Ponekad poželim vratiti se u trenutak


kada ti zaboravih reći da me ne zaboraviš...


Ponekad te vidim u ogledalu...


a katkada svijetliš u mraku...

tužno,znam da si apstraktan tada...

poput snova,mekih i nestvarnih.

Neke riječi jednostavno držim u šaci,

bojim se prosuti ih po cesti

da ih ne bi zgazio...

i zato ih stisnem u ruci,

a znam da ne bih trebala...

Šutim,a to je jedini rat koji vodim,

ti šutiš...i tako vodimo bitku,

a ne želim da itko od nas izgubi..