"odlaziš.......
svakim danom sve dalje i dalje.......
ne znam kako da te zaustavim.......
lice mokro.....suze izbijaju...pred mnom lokva....
a ti to ne vidiš....krenuo si leda i odlaziš.....sve dalje i dalje.....
vrištim na glas svom jačinom....zovem te imenom.......al ti se ne odazivaš.....
ne obraćaš pažnju na mene.......druga te zove....njoj se okrećeš... pružaš joj ruku..pružaš joj zagrljaj,poljubac,osmjeh,suze.....sve sto si nekad meni pružao.....pružaš joj sebe..a ja??umirem dok te gledam s njom....vićem..plačem...zovem teee i dalje...uporno...jer volim teeeee!!!...al ti nista.......glasnice su pri kraju....bojim se..jer ne želim te pustiti..jel shvaćaš??ne želim...trebam te...ne mogu živjeti bez tebe.........
naglo se okrećeš prema meni....u mojim očima pojavi se nekadašnji sjaj misleći kako se vraćaš po mene ali ne........
samo dolaziš da mi baciš hladne rijeci u lice....
i onda opet odlaziš........dalje i dalje s drugom......u očima tuga...
ostajem sama ponovno....te rijeći...nezaboravne rijeći....padam s nogu....
htjela sam ponovno vrištati...al nisam mogla........nisam imala više snage....potiho sam gledala za tobom,za tvojim posebnim koracima....a usne...one su izgovorile: 'volim te ljube....'
u tom trenutku...okrenuo si se prema meni...bilo je to dar od Boga...da po zadnji put vidim tvoje priljepo lice...a onda zauvijek sam zatvorila oči........i pustila te da budeš sretan.........."

"Da sad ljubav mi dođe
sa mnom da podijeli sreću
na korak od mene da prođe
ja je vidjeti neću.

Jer opet ne želim da gubim
i znam da uspjelo ne bi
kad ja u sebe sumnjam
kako da vijerujem tebi.

Ranjena od ljubavi prve,
izdana od druge i treće,
toliko luda još nisam
da palim izgorjele svijeće.

Da sad mi ljubav prođe
ne bi je čula više
u srcu kad sunce zađe
nikad ne izlazi više..

"Ne vjeruj noći kad ljubav
ti nudi, ni poljupcima tame,
sve to razbuktava nemir,
ne vjeruj danu kad zagrljaj
utjehe tvom čekanju pruža,
jučer su došle sve suze
u srce moje i ostale tu.

Po obrisima jutra tek
se nadzire dan,još
nisam budna od sna
tvojih dodira,
poljupcima smiruješ
moje zbrkane misli,
radost me obuzima
al' budim se i tebe nema.

U tišini sobe radost je lebdila,
sad samo tuga caruje i snovi
u ljubav pretočeni.
Gledam ples sjena u praskozorje
zanesene pjesmom vjetra
ranjive i nijeme,njihova se ljepota
prostire svuda,treperi,
a meni se čini da drhte od
ljubavi čekajući sunce da ih zagrije.

Jutros sve misli tebi darujem
kapima čežnje srce ti rosim
trnovit put k tvom srcu
tražim,pogledom grlim
maglovito jutro tražeći
pupoljak svog izgubljenoga sna"

"Ove noći zbog tebe zavoljet ću glupu tamu,dozivati prošle dane...Jer si me ostavio samu...Zavoljeti ću ove noći tugu srca svog i zaboraviti tebe...Jer odlaziš iz života mog! Kad nesretan opet budeš,sjetit ćeš se tada mene...Ali povratka nema čuvaj samo uspomene...Otišla je ljubav, povratka joj nema,ostao je samo datum kao tužna USPOMENA.."

"Kada umrem vi me sahranite,ali prije toga mom dragom javite: neka obuče košulju bijelu,neka dođe u bijelom odijelu,neka dođe na sahranu moju,neka isprati djevojku svoju...Neka stane sa moje lijeve strane kao da smo pošli na vjenčanje!"

"Čuješ li moj zov nošen vjetrom, dok na nebu pojavljuje se duga, na našoj obali tebe više nema a tvoj lik zamijenila je tuga.... Želim da ostaneš zauvijek tu, da gledam tebe i morsku pjenu, jer srce si moje sledio tada, ja ne želim ni jednog drugog.. Nestati će obale koje sad nas dijele i sanjivo će jutro izaći iz noći, nad morem vidim samo galebove bijele, tuga nas je stigla sreća neće moći..
Jesi li ikad volio, a bio samo sjena? Jesi li ikad bio ranjen, a pomoći niotkud nema? Ako jesi, zašto me puštaš da patim? Jednom ćeš poželjeti da ti se vratim.. Ali tada će ti biti kasno, mene više neće biti, i tek onda će ti postati sve jasno..."

"Samo sam tebe voljela
dušom i tijelom ljubila
i sve sam s tobom imala
i sve sa tobom izgubila

Sada moram da te zaboravim
i život bez tebe nastavim
od mene priznajem jače je to
u srcu mom si bio i ostao

U mom životu zaboraviti neću dan
koji srušio mi sreću svu
tren kada nestao si ti
iz života mog, moja ljubavi

Nestao, otišao bez traga
pobjegao, iako si mi drag
otišao, pokidao sne
otišao i zaboravio me

Željela sam ljubav ti si mi je dao
voljela sam te i ti si to znao
htjela sam tebe k'o nijednog prije
odlaziš, a volim te..

Noć kao nekad je hladna
u moju dušu uvukla se tama
sada dok razmišljam o tebi
da pomislim na drugog to ne mogu i ne bih

Zaboraviti tebe nije bilo lako
iz života moga nestati tek tako
otići bez traga ostaviti sve
pobjeći bez pozdrava napustit' me..

Danima zbog tebe ne mogu da živim
i za sve samo sebe krivim
šta se to desilo sa nama
zašto sada odlaziš ne znam ni sama..

Voljela sam te i ti si to znao
da li si mi dovoljno ljubavi dao
za tebe sada dala bih sve
samo mi reci, volim te..

Samo sam tebe voljela
dušom i tijelom ljubila
i sve sam s tobom imala
i sve sa tobom izgubila..

Sada moram da te zaboravim
i život bez tebe nekako nastavim
od mene priznajem jače je to
u srcu mom si bio i ostao..

Voljela sam te i ti si to znao
da li si mi dovoljno ljubavi dao
za tebe sada dala bih sve
samo mi reci, volim te.."

"I kada poželiš plakati,
ti se nasmij..
I kada osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko..
I kad vidiš da ti sreća odlazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni s poda..
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide..
Život te neće maziti..
Ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu
da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se
nisi ni rodila..
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore..
I sto god te u životu čeka,
ti budi svoj...
SAMO ĆES TAKO
POSTATI ČOVJEK.."

Rana koju ti zada prijatelj nikad ne zacijeli..

Gotovo je dragi, više te ne volim..

1. Zar nisam zaslužila da me ostaviš kao čovjeka, pošalji me kvragu ako želiš, ali ne ubijaj me tim ignoriranjem..
2. U mojoj glavi ga više nema. Ni s kim ga više ne komentiram. Njegove sam stvari bacila u ladicu zaborava..
3. Najgore mi je bilo gledati ga s drugom. Nisam mu zamjerila, zašto bih? Ako prema meni više ništa ne osjeća, ne bih bila sretna u toj vezi..

Sretan ti rođendan..

"ja nemam snage i hrabrosti da te ne volim...u oči da te pogledam a da nista ne osjetim..."

Kad malo bolje promislim ipak sam ja jedna od "onih" privilegiranih..


Ljudi umiru na razne načine, zgazi ih auto, počine samoubojstvo, razbole se, umru prirodnom smrću a mene..

Mene je ubila ljubav..malo je onih koji dožive takav kraj..

Ipak sam dobro prošla, malo je privilegiranih..

Napokon sam dobila poruku od tebe,


zgrčio mi se želudac..


pomislila sam to je ljubav..


a onda sam se sjetila da cjeli dan nisam

ništa pojela..

Eh"te dijete..unište sve..

Savjet za sve muške duše koje posjete ovaj blog..

1. Predigra je najvažnija..


2. Muškarcu je potrebno samo 7min. do početka vrhunca a ženama 20min. samo za zagrijavanje..


3. Klitoris je ženama jednako važan kao penis muškarcima i zato ga stimulirajte..


4. Neke žene samo maženje grudi dovodi do orgazma..


5. Pitajte je neka vam pokaže šta voli..


6. Doživite li orgazam prije nje nastavite je ljubiti, maziti i stimulirati je..


7. Sjetite se da imate prste i jezik..


8. I da su područje vrata i leđa jedna od najjačih erogenih zona..

Zapitala sam samu sebe..

dali mi je zaista stalo do tog muškarca,

da li me u toj vezi držala samo navika

je li zapravo lakše ostati ili se ustati i otići

i je li njemu doista stalo ili me je u toj vezi držala samo moja upornost i opravdanja za sve što je napravio.. "Možda je grub, kritičan, ne zove me, uništava moje samopouzdanje ali je MOJ..

Mnogo je pitanja u mojoj glavi a tako malo odgovora..

Da li je strah od samoće
razlog ostajanja u lošim vezama..

"Čupanjem tog jednog razloga dobijaš snagu da se boriš, da ideš naprijed, dalje, da svoj svijet izgrađujes onako kako ti želiš, a ne kako to drugi hoće. Bora je na čelu, ali je prkos i inat u tebi, jer možeš i hoćeš i ideš, ma koliko god se činilo bezizlaznim.. Bore su nam vanjski ožiljci duše, ali ne slamaju nas tako lako.."

"Mene su noćas suze gušile i jastuk ih je prigušivao i upijao, ali nije bio dovoljan.Jutro je osvanulo sunčano, suze su presušile i ja sam jača u spoznaji kako je veliko i jako i to što sam živa i relativno zdrava. Sve ostale tuge i suze sami sebi stvaramo i nanosimo. Ja to više niti želim, niti hoću. Svoje tuge pretvorit ću u radosti i uživat u tom jednom jedinom životu koji mi je dan, ne da ga uništavam, nego da ga živim dostojno čovjeka. Ja to mogu i hoću, ako nitko neće da mi pomogne učinit ću to sama, ali ne pristajem na poraze.
Izlazim iz te tame i radujm se novom danu, ovo danas nikad se neće ponoviti, već sutra će biti prošlost i ja starija za jedan dan i siromašnija za njegovu radost. Lijep si dan želim i radujem se životu i uživah u njemu. Ionako mi nitko za moje tuge i sekiranja neće reći hvala."

"od snova se ne živi, ako ih ostavljamo usnule...lijepo je sanjati tople usne na svojima i zagrljaj iz kojeg ne želiš otići i udisati miris nekih proljeća...a onda se probudiš..i vidiš, u postelji si sam, i grliš jastuk, koji ti ne odgovara dodirom od kojeg imaš snage nastaviti dalje...a na stanici života možeš ostati vječno čekati, ili se ukrcati na neki vlak, makar samo iz radoznalosti kamo će te odvesti!!!! možda se iznenadiš, vidjevši laste koje s radošću slijeću na tvoj dlan, donoseći tebi drago proljeće..i normalno da su umorne nakon dugog leta, a ti im možeš dati kap vode, da se okrijepe.."

"Šutnja. Najtrajniji od svih prijatelja, najvjerniji pratilac životu, najrazorniji poticaj samoće...Vučji brlog iz kojega ni zova mjesecu se ne može čuti...samo šum otpalog, ugaženog lišća i dah tuge izgubljen u noći što tihim ritmom dodiruje srce..a vjetar mirise nosi. Mirise zamišljenih daljina i ispruženih ruku.."

"Ljubav je čin

vječnog opraštanja"

Temelji čvrstog i dugotrajnog prijateljstva..

1. Razgovor




2. Ravnopravnost




3. Slične vrijednosti




4. Tolerancija




5. Trud




6. Razumjevanje

Žena mora poznavati samo jednog muškarca


kako bi upoznala sve muškarce,


dok muškarac može poznavati sve žene

a ipak ne shvatiti ni jednu..

Ponekad počneš sumnjati u sebe
kad otvoriš oči i razočaraš se..

Trčala sam u suprotnom smjeru od sebe

po mokroj ulici bježeći od uspomena

hvatajući izgubljeni dah

ohrabrivala pluća da dišu

srce da se ne gubi..sklanjala svoje oči

da se ne sjećaju tvojih..

Trčala sam zamršene kose

spašavajući svoju nazeblu dušu

da se ne bi opet razbolila u proljeće,

Trčala sam i na uglu se sudarila s tobom..

Patim u samoći,

mjesec mi je dug,

vjetar lišće nisi,

vrti ga u krug..

A ulica je pusta,

tek prolaznik koji,

a naše mjesto na nasipu

i dalje osamljeno stoji..

I dok tako hodam sama,

srce mi prekrila tama,

duša se sa ponosom ogorčeno bori,

ali srce te još želi i voli..

Nebo sa mnom danas tuguje,

mjesec samnom druguje..

A ti, tko si mi ti?

I tko sam tebi sad ja..

Gledam te svakog dana,

puna patnje i tuge,

samo tebe volim,

a mogla bih i druge..

Dani bez tebe su mi

sve mračniji i bez sjaja,

a ti okrutna dušo,

ti nemaš osjećaja..

Gdje ti je osjećaj ljudski

zar ne vidiš patnje moje..?

Zar za mrvice ljubavi i sreće

molim te ljube moja..

Ljubavi moja..ti koji spavaš na praznom jastuku pored mene
ti koji nisi moj a srce moje prepuno je tebe..
tvoga imena..tvojih usana..poljubaca..
ti koji si daleko sjetiš li me se ponekad,
sjetiš li se ljube moja..
kad padaju kiše, kad slušaš grmljavinu
sjetiš li se da netko negdje voli te i pjesme ti piše..
Ljube moja..ti koji si me budio svojim poljupcima
i čekao na vratima grleći me svojim snažnim rukama
milujući me svojim osmijesima..ti..
koji si vječita bol i čežnja srca mog..moj život..moje sve..
sjetiš li se lica moga..mojih suza..
dok spavaš na jastuku pored nje..
ljube moja..ti koji spavaš na praznom jastuku pored mene
ti koji nisi moj a srce moje prepuno je tebe..

Nekad bio si u mom životu mogla sam te držati za ruku

buditi se pored tebe,

poljupcem započeti dan,s tobom ploviti kroz san..

Danas se noćima budim sama, tražim te

a pored mene samo jastuk, postelja je prazna..

nema te ljube..

A ja te volim, volim te..trebam te svakog dana trebam..

Da razliješ se po meni po mome tijelu svuda, po meni..

trebam te kao tople kapi ljetne kiše..

Nekad bio si u mojem životu, mogla sam te držati za ruku

buditi se pored tebe, poljupcem započeti dan s tobom ploviti kroz san..

Od prekida mi nije sto kao prije, dobro znaš..

i dani su bez boja u četiri zida ja i moja tuga..

A srce ne prestaje tući, zbog tebe ludi u grudima

i isto me pitanje već danima muči..

tko je sad kriv TI ili JA..

Sve dok me bude na svijetu imati ću samo sjećanja

jer još si pod mojim prstima kao da otišla nisam..

I znam neće biti lako nikad te zamijenit,

ali kažu da jedino prave samo su tužne ljubavi..

Odavno je za nama trač priča i drama prestala,

ja živim kako živim, brijem..možda s krivim ljudima..

Jednom kad sve ovo bude daleko,

kad svane dan, nestane mrak..

dođe netko i rasplete sve što veže me..sve niti ovog sna..

možda tada ću ti priznat"koliko sam te voljela..

Jednom kad se sretnemo u vrevi grada,

ako ti izgovorim ime i ne zadrhtim tada..

i ako se ti osmjehneš mi kao nekad.

možda ti priznam koliko sam te voljela..

Možda ću ti tada reći sve, ali danas još ne..

to ne rade velike djevojke..

one tek nasmiješe se i odu bez tuge..

jer tuga dolazi kasnije..

Jednom kad ti pogledaš u oči moje,

kad ponos više ne bude igra između nas dvoje..

tada ćemo mi pričati dugo kao neka

i možda ti priznam koliko sam te voljela..

"Ostavi me, nemaj milosti,
budi svjedok moje slabosti..
Reci da je gotovo s nama,
pa neka padnem nemoćna, sama,
budi dio moje prošlosti..
Navikla sam da je loše,
svi dođoše i odoše,
navikla sam da me neće,
imam tuge kao drugi sreće.."

Mrzim sebe, sebe jer sam toliko slaba da nemam svoje ja, da nemam svoju riječ..
Gazeći nju, gazim sebe ali pored tebe sebe sam zgazila puno puta zaboravila šta to znači cijeniti sebe pa tako da ni ova noć ne izgleda tako tragično nakon puno noći i riječi koje sam pregazila..

...

"DIO MENE I DALJE TEBI PRIPADA..

Ponovno sama stojim
na ovoj prašnjavoj cesti..
tragam za tvojim korakom..
z tobom..
ali..
tebe nema..
nema te vise..
Odnio je vjetar
sve tvoje tragove;
poljubce..dodire...rijeci..
Kiša je izbrisala sve sto
je vezalo nas dvoje..
ali ostale su samo bolne uspomene.
sad na putu mom..
uspomene koje će me svaki dan
sad sjećati na tebe..
na stvari koje su me do jučer
toliko usrećivale..
nešto sto mi je davalo
ovom crnom životu smisao..
izgubila sam sad nešto..
sto je pripadalo samo meni.
nešto sto s nikim nisam željela dijeliti..
ostale su mi..
Uspomene koje želim sto prije zaboraviti..
Željela bih sad krenuti dalje..
okrenuti novu stranicu u životu..
samo okrenuti ti leđa..
i ponosno odlutati svojim putem.
ali ne mogu..
Previše me ovaj ¨kraj¨ boli..
previše me ova tišina sad progoni..
da bih tek tako lako..
iz tvoga života nestala...
Možda bi mi sad bilo bolje..
da te nikada nisam ni srela..
možda bi mi bilo sad bolje..
da te nikad nisam ovoliko zavoljela..
Na dlanu sam ti srce dala..
Dala sam ti sve svoje snove.
A sad po njima gaziš..
Dala sam ti stvarnost.
Dala sam ti cijelu sebe.
Onako kako se samo jedanput
u životu predaš nekome..
Željela sam svoj život pokloniti tebi..
Cijeli život samo tebi pripadati..
Biti samo tvoja..
doista željela sam to..
ali jedan trenutak..
je bio dovoljan da taj san nestane..
Jedan mali vjetar..
je bio dovoljan..
da sve kule od karata
koje smo iz dana u dan gradili..
...nestanu..
.......padnu na dno..
raspršte..se samo
u jednu veliku iluziju.."

Sretan rođendan

mojoj najdražoj kumi..

Neću pustiti suzu

dok ne naučim plakati

za nekim tko je zavrijedio to..

a taj tko je..

nikad me rasplakati neće..

Kad može on..zašto nebi i ja..

Sretan Uskrs svima i

meni dragim osobama..

"Lako srce prašta kad voli i mašta
da sve će s tobom kao nekad biti.
A znam da sutra je samo još jedan kišan dan
sa suzom što se krije, bez ikog da me grije...
I to preživjet' ću…"

"čula sam ti glas..pričao si mi kroz zvuk vjetra koji je trčao među drvećem...
gledala sam ti u oči,koje su na nebu sjale kao zvijezde...
grlio si me hladnoćom, kao da si ruke stavio oko mog struka...
na vratu kao da sam osjećala tvoj dah,kao nekad...
probudila sam se usred snježnog polja...više nije bilo vjetra
dan je obrisao zvijezde sa neba...
više te nisam čula,više ti oči nisam gledala...
samo je ostala hladnoća koja je dotaknula svaki dio mog bića..."

"Ponovo odlazim do našeg starog mjesta,
sve rjeđe smijem se, a plakanja su česta…
Opet si srušio sve što si gradio,
možda te stiglo to što si mi uradio…
Dugo si me mučio, tako si odlučio…
Da laže tko voli i da ljubav boli,
ti si me naučio…
Sada opet sama sam, tebe sam se sjetila…
Više se ne stidim, vraćam se da vidim
gdje sam to pogriješila…
Da mijenjam navike, ja nemam više volje…
Kad malo razmislim, ni tebi nije bolje…"

I dok stojim tu na našem mjestu, ponavlja se ona slika..

Šetamo, nasmijani, sretni, zadovoljni..odzvanjaju one riječi, tvoje, moje, naše riječi..

Tako lijepe, pune onog sjećanja, što ga ljudi zovu ljubav..

I svaki osmijeh je bio iskren i svaki tužan osmijeh..

Lijepo čudesno..ali kažu ljudi..sve što je lijepo kratko traje..

Valjda su u pravu, Da, sigurno jesu..

Jer više nije bitan osmijeh, ni pogled..

Samo je bitno naći nekog, neku naivnu budalu,

svaliti sve na nju..Najlakše je tako..biti glup..

Ali pogriješio si, neću dopustiti da itko vlada mojim životom,

osim mene same, riječi, slike, osjećaje..

Sve brišem..i nastavljam dalje..

"Još uvijek čujem uzdahe tvoje..
Još noću,se bojim..
Da ću htjeti...možda moći..
Da ti čujem glas,moja ljube..
I večeras ja ću njemu poći..
U zagrljaj njegov ići..
I večeras ljubit' ću ga...
Ruke moje milovati će..
Ljubit' će me nježno i strasno..
Grubo i tako jasno...
Prepuštam se noćas,ljube moja..
Da me valovi čežnje kroz njega tebi nose..
Da on mrsi moje kose..
I suze ću liti..
Ali tako mora biti...
Dat ću mu noćas sto tebi ne mogu dati..
Prodati svoju dušu,po ko' zna koji put..
Pružiti mu ruke svoje,jer tebi ne mogu..
Držati ga čvrsto u ovoj noći..
Gledati mu oči snene,sto za mene još sjaju..
A moliti Boga,da to nije on !"

"Još uvijek se borim sa sobom..
Još uvijek čeznem za tobom..
Još uvijek se mučim..
I još jednom na bolu svome učim..
Još uvijek te volim,ali te molim..
Ne dolazi mi u san..
Ne kradi mi vise dan..
Ne čuješ me znam..
Ali ne mogu nista da ti dam..
Znaš i sam...
Jasno je kao dan..

Mi smo samo san.."

"šta ako se negdje sretnemo ?
Ti i ja..
Onako slučajno,neplanirano,iznenada..
šta ako se oči zacakle od suza?!
Osjetim tvoj dah,u blizini,
šta tada ?
Osjetiš moj parfem,i počneš da
tragaš za njim..
A rijedak je..
Nema ga tu..
Hoćeš li ga tražiti na njoj ?
U svakoj ?
Hoćeš li zadrhtati preda mnom,
kao od zime se stresti ?
Šta ako te zagrlim ?
Onako čvrsto kako ti to voliš ?
I poljubim te ?!
Onako kako samo ja to znam..
Šta ako mi uzvratiš ?
A znam da hoćeš..
Jer te volim,jer me voliš..
I tada,ako se to desi..
Bit ću sigurna..
Da ti negdje i ne tako daleko
postojiš..
Da i ti za nas susret Boga moliš..
Tajno..
Kao i ja...
Da ne znaš..
Da ne znam..."

"Ne sjećam se kiše iz naših dana. Zar je uopće onda padala? Ni noći tamne se ne sjećam. Onda noć i nije bila tamna. Zar smo hodali po cesti ili smo se previše radovali jedno drugome pa ceste nije ni bilo?! Nemoj mi reći da je i more onda bilo slano.."

"Probudit ću jedno zaspalo proljeće i nježno ga dotaći rukama....
raskopati ću stranice davno zaboravljene knjige i na požutjelim
listovima pronaći tvoje ime...
Na tren ću sklopiti oči i kao nekad davno voljeti prvi put..."

Dajte mi čašu

neka priča svijet da nisam dama..

"Nikad nisam našu ljubav izdala
i kao tebe tako lako nekog voljela...
Na mojoj strani kreveta je čista stvar,
na tvojoj sumnja, laž i ljubomora…


Sad ne dam da se predam,
i baš je dobro sama biti jednom…
Kad mogu lako reći zbogom,
znaj sad mi je svejedno…


Da se opet rodim sve bih mijenjala
jer voljet' slijepo opasna je navika…
Postao si teret, bez emocija,
baš kao hladna jesenja nedjelja…"

"Kad me obuzme tuga, šapnem li ime tvoje, hoće li biti lakše? I pomisao na tebe hoće li
bar malo ublažiti bol? Hoću li uspjeti svoja svitanja gledati nekim drugim, ne natečenim očima?
Hoću ili u odsjaju jutra prepoznati želju tvoju i glas što me zove? Tako želim ispružiti ruku da me dodirneš, da me povedeš nekim starim stazama sreće. Da mi osmijeh vratiš na lice i suzu zaustaviš negdje na pola puta. Da razmak između naših misli nestane zauvijek i da postoji samo jedna misao, ona Naša, o Nama..

Hoću li ikad opet biti ona stara Ja, ona prpošna i vesela, razigrana i nasmijana, ili će i dalje sjene tuge kročiti mojih putem života? Hoće li svjetlost ljubavi zalutati makar na tren i u ovaj svijet i drhtaja hladnoće pretvoriti u drhtaj strasti?

Trebam tvoj dodir, tvoje ruke, tvoj osmijeh. Vrati mi sreću u srce, osmijeh na lice. Vrati me opet meni, kad me budeš svojom zvao. Udahni mi ljubav u dušu, razlistaj me, pusti neka moji mirisi za gospodare prostorom i tvojim nosnicama.Ti znaš, moje srce je ogromno, evo, nudim ti ga na dlanu, tvoje je, zašto oklijevaš?"

Napiši mi posljednje pismo..reci mi posljednje zbogom..da budem sretna sa drugim kad ne mogu sa tobom..možda se nekad vratiš, nekad u sumorno večer..jer moja ljubav za tebe nikad prestati neće..OPROSTI MI ja te volim..zar nisi čuo onda kako mi srce lupa?? ako su riječi lagale, srce lagalo nije..

Noći su tako duge.. Nesanica i bujica sjećanja koje bi trebalo ostaviti iza zatvorenih vrata prošlosti, no ne uspijevam.. Pogleda uprtog prema nebu posutom zvijezdama po tisućiti put pitam se gdje smo nestali mi.. Što se to dogodilo..što nas je razdvojilo.. Natjeralo da postanemo stranci.. Dok tako sama sjedim u sobi glavom mi prolaze misli što bi ti sad učinio.. Tvoj osmijeh odzvanja u mojim ušima iako si daleko.. Mrzim noći.. Tako su puste i tihe.. Tada postaje nemoguće oduprijeti se silini uspomena, sjećanja i snazi usamljenosti.. Prazan krevet samo je podsjetnik da si sad daleko.. Da su ta vremena daleko iza nas.. Da te nema.. Podsjetnik da i dalje ostajem sama..