četvrtak, 31. siječnja 2008.

Mirisala je soba na ruže,
A tvoje ruke nježno su me grlile,
Plesali su obrisi od svijeća,
Dok usne su me tiho ljubile…
Plovila sam u oceanu poljubaca…
Što su me na valovima strast nosile,
Poput plime i oseke,
Svaku misao i razum su pomutile…
Plamen se lagano širio venama,
A krv poput lave vrelo je kolala,
Nastalo je nevrijeme
Nošeno bujicom osjećaja…
Ruke su se plele u mrežu dodira,
Klizeći tijelom poput satena,
Čuo se samo zvuk uzdaha,
Nošen lahorom emocija…
Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,
Zaplovili smo morem drhtaja,
Obuzeti strašću,požudom i nemirima,
Prepušteni užitku novih spoznaja…
Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…
Ostavljajući tragove na usnama nečujno…
Vapeći za svakim trenutkom više,
Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…
Susreli su se pogledi u očima,
Obasjane sjajem svibanjskim noćima,
Prepušteni ljubavlju i predajama…
                                                     Prepušteni jedno drugome bez kraj…

nedjelja, 6. siječnja 2008.

Pogledaj oko sebe..

Pogledaj malo na svijet oko sebe
vidjet ćeš mnogo tužnih lica
pronađi mene i ja sam tu
i svi smo slomljenog srca..

Ti živiš život samo za sebe
nije te briga za tuđu bol
takav život nije za tebe
ti ne čuješ njihov zov..

Jednog ćeš dana i ti tako
ne možeš uvijek biti bez bola
vidjet ćeš da nije nimalo lako
kad kroz vene tuga kola..

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>