ponedjeljak, 14. svibnja 2012.


ZAUVIJEK U MISLIMA..

I kada te ne vidim,
znam da si tu..
I kada te ne čujem,
čujem tvoj glas..
Kada te ne dodirujem,
osjećam te pod rukama..
Čak i kada te ne ljubim,
milujem te usnama..
Kada i plačem,
sretna sam zbog tebe..
Kada grlim druge,
zamišljam tebe uz sebe..

TI MOŽEŠ..

Ti možeš vječno plakati
sve tvoje isplakane suze
nikada neće boljeti
kao što boli jedna moja suza..
Ti možeš imati stotine djevojaka
i svi njihovi poljupci
ne vole
kao što voli jedan moj poljubac..
Ti možeš putovati
i nikada nećeš stići
tako daleko kao što stigne
jedna moja riječ do tvoga srca dalekoga..
Ti možeš otići na sunce,
ono te nikada neće ugrijati
kao što te grije
toplina jednog mojeg zagrljaja..
Ti možeš tisuću puta reci "zbogom"
meni je dosta jedno
ja ću znati
da više nisam tvoja..

SAMO..NE VIŠE TVOJA..

Noćas sam druge usne ljubila..
oči zatvorila i dugoo ih ljubila..
Željela sam tebe..da budeš tu..
ali drugi je bio u mojem naručju..
Noćas su zvijezde padale
sve su mi se u lice smijale..
Ljubim njega a mislim na tebe..
Noćas je bio on..
sutra će netko drugi..
i u svakom ću tražiti nešto tvoje
da mi barem na trenutak bude bolje..
Možda ću im dati svoje tijelo,
neka rade s njim što god požele..
dušu i srce im ne mogu dati..
jer su zauvijek ostali kraj tebe..
Sve više krećem putem gubitnika
koji više ne osjeća ni kajanje ni bol..
I nikoga više voljeti neću..
Sačuvati ću ovo malo ljubavi samo za tebe..
možda nam se putovi nekada ponovo sretnu
a tada..
mene će i dalje imati svatko..

NE ZNAM KADA VIŠE BOLI..
KADA SI TU ILI KADA TE NEMA..
KADA ME GLEDAŠ ILI KADA SMO
STRANCI..
NE ZNAM ŠTA VIŠE BOLI..
TA TVOJA SJEDA KOSA
ILI TVOJE OČI..
KADA TE ŽELIM ILI KADA TE DOZIVAM..
KADA SE DAJEM ILI KADA SE MOLIM..
KADA TE MRZIM ILI KADA TE VOLIM..
NE ZNAM ALI ZNAM DA SVAKAKO BOLI..

ŽELIM..


Želim te zaboraviti
jer ti si samo požutjela slika
u mome sjećanju.
Želim te zaboraviti
jer ti si prošlost,
a oni koji dolaze su sadašnjost.
Želim te zaboraviti
jer ti si samo u mojoj mašti
daleko od stvarnosti.
Želim te zaboraviti
jer ti si..................

NJE NEMA VIŠE..


Voljela ga je možda i previše
ali znam da ga je voljela svim srcem
U proljeće kad su pjevale ptice
kad je cvalo cvijeće maštala je o njemu.
Mislila je na njegove najljepše oči
i pitala se da li će joj i kada opet doći
U hladnu jesen kad je lišće padalo
plakala je za njim
Noću kad su zvijezde sjale
sanjala je o njemu,
maštala o sreći
voljela ga je
a on nju nije.
Često se pitala zašto je život tako gorak i tužan
zato su svi oko nje sretni
a njeno srce samo za njega tuče
A sada kad je opet stigla jesen
sa sobom donijela duge kiše
ona plakat neće
jer nema je više.
On je sad shvatio
kolika je ljubav njezina bila
Sad bi on htio vratiti vrijeme
vratiti njeznu bol i tugu
Tek je sad shvatio što je prava ljubav
i kako ona boli
Sad je shvatio
sad kad nje nema više
zašto je plakala s kapima kiše
Zašto je svoje boli krila
sada je shvatio koliko je nesretna bila
Sad i on nju voli
ali ta ljubav ne vrijedi više
jer osobu koju voli
NJE NEMA VIŠE.
Znaš li ti..

Znaš li ti jedino moje..
Znaš li koliko sam samo puta do sada , 

u ovim proteklim vremenima poželjela
 da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima,?
Da budem barem jedan mali dio razloga
zbog kojeg ti oči tako božanstveno sjaje..
da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put?
Znaš li koliko sam puta poželjela..
da budem barem jedna mala, zraka sunca
što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu....
još uvijek zbunjen od sna.... da budem sunce u tvome osmjehu
od kojeg ćeš blistati cijeloga života.?
Koliko sam samo puta poželjela..

da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela..
poželjela....da osjetiš otkucaje moga srca koje kuca samo za tebe.. ?
A večeras...večeras.. sam poželjela da sve ovo traje vječno..
poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi moj...
sjaj u tvom pogledu...osmijeh u tvojim očima..
Mnogi su mi ljubav priznavali i
kazali da zbog mene pate,
da volim tebe nikako da shvate
jer samo ti imaš dio srca 
moga i tebe ću voljeti do kraja 
života svoga..

Crvena će ruža na sastanku venuti,
nemoj ti zaboravit mene,ni ja tebe neću
dok mi smrtnu ne upale svijeću
i dok ona će tiho gorjet,shvatit ćeš
da je postojao netko tko te jako voli..

A kad čuješ vjetar ili gromove,
to ću ti ja slati anđele da čuvaju
srce tvoje,da drugi ne ukradu ono,
što je nekad bilo moje..

KAD KIŠA PADA SVAKA KAP JE MOJA SUZA ZA TEBE..

Jedna tuzna prica..

srijeda, 9. svibnja 2012.

PLAVE OČI..

Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
Plavu im boju
tuga povremeno smrači..
Ali,ti uvijek znaš
učiniti da im misao
za dalje sjajnu boju vrati..
Zbog toga si pojam snage
iz koje i ja snagu crpim..
Ne želim da tvoje srce
više nikakvu bol trpi..
Što je bilo,
vratiti se ne može..
Idemo dalje..
Budi snaga moja,
ja ću snaga tvoja..
Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..

TIŠINA U MENI..
TIŠINA U TEBI..
TIŠINA MEĐU NAMA..
JEDNO DO DRUGOGA..
 PRUŽAMO GOLE GRANE
JA NA SJEVER..
TI PREMA OBLACIMA..
KORIJENJE NAM SE ISPREPLELO,
A KROŠNJE NAM SE ODMIČU..
Ako me ikada potražiš..
znaš gdje ćeš me naći,
naše jezero još uvijek te čeka..
i čezne za tvojim osmjehom..
Voda je još bistra i plava,
još je u njoj odraz tvojih očiju..
Kada viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas..
Ma što znače te duge godine?!
Ja sam još tvoja
i biti ću..
čiji god da si sada..
Ako me ikada potražiš
u mojim snovima,
znaš gdje ćeš me naći..

ponedjeljak, 7. svibnja 2012.

Crikvenica..

Opet smo se vidjeli,opet nakon toliko godina.. Bio si isti,bila sam ista..Oboje smo željeli isto,ali to nismo dobili..Drugi su opet stavili trnje na nas put..Pogledima smo se razumjeli. Znam želio si me,kao i ja tebe..Mnogi su bili oko mene,ali samo jedan dodir tvoje ruke na mojom ramenu značio je više nego poljupci s nekim drugim.. Srca su željela biti zajedno,moje ruke su tražile tebe,tvoje usne tražile mene.Dane smo proveli zajedno i zbog drugih nismo mogli uživati u našoj ljubavi.. Nisam imala hrabrosti ostaviti sve iza sebe...Svako jutro budila sam se s osmijehom jer sam znala da ću te vidjet,da ćemo zajedno popiti kavu.. Ali isto tako sam znala da te neću moći poljubiti,ali nije bilo važno..
Tvoja blizina mi je bila dovoljna..Osjetila sam svaki tvoj pogled,osjetio si svaki moj pogled.. Trenutak s tobom vrijedio je više nego dani s nekim drugim.. ljubavi moja,opet nas daljina rastavlja..Opet smo pročitali istu knjigu iako smo znali kakav je kraj..Najviše me boli to što ti nisam uspjela reći "zbogom ljubavi..". Morala sam otići,a ti nisi stigao na vrijeme iako ti to želio.. Boli me to što te nisam zagrlila po posljednji put jer tko zna hoćemo se ikad više vidjet..I ako se vidimo možda ćemo biti drugačiji,ali sigurna sam da se naša ljubav ugasiti neće,kao što se nije ugasila tokom ovih godina..Uvijek u dubini duše znali smo da pripadamo jedno drugom i da nas ljubav veže....
 VRATITI ĆU SE..
KAO ŠTO SAM TI I OBEĆALA..
 

Pločnik..

Spretno sam se spoticala o svoje teške cipele,
a ti si bio pločnik o koji sam udarala..
I vidiš , sad više nema ožiljaka od pada , 
sve zaraste kad srce preboli..
A toliko si se smijao mom hodu ne znajući da mogu i da poletim..


Nije važno..

Kao da je važno da li me ti mrziš ili voliš
Jaka stvar ..
 I nije baš velika razlika između tvoje ljubavi i mržnje.
Svejedno je .. Kao da je važno da li me prezireš, noćima proklinješ ili možda zaspiš s mojim imenom na usnama. Nevažna stvar .. Kao da je važno da li sam ti jedina, prva ili posljednja, sreća ili tuga, gospodar ili sluga. Nebitna stvar .. Važno je samo da kad si pored mene tvojim venama vrela krv teče.. 
I nemoj mi nikad ravnodušnost nuditi .. Možeš me milovati-ubiti, pomilovati-osuditi samo nemoj nikada tek radi reda, iz navike me ljubiti ..

Neću ići za tobom. Ne zavaravaj se ... Ne traži utjehu u meni, ne nadaj mi se ...
Ne očekuj da te ikada više razumijem, da ti ispunjavam želje ... Ništa ne traži ...
Odavno sam ja prestala sjati onim vječnim sjajem ...
Odavno sam ja gubitnik u tvojim očima ...
Odavno sam ja izgubila svake niti vezane za tebe ...
Odavno ... Ti ime ne pamtim više.. 


srijeda, 18. travnja 2012.

POSEBNA..


Ja nisam posebna..zbog mene se ne vode ratovi..ne zaustavljaju svijetovi.. Obicna djevojka s obicnim mislima,koja ponekad uljepsa buducnost..da im gdje i zasto jutrom da se budi.. Vodim zivot..jednostavan,obican..nema spomenika posvecenog meni, moje ce ime biti zaboravljeno.. Sjecace ga se onaj cije sam oci svaki dan iz dana u dan nasmijavala i uljepsavala mu dan..

ODBIJ..


NE, ne mozes imati i ovce i novce.."prijatelju" Ne mozes razlomiti zivot na uredne komadice.. Prijatelji, ljubavnica, djevojka, zena.. i drzati ih udaljene jedne od drugih..pazeci da se ne dodirnu.. Pravi zivot nije tako uredan. Ne mozes posezati za mnom kada te savjest zapece, a zatim me opet vratiti na policu.. Ja nisam lutka..s kojom ces se igrati svaki puta kada osjetis potrebu.. Ja sam osoba sa srcem i sita sam toga da mi se ono stalno slama.. Zato odbij..

VOLIM TE, OPROSTI I POMOZI MI..


Da li znas koje su tri rijeci koje je najteze za izgovoriti.. Volim te, Oprosti i Pomozi mi.. Ljudima koji ih izgovaraju..stvarno nesto znace i oni osjecaju njihovu tezinu..to su ljudi koje trebas postivati i cjeniti..

JOOP..


DOBRO POZNAT MIRIS TVOGA PARFEMA..MISLIM DA OSJECAM NA SVAKOM KORAKU.

PAMTIM..


I PAMTIM NAS PRVI SUSRET..TI SI SE PRETVARAO DA SE NE BOJIS..JA SAM SE PRETVARALA DA ME NIJE BRIGA.. PAMTIM I ZADNJI PUTA KADA SAM TE VIDJELA..ONAJ DAN KADA SAM TE ZAUVIJEK IZGUBILA.. JA SAM SE PRETVARALA DA SE NE BOJIM..A TEBE NIJE BILO BRIGA..

utorak, 27. ožujka 2012.

GRADSKI TRG..

žena je u stanju da bude najravnodušnija prema čovjeku kojega je nekada bezuvjetno voljela.. Posebno kada se ispostavi da je neko koga je doživljavala kao svoj pusti otok, sve vrijeme bio samo prljavi gradski trg..
Iza mojih koraka tvoji su posustali..Mislila sam da ćeš moći da me pratiš,jer mi nije trebao neko da me smiri ,već neko dovoljno lud da sa mnom trči …Precijenila sam te.. Ipak sam JA daleko izvan tvojih granica..
"Kažu da je veliki onaj koji prašta. A ja ne praštam. Ja nisam dovoljno velika, niti je moje srce dovoljno jako da dva puta podnese isti bol. Moje srce ne daje dvije šanse. Ono ne želi da ga dva puta lome isti ljudi. Ne prašta greške i ne prihvaća nikakve izgovore. Kad pukne – pukne. I nazovite me sebičnom, dajte mi bilo koji drugi pridjev u tom stilu, ali ja učim na životnim lekcijama i štitim sebe napokon. Davno sam naučila da su ljudi zli, da će te oni u koje najviše vjeruješ prvi povrijediti, da ne vrijede svi onoliko koliko misliš… Zato sad nosim ovaj oklop i dobro mi je. Ne žalim se ja, ali žale se ljudi oko mene. Valjda im smeta što me ne mogu uništavati kad god požele. Eh, žao mi je… Došlo je moje vrijeme..”
Igrati se sa mnom isto je kao igrati se sa već povrijeđenom životinjom..Da,igraću po vašim pravilima,sve dok ne posustanem i padnem na dno,a tada,kada osjetim bol grebanih koljena u meni se rađa životinja koja ne zna za milost,životinja koja se hrani bolom,tugom,životinja koja svoju žeđ gasi tuđim suzama.. Moć je sila koja me pokreće,a bol je predvodnik u tome..

subota, 24. ožujka 2012.

Moja šutnja ne znači da ja ne znam šta ljudi govore iza mojih leđa..
Moje šutnja je samo znak 
da oni ne zaslužuju moj komentar..
.Formalnost i drskost mi idu bolje od ičeg..
Ja sam naučila da to smatram pobjedom svojom, ponos me je naučio..
Ali, budući da "ja" i "mi" odavno već ne spadaju u istu kategoriju riječi - moja pobjeda je ujedno i naš poraz..
A krajnje je vrijeme da "ja" dođe malo ispred "mi"..

četvrtak, 15. ožujka 2012.

TRAŽIM TE U DRUGIMA..

OPET ĆU NOĆAS BITI SA DRUGIM
TRAŽIT ĆU SPAS A NEĆU GA NAĆI
ZOROM SE OPET KRAJ DRUGOG BUDIM
A MISLIM NA TEBE SKORO SVAKE NOĆI..

ŠTA ĆE BITI OD MENE SUTRA
KAD TEBE TRAŽIM U DRUGIMA
UMORNA DOČEKUJEM JUTRA
NE VJERUJUĆI VIŠE LJUDIMA..

OD MENE SI NAPRAVIO SJENU
UČINIO DA LUDO TE VOLIM
MOJE LICE POSTALO JE PJENA
ALI NIKAD NEĆU NIKAD DA TE MOLIM..

TRAŽIM OČI PLAVE BOJE
AL'NISU TVOJE ZLATO MOJE
OPET ME NOĆAS RAZARA BOL
SVI ME ŽELE'AL TI NISI MOJ
..

Sjećaš li se naših noći..

Znaš da odlazim njemu
njegova moram biti
znaš da kraj je svemu
o tebi ću samo sniti

znaš da volim tebe
ali njemu se uvijek vračam
ne mogu više protiv sebe
ništa baš ne shvaćam

znam da želim tebe
želim još jednu noć
želim da mi diraš kosu
a s' jutrom ću njemu poći..

Njemu..

Htjela sam reći da te volim
svoju ljubav da ti dam
ali ti si meni dao laži
pa ih sada slušaj sam

Odlazi sad iz mog života
u snu će doći ljubav nova
opet će biti novih ljepota
proći će dani prepuni bola

i huk vjetra tvoje ime piše
na mračnom nebu umornom od kiše
zbog ljubavi koje nema više..

Dio mene..

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvoga oka
postaješ već dio mene
i dio mog života..

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko..

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene..
 

Hvala ti ljubavi..

Tebi kojeg najviše volim...
Tebi, koji si .. unio ..
toliku radost i toplinu mojim danima...
Koji si dao mom životu smisao...
Hvala ti ljubavi,
za svu ljubav koju mi daješ..
Hvala ti ..
što mi uljepšavaš svaki moj dan..
I kad sam najtužnija...
Brišeš moje suze...
I pretvaraš ih u osmjeh...
Ali ne dopuštaš mi da plačem...
Ne želiš vidjeti suze na licu mom..
Želis me vidjeti samo sretnu..
Doista i jesam...
Ti me voliš baš ovakvu kakva jesam...
Kraj tebe ne moram
biti nešto što nisam,...
voliš svaku moju manu..

Hvala ti ljubavi za sve...

Jednog dana kada umrem
    zaplakat ćeš....
a ja...ja ću osjetiti bol
    što nisam živjela još minut,dva
da ti mogu obrisati suze....

Laku noć..

kada me probudi zora,
tračak sunca ili samo zima..
počupati ću joj kosu..
opaliti šamar ili trisku,
opsovati sve po spisku
i ljubazno je zamoliti da nestane...da ode
i neka me pusti da spavam..
jer najljepše mi je dok njega sanjam..

Daleko si od mene,duge su mi tamne noci,
al' ljubav mi snagu daje da izdrzim u samoci...
Daljina nas dijeli,ljubav nas spaja
znaj da je tesko bez tvog zagrljaja..

Daleko si..

Daleko si od mene,
Ono što radiš
Samo Bog zna,
I ja sam Mu zahvalna..
Pazi na tebe
Umjesto mene,
Budnim okom svojim
Bdije da ne bi
Između nas nestalo čarolije.. 
Ljube,
Predaleko si ..
A opet si tu...
Nosim te u srcu
I za tebe čuvam
I ovu svoju nadu posljednju.. 

srijeda, 14. ožujka 2012.

Ne vjerujem..

Mrtva sam. Dišem, ali... sve u mom životu je izgubilo smisao. Sve..
Jednom su mi rekli da nada ne umire.. 
Ja kažem da je nada bezdušna i ne premostiva kurva, koja nas ne napušta ni onda kada joj glasno uzviknemo da se goni..
Rekli su mi da pokušam da vjerujem. Jesam.. Vjerovala sam.. I onda sam ga izgubila..
Rekli su mi da će ljubav pobijediti.. 
Više ne vjerujem u ljubav..
 

ponedjeljak, 12. ožujka 2012.

...dugo vremena nisam pisala o ovim svojim ludim osjećanjima....pisala bih vam da sam imala o čemu...svi moji osjećaji su bila tako čudni...ma možda ih nisam ni imala sve do neki dan..kad mi je pogled sasvim slučajno odlutao prema njemu...zastala sam...oko mene sve je bilo tako tiho...tako mi je činilo....kao da smo na svijetu ostali samo ja i on...gledala sam ga..i gledala...dok su njegove misli bile preusmjerene ludostima oko nas...nije me primijetio....danima sam razmišljala o njemu...napokon stupili smo u kontakt....svaki dan prićamo...on je tako divan...u njemu ima nešto što me privuklo odmah kad sam ga vidjela...ima nešto u njemu jakoo čudno...a kako je samo lijep...svaki dan poslije našeg razgovora osjećam se tako sretnom...svaki put kad ugledam njegovu sliku tako sam sretna..

ponedjeljak, 20. veljače 2012.

LJUBAV JE ZABRANJENA..

Prosinac..Sitan sat..
Nemam snage da bih te mogla dozvat..
Nemam volje da bih te mogla pobijediti,
A ni mržnje da bih te uspjela povrijediti.
Soba mi na te miriše,
I ludo srce još za tobom uzdiše..
Još uvijek volim kog ne bih smjela,
A ljubim onog kog ne bih htjela..
Iz dana u dan ja sjetu selim,
A tebe rijetko imam koliko te želim..
Sanjam prošlu noć i tvoje plave oči,
I ponovo ti kažem da ti više neću doći..
Naša osjećanja moraju biti sahranjena,
Zaboravi me,srećo,naša ljubav je zabranjena...
Hladna noć...
Drhtim od zime,kao onda od gromova.
Zbunjeno gledam zvijezde kao onda kišu,
I krijem se od mjeseca,kao onda od tvog pogleda.
Iskradam se iz tople postelje kao onda iz tvog zagrljaja.
Ljuta sam na mrak,kao onda na tvoju neveselost.
Ponovo nježno spuštam glavu na jastuk,
kao onda na tvoje rame.
Sanjam da pokušavam dodirnuti te,
Ali kao onda predomislim se.
I,ponovo poželim reć´ VOLIM TE,
ali kao i onda...već nema te...

PONEDJELJAK..

Reci mi kuda da idem kada nemam gdje?!
Kuda god da krenem,na tebe me sjeća sve.
Ponedjeljak,tmuran i dvoličan,
donosi mi tugu što me prezire,
A,od tuge,samoće i sjete se umire.
Sjećanje uporno pita:Ko je kriv?


ZALJUBLJENA..

Drhtajima srca darovana
Čežnjom duše ispunjena
Mislima uspavana..

Od stvarnosti otuđena
Snovima zauvijek vjerna
Modrim očima zaluđena..

Darovana,uspavana,
Otuđena,zaluđena,
Dušo,ja sam zaljubljena
..

VRIJEME ZA LJUBAV..POTRŠENO JE..

Rađe ću solo putem do ucaklenih zvjezdica,
U mrklim noćima sjetna da se gubim,
Bacim slike,sjećanja i linije tvoga lica,
Nego prljave usne,srećo,da ljubim..

Ti,lažima kupio si svoj mir,
Ali,ljubav nećeš moći više..
I,neka je proklet svaki tvoj hir,
I bludno tijelo neka peru ti kiše..

S moje strane nema više riječi,
Mislim da davno sve rečeno je..
Tvoja djetinjasta ljubav više me ne liječi,
Oprosti,vrijeme za ljubav potrošeno je..

MOJ GRAD..

U tebi sam njega zavoljela,grade,
I smijeh i sreću upoznala,
S tobom sam pošla u godine lude i mlade,
Tebi sam snove i maštu darovala...

Sad posljednji put koračam izgaženom stazom tvojom,
I znam da kad odem vratiti se neću.
Ne daj,se grade,ponosi se ljepotom svojom!
A,moje tijelo i duša,na dalek put kreću...


MRŽNJA..

Imali smo sreću, prestala je da plamti,
imali smo ljubav, zamijenila je mržnja.
Sad imamo tugu, ona će da se pamti.
Šta će po prestanku opet biti grižnja,
i šta ćemo nakon mržnje jedno drugom dati?

SAM..

Kad golim zidovima tijelo zarobiš,
Hladnim plahtama srce zalediš,
Mrklom tminom oči zatvoriš,
I tišinom, željan sluh zagasiš...
Shvatiš da život nije žudnja,
I da uzalud želiš...

Kad srce na dlanu smrtniku ispružiš,
Uzalud cijelim nemirnim tijelom samo za njega goriš,
Mokrim i ucaklenim očima samo njegov lik tražiš,
I sklopljenim rukama za njega ponizno moliš...
Shvatiš da život nije samo ljubav,
I da frigidnom smrtniku ne treba da ga voliš...

Kad se trudiš da na svojim leđima pružiš sve iznova,
I ne shvaćaš da je obraz već odavno prodan,
Daješ svjetlo života i snova,
I poklanjaš cijelog sebe, postaješ zavisno odan...
Sve, da bi naposljetku osvanuo novi dan,
I da bi nakon svega ostao: izgubljen, zaboravljen i sam...

Hoću..

Crna tkanina pripijena uz kožu
Tvrde potpetice i miris strasti
Hodaču noćas po oštrici,po nožu
I mrske im poglede hladnokrvno krasti

Učiniti ću im gore nego su oni meni
Nauči ću ih da cvile,mole i plaču Bogu
Nauči ću ih da čekaju u sjeni
I mrze život a umrijeti ne mogu

Nauči ću ih vjernosti i čistoći
Tada će znati šta to boli
Ne tražeći oproštaja ka nebu ću poći
Shvati će,samo sam htjela nekog da me voli...


Tvoje tijelo miriše na dodir
U tvojim bedrima je vlast
Komad kože u oštrim zubima
Na vlažnim usnama strast..

Noćas si žedan kao pustinja

Prikradaš se kao zvijer
I bljesak noža u očima
Kradljivac krenuo po plijen
Igra andjela i djavola..

Ritam tvoga dodira gori mojim venama

Ritam tvojih pokreta radja me i ubija
Ritam tvoga dodira struji mojim žilama
Ritam tvojih pokreta ubija, ne oprašta..
 

Samo Tuga Ostaje..

nedjelja, 19. veljače 2012.

Nikada nije postojalo ništa što nas toliko zasljepljuje da ne vidimo zlo kao što je to ljubav. Ljubav je sjebana. Uvijek ću u to vjerovati.
Gdje god bilo ljubavi, netko će je uvijek prije ili kasnije na kraju sjebati..

WAITING FOR YOU..
Srest cemo se opet...
negdje Ti i ja...
kad zvijezde nam se sklope...
kao nekada..

PIŠEM TI..

Pišem ti...
nikad poslano pismo
pisano maštom moga srca
istkano čežnjom koja boli
stvoreno tugom spoznaje da te nema
natopljeno suzama sjećanja
svih naših godina

govorim ti...
nikad izrečene riječi
sklupčane što čuče u meni
lijepe i trnovite što bodu iznova
šapatom iz mene tako tihog
da čuješ kako raste cvijet
u tami moje noći
da čuješ rosu kako klizi
kao suza otkinuta duši
da čuješ kako pada list
moje jeseni što prelijeva se
prema tebi ususret
bojama samo meni znanim
tragovima izbrisanim..

Severina - Sutra Odlaziš..

utorak, 14. veljače 2012.

Valentinovo..


Danas je dan ljubavi
ni cvijeće poklonio mi nisi
danas se dodiruju sretne oči
a ti me ni pogledo nisi..

Nešto se ovija oko mene
steže me ljubavna bol
gledam sretne oko sebe
gledam njihov zov...

Sretan ti ljube ovaj dan
nekada davno bili smo sretni
imali smo ljubavni san
bili smo ljube zaljubljeni...

godine donose svoje
al moje srce za čežnjom vapi
volim te volim jedino moje
tvojom ću se uvjek zvati..

Možda ćeš jednog dana
ružu mi bjelu dati
gledat me svojim očima
da me voliš,tad ću znati..

NARAVNO DA JE SRETNO..A ŽELIM DA BUDE I VAMA..

A ŠTA REĆI..

SVE TI JE JASNO..

ponedjeljak, 13. veljače 2012.

ponedjeljak, 6. veljače 2012.

GRJEŠNA..

Nisam savršena i ne živim da bih to bila.......
Ali prije nego što uperiš prstom u mene, 
provjeri da li su ti ruke čiste...
 
Izgubila sam mnoge borbe... Nije mi žao... I porazi su dio života.. Svaku pobjedu znala sam da proslavim, svaki poraz suzama da ispratim.. Tako to obično ide.. Kada sve stavim na papir nisam ja ništa sretnija i ništa pametnija nego što sam jučer bila.. Samo sam otupjela.. Na udarce, na uvrede.. Sve lakše podnosim, sve brže prebrodim.. Život me mučio, život me naučio.. A ja i dalje kroz život idem sa osmjehom.. Da nerviram neprijatelje i usrećim prijatelje..
 

..

Umorna od onih koji me vole a stalno mi suprotno dokazuju...
Izdana od onih koji su se najljepše u vjernost kleli...a sve kletve pogazili...
Obilježena Judinim poljupcima čak i tamo gdje ne treba...
Ne vadim više noževe iz leđa...
Jer ja ipak znam da praštam... Ponekim nacrtanim osmjehom...
... Za mir...
Samoću...
Ne režite mi krila... Ja ipak znam da letim... Tamo gdje se najteže leti...
 

HOĆEŠ NEĆEŠ..MORATI ĆEŠ..

mnoge će kiše još padati, mnogo će vode rijekama proteći, mnogo ćeš se puta ljubavi nadati, dizati i padati... 
zaboravit ćeš me.....
 

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>