stakla slomljena,

Samo što suze oči nisu ispunile,

Sve nade u meni su se srušile.

Gledam te a taj prizor tako boli,

Kao da u meni lavina izdaje gori,

Okrećem se jer prva suza niz lice klizi,

Ne želim da je nitko ovdje prisutan vidi.

Ti mrtav pijan u svom zagrljaju je ljubiš,

A ja sve to gledam i u suzama se gušim,

Nesvjestan tvoje ruke svuda su oko nje,

Odlazim jer više ne podnosim te.

U tom trenutku u mom pogledu pao si na najdublje dno,

Sada žalim što sam izgubila vrijeme zbog tebe,samo da bi mi napakosio,

Odlazim i tvoje ime više ne želim čuti,

Svaka moja nit za tebe se ruši.

Okrećem se i uzimam svoje stvari,

Jer ovdje više ništa me ne može da zadržati,

Ono što je nekada u meni lijepoga za tebe bilo,

Sa ovim prizorom sve si srušio.

Sutra kada dođeš sebi nemoj da me gledaš,

Jer kasno je stvari ispravljati poslije svega,

Nećeš u mojim očima više vidjeti sjaj što je za tebe sjao,

Nećeš više me prepoznati onakvom kakvom si me znao.

Ne želim niti razloge,niti izgovore slušati,

Jer i najpijaniji da si razum ne možeš gubiti,

Ne zanima me ničija niti jedna riječ,

Dovoljno je sve što si učinio večeri te.

Jednom kad me iznevjere,teško greške praštam,

Ma koliko da se kajao ja ti to ne opraštam,

Da si samo bio na mom mjestu i osjetio onu bol,

Sumnjam da bi i ti tako što ikad oprostio.

Zato ja odlazim kroz maglovitu noć,

Što dalje od tvoga pogleda,više pored njega ne želim proći,

Odlazi sa boli i tugom u duši,

Ostavljam te u tuđem naručju dok se moj svijet ruši…

Nešto za kraj..

I nema ga više ..

Ovo je oproštaj, posljednje suze za kraj ..

Bio mi je sve ..

Sad je nula ..

Što mene nisi ubio kad si imao priliku ..

bolje i to nego ovo ..

Zar sam zaslužila sve to ..

Lazi .. i.. Licemjerje ..

Zar je to sve sto sam zaslužila ..

Možda i je ..

Ali ipak .. nakon svega ..

Hvala ti .. Oprosti ..

I da ..

pozdravi ju ..

nadam se da je

Bila Vrijedna svega ..

nas ..

ovih gorkih uspomena ..

Jer lijepo S tobom ne postoji ..

uništio si sve ..

sve lijepo što je ikad postojalo

među nama ..

A sad zbogom ..

I pozdravi ju ..

reci joj koliko ti znači

Jer Bila je Vrijedna nas ..

Tiho te tražim

u valovima što donosi more..

u suzama

koje umiru pojavom zore

u tišini

koja mi srce para

u očima tvojim

da znam da nisam sama..

tiho te tražim u vjetru

što tugu briše..

tražim te..

a tebe nema više..

Ne znam..

Ne znam kad više boli..

kad si kraj mene ili kad te nema..

kad me gledaš ili kad smo stranci..

Ne znam..šta više boli..

ta tvoja plava kosa ili te divne oči..

kad te želim ili kad te dozivam..

Ne..ne znam kad više boli..

kad ti se dajem ili kad te molim..

kad te mrzim ili kad te volim..

Ne znam..ali osjećam da boli..

Pomoli se nakon pijane noći


pomoli se tiho za nas..


zagrli me nježno u svojoj samoći


da osjetim opet kako ti drhti glas..


Pomoli se ujutro nakon poljubaca s drugom,


pomoli se tiho za sjećanja naša..


a ja ću i dalje pod ruku s tugom


da živim za neka bolja vremena..


Pomoli se molim te barem jednom


za sve što smo gradili ti i ja..


pomoli se još jednom za onaj listopad

i razmisli sjećaš li se

kad sam te prvi put poljubila ja..

Sretan rođendan i tebi i meni..

Znam..

očekivao si da sagnem glavu

i da ti očajnički,kao uvijek,govorim da mi je žao..

Znam,htio si vidjeti kako plačem,

jer ti me ionako nikad nasmijati nisi znao..

Htio si čuti kako iza zatvorenih vrata moji jecaji zovu tvoje ime..

Znam,htio si da ponovo molim da se vratiš

ali sada..zaboravi me..

Ja nisam lutka da se sa mnom igraš

i moja pozornica jednom zastore spusti..

I ja poznajem dostojanstvo i kraj,

i lutka bi otišla kada ju bol dotuče..

Htio si da budeš sretan,

što si me ponovo mogao poraziti..

Ali oprosti..ja ne mogu više..

Ni mene zauvijek ne možeš gaziti..

Mogla sam saginjati glavu pred tobom

i glumiti da smo stigli do nekog sna..

Ali ja moram raskrstiti sama sa sobom..

Odjednom sve vidim i shvatim..

nisam tebi značila baš onoliko koliko sam htjela..

voljela sam najviše na svijetu a voljena nisam bila..

davala sam sve od sebe da zadržim lažnu sreću..

uvijek padala tako nisko a rekla više neću..

Znam..ti ćeš uvijek kriviti mene

što nisam još jednom sagnula glavu..

Jednom si rekao: Previše smo prošli..

Sad tek znam..Bio si u pravu..

Sada ne živim za nikoga..

I ne sanjam oblake ružičaste..

Ne znam što je oka sjaj kad se zaljubiš..

I smijem se kad kažu..da ljubav je dovoljna..

Više se ne oglušujem na laži

i živim za svoje sutra..

Nasmijana očekujem jutra..

razočarana ali snažna..

Bez ljubavi sam se opet rodila..

On ne zna da ja više nisam ja..

Misli da čekam ga jednaka..

poletna i slijepa..

zaljubljena..

Sjedim sama i nije strašno..

sama odlučujem sama svuda idem..

neke nove stvari dolaze..

stare moraju da prolaze..

Više on nije val u mojem moru..

A ja se gorko nasmijem..

pogriješila možda jesam

i prevarena možda jesam..

ali još sam tu

preživjela i s ponosom u očima..

novom snagom u krilima..

Tvoja ljubav gasi se kao plamen na kiši,

Ne ljubiš me kao prije..

I koraci prema meni su ti sve tiši..

Tvoji snovi..odlaze..nekud dalje od mene..

A moje misli su zaspale..čekajući da me dodirneš..

Tvoja ljubav me odbacuje i ne treba me kao nekad..

Da barem imam još nekoliko suza..odmah bi zaplakala..

Ali nemam..suzama davno sam rekla zbogom..

Pa ako tvojoj ljubavi više nisam utočište..

Samo reci..pa da se pozdravim i s tobom zauvijek..

Svakim atomom sebe osjećam te.. Ti lutalice mojih sjećanja..Ti,razorni ubojico..Ti što me svaka pjesma podsjeća na tebe..Ti što mojom krvlju tečeš..Ti ne prežaljena strano moga srca.. Zašto me tako boliš? Zašto svaku svoju pjesmu tebi posvetim..Zašto svaka pora mene na tebe miriše..Zašto osjećam tvoj miris..Zašto drhtim i kad nisi tu? Potpuno je nebitno sve oko mene..potpuno su nebitni ljudi..sve mi je nebitno..A tebe nema..

Zašto me kažnjavaš?Zašto kada te još uvijek volim..onako snažno..najsnažnije..onako kako se samo jednom u životu voli..čisto i rajski..djetinjasto i stidljivo..onako kako samo ja znam..

Često te zamišljam..i nadam se da ćeš doći..na žalost posjećuje me samo u snovima..Tek da još više boli..I plačem kao napušteno dijete..i dozivam te..mislima..riječima..rukama...očima te tržim..a tebe nema...Kako je sve to čudno kad živiš u nadi..Kad sam sebe zavaravaš..tek da bi dočekala novi dan....i tako od danas do sutra..misliš gotovo je..nema te više..ali nije tako..ti si tu, i nikad nećeš otići..iz mojih usana...iz mojih grudi..sa moje kože..iz moga srca..tu ćeš biti zauvijek..

Ponekad imam želju, da poput vjetra dopirem do tebe...i dodirnem te..pomirišem..i ne stanem..

Kao lopov koji uzme ono što mu je najpotrebnije..i nestane..nestane kao utvara u noći..

I molim boga da mi te vrati...i molim boga svake večeri..prvo za tebe a onda za sebe....a ti....?

Da li ikad pomisliš na mene...da li kad za drhtiš...da li kad zaplačeš.....da li ti se otme uzdah iz grudi kada moje ime spomeneš..

TI..što me boliš svaki dan..ti što ti ni ime neću da spomenem..ti što te volim,svim svojim bićem..ti što ti glumim da mi ništa ne značiš..ti što me krajičkom oka promatraš..ti koji bježiš..ti što se boriš sa sobom..ti što me voliš a nećeš priznati..ti što ranjavaš me..ti što vrijeđaš me..ali ipak voliš..

Predugo me puštaš da spavam u tišini,

jer ti čuješ samo sebe i eho svojih riječi..

Predugo te držim na dlanu i čuvam od vjetrova,

a ti ne želiš zaštitu..

Predugo te smatram svojim,

da..zaboravljam te pustiti da odeš..

Predugo već imam ljubav, koju ti ne osjećaš..

Predugo plovim morima samoće

i ne znam se vratiti..

Predugo živim sala a kraj tebe..

SRETNA TI GODINA NOVA..

KAD SAM PODIGLA ČAŠU,

DA NAZDRAVIM ZA NOVU,

SJETILA SAM SE PROŠLE

I POMISLILA NA OVU..

NADAM SE DA ĆU I DALJE ŽIVJETI

U TVOJOJ BLIZINI..

POTAJNO POGLEDE KRASTI

I SKRIVATI IH U TIŠINI..

TAJ TREN SAM ZNALA..

DA NIKOGA NE MOGU VOLJETI VIŠE..

I ZAŽELJELA TI SRETNU ŠTO SAM MOGLA TIŠE..

NISAM ZNALA GDJE SI,

MOŽDA S DRUGOM SLAVIŠ,

NAKON POLJUBACA TI NJOJ ZDRAVIŠ..

NISMO SKUPA BILI MOŽDA NEĆEMO NI BITI..

U TO IME ZAKLINJEM SE

DA ĆU SVOJU LJUBAV VJEČNO KRITI..