stari nemiri se bude.....stari nemiri me tjeraju a opet mislim na tebe...svu moju pažnju i misli skreću samo na tebe....kao da ne postoji nitko drugi na svijetu....nemiri se bude i vraćaju uspomene na tebe...vraćaju mi uspomene koje sam ostavila negdje pokraj puta kad smo se rastali...i evo opet mislim na tebe..na tvoje lijepo lice...na tvoj osmijeh koji me nekada obarao s nogu...i u svom tom razmišljanju ne osjećam toliku ljubav kao nekad...kao da se poslije tvoga odlaska sve ugasilo...i drago mi je zbog toga...ali na neki način mi je zao...sto te se sjećam po zlu...vise bih voljela....da moje sjećanje bude ispunjeno ljubavlju,a ne ovako.... ja pružam da mi ponekad bude teško kad se sjetim naših poljubaca i zagrljaja...a sve to nestane cim pomislim na njega....čim pomislim na dečka koji me sada voli, kao sto sam ja tebe nekada.....
Nema komentara:
Objavi komentar