"Sve ovo traje predugo, sve ovo placam preskupo..."

"Svakim danom biće ti sve jasnije da ja nisam vise ona stara. Ona stara je umrla kada je shvatila da je izdata od strane tvoga srca. I jedino sto želim je da ti budeš sretan, tebi to želim zauvijek. Ovo vrijeme s tobom donijelo mi je isto sto i prethodnih godina, malo osmijeha i mnogo boli. Ako ne mogu na vrh, onda ti nisi ono sto sam ja vidjela u tebi. Neću vise biti teret. Ni tebi, ni sebi. Povlačim se. Ako me nađes negdje usput, nemoj me opet povrijediti. Molim te."

"Ponekad se pitam dali sam ja ukleta, prokleta ili šta već?"

"Zbog tebe ću umrijeti i ti ćeš to znati kada shvatiš da sam te iskreno i svim srcem voljela tada ćeš zaplakati, kada te ostave svi na grob ćeš mi doći poželjećes da ustanem ali neću moći!!!"

"Pomozi mi bar da te prebolim, da u srcu svome ranu zalijecim. Pomozi mi bar da na tebe ne mislim, da te nikad vise ne pozelim. Pomozi mi bar da umrem u snu jer ja zivjet necu, ako nisi tu."

"Ne dozvoli da neki pogrešni ljudi uđu u tvoj život, pomute bistrinu tvojih očiju,
natjeraju da voliš ono sto oni vole i da zaboraviš ono sto oni nemaju... MENE!"

.

"List papira mokar od kiše,
sudbina zna tužno da piše,
okrenem ti broj čujem ti glas,
ti i ja ali` nema nas..
A ako te jednom upita neko voliš li ikog,
sjeti se mene i reci nikoga.."

"Rekao si da me voliš, ali se ljubav ne da kriti.
Mislila sam nema sile koja će nas rastaviti.
A sad zbogom, nek ti moja ljubav sudi,
ti sa drugom sreću dijeli i vjeran joj budi.
Za mene se ne brini, novi mi se život sprema,
ja ću mlada u grob poći, jer u grobu tuge nema.
Na grob dođi i posjeti me i na zemlju spusti lice,
tad iz groba čuti ćeš rijeci:
'JOŠ TE VOLIM, nevjernice'!!!"

.

"Gledala sam u tvoje oči i tražila u njima sreću..
I rekla sebi da nikada vise tako jako NIKOGA voljeti NEĆU..
Kada sam te jučer srela sa drugom bio si TI..
Šapnula bi ti da sam smjela ´Zar tako LJUBAVI..??
Samo sam tiho prošla i gledala u negdje pravo..
A ti gledaš u mene i tiho reče ´ZDRAVO´
Šuteći bez i jedne rijeci prošla sam kraj vas..
I tiho u dusi sjećala se Nas.."

"Ako me ikad pustiš da odem,
poželi mi sreću,
zaboravit ja te neću.
Mrzi me,
ja ću te voljeti,
vrijeđaj me,
ja ću te preboljeti.
Ti leti visoko,
ja nemam krila,
ti budi voljen kad ja nisam bila.
Ali jednom kad bude kasno,
kad shvatiš rijeci moje,
tada shvatit ćeš da si izgubio ono sto trebalo je biti TVOJE..."

"Tražim da me poštuješ,
kao čovjeka i kao ženu,
da moje misli shvatiš kao ozbiljne
a rijeci ne izvrćeš i ne koristiš sitnice

nekad da znaš da mi oprostiš,
i sa svim mojim manama da znaš da živiš."

"Čekati ću te uvijek pa čak i onda
kad se ugasi posljednja nada…
jer ti si svjetlost mog života,
izvor radosti i sreće…
i nitko nikad iz mog srca izbrisati tebe neće."

"Čekam te još uvijek i čekati ću te…
strpljivo i sa prepuno čežnje…
Jer jedino u tvom zagrljaju…
dozrijevahu sve moje radosti…
jedino tu…
ja sam zaista sretna."

"Dodirni me nježno,
strastveno.
Dodirni me zaneseno.
Dodirni me i pođi samnom u raj,
tamo ćemo imati isti osjećaj.
Osjećaj sto krv vrije,
sto ljubav grije i ne ostaje bez čarolije."

Ti..

Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,
ne sjećaju me vise na prošle dane,
ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,
ne gledaj me tako kada ne možeš da shvatiš..

Ne diraj mi snove, oni su samo moji,
odavno su daleko od mene koraci tvoji..
ne kuni me jer nisam kriva ja
što sam tako mlada stigla do dna..

Ne vraćaj mi slike naših noći
kad znaš da opet moraš od mene poći,
ne traži da ti svoju dušu noćas otvorim,
ne krivi me ja samo želim da zaboravim..

Biti će ti žao, ali mene biti neće,
da ti osmjeh vratim, suze obrišem,
da ti dam na dlanu ono malo sreće,
da ti kažem da još uvijek za tebe dišem..

Biti će ti žao, ali bit ću već daleko,
neću te čuti kad me budeš zvao,
kraj mene će stajati netko drugi,
A tebi, tebi će bit žao..

Sjeti me se..

Sada odlazim, oprosti mi za sve,
ne krivi me ni kad ti bude najteže..
Ja čuvam tebe u svojim mislima,
i gdje god da odem,
uvijek ćeš biti tamo gdje sam ja..
Dobro znaš da sad bih dala sve,
da noćas vrijeme stane, zauvijek..
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti mene pamti,
bar po dobru ti me znaj..
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima..
I noćas zadnji put me zagrli za kraj,
kad budeš sam u dugim noćima
i shvatiš da si me volio kao nikad nikoga,
dozovi me, probudi me iz sna,
neka vjetar tvoje riječi nosi
tamo gdje sam ja..

Smrt..

Kada umrem, ne želi
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
Ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti..
Bili smo posebni, stapali smo se kao
kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
putovima volje božje..
otkrivali si mnoge skrivene tajne,
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikad nisam otišla..
moj duh je i dalje s tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati..

Tebe ću uvijek voljeti..

Ti možeš drugu voljeti
i možeš me preboljeti
Ja tebe ne mogu nikad..

Ti možeš ljude pitati
dali su me s drugim viđali
vjeruju mi nisu ni mogli..

Daljine te mogu sakriti,
ali ne mogu izbrisati
svu ovu ljubav za tebe..

Ja ću tebe uvijek voljeti,
do sudnjeg dana na tebe čekati..
A kad vrata raja otvoriš,
moju ćeš dušu prvu prepoznati.
Tamo u vrtu na bijelom cvijetu
s čežnjom istom kao u prošlom svijetu..

Tebi ljube..

Pogledaj me u oči.. Vidiš li sjaj? Ne plaši se, ne može te boljeti moja sreća. Priđi bliže..
Osjećaš li otkucaje mojeg srca? Kuca samo za tebe, za nas..
Dodirni mi usne usnama..Osjećaš li žar?
Gore od želje za tobom. Ispucale i krvave od samoće, čekanja, nadanja..
Ne plaši se..Ni samoća nije toliko strašna ako nekog čekaš, ako znaš da će ti doći..
Srest ćemo se opet na našem polju, pokriveni mjesečevim veom i smijat ćemo se suzama u očima..
I tada ćeš me grliti..osjetiti strah i želju, tugu i sreću, led i vatru. Opet ćeš osjetit da sam tvoja, da tuđa nikad nisam bila..
I trčati ćemo kroz zelena pola našeg kraja, valjati se po vlažnoj travi, daviti u moru strasti..
Opet ćemo promatrati zvijezde i našu planinu i osjećati u grudima isti onaj nemir..
Grlit ćeš me čvrsto, ljubit kao da je prvi put. I pričati ćemo o nama kao o nekim strancima kojim ni ime ne znamo.
Pijesak zaborava će prekriti svu tugu i neprospavane noći, ludilo i suze. Sa istim žarom govorit ćemo o našem proljeću, mladenačkim snovima.
Prešutit ćemo one teške riječi i sa osmijehom reći: "Gotovo je! Nećemo se okretati za bolnom prošlošću, postojat će samo taj trenutak, NAŠ!
I nećemo tražit krivce, bit će sve jedno. Znam, izdržat ćemo. Naša je ljubav jača od svega. Nečemo je pustit da odleti beskrajno plavetnilo. To je samo naša ptica samo n naša! Našla je svoje gnijezdo, i znam osjećam bit će tu kad se oluja stiša..
Možda neću bit ista. Sa kojom borom više, rukama ispucanim od samoće, nogama premorenim od lutanja. Ali u duši stat ću ono isto isto dijete koje si volio, onaj isti sanjar i romantičar, tvoja maza, tuga..
Neću dozvolit da me slome, ubiju. Borit ću se za nas, za sve ono što je sveto u nama. I znam, ni jedan udarac više ne može boljeti, može me samo ojačati. Padala sam i prije, otresala prašinu sa sebe i opet ustajala, trčala dalje..
Uvijek sam imala svoj cilj, svoje snove.. Vratit ću se..i nastavit tamo gdje smo se spotakli.
I sve će biti isto, kao da se ništa nije desilo..
Čekati ćeš me? Sa tim istim osmjehom u očima? Sa svim istim riječima na usnama? Čekaj me..
Opet će proljeće bit samo naše..
To nam nitko ne može oduzeti..

Nedostaje mi..

Nedostaju mi tvoje ruke. Da mi miluju lice, da griju moje hladne ruke,

da mi jačim stiskom obećavaju sigurnost ma kako god stvarnost oko nas izgledala,

da utonem u san i da se probudim njima obgrljena..

Nedostaju mi tvoje oči. Da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voliš,

da mi upute onaj pogled pun oprosta kad nešto pogriješim, da se gubim u njihovu plavetnilu dok nešto pričaš,

da me gutaju pogledom i onda kad se ne osjećam lijepom..

Nedostaju mi tvoje usne.

Da me ljube kad sam tužna, umorna, bolesna ili vesela,

da zaspem i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima,

da brišu i zaustave suze koje se rađaju u mojim očima.

Samo one to mogu..

Nedostaješ mi ti..

Nemoj..

Nemoj krivo da me shvatiš,
kada čuješ ove riječi moje
kad ti kazem da ćeš morat
da zaboraviš srce moje..
Nemoj nikad pomislit
da volim drugog
nemoj misliti da mi je lako,
jer ja ostajem s tugom,
srce je moje slomljeno
puno tuge i boli..
Jer teško je kad netko pati
i iskreno zna da voli..
Ne krivim ni tebe ni sebe
za našu ukletu sreću
jer poslje tebe vjeruj
nikad voljeti neću..

Da je bol druga riječ za ljubav
ne bi vezao mi život suze za oči,
ne bi podigao zidove, stavio okove..
Ne bi vodio me cestom kroz vatru i staklo,
obrisao stihove..
Napamet više neznam riječi,
bacili smo sidro, sad tonemo na dno..
i vidim da sreca ima lice pakla,
tek sad vidim istinu u magli..
Udahni me i pusti u sebe
da ti se uvucem pod kožu i ostanem,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas..
I kako životu pogledat kroz prste,
imam li razloga da mu oprostim?
Što mi ostaje na kraju kad me udari u lice,
kad me ispije u trenu,
kad me bez pitanja pretvori u mrak..
A da je barem bol druga riječ za ljubav,
da me osjetiš, da te podsjetim na nas..

"Kad na crkvi zvona čuješ,
prosinački dan će biti,
digni pogled prema nebu
nemoj svoju žalost kriti..
Nećeš znati što to znači
ta zvonjava starih zvona..
Samo će ti prijatelji reći:
"I mrtva će te voljeti"

"Ostala sam sasvim sama da ležim na suncu,
zvala sam te da dođeš iz snova
i pružiš mi ruku.."

"Od tebe me može odvojiti jedino smrt"

"Trebala mi je noć da shvatim tvoje rijeci...da skinem jedine ružičaste naočale koje sam imala u životnu i bacim ih pod vlastite noge...
Hladno je...nema vise osmjeha na mom licu, ni sjaja u oku, nema vise snova..samo poneka zelja ravnodušno stegne misli i srce preskoči naivni ritam koji je naučilo da slijedi..
Na neki bolesno čudan način mi fališ, ali i to će jednom prestati..sad mi ne preostaje nista drugo nego da nahranim tvoj ego još kojim promilom svoga bola.."

"Imaš li sat?
Kasno je.

Ali ako već nema mjesta za nas, naci ću negdje već mjesto za sebe i cini mi se da bi srušila pola svijeta kada bi opet zalutao u moje ruke, ali noćas ja odustajem od tebe zauvijek.

Idi, ja vise nikad neću biti na onom istom mjestu gdje si me ostavio...ne moze nista na silu. Naci ces ti drugu da te voli..ali teško nekog ko će ti biti kao ja...shvatit ces jednom..kad me vise ne bude...

I jedno samo znaj...ima jedan peron, tamo na kraju svijeta, kupila sam svoju kartu na blagajni života..ako se tamo sretnemo...ne, nećemo se sresti vise nikada, ali ipak...



..Boze čuvaj ga od zla, kad ne mogu ja.."

"Nisi ti kriv sto si srušio moj san o tebi. Kriva sam ja sto sam te sanjala..."

"Svi kojima sam pričala o tebi kažu mi da nisi vrijedan ni jedne moje rijeci a kamo li vise od toga...

Svi su mi rekli da okrenem novi list života i zaboravim sve s tobom...ali nitko mi nije rekao kako???

Kako da zavolim neke druge oči kad u svakim drugim tražim tvoje zjenice..

Kako da pustim neke druge usne da me poljube kad mi fale tvoje..

Kako u tuđi zagrljaj da odem, kad nijedne ruke nisu kao tvoje...

Kako ću dalje...kuda..."

"Biću tu vjeruj mi kad te svi zaborave,
ljubicu te kao nitko kad te druge ostave,
znaj živjet ću da budem pored tebe,
iako znam da te nikad neću imati za sebe..."

"Samo na tren zastani, budi covjek i priznaj mi...jer ti si jedina kukavica koju volim vise od onoga sto je bilo nekoc u meni :("

Ništa..

"Znaš možda me samo tražiš na pogrešnom mjestu jer možeš me izbrisati iz uma...i nije mi jasno zašto se toliko bojiš pogledati u svoje srce???U njemu nema nista??? Volim ja to tvoje NISTA, jer ipak ono meni znaci SVE!!!"

ZAGRLJAJ

"da samo znaš koliko mi
nedostaješ sada..
toliko te želim zagrliti
da ne znam što bi od jada.."

Kad umrem..
Uzmi moje srce i pokloni ga divljim labudima..
Moje ruke neka uzme vjetar da te miluje njima..
Suze moje neka budu kiša što klize ti niz lice..
glas moj pjev ptica koji te doziva..
Moje tijelo svratište prosjaka željno topline..
Kad umrem..

Prospi latice ruža kad odem,
pored mjesta gdje ležim spusti jednu,
sa njim pusti suzu,
bit ću tu kad me ne vidiš,
bit ću tu da te zagrlim,
kad odem,
u jezero koje sam nekad voljela,
baci ružu,
neka na mene miriše,
ne placi, ne moli,
ja ću te čekati..
Kreni, ne okreći se,
ovaj svijet je prolazan,
voljeti me ne prestaj,
ne zaboravi me,
ja te još uvijek volim,
tvoju sam ljubav zarobila u srcu..
Nemoj me zaboravit,
jer kad me zaboraviš
tek tad sam umrla..

Tebi..

Ponekad poželim život da mi stane

da ne trpim tugu bol i rane..

Ponekad mi dođe da plačem pred svima

koliko sam ga voljela a

sad ga druga ima..

Ponekad ga sanjam

da mi usne ljubi

ali istina boli,

kraj druge se on budi..

Tuga u očima jedne djevojke

"Zašto te nema?
Gledam u prazno... Sve što vidim je magla ispred sebe. Hodam kroz noć. Obavija me gusti dim vlage, nema svijetla. Koračam ulicom u suzama. Nema te kraj mene. Još si me jučer ljubio, a danas već plačem zbog tebe. Oko mene glasovi tame i sjete. Ispred mene sam prazna cesta i gusta magla. Koga tražim? Zašto koračam...? Zašto uopće živim? Ne mogu te ljubiti. Ne mogu osjećati tvoj dah na sebi... Što mi vrijede riječi utjehe kada si otišao? Otkada te nema svake večeri brojim zvijezde, svake večeri gledam u nebo i molim se. Molim se za tebe, da te zaboravim... Da ne mislim na tvoje zelene oči... Ne mogu si pomoći...Nema lijeka... Zašto te nema? Zašto mi toliko nedostaješ? Zašto te jednostavno ne mogu zaboraviti??? Pokušala sam voljeti nekoga, ali ljubim ga i vidim tebe... Nedostaješ mi, ljubavi...."

Tebi ljube moja..

"Ti si moja sudbina....
Koliko te dugo nisam vidjela?
Danima? Mjesecima? Koliko?
Javiš mi se s vremena na vrijeme...
Čekam dan kada ćeš mi opet doći...
Kada ću te zagrliti kao što sam te zagrlila tvoje zadnje večeri.
Kada si odlazio gledao si me u oči,
sjećali smo se dana kada smo bili dobri prijatelji.
Nedostaje mi moj prijatelja, nedostaješ mi ti...
Dali znaš to?
Sve bih dala da nisi morao otići..."

vrtlog života...

"Kao da nikada nije ni postojalo,
nestaje u magli samog sjećanja,
ne ostavlja tragove za sobom,
kao da nikada nije ni bilo...

Odlazim, ili ostajem tu gdje jesam,
ništa novo za ovu dušu pred izborom,
odgovor se negdje duboko nalazi,
samo se skriva od očiju da se ne vidi...

Oprostila sam mnogo, možda previše,
da bi sada padala opet na istom ispitu,
koraci više ne dopiru do mene,
sve ostaje u prašini naše prošlosti..."

U očima tuga

"Ne ostavljaj me
Nikada samu u tami
U tami raste strah
Ljubav blijedi
U očima tuga
Ni zvijezde nemaju sjaj
Umjesto njih crne ptice
Crne ptice zlosutnice
Ispuhale bure dušu
Ispile oluje suze
Ostalo samo more bola"

Dolje ledena kiša sipi i ogoljele grane vlaži,
moj pogled nekud luta među oblacima
tebe traži..
Posljednji put te poljubih
i vidjeh osmijeh tvoj,
to bješe skroman oproštaj i zadnji zagrljaj moj..
Kako je hladna kiša
a tvoje ruke su tople..
Jesen mi donosi maglu i tugu
i prekri zauvijek te oči mile..

Jednoga dana me vise neće biti..

vrijeme je presporo za mene..

kazaljke na satu se polako pomjeraju

i kao da mi svake sekunde daju

do znanja da nije moj..

i da više neće nikad biti..

Ali tješim se,

jer će nekad

moje kazaljke stati..

i mene će odnijeti vječnost..

Umirem

Umirem dušo, tiho umirem

za tvojim medenim usnama.

Za našim slatkim noćima

tuga u mojim je, dušo očima..

U moju času dušo sipaj mi otrova

ne želim dugo, umirati zbog bola.

Otrov mi sipaj, da brže umirem ja

s imenom tvojim na usnama..

Otrovno vino il ljubav tvoja otrovna

i jedno i drugo, meni nose kraj.

Otrovan bjeh i zagrljaj tvoj

umirem dušo u mukama, al samo

žalim što ne umirem na tvojim rukama..

"Ljubav je vječna a mi smo samo prolaznici"

"lako ću se povuci otići iz života tvoga a ona neka bude sretna kraj dečka mog"

Ljubav je vječna a mi smo samo prolaznici

Tako je bilo savršeno
Sve super i nezaboravno
Bili smo sretni i voljeli smo se
Ali sad sve prekinuto je.

Rekao si da ti treba vremena
A ja sam bila uporna
Nisam te htjela pustiti
I sad si mi to odlučio vratiti.

Uzeo si moje srce
Prije si ga gledao ko sunce
A sad ti je ono tuga
Bez mene,tvog životnog druga.

Nezmnam više kako da ti se obratim
Svega me strah,previše se bojim
Strah me da tebe prebolim
Dođi i spasi me,znaj da jedino tebe volim..

Zar sve po starom?

Stvarno pokušavam bit iskrena.
Bojim se, da se opet ne naviknem na tebe..strah me je da se sve ne vrati na staro.
Ne želim ono, nikad vise se ne želim vratit na ono staro.
I zato me je strah..

"Ti i ja imali smo sve u rukama..

navika od nas je strance stvorila..
Samo kad se sjetim koliko smo puta pali i ustali..
I ruke uvijek pružali..
Ti i ja sad smo na kraju puta..

istina boli vise nego rana ljuta.."

Imam samo tebe..

Srušenih ideala koračam kroz noć
nosim ti posljednji komad radosti
kucnut ću na vrata i kleknuti
...ljubavi molim te oprosti mi

Sve su mi ukrali i dušu ubili
nemem ti šta pružiti osim sebe
otvori mi vrata u ovoj hladnoj noći
ja nemam nikog,imam samo tebe.

Na drhtavim rukama srce ti nosim
šiba me vjetar dok zovem ti ime
kroz napukle usne za ljubav te prosim
dok drhtim od jada,dok plačem od zime..

Volim te još..

Provela sam godine sa drugim
zavoljela ga iskreno i čisto
pružio je mnogo mi topline
ali nije kao s tobom isto...

Voljela sam jednom u životu
onim žarom kada sve zapeče
nisam znala da ću te izgubit
to subotnje prohujalo veće...

I sad često tvoje ime dođe
kao kaplja na usnama vrelim
ali sudbina odredila me njemu
i sa njim ja život svoj dijelim...

Prešuti ime moje, izdajice,
kao što prešutio si i moje srce
koje si nosio na vrelom dlanu...
kao što si prešutio svoje suze
ostavljene na mom  jastuku...

Veži mi oči pred ponorom,
slomi mi krila pred posljednji let...

Prešuti ime moje, izdajice,
kad glasove začuješ u sebi,
samom se zakuni
kao što meni si se kleo,
usne neka zauvijek zanijeme od laži...

Veži mi ruke pred ponorom,
slomi mi krila pred posljednji let...

Prešuti ime moje pred smirajem dana
kad crveno nebo ovije grad,
prešuti -
kad snjegovi zamirišu prvim sjajem,
kad vjetar pjesmu povede,
a kiše moje stope izbrišu...

Prešuti -
u molitvi novom danu
ime moje prešuti...
Vrijeme neka stane,
nebo neka se sruši,
ali samo me

    prešuti...

S jastuka na jastuk snove selim
rijetko te imam koliko te želim
nikada nitko za tebe ne smije da zna...

Idem za tobom i stope ti brišem
da sakrijem da volim te sve više
o tebi nikada nikome ne govorim ja...

Veži mi ruke da te ne grlim...
Veži mi oči da te ne vidim...

Od prvog dana zabranjeno mi je da te volim
zabranjeno mi je da te sanjam,
voljet ću te u pjesmama mojim...
Odluči sam, ostavi me kao da ne postojim
bit će bolje i tebi i meni,
voljet ću te u pjesmama mojim...

Njegovati ću sjećanja da ne izblijede,

Hraniti ću nadu da ju tuga ne ubere,

Čuvati ću ljubav,tvojim imenom će se zvati,

U duši nju ćeš uvijek moći pronaći…

Tražit ću pristanište kada nas život umori,

Uvalu sigurnu,gdje nema boli,

Da se oboje odmorimo od životnih lutanja i težnji,

Od beskonačnog traganja i maglovitih ponora što se skrivaju u sjeni…

Voljet ću te i kada sumnje me nadjačaju,

Branit ću te kada te nevolje napadnu,

Pružit ću ruke da te dohvatim prije pada,

Utješit te kada tuga nad nama zavlada…

Bit ću uz tebe kada te svi napuste,

Pružit ću ti rame da na njemu zaplačeš,

Čuvati ću sve tvoje slabosti i tajne,

Štovat ću sve tvoje vrline i mane….

Neću te tražiti za uzvrat mnogo,

Samo me voli i čuvaj pred ljudima i Bogom,

Moja ljubav je miraz koji za tebe plaćam,

                                               A tvoje srce je danak koji mi za sreću uzvraćaš….

Mirisala je soba na ruže,

A tvoje ruke nježno su me grlile,

Plesali su obrisi od svijeća,

Dok usne su me tiho ljubile…

Plovila sam u oceanu poljubaca…

Što su me na valovima strast nosile,

Poput plime i oseke,

Svaku misao i razum su pomutile…

Plamen se lagano širio venama,

A krv poput lave vrelo je kolala,

Nastalo je nevrijeme

Nošeno bujicom osjećaja…

Ruke su se plele u mrežu dodira,

Klizeći tijelom poput satena,

Čuo se samo zvuk uzdaha,

Nošen lahorom emocija…

Pripijenim tijelima nošeni osjećajima,

Zaplovili smo morem drhtaja,

Obuzeti strašću,požudom i nemirima,

Prepušteni užitku novih spoznaja…

Poljubci su se nizali dugo i beskrajno…

Ostavljajući tragove na usnama nečujno…

Vapeći za svakim trenutkom više,

Osluškavajući kako srce ujednačeno diše…

Susreli su se pogledi u očima,

Obasjane sjajem svibanjskim noćima,

Prepušteni ljubavlju i predajama…

                                                     Prepušteni jedno drugome bez kraj…

Pogledaj oko sebe..

Pogledaj malo na svijet oko sebe
vidjet ćeš mnogo tužnih lica
pronađi mene i ja sam tu
i svi smo slomljenog srca..

Ti živiš život samo za sebe
nije te briga za tuđu bol
takav život nije za tebe
ti ne čuješ njihov zov..

Jednog ćeš dana i ti tako
ne možeš uvijek biti bez bola
vidjet ćeš da nije nimalo lako
kad kroz vene tuga kola..

Danas mi je priznala da si me varao s njom..

Ona je imala hrabrosti kad nisi TI..

Rastanak..

Na rastanku s' tobom
bilo mi je teško
oči su me pekle
ti prokleta greško....

Nisam suze lila
kao druge žene
jer sam sretna bila
imam uspomene...

Neka te sreća prati
proklinjati te neću
neka te druga shvati
ja ti želim sreću...

Dio mene..

Ulaziš u moje vene
i ja drhtim od tvoga oka
postaješ već dio mene
i dio mog života...

U svakoj misli si ti
iako ne želim to
u snu te zovem
digni me visoko...

Ti imaš osmjeh đavola
i lagano ulaziš u vene
priznajem da polako
postaješ dio mene...

Neka pričaju tiho kad ime ti kažu
Da ne propadne ovo tijelo života gladno,
Zvijezda kad padne u oči tvoje,
Nestane ljubav u grudama zlata.

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
neka spava mi ovo srce bolno
Previše rana na njemu stoji
Ljeta mi idu i ure mi tuku,
A more još uvijek udara o stijene;
Školjke mu se na obalama sjaje...

Neka pričaju tiho kad te budu spominjali
Samo šapatom usne neka im govore;
Što ne čuju uši bolje će biti,
Što ne znaju misli, to samoj mi je lakše...

Živim a ne živim..

Živim životom cigarete i dima
gorčinom kave i crnoga vina
živim u mržnji i to mi je lice
živim životom propalice.

Živim životom razbijene čaše
ne volim čak ni birtijaše
živim k'o prosjak i to mi je mana
živim životom narkomana.

Živim životom prolaznih dana
danas do sutra sva mi je hrana
i tako dala zivotu sam rok
a on je kao zarazni porok.

Živote prokleti, živote zarazni
srce mi razori dušu isprazni.

Daljina..

Da li bi nas i jedna poslije blizina
zbližila tako kao ova daljina?
Ne bismo li tada,
jedno uz drugo
nedostajali jedno drugom
više i bolnije nego sada?
Možda smo najsretniji upravo danas;
daljina,možda,radi za nas,
blizina,izdala bi nas.
I koje li sreće
plakati tako,
kao što plačemo u ovaj čas..

Sreća je lijepa kada je imaš,
kada u srcu sve najljepše snivaš,
kada svaka bol nestane iz srca,
uz najljepšu melodiju srce zakuca.

Sreća je blizu nije tako daleko,
uvijek postoji i čeka nekog,
uvijek se stvori jedna nova nada,
sve se preživi i kad srce strada.

Nisu ovo posljednje rječi,
kada bi srce prićalo moglo bi svašta reći,
nije ovo poslednja želja koju imamo,

život ide dalje sve dok snivamo.

Zato se raduj i ne plači više,
dosta tuge sudbina nam piše,
otvori srce tamo gdje nisi smjeo,
osmjehni se tamo gdje nisi htjeo.

Najljepša je radost kada ljubav se rodi,

čovjek brzo zaboravi sve životne boli,
tada srce i najgoru tugu preboli,
beskrajna je ljubav, kada srce iskreno voli..

..

Da imam duše barem tri
da jednu nekom poklonim
drugu da izgubim
a treću da tebe zaboravim...

Da imam šaku ljubavi
da tebi malo udjelim
da možeš mirno spavati
...i mene zavoljeti

Da hodam po žici snova
i ljubim druge bez bola
volim te ti bi shvatio
al nebi se nikad vratio...

Ne bi mi pomoglo da se vrijeme vrati jer znam da bih sve opet napravila isto,

opet bih priznala i rekla...opet bih zbog tebe pala prenisko..

ni ponos, ni inat, pa ni ovo srce prokleto, ništa me ne bi zaustavilo,

opet bi me izdao pogled, sve bi se na meni vidjelo! 

Znam da sam pogriješila i kajat ću se do kraja života 

jer ti si bio i ostao moj grijeh i moja najveća sramota!!! 

ali svako tvoj udarac ja podnijeti ću sa smiješkom 

jer doći će dan kad ću i ja tebe zvati GREŠKOM!!!

..

Spustila se noć,prelijepa okićena zvijezdama,

Dok srebrene niti bljeskaju u jezeru što ih uzrokuje mjesečina,

Laganim tihim korakom koračam do tvojih vrata,

Dok otkucava i ponoć sa zvonikovog sata…

Došla sam ti reći da se više vidjeti nećemo,

Jer došao je trenutak kad neke stvari promijeniti moramo,

Ponekad nas život tjera na odluke koje izbjeći ne možemo,

Ma koliko voljeli nekoga,ponekad je to neizbježivo.

I dok mi sa tugom drhti glas,

U dubini duše molim se da ćeš reći da se ne odričeš nas,

Dok strepnja dušu mi razlama,

Tako bih željela da osjetim toplinu tvojih usana….

Da umjesto teških riječi ti poljubiš me,

Baš kao do jučer onako nježno zagrliš me,

Da se zbog ovog posjeta ne pokajem,

I da ti priznam da volim te….

Pitam se da li Bog ima razlog zašto razdvaja one koje se vole,

I  da li se upita ponekad da li je pogriješio u odluci kad im se već srca slome,

Da li je tako naša ljubav zapisana u zvijezdama,

Da jednostavno nije suđena da bi živjela?

Plaćao li svoje grijehe tako što nas život razdvaja,

Ili je to Božji plan da učimo iz svojih grešaka,

Da li je to samo kušnja privremena,

Jer ako nije ja ne znam kako ću dalje živjeti znajući da nisam za tebe rođena …

Ma zašto moramo proživljivati to,

Tako bolno i teško…tako nepošteno,

Zašto jednostavno sreća ne može biti svačija,

A ljubav nepobjediva?

…Kakvo će moje jutro svanuti sutra,

Znajući da sam ono najljepše izgubila,

Kako će moje srce preživjeti brodolom,na ocean ovom dnu,

I biti bez tebe ostatak života u njemu?

…Molim te zaustavi ovaj trenutak i reci da još puno toga ispred nas,

Da naš san ove noći ne završava,

Da me voliš i da nećeš dozvoliti da nas pobjedi i slomi ova bol,

Koju donosi ova kušnja....ova noć…

Nedostaješ mi ljube..

 Svaki put kad sklopim oči,

 Ja vidim tebe,

 Svaki put kad sam usamljena,

 Ti si pored mene.

 Dani tako sporo prolaze,

 Kada nema te,

 Dani tako sporo prolaze,.

 A ja sve više trebam te.

 Voljela bih samo da si tu,

 Barem na trenutak da svratiš,

 Voljela bih da si tu,

 I da mi osmjeh na licu vratiš.

 Nedostaje mi korak tvoj,

 Koji znam ponekad da pratim,

 Nedostaje mi tvoj osmijeh,

 Često poželim da te vratim

 Nedostaje mi tvoj pogled

 I usne tvoje snene,

 Nedostaješ mi svakim danom sve više,

 I željela bih da si pored mene

KAD ME NE BUDE VIŠE..

Ako jednog dana ostvarim svoj kukavički naum…

Ako skupim snage i okončam ovu razarajuću bol…

Ako ikad prekinem svoj mladi život koji ionako nema smisla

Samo te jedno molim..

Ne plaći, jer mrtvi ne mogu vidjeti uplakane

Ne plaći nego uzmi bijelu ružu

Utisni poljubac u latice njene

I baci je u moje zadnje počivalište..

Neka me u hladnim noćima u hladnoj zemlji

Pod ledenim kamenim spomenikom

Grije ta uspomena..

Želim ti reći..

Htjela sam ti reći da te volim

da si moj čovjek, a ja tvoja žena

ali bol, bol u tim trenucima

biva jača od ljubavi, jača od nas...

 

Htjela sam ti reći da te želim

kao što dijete želi svoju igračku,

kao što ptica želi svoju slobodu

ali bol, bol u trenucima kada  me ostaviš

jača je od želje, jača od strasti...

 

Htjela sam ti reći da te trebam

kao što ribe trebaju vodu,

kao što zemlja treba kišu

ali bol, bol u trenucima kada me ne voliš

jača je od potrebe, jača od žudnje...

 

Htjela sam ti reći da umirem

kao što umire ova noć u kojoj patim,

kao što umire radost ubijena tugom

ali bol, bol u trenucima kada me zaboravljaš

jača je i od smrti

jača od mene same...

 

Htjela sam ti reći da te volim

kao što cvjeće voli rosu, oblaci nebo

anđeli raj,

ali bol, bol u trenucima kada ne postojim

jača je od ljubavi, jača od nas...

Kapni mi na rastvoreni dlan
na crtu što je crtom života zovu
takni me vrškom jezika i ispij me do kraja
a do mojih očiju doprijet će svjetlost.

Ne zaglušuj svoj krik
vrisni silinom divljeg jelena
zapjevat ću pjesmu što je uvijek pjevam
a nikad je ne ispjevah do kraja..

Pusti da ti govorim šutnjom svojom
jer ona nikad ne laže
pusti da te gledam
jer oči nikad ne mogu biti grube..

Ako ti ikad zaigra oko
i ako zatreba ti neko bit ću tu
čekat ću svoj red
jer još ti mnogo treba da bi dobio sebe..

Ja sam dijete zvijezda
stih iz neke stare ljubavne balade
i opet sebe preispitujem
koliko tebe u meni ima..

Sve sam svoje za tebe dala
Sve sam tvojim imenom ja zvala
A sve što sad imam
U riječ jednu stane
To ljudi zovu sjećanjem..

Nema te i nikad više..
Sati prolaze sve tiše
I pitam se, čija to ruka
Živote nam piše pa ih izbriše..

A čije grijehe srce plaća..
Kad Bog mi da pa uzima
I ne znam sad kad te nema
Za koga se budim i postojim ja..

Jedna svijeća u tami još gori
Da za tebe ljubav neka izmoli..
I pitam se, čija to ruka
Živote nam piše pa ih izbriše

Što je jutro kad' je bez nade..
Što je noć kad' tugu nudi
Jer nema te pjesme
I ni riječi te nema
Da tebe sad mi probudi..