Ostavila sam te bez riječi objašnjenja jer nisam htjela biti ja ta koja je ostavljena...

I još uvijek vidim tvoje oči na kraju kako me tužno pitaju, jer ne znaju...

Sad te tražim u prošlim noćima, slušam tvoj glas negdje u mislima...

Gledam tvoje lice, milujem prazninu, suze nečujne razbijaju tišinu...

A moglo je tako lijepo da nam bude...

Da ti nisi slušao druge ljude kako ti govore da nisam za tebe...

Jesen prolazi i godina tko zna koja...

Nisam sa tobom, ali i dalje tvoja sam...

Da tražim drugog, džabe, ne mogu, jer i dalje se molim tebi, kao jedinom Bogu...

Tužna je priča ove moje tuge što sam te ostavila, zar da krivim druge...

Priznajem i sa tom ću istinom ostariti...

Nisam se znala za nas boriti...