Mi smo dvije duše koje je spojio život na vrlo čudan način..držalo nas skupa..

prošli smo bure, oluje i uragane a srušio nas vjetar koji neki ni ne osjete. Vukao se među nas a da ga nismo ni osjetili i srušio našu ljubav kao kulu od karata..

A ti..ušao si kao povjetarac i napravio uragan u mojem životu.. Dali znaš kako izgleda grad nakon uragana?? pust, urušen i napušten..

To sam bila ja, ja nakon tebe..a ti, ti si nestao kao i svako nevrijeme i ostavio me u ruševinama mojeg života..

Vratio se i očekivao urušeni grad, pustih ulica kojeg su svi napustili ali nisu svi kao ti..

Polako u moj opustoše ni život vračali su se ljudi, povjerenje i ja sam se ponadala da poslije oluje će granuti sunce..i granulo je..ne više onim sjajem što je nekad grijalo ali skromno, polako sa nadom u bolje sutra..

I tada si došao ti..i sve ono što sam gradila, što su gradili ti si opet urušio ne uraganom već rijekom suza koje su potekle iz mojih očiju i ovaj put do temelja porušile sve..ostao je samo mulj, blato i kaljuža u mojem životu..