subota, 31. prosinca 2011.

Ljubim te..

HVALA TI..NA PREDIVNOJ VEČERI..
MISLIT ĆU VEČERAS NA TEBE..
I JEDVA ČEKATI SUTRA
DA TE OPET VIDIM..


NOVA GODINA..

Promatraj čovjeka..
I, ako vidiš da se nikada ne koleba, ne predomišlja, 
da je uvijek siguran u sebe i da potpuno veruje u ono što kaže, 
i samo u to, da ne zna ni za oklijevanje pred odlukom,
ni za kajanje poslije nje, - znaj da je taj čovjek kurva ili kurvin sin. .
I kloni ga se koliko možeš..

petak, 30. prosinca 2011.

OPROŠTAJ..

sanjala sam naš kraj,moj i tvoj
sad je došao..
više ne sanjam
više nema mene i tebe
nikad više..

boljelo me..pustila sam suze

ali moram..
oprostit ćeš mi jednom
ja tebi jesam..

pamtim sve..osmijeh tvoj..oči

sad im kažem zbogom
 ne veselim se više

boljelo me..sad moram dalje

 došao je kraj ljubavi mojoj
nije lako..voljet ću te
ali moram dalje..
zbogom..
LJUBE.. 
 

Tišina oko mene..

Ležim tužna na krevetu,
misli mi ne daju mira,
mislim na tebe..
Pomislih kako moje srce na tebe opet misli..

Osjećala sam proći će dani,

voljeti te neću više..
A sad čini mi se još patim za tobom..

U mraku kad zatvorim oči,

vidim lice tvoje..
Rumeno ti lice, oči plave poput vedrog neba..

Znam voljela sam te,

ali zašto sad mislim na tebe..
Dali je to želja za našim danima,
ili samo nostalgija..

I sad dok ležim ovako u krevetu,

u mračnoj sobi poželim da si tu..
Ali i svjesna sam da je to nemoguće..
Kasni sati mi zatvaraju oči..
Misao koja mi prošla prije nego sam zatvorila oči bila je,
znam da voljet ću te uvijek..

I tako je tišina u mraku čula moje vapaje za tobom..
 

Sačuvaj me..

Izbriši me iz srca.Tamo mi više nije mjesto.
Ostavi me u sjećanju,zakopanu negdje duboko..duboko
da samo ti znaš gdje sam.I onda nekad ...kad se osjetiš usamljen,,,sjeti se mene...
Ako želiš....sjeti se ....mojih......očiju......
I sjeti se ...Ustvari nemoj da se sjećaš više ničega...Uspomene...bole...a ja ne želim ...da osjetiš bol...
Možda i ja zaboravim....vremenom...kad mi izblijedi tvoj lik....
Mislim da će to biti brzo....jer već odavno pokušavam da se sjetim....
Poneka pjesma....koju neću slušati do kraja....podsjetit će me na tebe....
I zbog svega onoga...što smo htjeli...što si ti htjeo..
A nisi imao hrabrosti....
Zbog svega rečenog i neizrečenog
Sačuvaj me u sjećanju....


ne plaši se...
nećeš me izgubiti
uvijek ćeš me poznati
u masi
uvijek od drugih razlikovati
zastani...nemoj proći
iako će koljena klecati
srce snažno lupati
zastani...nemoj proći
ime mi izgovori
neće biti teško
dugo ti je na usnama
počivalo
stavi mi ruku na rame
u oči duboko pogledaj
bez straha upitaj
koga sada snivam
ja ...ja ću se nasmiješiti
toplu , slanu
suzu pustiti
jer
uvijek sam ista
uvijek ona
puna ljubavi i
sa sjajem u očima..

Poljubi me..

Poljubi me i nemoj nista reći
samo poljubi me
odavno više riječi nisu potrebne
ti ideš znam..
Poljubi me k'o prvi put da ljubiš
i još nježnije
da zapamtim što gubim
da mi ostane taj osjećaj..

Kad odeš znam zaboravit ćeš
da smo nekad ti i ja
zaustvaljali vrijeme
medju zvijezdama
ko da me nije bilo ideš sad..

Da li..

DA LI SE I SADA OVAKO JUTRIMA BUDIŠ..
ZA DRHTIŠ LI KAD OTVORIŠ OČI I VIDIŠ JU KRAJ SEBE..
POŽELIŠ LI JU ZAGRLITI KAO NEKAD MENE..

srijeda, 28. prosinca 2011.

utorak, 27. prosinca 2011.

You lied to me..

I sought the heavenly peace on your lips, 
I was looking for what people call love, 
but I got a seasons hard rock,
I had what people call a lie!

GOODBYE ..

I go this time .. forever ..  
you destroyed everything that was sacred ..  
trampled all values ​​between us .. 
there was nothing left of our love .. 
is gone for something to fight for ..  
uncontrollably to suffer ..

Forever just you..

You will forever be my love .. 
what you did and how much harm inflicted .. 
nothing can beat our love .. 
I love you ..

LION KING 3

KRALJ LAVOVA
3 DIO
VEČERAS..

ponedjeljak, 26. prosinca 2011.

HVALA VAM JER..


Možda je ljubav poput mjesta za odmor, poput skloništa od oluje..
Tu je da nas ohrabri, tu je da nas čini toplima.
I kad imamo poteškoća, i kad smo usamljeni..
Sjećanje na ljubav nam daje snagu.

Možda je ljubav poput prozora, ili otvorenih vrata..
Zove te da dođeš bliže, nudi da probaš više.
I čak ako izgubiš sebe i ne znaš kako dalje,
Sjećanje na ljubav će ti pomoći naći put.

Za neke je ljubav poput oblaka, za neke je jaka poput čelika.
Za neke je način življenja, za neke put do osjećaja.

Neki kažu da ljubav veže, drugi da ljubav oslobađa.
Neki kažu da je ljubav sve, a neki jednostavno ne znaju.

Možda je ljubav poput oceana, pune borbe, puna bola.
Poput vatre kad je vani hladno, poput munje u nevremenu.

Kada bih živjela zauvijek i kad bi se ostvarili moji snovi,
moja sjećanja na ljubav bila bi sjećanja na tebe..
U mnoštvu,izgubio se tvoj lik,
otpratila te samo tuga i moj
posljednji krik.
Pogleda tupog,
bez glasa i boje,sa posljednjim
zbogom ,na lice tvoje..
Riječi zastale,presušile suze sve,
samo jedna žena pogledom
pratila te.
Okrenuo se nisi,nisi ni
pogledao,kao da ti nije stalo ,kao
da ti nije žao..
A tragove tvoje..izbrisali
drugi,
sada si ostao sam u gomili
nepoznatih ljudi...
Ne odustajem..
Borim se..
Ja skupljam snagu da ustanem..
Premda ne osjećam ništa osim boli,
Skupiti ću snage da se nasmijem
Tebi u lice..
Jer smijeh u lice..
Kažu najviše boli..

Nikada više..

Više nisam dovoljno dobra..
nije me iznenadila tvoja izjava..
nisam dobra zato što
ne želim biti tvoja marioneta?
običan trofej koji će stajati na polici..
trofej koji si ti osvojio..
možda zato što se
nikada nisam željela igrati
nečijim osjećajima...
možda jer više nisam tvoja..
ja nisam glupa plavuša, još
jedna bezosjećajna glupača
koju si osvojio..
nisam a tebi to ne odgovara..
ne odgovara ti zato što
ne možeš upravljati sa
mnom kao sa svim tvojim lutkicama..
a ja..
nije me baš povrjedilo,
je li moguće da polako zaboravljam..
ali nikada neću zaboraviti
sve proplakane noći i sve
sate kada sam stajala sama izgubljena..
neću zaboraviti svaku tvoju riječ..
ali tvoje me riječi više neće slomiti..

SHVATILA SAM..

ostavljam te iza sebe...
nisi više pratioc na mome putu,
ne trebam tvoju ruku da me vodi
jer pravim ću putem znati koračati sama...
ne moraš odlaziti...
evo ja se okrećem,zadnji pogled
preko ramena
i posljednja riječ tebi upućena..
odlazim...
ostaješ ti i tvoja sebičnost...
ja koračam,uskoro ću poletjeti...
hvala što te nije bilo...
shvatila sam....



danas te nisam vidjela...
napokon sam okusila svijet kakav
bi mogao biti bez tebe....
žao mi je,morala bih te razočarati...
ne želim te više tu...
ne želim da živiš u meni svaki
dan...više ne trebam tvoj hladni
pogled,lažno namješten osmijeh
i svaku,dobro procjenjenu riječ
prije no što je izgovorena...
ti si taj koji mi krade osmijehe,
navodi me na krive putove
i moj ožiljak koji polako nestaje...
ti...pomalo i zaboravljena ličnost..

VOLIM..

Volim bespotrebne rasprave, dosadna pitanja
Volim lutanja i maštanja i noćna skitanja
Gazim gdje drugi ne gaze, pa ugazim u mekano
Obrišem cipelu i osjećam se prekrasno..
Odbijam zdravi razum, srce vuče me u ponor
Ja ga slušam i tonem, često ne vidim obzor..
Volim kritiku što ubija me, volim tu bol
Volim nad ljubavi imati monopol..

SAD..GUBI SE..

Izgubljena..ne znam gdje ću dalje..
Trčim..hodam..gledam..tebe nema..
Samo vidim plač..
Učinilo mi se,da te vidjeh..
Gledam u daljinu..
Praznim pogledom..
Pogledom koji ti može samo jedno reći,
zahvaliti se,
što si me napustio,kada si mi najviše trebao..

subota, 17. prosinca 2011.

srijeda, 14. prosinca 2011.

Nina Badrić & Petar Grašo - Utorak (live) 2004. HQ

I bez tebe dan nekako prođe,
a rekao si da neću znati sama..
Tek mi ponekad misao dođe,
razmišljam onda opet o nama...
Zbrajam greške, i moje i tvoje,
i sve mi se nekako velike čine..
Još mi se ruke tuđih boje,
još najbolje čujem samo tišine..
Jutrom kad se budim otvorim oči
i pozdravim neka nova vremena..
Ne čekam više hoćeš li doći,
ne brojim dane otkad te nema..
Brojim samo te male sitnice
što donose sreću, a ne bol..
Što tjeraju osmjeh na moje lice
i mogu ti reći; ima ih sto!
Veselim se suncu, lijepome danu,
kavi što sada sama ju pijem..
Pronalazim sreću u praznom stanu,
i tugi se sada čak nasmijem!
Osjećam da sam sada jača
kad više ne možeš na mene biti ljut,
kad više nema mojega plača
i tvojeg ''zbogom i sretan put''.
Hrabro sada u život koračam,
spremna sam opet izdržati sve..
Više me ne boli ni to što shvaćam
kolike si samo mi zgazio sne..
I ne brini kako sam, da li ja mogu
podnijeti život u kojem te nema..
Polako krećem, nogu pred nogu,
ne živim više od uspomena..
Nisam bacila sve tvoje stvari,
ni o tebi rekla ružne riječi..
Još čuvam onaj kofer stari
pun obećanja o lažnoj sreći..
Svake se večeri potiho molim
da On ti pruži svu sreću svijeta,
a meni snagu da sve prebolim
i svakome neka sretnija ljeta..
Neće mi suza krenut' niz lice
ako te vidim kraj neke druge..
Pruži joj radost i kroz sitnice,
čuvaj je uvijek bola i tuge..
Ne daj joj nikad da sama plače,
nemoj da i ona uzalud voli..
Voli ju više, voli ju jače!
Ne kao mene, jer to jako boli !!!
Ako želiš imati lijep život....Ne smiješ se okretati unazad....
I ako doživiš neki poraz...Osjećaj kao da si se ponovno rodio.....
Šta želiš ?....Upitaj se to svaki dan...I svaki ćeš dan dobiti odgovor....
Veseli se stvarima koje si učinio...Poštuj ono što drugi čine....
Naročito nemoj mrziti nikoga....I sve ostalo ostavi Bogu..
Bog sve vidi..
NE MOŽEŠ TI MENE..
KOLIKO JA MOGU TEBE..

utorak, 13. prosinca 2011.

Kao ja nekada..

stari nemiri se bude.....stari nemiri me tjeraju a opet mislim na tebe...svu moju pažnju i misli skreću samo na tebe....kao da ne postoji nitko drugi na svijetu....nemiri se bude i vraćaju uspomene na tebe...vraćaju mi uspomene koje sam ostavila negdje pokraj puta kad smo se rastali...i evo opet mislim na tebe..na tvoje lijepo lice...na tvoj osmijeh koji me nekada obarao s nogu...i u svom tom razmišljanju ne osjećam toliku ljubav kao nekad...kao da se poslije tvoga odlaska sve ugasilo...i drago mi je zbog toga...ali na neki način mi je zao...sto te se sjećam po zlu...vise bih voljela....da moje sjećanje bude ispunjeno ljubavlju,a ne ovako.... ja pružam da mi ponekad bude teško kad se sjetim naših poljubaca i zagrljaja...a sve to nestane cim pomislim na njega....čim pomislim na dečka koji me sada voli, kao sto sam ja tebe nekada.....

Tvoj odlazak..

Plakala je kao dijete malo
u mom zagrljaju, ne vjerujući da je kraj sreće
njeno srce za rastanak nije znalo
ni slutila nije da me više vidjeti neće..
Jecala je i zatvorila oči
mislila je da je sve to neki užasna san
i samo je znala da odlazim te vedre noći
da mene odnosi neki novi dan.
"Reci da ovo istina nije"
sa suzama u očima gledala je u mene
"zar nikad mi ljubav neće biti kao prije
zar da mi ljubav postanu hladne noći."
Bilo mi je teško slušati rijeći njene
svaka mi je cijepala dušu
gledao sam oko sebe u grane i sjene
osjećao sam u sebi užasnu životnu sušu..
Drhtala je u naručju mome
i tek tada sam shvatio koliko je ljubav njena bila jaka
nisam se nadao da rijeći ljubavi mogu tako da me slome
mislio sam da postoji spas, ali od njega ni traga..
Nisam joj ništa rekao tada
samo sam posljednji put poljubio usne vrele
znao sam da nikad više neću vidjeti ulice svoga grada
noći sreće sam njom na tugu su se svele..
Okrenuo sam se i otišao sam suzama u očima
ona je stala i plakala kao moja stara mati
okrenuo sam ledja životu i divnim noćima
otišao sam u tamu 
i ona o meni nista više neće znati..

Ponos moj..

Dali se sjećaš dragi kad smo se prvi put sreli,
poklonio si tada meni jedan poljubac vreli..
Susret je bio divan u sumraku u tami kao
buket mirisnog cvijeća bili smo sasvim sami..
Ti pružio si ruku u zagrljaj mene si zvao
dodji silno te volim samo si reci znao..
Srce me prevari tada,
u zagrljaj podoh tvoj
za ljubav lažnih rijeci izgubi ponos svoj..
Sreća je što spavamo pod istim nebom zato, 
gdje god da si večeras podigni glavu 
i ču ćeš govor zvijezda..
hej, pa ti nekome nedostaješ ..♥
U našim životima zaslužuju ostati samo osobe,
koje uspiju vidjeti tri stvari: 
Tugu iza osmijeha... 
Ljubav iza ljutnje... 
I razlog naše tišine..♥

HVALA TI ŠTO SI MI PRUŽIO PRILIKU DA OPET ŽIVIM..

Kada se probudite, pogledajte kroz prozor. 
Osjećate li tu čaroliju... 
 Shvaćate li kako je divno probudit se i shvatiti da vam je pružena još jedna šansa da učinite nešto lijepo,
da možda ispravite greške koje niste htjeli da načinite...
Život je čudo... 
Ponekad težak, ponekad naopaki,
ali život je prelijep...

petak, 25. studenoga 2011.

..svatko bira svoj životni put pa tako i ti..
svi mi imam pravo donositi odluke..
pa makar one bile i pogrešne..
put kojim si ti krenuo
je put prema dnu.. 

ne očekuj da krenem za tobom..

četvrtak, 24. studenoga 2011.

FUJ!!!

I da me bolio K..to si nisi trebao dozvolit..
radi sebe..sa tufusarke na vrhunsko smeće..
NA ŠTA SI TI PAO TUGO MOJA..

srijeda, 9. studenoga 2011.

S TOBOM SAM
BAREM ZNALA
GDJE JE DNO..
Ako poželiš
da mi se vratiš
gledaj da ne bude skoro
vremena daj mi
da te prebolim
dođi kad prestanem da te volim..

Jednom ljube..

Moja prošlost..

Uz prigušeno svijetlo ,i uz dim cigarete..
Pišem stihove ove…želim samo reći,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Čujem ponovo pjev ptica,
Uživam u zrakama ovog zimskoga sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
neću imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
a ti ćeš samo ostati moja bivša ljubav..
i prošlost zauvijek..

Umorna..

umorna..umorna od
svega..
umorna od života.. 
ponajviše želim da
odem tamo..
na to mjesto sto ga smrt
zovu ..
ono me doziva vuče me k sebi..
i još
samo malo..
da budem tamo..konačno će
moja dusa pronaći taj neophodni mir..
ili
možda ne al´ za povratak kasno je...

ponedjeljak, 7. studenoga 2011.

Ne sudite onima 
 koji su zbog ljubavi izgubili ponos,
već onima koji su zbog ponosa 
izgubili ljubav..
Znam da sam pogriješila i kajat ću se do kraja života..
jer ti si bio i ostao moj najveći grijeh 
i moja najveća sramota!!
Ali svaki tvoj udarac..
ja ponijeti ću sa smiješkom..
jer doći će dan kad ću ja tebe zvati 
GREŠKOM..

Zbogom..

sanjala sam naš kraj,
moj i tvoj..
sad je došao..
više ne sanjam..
vise nema mene i tebe..
nikad više..

boljelo me..pustila sam suze

ali moram..
oprostit ćeš mi jednom
ja tebi jesam..

pamtim sve..osmijeh tvoj..oči

sad im kažem zbogom..
ne veselim se više..

boljelo me..sad moram dalje

došao je kraj ljubavi mojoj,
nije lako..voljet ću te..
ali moram dalje..
ZBOGOM..

utorak, 18. listopada 2011.

SAMA..

Ostala sam sama u noći koja nema zore, sa suzama u očima i srcem punim tuge. Uz osmijeh sam ti rekla " idem u novi život " iako sam znala da je to samo varka jer to je bio kraj mojoj sreći koja nije imala početak. Pitati ćeš jednog dana za moje želje koje su za tebe bile samo igra, a za mene nada za svu tugu kojoj nije bilo kraja. Ne očekujem da me sada razumiješ niti netko drugi, jer nikad nećeš shvatiti bol u mom srcu koju skriva samo lažna maska na mom licu. S tobom su nestali svi sretni dani, jer darovala sam te iskrenom ljubavlju, a primila sam lažne nade. Znaš da te nisam pitala zašto... šutila sam... unaprijed znala odgovor. Potajno sam maštala o našoj sreći skrivajući od tebe oči pune suza i bola. Ne, nisam htjela tvoje sažaljenje i po stoti put lažne nade. Zato više nikad neću nikoga voljeti. Ne nisam toliko jaka pretrpjeti još jedan poraz. 
Ostala sam sama u noći koja nema zore sa suzama u očima..

Bez tebe..

I da plačem, više ne vrijedi...
Izgubljeno je,
Srce drhti kad se sjetim da odlaziš
I kad shvatim da sam te izgubila zauvijek,
Da te više nikada neće biti,
I kad si rekao da odlaziš,
U tvom oku nije bilo ni truna tuge,
Samo hladnoća koja ne obećava
Prošao si pogledom kroz moje oči
Zamrzao si tren
Kada si progovorio
Utrnule su mi usne,
Zaledila mi se krv u žilama
Protrnula sam
Samo sam htjela da mi kažeš da ću ti nedostajati
A ti si rekao da te ovdje ništa ne veže
Da te ovdje svatko povrijedio
Da te rastužilo sve
A nisi nas ni spomenuo
Nisi ništa rekao o nama
Samo da si rekao jednu riječ
Ali nisi...
Nisi rekao ništa
Ni hvala
Ni oprosti
Ništa
Samo si govorio prazne riječi
Bez smisla
Bez kraja
Kao da je taj tren sve bilo bez kraja
Nisam više ni slušala riječi
Koje govore o idili u svijetu...
O raskoši života
Bez nas,
Bez ljudi koje znamo zajedno,
Bez pogleda i dodira..
I više nikad neće biti isto
Bez tebe, vrijeme neće teći
Stat će i suze
Stat će život
I ostati će samo bol...
Jer tebe više neće biti tu.

Zašto te nema..

Gledam u prazno...
Sve što vidim je magla ispred sebe. 
Hodam kroz noć..
Obavija me gusti dim vlage, nema svijetla..
Koračam ulicom u suzama.. Nema te kraj mene..
Još si me jučer ljubio, a danas već plačem zbog tebe. 
Oko mene glasovi tame i sjete..
Ispred mene sam prazna cesta i gusta magla..
Koga tražim? Zašto koračam..? Zašto uopće živim? 
Ne mogu te ljubiti. Ne mogu osjećati tvoj dah na sebi..
Što mi vrijede riječi utjehe kada si otišao? 
Otkada te nema svake večeri brojim zvijezde, 
svake večeri gledam u nebo i molim se.
Molim se za tebe, da te zaboravim.. 
Da ne mislim na tvoje plave oči..
Ne mogu si pomoći..Nema lijeka.. 
Zašto te nema? Zašto mi toliko nedostaješ? 
Zašto te jednostavno ne mogu zaboraviti??
Pokušala sam voljeti nekoga, ali ljubim ga i vidim tebe.. 
Nedostaješ mi, ljube..

nedjelja, 16. listopada 2011.

ZABORAVI..

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi..

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno..,
I noći zaboravi..

Zaboravi da si ikada rekao da me voliš,
I kako se nikada, nikada, nećemo rastati..

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
trebaš sve zaboravi..

I onaj nas poljubac na kiši
Za koga bi znala reci:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi..

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato sto te volim
Kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljube,
Nekim gradom prošli su vjetrovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali.., imali..
Zato.. Zaboravi..

Čemu sjećanja..?
Pogledaj kako drveće u tvojim šumama,
Iznova cvijeta svakoga proljeća..
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi..

Kasno je već dragi, hoću da kažem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako,

I znam da možda i boli, ...ali pokušaj,
Molim te,....pokušaj...zaboravi!

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se šećem u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži... i zaboravi..
zaboravi me..

SVEJEDNO TE IMAM..

Ne počinji ništa što ćeš jednom završiti..
Pusti me da te želim od sad pa na dalje..
Ne spuštaj pogled na moje usne
ako ćeš ga kad tada podići..
Vidjet ćeš samo sjaj u mom oku i žudnju..
Pusti da žudnja traje od sad pa na dalje..
Ne stavljaj ruku na moje koljeno
ako ćeš je kad tada pomaknuti..
Osjetit ćeš pod rukom svojom drhtaji moj..
Pusti me da treperim od želje i od ljubavi,
od nemoći i od ludila od sad pa na dalje..
Ne počinji nista čemu će jednom doći kraj,
ma kakav smiraj imalo, ma kakav mir donijelo...
Svaki će novi početak imati svoj kraj,
a sve između bit će samo ona ista želja
i žudnja i drhtaji, koji i onako traju
i bez tvoje ruke i bez tvoga pogleda...
i kao takvi, nemaju ni početak ni kraj
već samo svoje trajanje u meni,
jer ja te svejedno imam i imati ću dok sam živa..

A mogli smo..



...pogledaj jednom u sunce što zalazi
i vidjet ćeš tugu u tami što dolazi
a kad zvijezda boli na nebu zasja
otkriti ćeš mjesto gdje spavam ja..
...tamo vidjet ćeš dva oka snena
kako u njima tinja vatra uspomena
vidjet ćeš i kako srce moje
još pamti glas,rijeci,sve tvoje...

..kad prođe noć ova oko mene
ti sakri se u mračne sjene
..i tiho,tiho otiđi bez traga
sa saznanjem,još sam njegova draga.. 
..da,pogledaj ponekad u daljinu
i u tu beskonačnu tminu
zaviri u kut gdje mi duša sanja
u nekom svom svijetu maste,sjećanja..

..ali nemoj me,molim te,probuditi
tvoj lik previše će me zaboljeti
samo pogledaj očima punim tuge
jer mogli smo zajedno ispod duge..

petak, 7. listopada 2011.

OD KRALJA ZA KRAJ..



KRALJ I KRALJICA..KAO DA ZNA..DA SI TI BIO MOJ KRALJ..

Sretan ti rođendan ljube..i naša nikad ne dočekana godišnjica..

Najteže je, ljube moja,
poželjeti ti sretan rođendan
u ovim danima kad ni sama ne znam
što je to ušlo u naše duše
da riječima ne možemo pronaći isprike
dok bijesni osjećamo da gubimo,
a put natrag kao da ne želimo ugledati.
Najteže je, ljube moja,
voljeti te tako daleko od tvog dodira,
živjeti u sjećanjima,
smijeh često prekidati suzama,
tražiti tvoj glas, a pronaći muk.
Sretan ti rođendan, ljubavi!
Neka te poljubi dašak vjetra
prije nego ti pomiluje kosu,
neka te zagrli samotna tišina
dok navlačiš pokrivač.
Budi sretan, najdraži!
Pronađi sreću koju uz mene nisi našao,
pronađi ljubav ako u nju ipak vjeruješ,
postani ono što želiš biti.
Živi, ne strahuj!
Plači, ne guši se u tišini!
Nasmij se, smijeh liječi!
Sretan ti rođendan, ljubavi!
Neka te Bog čuva, ja više ne smijem.
Neka te druge ljube, ja više ne smijem.
Neka ti druge čestitaju,kad ja ne mogu!
Drugi će ti pokloniti što želiš..
Ja ti mogu dati samo sebe..

OD SRCA TI ŽELIM DA BUDEŠ SRETAN S NJOM.. 
 

nedjelja, 31. srpnja 2011.

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>