Tvoj odlazak..

Plakala je kao dijete malo
u mom zagrljaju, ne vjerujući da je kraj sreće
njeno srce za rastanak nije znalo
ni slutila nije da me više vidjeti neće..
Jecala je i zatvorila oči
mislila je da je sve to neki užasna san
i samo je znala da odlazim te vedre noći
da mene odnosi neki novi dan.
"Reci da ovo istina nije"
sa suzama u očima gledala je u mene
"zar nikad mi ljubav neće biti kao prije
zar da mi ljubav postanu hladne noći."
Bilo mi je teško slušati rijeći njene
svaka mi je cijepala dušu
gledao sam oko sebe u grane i sjene
osjećao sam u sebi užasnu životnu sušu..
Drhtala je u naručju mome
i tek tada sam shvatio koliko je ljubav njena bila jaka
nisam se nadao da rijeći ljubavi mogu tako da me slome
mislio sam da postoji spas, ali od njega ni traga..
Nisam joj ništa rekao tada
samo sam posljednji put poljubio usne vrele
znao sam da nikad više neću vidjeti ulice svoga grada
noći sreće sam njom na tugu su se svele..
Okrenuo sam se i otišao sam suzama u očima
ona je stala i plakala kao moja stara mati
okrenuo sam ledja životu i divnim noćima
otišao sam u tamu 

i ona o meni nista više neće znati..