"Trebala mi je noć da shvatim tvoje rijeci...da skinem jedine ružičaste naočale koje sam imala u životnu i bacim ih pod vlastite noge...
Hladno je...nema vise osmjeha na mom licu, ni sjaja u oku, nema vise snova..samo poneka zelja ravnodušno stegne misli i srce preskoči naivni ritam koji je naučilo da slijedi..
Na neki bolesno čudan način mi fališ, ali i to će jednom prestati..sad mi ne preostaje nista drugo nego da nahranim tvoj ego još kojim promilom svoga bola.."