Gledam te svakog dana,

puna patnje i tuge,

samo tebe volim,

a mogla bih i druge..

Dani bez tebe su mi

sve mračniji i bez sjaja,

a ti okrutna dušo,

ti nemaš osjećaja..

Gdje ti je osjećaj ljudski

zar ne vidiš patnje moje..?

Zar za mrvice ljubavi i sreće

molim te ljube moja..

Ljubavi moja..ti koji spavaš na praznom jastuku pored mene
ti koji nisi moj a srce moje prepuno je tebe..
tvoga imena..tvojih usana..poljubaca..
ti koji si daleko sjetiš li me se ponekad,
sjetiš li se ljube moja..
kad padaju kiše, kad slušaš grmljavinu
sjetiš li se da netko negdje voli te i pjesme ti piše..
Ljube moja..ti koji si me budio svojim poljupcima
i čekao na vratima grleći me svojim snažnim rukama
milujući me svojim osmijesima..ti..
koji si vječita bol i čežnja srca mog..moj život..moje sve..
sjetiš li se lica moga..mojih suza..
dok spavaš na jastuku pored nje..
ljube moja..ti koji spavaš na praznom jastuku pored mene
ti koji nisi moj a srce moje prepuno je tebe..

Nekad bio si u mom životu mogla sam te držati za ruku

buditi se pored tebe,

poljupcem započeti dan,s tobom ploviti kroz san..

Danas se noćima budim sama, tražim te

a pored mene samo jastuk, postelja je prazna..

nema te ljube..

A ja te volim, volim te..trebam te svakog dana trebam..

Da razliješ se po meni po mome tijelu svuda, po meni..

trebam te kao tople kapi ljetne kiše..

Nekad bio si u mojem životu, mogla sam te držati za ruku

buditi se pored tebe, poljupcem započeti dan s tobom ploviti kroz san..

Od prekida mi nije sto kao prije, dobro znaš..

i dani su bez boja u četiri zida ja i moja tuga..

A srce ne prestaje tući, zbog tebe ludi u grudima

i isto me pitanje već danima muči..

tko je sad kriv TI ili JA..

Sve dok me bude na svijetu imati ću samo sjećanja

jer još si pod mojim prstima kao da otišla nisam..

I znam neće biti lako nikad te zamijenit,

ali kažu da jedino prave samo su tužne ljubavi..

Odavno je za nama trač priča i drama prestala,

ja živim kako živim, brijem..možda s krivim ljudima..

Jednom kad sve ovo bude daleko,

kad svane dan, nestane mrak..

dođe netko i rasplete sve što veže me..sve niti ovog sna..

možda tada ću ti priznat"koliko sam te voljela..

Jednom kad se sretnemo u vrevi grada,

ako ti izgovorim ime i ne zadrhtim tada..

i ako se ti osmjehneš mi kao nekad.

možda ti priznam koliko sam te voljela..

Možda ću ti tada reći sve, ali danas još ne..

to ne rade velike djevojke..

one tek nasmiješe se i odu bez tuge..

jer tuga dolazi kasnije..

Jednom kad ti pogledaš u oči moje,

kad ponos više ne bude igra između nas dvoje..

tada ćemo mi pričati dugo kao neka

i možda ti priznam koliko sam te voljela..

"Ostavi me, nemaj milosti,
budi svjedok moje slabosti..
Reci da je gotovo s nama,
pa neka padnem nemoćna, sama,
budi dio moje prošlosti..
Navikla sam da je loše,
svi dođoše i odoše,
navikla sam da me neće,
imam tuge kao drugi sreće.."

Mrzim sebe, sebe jer sam toliko slaba da nemam svoje ja, da nemam svoju riječ..
Gazeći nju, gazim sebe ali pored tebe sebe sam zgazila puno puta zaboravila šta to znači cijeniti sebe pa tako da ni ova noć ne izgleda tako tragično nakon puno noći i riječi koje sam pregazila..

...

"DIO MENE I DALJE TEBI PRIPADA..

Ponovno sama stojim
na ovoj prašnjavoj cesti..
tragam za tvojim korakom..
z tobom..
ali..
tebe nema..
nema te vise..
Odnio je vjetar
sve tvoje tragove;
poljubce..dodire...rijeci..
Kiša je izbrisala sve sto
je vezalo nas dvoje..
ali ostale su samo bolne uspomene.
sad na putu mom..
uspomene koje će me svaki dan
sad sjećati na tebe..
na stvari koje su me do jučer
toliko usrećivale..
nešto sto mi je davalo
ovom crnom životu smisao..
izgubila sam sad nešto..
sto je pripadalo samo meni.
nešto sto s nikim nisam željela dijeliti..
ostale su mi..
Uspomene koje želim sto prije zaboraviti..
Željela bih sad krenuti dalje..
okrenuti novu stranicu u životu..
samo okrenuti ti leđa..
i ponosno odlutati svojim putem.
ali ne mogu..
Previše me ovaj ¨kraj¨ boli..
previše me ova tišina sad progoni..
da bih tek tako lako..
iz tvoga života nestala...
Možda bi mi sad bilo bolje..
da te nikada nisam ni srela..
možda bi mi bilo sad bolje..
da te nikad nisam ovoliko zavoljela..
Na dlanu sam ti srce dala..
Dala sam ti sve svoje snove.
A sad po njima gaziš..
Dala sam ti stvarnost.
Dala sam ti cijelu sebe.
Onako kako se samo jedanput
u životu predaš nekome..
Željela sam svoj život pokloniti tebi..
Cijeli život samo tebi pripadati..
Biti samo tvoja..
doista željela sam to..
ali jedan trenutak..
je bio dovoljan da taj san nestane..
Jedan mali vjetar..
je bio dovoljan..
da sve kule od karata
koje smo iz dana u dan gradili..
...nestanu..
.......padnu na dno..
raspršte..se samo
u jednu veliku iluziju.."

Sretan rođendan

mojoj najdražoj kumi..

Neću pustiti suzu

dok ne naučim plakati

za nekim tko je zavrijedio to..

a taj tko je..

nikad me rasplakati neće..

Kad može on..zašto nebi i ja..

Sretan Uskrs svima i

meni dragim osobama..

"Lako srce prašta kad voli i mašta
da sve će s tobom kao nekad biti.
A znam da sutra je samo još jedan kišan dan
sa suzom što se krije, bez ikog da me grije...
I to preživjet' ću…"

"čula sam ti glas..pričao si mi kroz zvuk vjetra koji je trčao među drvećem...
gledala sam ti u oči,koje su na nebu sjale kao zvijezde...
grlio si me hladnoćom, kao da si ruke stavio oko mog struka...
na vratu kao da sam osjećala tvoj dah,kao nekad...
probudila sam se usred snježnog polja...više nije bilo vjetra
dan je obrisao zvijezde sa neba...
više te nisam čula,više ti oči nisam gledala...
samo je ostala hladnoća koja je dotaknula svaki dio mog bića..."

"Ponovo odlazim do našeg starog mjesta,
sve rjeđe smijem se, a plakanja su česta…
Opet si srušio sve što si gradio,
možda te stiglo to što si mi uradio…
Dugo si me mučio, tako si odlučio…
Da laže tko voli i da ljubav boli,
ti si me naučio…
Sada opet sama sam, tebe sam se sjetila…
Više se ne stidim, vraćam se da vidim
gdje sam to pogriješila…
Da mijenjam navike, ja nemam više volje…
Kad malo razmislim, ni tebi nije bolje…"

I dok stojim tu na našem mjestu, ponavlja se ona slika..

Šetamo, nasmijani, sretni, zadovoljni..odzvanjaju one riječi, tvoje, moje, naše riječi..

Tako lijepe, pune onog sjećanja, što ga ljudi zovu ljubav..

I svaki osmijeh je bio iskren i svaki tužan osmijeh..

Lijepo čudesno..ali kažu ljudi..sve što je lijepo kratko traje..

Valjda su u pravu, Da, sigurno jesu..

Jer više nije bitan osmijeh, ni pogled..

Samo je bitno naći nekog, neku naivnu budalu,

svaliti sve na nju..Najlakše je tako..biti glup..

Ali pogriješio si, neću dopustiti da itko vlada mojim životom,

osim mene same, riječi, slike, osjećaje..

Sve brišem..i nastavljam dalje..

"Još uvijek čujem uzdahe tvoje..
Još noću,se bojim..
Da ću htjeti...možda moći..
Da ti čujem glas,moja ljube..
I večeras ja ću njemu poći..
U zagrljaj njegov ići..
I večeras ljubit' ću ga...
Ruke moje milovati će..
Ljubit' će me nježno i strasno..
Grubo i tako jasno...
Prepuštam se noćas,ljube moja..
Da me valovi čežnje kroz njega tebi nose..
Da on mrsi moje kose..
I suze ću liti..
Ali tako mora biti...
Dat ću mu noćas sto tebi ne mogu dati..
Prodati svoju dušu,po ko' zna koji put..
Pružiti mu ruke svoje,jer tebi ne mogu..
Držati ga čvrsto u ovoj noći..
Gledati mu oči snene,sto za mene još sjaju..
A moliti Boga,da to nije on !"

"Još uvijek se borim sa sobom..
Još uvijek čeznem za tobom..
Još uvijek se mučim..
I još jednom na bolu svome učim..
Još uvijek te volim,ali te molim..
Ne dolazi mi u san..
Ne kradi mi vise dan..
Ne čuješ me znam..
Ali ne mogu nista da ti dam..
Znaš i sam...
Jasno je kao dan..

Mi smo samo san.."

"šta ako se negdje sretnemo ?
Ti i ja..
Onako slučajno,neplanirano,iznenada..
šta ako se oči zacakle od suza?!
Osjetim tvoj dah,u blizini,
šta tada ?
Osjetiš moj parfem,i počneš da
tragaš za njim..
A rijedak je..
Nema ga tu..
Hoćeš li ga tražiti na njoj ?
U svakoj ?
Hoćeš li zadrhtati preda mnom,
kao od zime se stresti ?
Šta ako te zagrlim ?
Onako čvrsto kako ti to voliš ?
I poljubim te ?!
Onako kako samo ja to znam..
Šta ako mi uzvratiš ?
A znam da hoćeš..
Jer te volim,jer me voliš..
I tada,ako se to desi..
Bit ću sigurna..
Da ti negdje i ne tako daleko
postojiš..
Da i ti za nas susret Boga moliš..
Tajno..
Kao i ja...
Da ne znaš..
Da ne znam..."

"Ne sjećam se kiše iz naših dana. Zar je uopće onda padala? Ni noći tamne se ne sjećam. Onda noć i nije bila tamna. Zar smo hodali po cesti ili smo se previše radovali jedno drugome pa ceste nije ni bilo?! Nemoj mi reći da je i more onda bilo slano.."

"Probudit ću jedno zaspalo proljeće i nježno ga dotaći rukama....
raskopati ću stranice davno zaboravljene knjige i na požutjelim
listovima pronaći tvoje ime...
Na tren ću sklopiti oči i kao nekad davno voljeti prvi put..."

Dajte mi čašu

neka priča svijet da nisam dama..

"Nikad nisam našu ljubav izdala
i kao tebe tako lako nekog voljela...
Na mojoj strani kreveta je čista stvar,
na tvojoj sumnja, laž i ljubomora…


Sad ne dam da se predam,
i baš je dobro sama biti jednom…
Kad mogu lako reći zbogom,
znaj sad mi je svejedno…


Da se opet rodim sve bih mijenjala
jer voljet' slijepo opasna je navika…
Postao si teret, bez emocija,
baš kao hladna jesenja nedjelja…"

"Kad me obuzme tuga, šapnem li ime tvoje, hoće li biti lakše? I pomisao na tebe hoće li
bar malo ublažiti bol? Hoću li uspjeti svoja svitanja gledati nekim drugim, ne natečenim očima?
Hoću ili u odsjaju jutra prepoznati želju tvoju i glas što me zove? Tako želim ispružiti ruku da me dodirneš, da me povedeš nekim starim stazama sreće. Da mi osmijeh vratiš na lice i suzu zaustaviš negdje na pola puta. Da razmak između naših misli nestane zauvijek i da postoji samo jedna misao, ona Naša, o Nama..

Hoću li ikad opet biti ona stara Ja, ona prpošna i vesela, razigrana i nasmijana, ili će i dalje sjene tuge kročiti mojih putem života? Hoće li svjetlost ljubavi zalutati makar na tren i u ovaj svijet i drhtaja hladnoće pretvoriti u drhtaj strasti?

Trebam tvoj dodir, tvoje ruke, tvoj osmijeh. Vrati mi sreću u srce, osmijeh na lice. Vrati me opet meni, kad me budeš svojom zvao. Udahni mi ljubav u dušu, razlistaj me, pusti neka moji mirisi za gospodare prostorom i tvojim nosnicama.Ti znaš, moje srce je ogromno, evo, nudim ti ga na dlanu, tvoje je, zašto oklijevaš?"

Napiši mi posljednje pismo..reci mi posljednje zbogom..da budem sretna sa drugim kad ne mogu sa tobom..možda se nekad vratiš, nekad u sumorno večer..jer moja ljubav za tebe nikad prestati neće..OPROSTI MI ja te volim..zar nisi čuo onda kako mi srce lupa?? ako su riječi lagale, srce lagalo nije..

Noći su tako duge.. Nesanica i bujica sjećanja koje bi trebalo ostaviti iza zatvorenih vrata prošlosti, no ne uspijevam.. Pogleda uprtog prema nebu posutom zvijezdama po tisućiti put pitam se gdje smo nestali mi.. Što se to dogodilo..što nas je razdvojilo.. Natjeralo da postanemo stranci.. Dok tako sama sjedim u sobi glavom mi prolaze misli što bi ti sad učinio.. Tvoj osmijeh odzvanja u mojim ušima iako si daleko.. Mrzim noći.. Tako su puste i tihe.. Tada postaje nemoguće oduprijeti se silini uspomena, sjećanja i snazi usamljenosti.. Prazan krevet samo je podsjetnik da si sad daleko.. Da su ta vremena daleko iza nas.. Da te nema.. Podsjetnik da i dalje ostajem sama..

Daleko iza mene sve je to, no opet tako živo.. Tvoja blizina budi sjećanja.. Tvoj miris, dodiri, poljupci.. Želim, a nemam snage izreći to..Slažem na police propasti svoje osjećaje i uzdahe.. Prihvaćam poraz iako nisam ni pokušala.. Znam da je ovaj put uzalud.. Slatki med s tvojih usana.. Oči plave, duboke.. Uzalud nade i nemoguće želje.. Dozvoljavam da vjetar odnese moje misli.. Da odnese tebe i nas..

Možda..

"Možda postoji negdje stih,
o tebi i meni, i ljubavi
koja potekoše između nas...

Možda postoji negdje mjesto
tebi i meni predodredjeno
sasvim obično mjesto...

Možda postoji vrijeme
tebi i meni zajedničko,
naše vrijeme...

Možda..."

Jesmo li..

"Kad riječ odjednom prestane biti riječ,
A tisuće velikih i malih razloga
prevagnule na neku drugu stranu,
Nesta jedan dio svemira, jedan novi svijet
Koji jednom optimistički nazvasmo našim..

Jesmo li jednako iskreno voljeli,
I jednako se iskreno željeli?
Jesmo li istim emotivnim poljima lutali
I istim nebeskim prostranstvima plutali?

Jesmo li se jednakom vatrom grijali,
I iskrenim se srcem smijali?
Jesmo li se iz istog izvora opijali,
I, zaista, iste snove sanjali?"

"Mislila sam na tebe ove kasne noći
mislila na tvoje plave oči.
Razmišljala sam koliko te srce voli
ali nisam uspjela prebrojiti sve boli.
Željela ti mnogo toga reći
ali ne znam gdje su nestale riječi.
Tako bih te još jednom ljubila,
a ne shvaćam da sam te izgubila."

KRAJ..

"To je znači kraj
stigao je do nas
hladan i bez pozdrava
a tako želim još jednom čuti tvoj glas.
Znači to je to
došao je kraj
stigao je s mrakom
i zvijezdama ukrao sjaj.
Ovo je naš kraj
i jedna zvijezda je pala
nije dugo trajala
brzo je ugasla nije dugo sjala.
I do nas je došao kraj
polako poput noći
zamaglio se zvijezdama sjaj
zamutile su se moje oči.
To je to,kraj
donio je mnogo boli
ukrao je ljubav što nas veže

ali nije mogao zabraniti srcu da voli.
I do nas je stigao kraj
povrijedio me najbolnije
odnio je sve ono lijepo
i šta je bilo više nije.
Došao je kraj,razdvojio nas je
ali jednom srest ćemo se opet
kada se proširi jaz vremena
i kad mladost uvene kao cvijet.
I tada kad sretnemo se
ne gledaj u moje oči
da ne vidiš tragove bola
iz mnogih od suza mokrih noći.
Da,plačem noćas
kao što znaš došao je kraj
ubio je moje snove
i zvijezdama ukrao sjaj.."

"Došao je rastanak naš
ja ti govorim samo dvije riječi
s njima se opraštam od tebe
i nemam ti više što reći.
Rječitija je od tebe tišina
jer ti samo šutiš ništa ne govoriš
a ja gutam suze da ne bi potekle

jer ti me više ne voliš.
Ti si sve ovo vrijeme lagao
ili si me tek tako prestao voljeti
ja sam znala koliko te volim
ali nisam znala da će tako boljeti.
Ruke mi drhte,ne jedem
nisam mogla spavati ove noći
na usnama mi je lažan osmjeh
a mutne suze mi zalutaše u oči.
Ti nisi vrijedan mojih suza
jer si mi nanio previše boli
povrijedio si me najbolnije
ali moje te srce ipak voli.
Ja ne mogu protiv svojih osjećaja
ne mogu se boriti protiv same sebe
za mene život više nema smisao
jer nikoga nisam voljela kao tebe.."

"Patnja se razvodnila
srce više ne poznaje osjećaje
i zato ne osjećam tugu zbog tebe
moja duša nikom više ništa ne daje.
Priznajem, osjećala sam sreću
kada sam bila u tvom zagrljaju
pričali smo i nismo mislili na vrijeme
tu vječnost od jedne noći proveli smo u raju.
Ali ipak kao i svakog puta
uvijek ista ponovljena priča
s jutrom moje suze počnu teći
jer ostajem bez jednog dragog bića.
Opet ostajem prazna i sama
samo tuga sada manje boli
više nije važno tko dolazi i odlazi
jer moje srce više nema snage da voli.."

"Zar u mome životu ima života
gdje je nestala mladosti ljepota
gdje su nestali od sanjani snovi
zar je nada potonula,više ne plovi?
Zar nema smijeha na usnama mojim
novog jutra se ponovo bojim
gdje su suze i kapi sreće
moj život prolazi brzo,kao rijeka teče
zar nemam više ni pusta nadanja
dosta mi je noćnih samotnih jadanja
gdje su nestali mladići sa očima požudnog sjaja
dali će mojoj patnji ikad doći kraja?
Zar ću vječno nesretna biti
za koji svoj grijeh moram tako patiti?
Griješila sam puno i za to se kajem
bolu i tugi svaki dan danak dajem
zar više nikada osmijeh neće moja usta da krasi
gdje je čovjek voljeni koji će od tuge da me spasi?"

"Ne budi uvjeren da si sam i da živiš samo za sebe. Za nekoga si rođen i netko je rođen za tebe..

"Ne daj da se gasi nasa ljubav, ne daj da se ruse naši sni, počnimo ljubav iz početka, ponovo zagrli me ti.
Ne dopusti da daljina učini svoje, jer ono sto nas veze jače je od daljine, trajnije od vječnosti.."

Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruj u sve što čuješ, ne daj sve što imaš, ne želi sve što nemaš, samo voli onog tko te voli..

"Moje srce je kraljevstvo, ne poznaješ njegove granice, a ipak si njegov kralj!

Moje te oči traže, moje te ruke mole, moje ti usne šapću da te jako vole...

Moju ljubav prema tebi, ni najljepša pjesma opisala ne bi, sto te volim nisam kriv, voljet ću te dok sam živ.

Moram biti pametna, kažem sama sebi, ali da sam pametna, voljela te ne bih!

Možeš proći sirom svijeta gdje god toplo sunce sja, ali te nitko voljeti neće koliko te volim ja !!!!!!!!!!!!!

Na ovom ekranu zelene boje ne mogu stati sve zelje moje, ali mogu stati 24 slova: PREVIŠE TE VOLIM LJUBAVI MOJA!!!"

.."nice to know that and has in my life is not important,

nor how many or where or why.

It"s good to close your eyes and

just know that and has.."

"..will die in quiet spring night

whwn the entire cad sleeps,

for no one me posters will not

only my mom end maybe you.."

"..I had a long cry over a picture,

I had a long suffering for one character..

I have long called the dark night..

ever though I know that you will not get.."

"..it is hard to be nobody end nothing in the eyes of one who is for you all.."

"..better to lose love than never love.."

"..luck is the only shot that I missed.."

"..not looking for beauty that will

seduce the heart that will love.."

..opet plačem.. nakon toliko vremena.. pokušala sam biti jaka.. pokušala sam ne misliti..ne osjećati..ali mislim.. i to većinom o njemu.. danas..i patim..znam da će proći..znam sutra ću opet biti dobro..neću više plakati...sutra će ostati u snovima i neće me buditi u noći..fali mi..on..netko..fale mi riječi,utjehe..one lažne..ali ponekad ih je lijepo čuti iako i sama znam da su laž..ali u tom trenu,povjeruješ..bude ti lakše..osjećam toliku prazninu i hladnoću..ne osjećam ljubav..ne mislim da me vole..itko da me voli..kao da ni ne zaslužujem..i mrzim sebe,i njega,i druge..i suze..mrzim tu depresiju u kojoj živim..mrzim svoje oči,svoje lice,svoju osobnost..zašto ne mogu biti kao svi..ponekad zbilja želim biti samo još jedna od milijun..ista kao svi...bez opterećivanja kako će me ljudi gledati...i sad sjedim ovdje i saželjavam se..gledam u ova slova koja pišem..i ne shvaćam..jednostavno izlaze iz mene..i sad će biti bolje..samo još trenutak pa ću puknuti ili umrijeti..još jednom,umrijeti u noći kojoj kao da nema kraja..a sutra..opet će me probuditi svjetlo koje kao da mrzim jer zatvaram oči,ne želim vidjeti..svaki put kada zažmirim vidim njega..čujem ga..pjeva..osječam njegove ruke oko struka..osjećam gorčinu i bol gubitka...no predugo sam bila uporna..odustala sam..
i nisam pogriješila..
zar ne..?

"daleko sam negdji...izvan tvoga signala i mogućnosti da me slušaš...da sam emocionalno izmorena i mrtva...i tako je lijepo...voljeti te...a tako boli kad znaš da je tvoja ljubav samo laž,samo pretvaranje...sve je samo plod moje mašte...moji snovi koji su toliko nerealni...imati nekoga tko je tu,imati nekoga tko sluša,imati nekoga tko će me zagrliti i pružiti mi ruku kad shvati da padam...previše je to za tražiti...i ne mogu više podnijeti stvarnost...ne mogu više zaustaviti suze...i svakog dana zaspim sa suzama i budim se i cjeli jastuk mi je mokar...tražim razlog da se dignem a ne nalazim da više...otkad si otišao,uzeo si sa sobom moje srce i svu moju nadu...moju snagu...moj život..i nije mi žao...vrijedan si svega toga...i više ni ne znam šta je ljubav...više ni ne znam reći volim te...ta riječ je toliko zloupotrebljena i izgubljena...a ipak,volim...volim puno ljudi,moje prijatelje koji me se ponekad sjete i pokušavaju me razvedriti,nasmijati...i uspije im često...ali samo na trenutak...a onda odu i opet sam sama sa svojom tamom i svojom boli...i više ni ne brojim rane na mojim rukama,na mojem srcu...jer nikome nije važno...barem mi se tako čini u ovom trenutku...i znam da pretjerujem...ali ne želim nikoga da me žali...ne ne trebam sažaljenje...jer ako mi ne možeš pružiti malo pažnje onda idi...i svi tekstovi su toliko patetični i...ne znam više...ne bi voljela da se nitko osjeća kao ja sada...jer čovjek zaslužuje bolje...jer život ima toliko mogućnosti,za nas,za druge,ne za mene....i onda se pitam kako ću vas uvjeriti u nešto u što ni sama ne vjerujem..."

"Now it's just too late and
We can't go back
I'm sorry
I can't be perfect"

"mnogo je sati prošlo od kad sam zadnji put bila u tvom zagrljaju...mnogo dana,tjedana....mjeseci...previše,previše vremena je prošlo...iako je to samo broj...ja se na neki način nisam maknula od onog dana. Iako sam morala krenuti dalje,ljubav u meni zauvijek živi,možda samo za tebe...ti to nikad nećeš znati...tebi to nikad nije bilo važno..od kad si otišao u srcu je ostala velika rupa u kojoj si nekad bio zajedno sa mojom srećom i snovima...sada je tamo samo tužna i zaboravljena ljubav,te neizreciva bol koju vrijeme ne može izliječiti,koji nitko ne može odnijeti...rupa koju nitko ne može popuniti,rane koje nitko ne može zacijeliti...ne znam više ni koliko sam isplakala suza,samo znam da je previše...ne znam koliko sam te puta vidjela u drugima,nadajući se da si ti...ne znam koliko sam ti puta zvala ime kada su uspomene bile previše za podnijeti...ne znam koliko sam se puta zaklela da ću te voljeti do vječnosti...nedostaje mi tvoje pjesme i tvoje riječi prije spavanja,nedostaje mi taj glas kojeg sam toliko zavoljela da sam imala osjećaj kao da mi treba...od onog dana ostale su samo riječi na mrtvom papiru i milijun uspomena u slomljenom srcu...
sjećam se kad smo bili u tvojoj sobi i kada si mi ga uzeo...zašto me prije toga nisi ubio,kad si znao koliko ću patiti kad te više ne bude..."

Sjedim za stolom preda mnom papir žut i dvije riječi na njemu.. sretan ti, sretan put..

I suza klizi niz obraz srce se steže sve jače moja drhtava ruka nekom pismo piše..

Nekom koga voljah ludo onom što je volio mene pišem za naše ZBOGOM za naše uspomene..

Odlazi nekoj drugoj i voli ju više i jače kad odeš nećeš ni znati što moje riječi znače..

Ne voli nikad tako kao što sam voljela ja jer poslije biti će teško kad budeš ostao sam..

Idi i sjeti se mene, ali ipak je voli više jer ljubav se prava voli kao što se vole kiše..

Nikad volio nisi i ljubav ne znaš što je kad usne te noću traže kad se ruka srcu daje..

Preda mnom je pismo za tebe od istine sada dijelimo sve..papir sav mokar od suza i potpis moj..

VOLIM TE I ZBOGOM..

JEBEŠ OVAJ ŽIVOT..

KAD JE SVE SAMO TUGA I BOL..

Mi smo dvije duše koje je spojio život na vrlo čudan način..držalo nas skupa..

prošli smo bure, oluje i uragane a srušio nas vjetar koji neki ni ne osjete. Vukao se među nas a da ga nismo ni osjetili i srušio našu ljubav kao kulu od karata..

A ti..ušao si kao povjetarac i napravio uragan u mojem životu.. Dali znaš kako izgleda grad nakon uragana?? pust, urušen i napušten..

To sam bila ja, ja nakon tebe..a ti, ti si nestao kao i svako nevrijeme i ostavio me u ruševinama mojeg života..

Vratio se i očekivao urušeni grad, pustih ulica kojeg su svi napustili ali nisu svi kao ti..

Polako u moj opustoše ni život vračali su se ljudi, povjerenje i ja sam se ponadala da poslije oluje će granuti sunce..i granulo je..ne više onim sjajem što je nekad grijalo ali skromno, polako sa nadom u bolje sutra..

I tada si došao ti..i sve ono što sam gradila, što su gradili ti si opet urušio ne uraganom već rijekom suza koje su potekle iz mojih očiju i ovaj put do temelja porušile sve..ostao je samo mulj, blato i kaljuža u mojem životu..

Rekao si da ti više nije stalo da između nas ništa ne postoji..

da smo postali stranci koje veže strast i užitak seksa i samo to..

da li si to bježao od sebe..mene..ili istine?

Tražio si slobodu za sebe a okove za mene..

ISTINU..jer te više ne boli..povjerenje koje si izgubio ali koje ni ti meni nisi dao..

sada boli..više to nije usputni sex a ako je tako kako si tvrdio čemu optužbe i bijes, čemu onakve poruke i ljutnja?!

pa ja sam samo netko tko ti je služio za usputni sex.. kao napušteni peron koji očekuje zalutali vlak..

DA! kriva sam, kriva za sve!!

Sve što si zamislio u svojoj glavi je istina..

Da li ti je sad lakše??

Ako je ljube, krivi me..

Zašto je jedna takva prekrasna večer morala da završi tako?
Znam..nazvat ćeš me i reći da je sve to prvo aprilska šala..
Ali tada će biti kasno jer ja ti više neću vjerovati..

I na kraju..nisam te izdala ja izdao te on a ne ja..

Znam da boli, ali to što ti nisam rekla nisam ne iz razloga da zaštitim njega već da zaštitim tebe i sebe i ova tuga i bol mi uopće nisu potrebni u životu..