Ipak samo tuga..

Ja ponovo i ispočetka pokušavam da pokupim djeliće slomljenog srca...On ih je slomio,i bez trunka savjesti otišao...Kao da me Bog nikad nije ni stvorio...Opet sam tu na početku svoje samoće i tuge,pokušavam da shvatim zašto svaka ljubav mora loše završiti...Pokušavam da uhvatim dijelić svog razuma,da mi bijesno kaže da ne plaćem jer već odavno mi govori kako ovo neće izaći na dobro...Ali,svejedno moje suze našle su put niz lice,oslikavajući svaku bol duše moje...Ne,ne želim da nitko vidi moju bol,pretvaraču se da je sve uredu biću nasmijana kao i do sad...Glumicu hladnokrvnu,jer i onako srca vise nemam...a dusa mi je već uništena...Boze,opet onaj osjećaj tuge obuzima me,dobih par mjeseci sreće i opet je izgubi...Jel se to sudbina poigrava s mnom,da provjeri koliko sam jaka,koliko sam naivna pa svaki put i iznova vjerujem u ljubav...Da!donedavno sam se klela da nikad više neću srce nekom predati da ga povrijedi...Ali,moje srce je ponovo u komadićima,osjećam bijes tugu i patnju...Izmiješana smjesa mojih osjećanja cine me nervoznom,ali smiri se govorim sebi moram se pretvarati da sam uredu....Jer,sama sebe lažem i govorim UREDU SAM.....DA UREDU SAM....Još da mi je povjerovati u tu laž,živjela bi ponovo u tami hladnokrvno i proklinjala opet dan kad sam srce drugom dala...

Tebi je lako ti me nikad nisi volio..

Kako je tebi lako pored mene proći,i ni jednom uzdahnuti zbog naše izgubljene ljubavi...

Dok ja,ja se lomim na komadiće pokušavajući skupiti hrabrosti da ne padnem dok te vidim...

Tako se bojim,da ću te sutra vidjeti s drugom...

Kako ću tek tada izdržati kad vidim da nju grliš kao mene nekad,da njoj poljupce daješ mjesto meni...Opet i iznova tuga je moja...

Šta god da uradim ili učinim,mislim na tebe...

I ako to ne želim,ali srce je jace....radi šta hoće...

Boze kako ova bol me peče,a još vise kad znam da tebi nije stalo...

Prolaziš pored mene nasmijan i sretan kao uvijek,izgleda da sam ja u tvom životu bila samo epizoda vise...Dok si ti bio život moj...

Plakati vise ne mogu,jer suza nemam ali žaliću do kraja života sto nisam odmah shvatila koliko ti značim...Zašto opet ja??

Moram da budem ta,koja će patiti i plakati dok ćes ti uživati???

Zašto opet ja,da nosim tamu i tugu sa sobom,dok ćes ti nastaviti dalje kao da nikad ni postojala nisam...

Ma neka vise ide k vragu sve,zašto iznova moram da se zaljubim i iznova da patim...

Zašto kajanje uvijek mora biti ovoliko bolno...


Sinoć sam krenula stopama tame,i dosta toga uradila sto nisam trebala...


Da,sad se kajem ali je kasno...


Opet se on u svemu tome pojavio,podigao me sa dna...govoreći mi koliko me voli i da prestanem vise činiti gluposti...


I u tim trenucima tuge,bijesa i mržnje shvatila sam da sam sve to činila zbog njega...Nisam bila ponovo spremna da izgubim osobu koju volim,previše sam slaba za to...


Odlučila sam tražiti spas u alkoholu,ne misleći na posljedice ni na ovo trenutno kajanje...


Pravim se da mi je svejedno,dok mi u srcu tuga živi...

Šta sad???

Moram da krenem dalje,a bojim se...

U očima voljeni osoba vidim razočarenje,sakrivaju to ali ne veoma vješto...

Bojim se da ću zbog svojih gluposti na kraju ostati sama,bez igdje ikoga...

Toliko se bojim ponovnog susreta s njim,bojim se da me je počeo mrziti...

Da će me zamrziti isto toliko koliko me sad voli...

A,tu bi mi i bio kraj...

Tu bi moje stope stale,i izgubila bi se u nepovratnom vrtlogu kajanja...

I sad mi dusa vapi i moli,da iz ovog svega izađem dobro...

Da,me nitko napustiti neće,ponajviše ne on...

Nadam se,a nada uvijek živi i kad je možda ne bi trebalo biti...

Zao mi je Ljubavi,za sve sto se desilo sinoć...

Zao mi je Drugarice,na nanesenu bol i brigu...

Zao mi je Ljubavi,sto sam te razočarala ali drugačije nisam tugu znala izbjeći...

Zao mi je Ljubavi,sto se nisam mogla kontroli sati,jer ovog puta je previše zabolilo...

Zao mi je...Sad samo još mogu čekati,jer znam sve ću vidjeti u njegovim ocima...

I bez ijedne rečene rijeći, znaću da li mi je tu kraj...

Želim da pobjegnem,da nestajem...

Nisam kukavica ali se bojim...

Je li to toliko lose?Je li to toliko teško shvatiti??

Da vise nemam snage,da se borim da nemam dovoljno nade u sebi...

Bojim se,a nitko nije tu da me zagrli....

Bojim se,a nemam ničiju ruku spasa...

Da pokucam na vrata prošlosti,tu sam ponovo samo da vidim tužnu staru priču srca mog...Do sada sam bezbroj puta dolazila,i u suzama se vraćala u sadašnjost...Ali,ovog puta je drugačije,vrata se ne otvaraju,uporno kucam ali ovog puta sve je drugačije...Crna sjena moje prošlosti,na vratima me dočekuje s riječima "NE PRIPADAŠ VISE OVDJE SAD SI SRETNA"...Moje rijeci se ne čuju,uporno vrišcim tražeći put jer želim tako sam navikla moram da idem u prošlost i ovog puta...Moram da osjetim svu tu bol,da bi ovog puta bila opreznija...Ali,moji pokušaji su bezuspješni i dalje tražim lice stare nade ali ne uspijevam...Sad je sve drugačije,napokon to shvaćam...U prošlosti ne mogu da živim,niti sam živjela...Ali,uspomene su previše bolne da bi ih se stalno sjećala...Crna sjena moje prošlosti me zaustavila i vratila u sadašnjost...Nije mi dala da prođem kroz crne tunele svoje prošlosti,nije mi dala da osjetim bol i tugu...Želi da sad bez ikakve smetnje uživam u životu...Uživam u ljubavi...Uživam s njim...A,da ja sad uživam u bojama ljubavi... Bez obzira na sve,bez obzira na okolnosti,bez obzira na ljude,bez obzira na strah...

Ja ću da se borim za NAS...

Ponekad dođe koji dan kad prošlost proleti mi kroz misli kao san toliko događaja toliko pakla, tako malo raja.

U trenutku se vrati sve kao da putujem kroz vremensko korjenje u sebi osjetim tugu i bol osjetim svoju mladost kao u suze potopljeni mol.

U meni probudi se ona mala nesretna curica pa mi dođe da bi je zagrlila da joj trenom sigurnosti mladost vratim prerano je odrasla, ponovno shvatim.

Ona me uvijek iznova sjeti da i ranjenih krila duša može da poleti samo ako nikad ne dozvoli da se ljubav utopi u suzama boli.

Jednom su mi rekli da čovjek može promijeniti svijet....

da suzom može razbiti kamen i osmjehom topiti led...

Jednom su mi rekli i ja sam vjerovala...

Skupila sam hrabrost i kročila u svijet....da suzom razbijem kamen...da osmjehom otopim led......

Krenula sam koracima lakim poput daha a opet teškim poput stijene.....

Krenula sam....Tada u svojoj samoći ja shvatih da možda i nisam toliko jaka.....

Jer nemam ja suza vise da razbijam kamenje....

Osmjeh mi davno izblijedio je kroz buru života....

Jer vjetar lomio mi krila anđela....oluja odnesla mi snove.......

Sad tako prazna i sama mogu li biti hrabra....

Kako da stvorim tu malenu suzu....kako da osmjeh vratim....

Pružim ruku da dotaknem sunce pa odustanem...bojim se...
Pogledam u nebo kao da nebo daje snagu.....ali samo oblaci tamo....

I tako spustim glavu.....okrenem se polako....

Korakom teškim u stvarnost.....moju stvarnost......

...od slučajnog prolaznika u mom životu pretvorio si se u nešto bez čega teško živim...
sve me na tebe sjeća i taman kad pomislim da nestaješ iz mog srca pojaviš se kao u inat,tek toliko da me podsjetiš da te još uvijek volim...
govore mi da nisi za mene,da ima MNOGO BOLJIH OD TEBE,
spustim glavu i ćutim,ne želim nikom da se pravdam i da govorim da je kasno za to sve...
svoj život sam na tugu osudila,jer osim tebe nikoga ne znam voljeti...
znam da si moje zabranjeno voće,ali ja samo kad sam s tobom mogu pričati o sreći koja me zaobilazi kao sunce kiše i da znam da nijednog voljeti neću više...ne mogu bez tebe,
jer ti si moj život...moje sve...

Ja sam samo ona koja je voljela kišu..

Naša LJUBAV je ugašena...Žao mi je...

Idem dalje,bez tebe na put...

Budi sretan i ja ću nekad....

nekad u dalekoj budućnosti...

Naša LJUBAV se ugasila....

Da...to sad samo ponavljam

NAŠA LJUBAV SE UGASILA...

Nade su potopljene tamom bolom i samoćom...

NAŠA LJUBAV SE UGASILA...ZBOGOM...

Bez puno rijeći ostavljam trag na papiru...

Za uspomenu na jednu ljubav koja nije bila dovoljno jaka da izdrži do kraja...

Pod jagodicama prstiju mi titra maglica dodira topline tvoje ruke,

mekoće tvoje kože, finog, slatkog baršuna kojeg bih mogla maziti ne čitav dan, nego čitav život.

Usnama mi se prelijeva sladak okus tvoga vrata, opojna vatra tvojih usana, miris tvoje kose koju bih mogla ljubiti pramen po pramen onako vlažnu,

uvojak po uvojak, vlas po vlas.

Oči su mi prekrivene slikama tvoga predivnog lica, tvoga toplog smiješka, tvoga očaravajućeg pogleda kojeg bih mogla gledati danju i noću, u javi i u snu.

Snovi koje sanjam zovu se tvojim imenom. Dah koji dišem šapuće tvoje ime. Bez tebe ne postojim.

U tebi jedino živim.Kad bi znao... kad bi samo djelić sekunde znao... tada bi znao sve..

umrla je zauvijek,

ljubav na mojim rukama,

i pod njegovim nogama..

ne boli me danas,

sto ljubavi vise nema,

boli me pomisao

da svijet nije ni na tren zastao..

..stanem pa se okrenem
ne mogu da ti pobjegnem
kao da sam sišla s uma
pa u mene svako sumnja
ne znam sto bi, ne znam gdje
al' ću dalje bez tebe..
jer kockam se dugo
sa srećom i tugom
zbogom ljubavi
odlazim i reći ću ti.. sto,
sto put si me naveo na zlo
ja srce daću
nekom drugom tko zna gdje..
ti ne očekuj ništa više od mene
odlazim i nemoj reći stoj,
dečki ima ne zna im se broj
dugo si me lomio
al' me nisi slomio
i sve kad skupim malo je
s tobom vrijeme stalo je..

Ne, nisi me zgazio..

iako si to možda i htjeo

Ali si me zato izgubio..

željela sam ukrasti dio tvoga raja

obećanje davno, držati do kraja

do groba vjernost da potraje

da se zbog toga nitko ne kaje..

ali ne ide uvijek sve po planu

život okrene i lošu stranu

pa se tada i dana obećanja lome

dalje ide svatko cilju svome...

isprepliću se riječi i dileme

kako ne riješit te probleme,

ali ne može samo jedan ulagati svoj trud,

a drugi se vješto praviti lud...

..ne čekaj me dragi ove noći

tvoje čekanje je uzaludno

na adresu tvoju više neću doći

uzalud je nada, uzalud je trud..

teškim ću korakom krenuti na naše staro mijesto..

sudbina me na put šalje,

ali neću sjesti u naš vagon jer nikad ga nismo ni imali..

i kad ugledam lice drugog grada

da te moram zaboraviti shvatit ću tada,

uzalud su suze tvoje i moje srušili smo mostove svoje..

treba mi snage, moram je smoći

bez tebe dalje ja ču poći,

nikada ne pitaj, gdje sam,

kako mi je,kad bez tebe život život nije..

gledajući sliku prošaputam tvoje ime,

sjetim se ljubav one hladne zime,

u kojoj svaki moj je dan bio ljubavlju tvojom okupan..

i svaka nova noć nam je čar pružala,

snijeg je padao, dok si rekao zbogom ljube, ja moram poći..

i proklela sam noć i zimu tu nisam te željela više ni u svom snu,

i nisam više željela čuti za tebe ohladih se kao zima, a snijeg ti tragove zamete..

proplakah noći kao malo dijete uspomene su mi danas pune sjete,

i ne traži to, ne mogu ti se vratiti,

ne želim više prolaziti bolne scene, ne želim više patiti..

Mrzim te!
Mrzim te zbog toga sto sam sada doma, a do malo prije smo bili skupa.
Mrzim te zbog toga sto još osjećam tvoje poljupce.
Mrzim te zbog toga sto mi tako pašeš u svakom pogledu.
Mrzim te jer voliš istu muziku kao i ja.
Mrzim te jer se slažemo u većini razmišljanja.
Mrzim te jer se s tobom osjećam bas onako kako se želim osjećati.
Mrzim te zbog osjećaja koji u meni stvaraš kad smo skupa, osjećaja da te ne želim pustiti. I neću te pustiti. Držat ću te čvrsto i nastaviti mrziti..

Da li me ti to još voliš...da..sigurno je tako..

Ne,ne umišljam si...taj tvoj pogled..dodiri..riječi koje mi govoriš.. To je sigurno ljubav, ne...nisam pogriješila...on me uistinu voli...sigurna sam u to.. Onaj koji ne voli ne može se ni pretvarati tako sigurno..stvarno...niti jedan glumac nije sposoban za to...ali ipak i ako je sve gluma...i za to treba truda...snage...volje...znači li to da me ipak voliš iako ni ti sam to ne znaš...DA sigurna sam u to...

Kako si me samo gledao...a tek tvoj osmijeh....nešto najljepše što se može doživiti..nema tog izlaska niti zalaska sunca..cvijeta kojim se poigrava vjetar niti pupoljka kojeg miluju tople zrake sunca koji bi se mogao usporediti sa tvojim osmijehom...a da ga opiše...sjaj u tvojim očima se ne može usporediti sa plavetnilom niti jednog mora..da to si ti...onaj kojeg neizmjerno volim...a tek tvoji dodiri...pale mi svaki dio moje kože...gorim u sebi..jače od bilo kojeg vulkana a mojim tijelom se šire bezbrojni potresi...drhtim..tresem se u bujici osjećaja koji izviru iz mene....Ne, ti to nisi mogao glumiti...voliš me...ja bi to osjetila da nije tako.....je li tako ljube da nisi...reci mi...slaži ako moraš....samo mi reci da me voliš...

Ljubav moja prema tebi je

Lijepa kao cvijet

Plaha kao srna

Slijepa kao krtica

Razigrana kao leptir

Nježna kao tvoje ruke

Draga kao uspomene

Tiha kao oči snene.

Ljubav moja prema tebi je

Zamršena kao klupko

Silovita kao grom

Čista kao moje suze

Duboka kao ponorni izvori

Kovitla kao bura u meni

Besane noći, dani su sneni..

Ljubav moja prema tebi je

Ranjiva kao krhka duša

Lepršava kao kosa

Jaka kao stijena

Tužna kao gladno dijete

Sretna kao majka

Nepojmljiva kao bajka...

Ljubav moja prema tebi je...beskrajna i neopisiva

Izdrža ću i ovu noć bez tebe.
I sačeka ću sunce opet sama.
Ti nećeš znati da jedna suza lagano klizi...
Puštam je niz lice, preko usana, da hladna i gorka ostavi trag...
Neću ti priznati da plačem.
Voliš me samo kad se smijem...

Možda jednostavno ljubav nije za mene, možda jednostavno nisam stvorena da budem voljena, ili...ili jednostavno možda nemam dovoljno snage da se pred svakim napadom uzdignute glave borim. Ne mogu više da svaku bol prikrivam slatkim smiješkom, ne želim više da svi misle kako sam čvrsta, kako nemam problema, a u stvari sve je drugačije. U ovom trenutku zaista volim, ono zaista od srca... pokušavam mu to i dokazati, reći mu da ono što osjećam prema njemu je stvarno iskreno...i od srca...ali ne znam koliko uspijevam u tome...

Ono što osjećam prema tebi riječima se ne može iskazati. Kada te vidim obuzme me neki čudan osjećaj. Osjećam kao da lebdim, kao da smo nas dvoje sami u neko našem svijetu, slijepi i gluhi za sve i svakoga... čudno je to. Rastali smo se - kažem zauvijek. Mislim da ću te zaboraviti, govorim da će vrijeme izbrisati sve. Lažem samu sebe, jer iz dana u dan molim Boga da mi te vrati. Da bude sve kao prije...iako znam da je to nemoguće. Strepim sama u dugoj noći, suzama te zovem, nadam se da ćeš ponovo mi doći. Želim ponovo osjetiti tvoje usne i dodir tvoj. Želim ponovo biti sretna...Želim te barem na trenutak pored sebe, želim tvoju ljubav ponovo. Želim se osjetiti voljenom, želim da budemo sretni, jer znam da i ti kao i ja patiš. Znam da me voliš...ali ludi ponos ne da nam da opet budemo zajedno. Prokleti ponos stoji na putu našoj sreći. A kada bi opet bili zajedno...znam, znam da bi s e zauvijek voljeli jer ono što osjećamo jedno prema drugom nije glupost niti hir, nego nešto dublje i najiskrenije. Zato mi ostaje samo da ti kažem da ću te zauvijek voljeti, možda nikada ponovo nećemo biti skupa, nikada više nećemo biti jedno kao što smo prije bili, ali moja ljubav prema tebi vječno će da živi, jer ja te volim iskreno i duboko...LJUBE JEDINA LJUBAVI MOJA..

Jednostavno je teško zaboraviti neke stvari ma koliko se trudila. Stvari koje su već odavno izgubile svoj smisao. Voljeti nekoga, a znati da tu više nikada ništa neće biti, teško je...Svakim danom sve više gubim snagu, bojim se sopstvene propasti. Ljubav je neopisiva, ona je ujedno nešto divno i nešto najgore. Svjetlost u životu, bol na srcu. Koliko samo puta kažem sebi gotovo je, tu je kraj. Govorim to a želim suprotno. Um mi nadvladava srce. Pokušavam utišati vapaje duše, ugušiti glasove koji mi govore ono što i srce, da je to ljubav, iskrena. Ali nemoguće je zaboraviti svu tu sreću koju sam tada imala, sve ono što osjećam još uvijek iskreno je...predano,do kraja.. Osjećam da po prvi put iskreno volim. Valjda je ljubav i poslije 3 godine osjećati isto kao prvi put, valjda je ljubav i poslije 3 godine zadrhtati kada god ga vidim, valjda je ljubav pri pomisli na njega osjetiti čudne drhtaje u stomaku, tijelu. Valjda je to ljubav... Zaista je iskreno ono što osjećam, iskreno je ono što mislim...ja stvarno iskreno volim. Bože, pa ova ljubav toliko boli. Zašto on jednostavno ne izađe iz mog srca. Pa prošlo je dugo vremena. Prošlo je toliko dana ispunjenih bolom, zar više vrijedi čekati, nadati se...zar vrijedi više patiti. Bol me ubija, želim da nestane, želim zaboraviti...trudim se ali ne mogu. Prokleta ljubav ubija me...zašto jednostavno ne nestaneš...zašto još uvijek živiš u meni...zašto još uvijek..

"Neka ne vidi nitko, na svijetu tom
da je tuga našla mjesto i u srcu mom.
Zatvorit ću oči, da mi suza ne kane
poželjeti da mi, bijela zora ne svane.

Zabranit ću srcu, da misli na tebe
iako sam tebi nepovratno, poklonila sebe.
Zabranit ću očima, da gledaju tvoju sliku
iako te nalaze, baš u svakom liku.

Zabranit ću srcu, ali me neće slušati
a poklon moj, nemaš kome vratiti.
Ja branit ću očima , ali one ne haju
od tuge ću ljube, umrijeti na kraju."

"Šapni mi da ljubav
nikad neće proći
da nas ona veže
i nad nama ima moć.

Šapni mi da želiš
svojim srcem svim
da se zorom ranom
ja kraj tebe probudim.

Šapni mi da želiš
da te ljubim ja
da ti druga ljubav
osim moje ne treba."

"odlaziš.......
svakim danom sve dalje i dalje.......
ne znam kako da te zaustavim.......
lice mokro.....suze izbijaju...pred mnom lokva....
a ti to ne vidiš....krenuo si leda i odlaziš.....sve dalje i dalje.....
vrištim na glas svom jačinom....zovem te imenom.......al ti se ne odazivaš.....
ne obraćaš pažnju na mene.......druga te zove....njoj se okrećeš... pružaš joj ruku..pružaš joj zagrljaj,poljubac,osmjeh,suze.....sve sto si nekad meni pružao.....pružaš joj sebe..a ja??umirem dok te gledam s njom....vićem..plačem...zovem teee i dalje...uporno...jer volim teeeee!!!...al ti nista.......glasnice su pri kraju....bojim se..jer ne želim te pustiti..jel shvaćaš??ne želim...trebam te...ne mogu živjeti bez tebe.........
naglo se okrećeš prema meni....u mojim očima pojavi se nekadašnji sjaj misleći kako se vraćaš po mene ali ne........
samo dolaziš da mi baciš hladne rijeci u lice....
i onda opet odlaziš........dalje i dalje s drugom......u očima tuga...
ostajem sama ponovno....te rijeći...nezaboravne rijeći....padam s nogu....
htjela sam ponovno vrištati...al nisam mogla........nisam imala više snage....potiho sam gledala za tobom,za tvojim posebnim koracima....a usne...one su izgovorile: 'volim te ljube....'
u tom trenutku...okrenuo si se prema meni...bilo je to dar od Boga...da po zadnji put vidim tvoje priljepo lice...a onda zauvijek sam zatvorila oči........i pustila te da budeš sretan.........."

"Da sad ljubav mi dođe
sa mnom da podijeli sreću
na korak od mene da prođe
ja je vidjeti neću.

Jer opet ne želim da gubim
i znam da uspjelo ne bi
kad ja u sebe sumnjam
kako da vijerujem tebi.

Ranjena od ljubavi prve,
izdana od druge i treće,
toliko luda još nisam
da palim izgorjele svijeće.

Da sad mi ljubav prođe
ne bi je čula više
u srcu kad sunce zađe
nikad ne izlazi više..

"Ne vjeruj noći kad ljubav
ti nudi, ni poljupcima tame,
sve to razbuktava nemir,
ne vjeruj danu kad zagrljaj
utjehe tvom čekanju pruža,
jučer su došle sve suze
u srce moje i ostale tu.

Po obrisima jutra tek
se nadzire dan,još
nisam budna od sna
tvojih dodira,
poljupcima smiruješ
moje zbrkane misli,
radost me obuzima
al' budim se i tebe nema.

U tišini sobe radost je lebdila,
sad samo tuga caruje i snovi
u ljubav pretočeni.
Gledam ples sjena u praskozorje
zanesene pjesmom vjetra
ranjive i nijeme,njihova se ljepota
prostire svuda,treperi,
a meni se čini da drhte od
ljubavi čekajući sunce da ih zagrije.

Jutros sve misli tebi darujem
kapima čežnje srce ti rosim
trnovit put k tvom srcu
tražim,pogledom grlim
maglovito jutro tražeći
pupoljak svog izgubljenoga sna"

"Ove noći zbog tebe zavoljet ću glupu tamu,dozivati prošle dane...Jer si me ostavio samu...Zavoljeti ću ove noći tugu srca svog i zaboraviti tebe...Jer odlaziš iz života mog! Kad nesretan opet budeš,sjetit ćeš se tada mene...Ali povratka nema čuvaj samo uspomene...Otišla je ljubav, povratka joj nema,ostao je samo datum kao tužna USPOMENA.."

"Kada umrem vi me sahranite,ali prije toga mom dragom javite: neka obuče košulju bijelu,neka dođe u bijelom odijelu,neka dođe na sahranu moju,neka isprati djevojku svoju...Neka stane sa moje lijeve strane kao da smo pošli na vjenčanje!"

"Čuješ li moj zov nošen vjetrom, dok na nebu pojavljuje se duga, na našoj obali tebe više nema a tvoj lik zamijenila je tuga.... Želim da ostaneš zauvijek tu, da gledam tebe i morsku pjenu, jer srce si moje sledio tada, ja ne želim ni jednog drugog.. Nestati će obale koje sad nas dijele i sanjivo će jutro izaći iz noći, nad morem vidim samo galebove bijele, tuga nas je stigla sreća neće moći..
Jesi li ikad volio, a bio samo sjena? Jesi li ikad bio ranjen, a pomoći niotkud nema? Ako jesi, zašto me puštaš da patim? Jednom ćeš poželjeti da ti se vratim.. Ali tada će ti biti kasno, mene više neće biti, i tek onda će ti postati sve jasno..."

"Samo sam tebe voljela
dušom i tijelom ljubila
i sve sam s tobom imala
i sve sa tobom izgubila

Sada moram da te zaboravim
i život bez tebe nastavim
od mene priznajem jače je to
u srcu mom si bio i ostao

U mom životu zaboraviti neću dan
koji srušio mi sreću svu
tren kada nestao si ti
iz života mog, moja ljubavi

Nestao, otišao bez traga
pobjegao, iako si mi drag
otišao, pokidao sne
otišao i zaboravio me

Željela sam ljubav ti si mi je dao
voljela sam te i ti si to znao
htjela sam tebe k'o nijednog prije
odlaziš, a volim te..

Noć kao nekad je hladna
u moju dušu uvukla se tama
sada dok razmišljam o tebi
da pomislim na drugog to ne mogu i ne bih

Zaboraviti tebe nije bilo lako
iz života moga nestati tek tako
otići bez traga ostaviti sve
pobjeći bez pozdrava napustit' me..

Danima zbog tebe ne mogu da živim
i za sve samo sebe krivim
šta se to desilo sa nama
zašto sada odlaziš ne znam ni sama..

Voljela sam te i ti si to znao
da li si mi dovoljno ljubavi dao
za tebe sada dala bih sve
samo mi reci, volim te..

Samo sam tebe voljela
dušom i tijelom ljubila
i sve sam s tobom imala
i sve sa tobom izgubila..

Sada moram da te zaboravim
i život bez tebe nekako nastavim
od mene priznajem jače je to
u srcu mom si bio i ostao..

Voljela sam te i ti si to znao
da li si mi dovoljno ljubavi dao
za tebe sada dala bih sve
samo mi reci, volim te.."

"I kada poželiš plakati,
ti se nasmij..
I kada osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko..
I kad vidiš da ti sreća odlazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni s poda..
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide..
Život te neće maziti..
Ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu
da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se
nisi ni rodila..
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore..
I sto god te u životu čeka,
ti budi svoj...
SAMO ĆES TAKO
POSTATI ČOVJEK.."

Rana koju ti zada prijatelj nikad ne zacijeli..

Gotovo je dragi, više te ne volim..

1. Zar nisam zaslužila da me ostaviš kao čovjeka, pošalji me kvragu ako želiš, ali ne ubijaj me tim ignoriranjem..
2. U mojoj glavi ga više nema. Ni s kim ga više ne komentiram. Njegove sam stvari bacila u ladicu zaborava..
3. Najgore mi je bilo gledati ga s drugom. Nisam mu zamjerila, zašto bih? Ako prema meni više ništa ne osjeća, ne bih bila sretna u toj vezi..

Sretan ti rođendan..

"ja nemam snage i hrabrosti da te ne volim...u oči da te pogledam a da nista ne osjetim..."

Kad malo bolje promislim ipak sam ja jedna od "onih" privilegiranih..


Ljudi umiru na razne načine, zgazi ih auto, počine samoubojstvo, razbole se, umru prirodnom smrću a mene..

Mene je ubila ljubav..malo je onih koji dožive takav kraj..

Ipak sam dobro prošla, malo je privilegiranih..

Napokon sam dobila poruku od tebe,


zgrčio mi se želudac..


pomislila sam to je ljubav..


a onda sam se sjetila da cjeli dan nisam

ništa pojela..

Eh"te dijete..unište sve..

Savjet za sve muške duše koje posjete ovaj blog..

1. Predigra je najvažnija..


2. Muškarcu je potrebno samo 7min. do početka vrhunca a ženama 20min. samo za zagrijavanje..


3. Klitoris je ženama jednako važan kao penis muškarcima i zato ga stimulirajte..


4. Neke žene samo maženje grudi dovodi do orgazma..


5. Pitajte je neka vam pokaže šta voli..


6. Doživite li orgazam prije nje nastavite je ljubiti, maziti i stimulirati je..


7. Sjetite se da imate prste i jezik..


8. I da su područje vrata i leđa jedna od najjačih erogenih zona..

Zapitala sam samu sebe..

dali mi je zaista stalo do tog muškarca,

da li me u toj vezi držala samo navika

je li zapravo lakše ostati ili se ustati i otići

i je li njemu doista stalo ili me je u toj vezi držala samo moja upornost i opravdanja za sve što je napravio.. "Možda je grub, kritičan, ne zove me, uništava moje samopouzdanje ali je MOJ..

Mnogo je pitanja u mojoj glavi a tako malo odgovora..

Da li je strah od samoće
razlog ostajanja u lošim vezama..

"Čupanjem tog jednog razloga dobijaš snagu da se boriš, da ideš naprijed, dalje, da svoj svijet izgrađujes onako kako ti želiš, a ne kako to drugi hoće. Bora je na čelu, ali je prkos i inat u tebi, jer možeš i hoćeš i ideš, ma koliko god se činilo bezizlaznim.. Bore su nam vanjski ožiljci duše, ali ne slamaju nas tako lako.."

"Mene su noćas suze gušile i jastuk ih je prigušivao i upijao, ali nije bio dovoljan.Jutro je osvanulo sunčano, suze su presušile i ja sam jača u spoznaji kako je veliko i jako i to što sam živa i relativno zdrava. Sve ostale tuge i suze sami sebi stvaramo i nanosimo. Ja to više niti želim, niti hoću. Svoje tuge pretvorit ću u radosti i uživat u tom jednom jedinom životu koji mi je dan, ne da ga uništavam, nego da ga živim dostojno čovjeka. Ja to mogu i hoću, ako nitko neće da mi pomogne učinit ću to sama, ali ne pristajem na poraze.
Izlazim iz te tame i radujm se novom danu, ovo danas nikad se neće ponoviti, već sutra će biti prošlost i ja starija za jedan dan i siromašnija za njegovu radost. Lijep si dan želim i radujem se životu i uživah u njemu. Ionako mi nitko za moje tuge i sekiranja neće reći hvala."

"od snova se ne živi, ako ih ostavljamo usnule...lijepo je sanjati tople usne na svojima i zagrljaj iz kojeg ne želiš otići i udisati miris nekih proljeća...a onda se probudiš..i vidiš, u postelji si sam, i grliš jastuk, koji ti ne odgovara dodirom od kojeg imaš snage nastaviti dalje...a na stanici života možeš ostati vječno čekati, ili se ukrcati na neki vlak, makar samo iz radoznalosti kamo će te odvesti!!!! možda se iznenadiš, vidjevši laste koje s radošću slijeću na tvoj dlan, donoseći tebi drago proljeće..i normalno da su umorne nakon dugog leta, a ti im možeš dati kap vode, da se okrijepe.."

"Šutnja. Najtrajniji od svih prijatelja, najvjerniji pratilac životu, najrazorniji poticaj samoće...Vučji brlog iz kojega ni zova mjesecu se ne može čuti...samo šum otpalog, ugaženog lišća i dah tuge izgubljen u noći što tihim ritmom dodiruje srce..a vjetar mirise nosi. Mirise zamišljenih daljina i ispruženih ruku.."

"Ljubav je čin

vječnog opraštanja"

Temelji čvrstog i dugotrajnog prijateljstva..

1. Razgovor




2. Ravnopravnost




3. Slične vrijednosti




4. Tolerancija




5. Trud




6. Razumjevanje

Žena mora poznavati samo jednog muškarca


kako bi upoznala sve muškarce,


dok muškarac može poznavati sve žene

a ipak ne shvatiti ni jednu..

Ponekad počneš sumnjati u sebe
kad otvoriš oči i razočaraš se..

Trčala sam u suprotnom smjeru od sebe

po mokroj ulici bježeći od uspomena

hvatajući izgubljeni dah

ohrabrivala pluća da dišu

srce da se ne gubi..sklanjala svoje oči

da se ne sjećaju tvojih..

Trčala sam zamršene kose

spašavajući svoju nazeblu dušu

da se ne bi opet razbolila u proljeće,

Trčala sam i na uglu se sudarila s tobom..

Patim u samoći,

mjesec mi je dug,

vjetar lišće nisi,

vrti ga u krug..

A ulica je pusta,

tek prolaznik koji,

a naše mjesto na nasipu

i dalje osamljeno stoji..

I dok tako hodam sama,

srce mi prekrila tama,

duša se sa ponosom ogorčeno bori,

ali srce te još želi i voli..

Nebo sa mnom danas tuguje,

mjesec samnom druguje..

A ti, tko si mi ti?

I tko sam tebi sad ja..