ONA NEZNA..

ONA NIKAD NEĆE

SVE O TEBI

IZ TVOJIH OČIJU ZNATI..

ONA NIKAD NEĆE MOĆI KAO JA,

POTPUNO DA TE SHVATI..

ONA NE ZNA KOLIKO

U SVAKI NAŠ SUSRET

UNOSIŠ CIJELOG SEBE..

ONA NE ZNA KAO JA

STIHOVIMA DOPRIJETI DO TEBE..

Šaptat ću ti..

Šaptat ću ti dahom vjetra..preko svih daljina što nas dijele..dodirom moje kose u sanjanim zajedničkim noćima..mirisom prve kave što nas sretne budi jutrima..

Šaptati ću ti svakim uzdahom..svakim nježnim dodirom..opijena ljubavlju tvojom i njenim čudnim moćima..što čine me kraljicom, u tom svijetu stvorenim u našim očima..

Šaptati ću ti o tajnama moga srca koje samo za tebe kuca..šaptati ću ti o mojim strahovima..željama i nadama koje samo tebi vode..u naš svijet prepun ljubavi i slobode..

Jednog dana krenut ću na put satkan od naših šapata..da ga svladam..da pokucam iznenada na tvoga srca vrata..da pregazim daljine..da preletim visine što nas dijele..da s našeg puta uklonim sve otrovne strijele..

Šaptati ću ti tada usnama mjesto daha vjetrova..sve stihove svojih pjesama..pročitati ćeš tada u mojim očima..da samo si ti..moja ljubav jedina..

Zarobljena u procjepu između dva sna..

živim i dišem izvan granica vremena..

kose raspletene..duge..

podižem pogled prepun tuge..

tražim komadić našeg neba..

tamo je moj dom..

tamo je sve što mi treba..

tamo si ti..ljubavi..

čekaš me..i voliš..

sada i u vječnosti..

između stvarnosti i želja

utapam more tuge

u samo jednoj kapi veselja..

živim za taj dan

kad sklapat ću ti oči usnama..

gledati te dodirima..

u zagrljaju tvom zauvijek

rastati se s nemirima..

TI..

Ne ljubi me noćas, ne otvaraj rane,

ne sjećaj me više na prošle dane..

Ono što je izgubljeno ne pokušavaj da vratiš,

ne gledaj me tako kada ne možeš da shvatiš..

Ne diraj mi snove oni su samo moji,

odavno su daleko od mene koraci tvoji,

Ne kuni me jer nisam kriva ja

što sam uz tebe stigla do dna..

Ne vraćaj mi slike naših noći

kad znaš da opet od mene moraš poći,

ne traži da ti svoju dušu otvorim..

ne krivi me, ja samo želim da zaboravim..

Biti će ti žao ali mene biti neće,

da ti osmjeh vrati, suze brišem..

Da ti dam na dlanu ono malo sreće..

Da ti kažem da još uvijek za tebe dišem..

Biti će ti žao, ali biti ću već daleko..

Neću te čuti kad me budeš zvao..

Kraj mene će stajati drugi netko..

A tebi, tebi će biti žao..

..MA KOGA LAŽEM, VOLIM TE..

..ALI RAZUM U MENI PRESUDIT ĆE..

DA IPAK NE KAŽEM "DA"

KAD VRATIŠ SE..

Pismo za tebe..

Jednom kad pročitaš retke svoga života..hoćeš li pronaći slova moga imena..hoće li te obuzeti nemir oko srca? Na ovom papiru požutjelom od kiša života..hoćeš li prepoznati tamnu mrlju, mrlju naših zajedničkih trenutaka..u kojima sam ja bila samo obris tinte..slučajni prolaznik ili ćeš svojom rukom mahom preći preko hrpe papira, svojih i mojih sjećanja i baciti ih u vatru nepovrata.. Moja ruka sjećanja preče ti preko lica, pomilovati će te, moje će ti usne blago šapnuti na uho..zašto?? Okrenut ćeš se na drugu stranu..zaboravit me..hoće li te ikad zapeći oko srca? Hoćeš li ikad osjećati krivnju? Sjećaš li se poniženja..mojih uplakanih očiju..sada uzimam torbu, stavljam u nju svu bol, sve uspomene i svu tugu.. Više se moj pogled neće gubiti u daljini, više moje uši neće čuti tvoj korak i tvoj smijeh više te moje oči neće gledati.. Torbu bacam u rijeku života, neka je valovi ponesu u prošlost jer tamo i pripada.. Izgubio si moć..ostavio me samu..posljednji put bacam pogled na ovaj tekst..dali da nastavim ili ne? Razmišljam..dok još ima vremena..i sad posljednji put gledam, posljednji put se okrećem pokušavam da ti zapamtim lice a znam da ću te pamtiti.. Smiješiš mi se oholo kao da mi govoriš: "oprostit ćeš mi" ali duboko u sebi znam..ovoga puta nema povratka, nema oprosta, ovoga puta za tebe više nemam razumjevanja..više nema suza..neće biti slomljeno ga srca..moga srca i tvoje pobjede.. Okrećem ti leđa, po prvi put..Nikad ti nisam ništa značila, uvijek sam bila ona druga, ona manje vrijedna, manje važna..A samo sam željela biti dio tebe i da si ti dio mene..Samo mali dio života, dio tvojih misli, dio tvoga vremena, osjećaja, uspomena, sjećanja..htjela sam da me se nekad sjetiš u životu, da sam postojala da sam i ja nekad nekog voljela,da sam ti pomagala, da sam bila uz tebe..da pamtiš me..da pamtiš moj osmijeh..moje i svoje oči iz kojih smo skupa brisali suze na svakom rastanku.. Ovo pismo možda nikad nećeš dobiti jer ja ga nikad neću ni poslati ali vjeruj značio si mi sve a pamti ćeš me po istini..istini o kojoj ću progovoriti..

Kišni dan..

Kiša pada..

Pogledaj to predivno vrijeme kroz prozor..

E takva je i moja duša..

Da..danas je apsolutno moj dan..

Oblaci su na mojoj strani..sunce su skrili i pustili samo za moju dušu kapi kiše..

Da očiste moju dušu,da isperu ovu bol..da ublaže ovu tugu..

Da..da..danas je moj dan..

Jer ja sam ipak ona što voli kišu..

Evo..još jedna mala..slatka misao..upućena njemu..

Toj okrutnoj osobi..koja nikad neće saznati koliku sam ljubav imala samo za njega..

I još jedna misao..za sva ona lijepa vremena koja smo imali..

I jedna misao..da se sjetim svega što mi je uradio..

I ovo je jutro kišom počelo..kao da zna da je nestalo sve što nas je nekad spajalo..I zato opet po tko zna koji put posvećujem sve ovo našem vremenu, tebi..meni i našoj krivici..

Nekad jednostavno ne znaš šta imaš..nekad se zbunim i pitam se pa jesam li i ja došla ili sam prošla..

Jeli ovo kraj mojeg puta ili?? Da..sam to barem na vrijeme znala..ti bi bio zadnja stvar koju bi pustila blizu sebi..da uđe u moj život i uništi sve ono što sam gradila.. Uhvatim samu sebe često..kako gledam nekog prolaznika što na tebe barem malo sliči..

Udarim samu sebe..i vratim se u stvarnost i kažem DOSTA!! Postoji u životu put koji se prođe samo jednom i više se vratiti ne može.. Ti..si izabrao taj put i otišao..sad su slike izbljedile u magli i postati će svejedno..osjećam to..

Shvatila sam onoga dana kad sam bila s tobom..shvatila sam..

Da je opet ona prošla kroz naše živote..uznemirila naše mirno more i odvukla te od mene.. Ti ćeš negdje da se mrakom..tišinom i novom maskom da se ogrneš..i sav svoj sram i grijehove ćeš kao rukave da podvrgneš..jer takav si ti..brzo nastavljaš dalje a još brže zaboravljaš..

Ali život je surov igrač..protiv njega nećeš moći pobijediti kao što si protiv mene.. Stići će te bol i tada ćeš shvatiti kako ti nedostaju moji zagrljaji, poljupci i koraci..Tada shvatit ćeš moju bol..zovnut ćeš me tuđim imenom..

I znam za mnom viknut ćeš..TUGO..

I onda kad budeš i poželio da s mnom podijeliš svu svoju bol i otuguješ s mnom tugu..

Neće tada više vrijediti..jer nas više nema tu..ne postojimo..

Sanjam te u zimskoj zori..kroz jutarnje kiše..opet čekam..da čujem ti glas..vidim radost u tvojem oku..zrno sreće..osmijeh..i kao veselja u našoj uobičajenoj čaši ljubavi..
Zagrli me..zrakama sunca..pronađi put do srca..od mene do tebe..miljama me voli..sanjaj me..daljinom koja nas razdvaja..zaustavi vrijeme..kada smo zajedno..još jednu noć budi moj..zaboravimo na sve..jer ništa na svijetu ne vrijedi kao jedan trenutak sreće..nas..

Kad se ljubav u mržnju pretvori..

i kad srce prestane da voli..

tada nastanu dani dugi i besane noći..

kajanje i nada da će bolji dani doći..

Svatko traži novu ljubav

a stara ga boli..

jer ostaje uvijek nešto

zbog čega se i mrzi i voli..

Zbog nevjerstva i mržnja se stvara..

kad se ljubav ljubavlju ne vrati..

kad djevojka ostavljena mora da se kaje

ljubav da preboli i ponovo da voli..

Prosto ali od srca..

KUČKO..

Koji mi kurac glumiš frendicu?!

a sve što ti šapnem to odmah daješ na presicu..

Da te jebao on to znamo svi..

a da si obična drolja,tek će se saznati..

Ne biraš ni gdje ćeš,ni s kim ćeš..

a razloge bolje da ne spominjem..

bitno je samo da ti uđe,

a čiji je i zašto je tamo to ti ionako nije važno..

Obična si glupača, looserica i jadnica

stavi malo više šminke na to svoje istrošeno lice..

možda ti se i posreći..

pa mu jednom rodiš klince..

Obična si kučka,kozo..

ne zaslužuješ ni ovaj stih

za mene si mrtva..

shvaćaš li?!

JA MRZIM TE..

HTJELA BI TI NAPISATI NEŠTO LIJEPO..

NEŠTO DIRLJIVO I ROMANTIČNO..

DUBOKO I MISTIČNO..

NEŠTO ŠTO ĆE TE SRUŠITI I SLOMITI U ISTOM TRENU..

NATJERATI TE DA PRIZNAŠ KOLIKO ME VOLIŠ..

A NE MOGU..

MOGU TI SAMO REĆI DA TE MRZIM..

MRZIM TE ZBOG LJUBAVI KOJU NE ZASLUŽUJEŠ..

MRZIM TE ZBOG BOLI KOJU SI MI NANIO..

MRZIM TE JER ZNAM DA ME VOLIŠ A RANIO SI ME..

MRZIM TE JER NISI MUŠKARAC IZ MOJIH SNOVA..

MRZIM TE JER NOSIŠ PROKLETSTVO DRUGE ŽENE..

JEDINO ŠTO TI SAD OD SRCA MOGU REĆI JE..

LJUBE JA MRZIM TE..

Posvećeno njemu..za kraj..

VRIJEME JE..KRENI!!

ALI DA ZNAŠ..JOŠ UVIJEK BOLI

TO ŠTO ŽIVIŠ U MENI A DRUGOJ PRIPADAŠ..

ALI IDI..

JER JA NISAM ONA KOJA MOLI..

JA RAZUMIJEM DA ME TVOJE SRCE NE VOLI..

I JA IDEM..NIJE VAŽNO GDJE..

IDEM NEGDJE DA ZABORAVIM NA TEBE

I SVE LAŽI VEZANE UZ TEBE..

NEĆU NI JEDNU SUZU PUSTITI..

NISI ZASLUŽIO TO..

SAMO SE NADAM DA ĆE I ONA SHVATITI

DA U TEBI UMJESTO DOBROTE STANUJE ZLO..

TOLIKO SI PUTA LAGAO..

VARAO..

IZDAO..

TOLIKO PUTA SRCE NEKOJ UKRAO..

PA GA NAKON TOGA NA POLA SLOMIO..

I ZATO..

U IME SVIH LJUBAVI NESRETNIH..

JA ĆU ZAPALITI DANAS JEDNU SVIJEĆU..

I ZBOG TAKVIH KAO TI..LJUDI NEVJERNIH..

U LJUBAV VIŠE NIKAD VJEROVAT NEĆU..

U IME SVIH LJUBAVI NESRETNIH..

VEČERAS ĆU SE SMIJATI NA SAV GLAS..

ZABORAVIT ĆU PROŠLOST..TVOJE IME..

I SVE ONO ŠTO ME JE PODSJEĆALO NA NAS..

Njemu kojeg nema..

Ostanem nekad tako s tišinom..

a misli same slete ko"ptice..

Utabanim snijegom lutam daljinom

tražeći jedno poznato lice..

Dugo o tebi niti riječi..

Ni tvojeg glasa nema odavna..

A tko li može da mi spriječi

u mojim mislima da budeš stvaran?

Još se okrećem na korake tuđe

još u svakom tvoj dolazak želim..

I uvijek kad netko s vrata uđe,

tvome se liku ja poveselim..

Kako da objasnim ja životu

kad ni ja se sama ne mirim s time..

Kome da dodijelim tu sramotu

što ti sa strahom spominjem ime..

Njemu..

Nitko ne zna

da me voli kao ti..

iz očiju mojih

svaku želju čitaš

ispuniš..a ništa ne pitaš..

dušom mojom kao

strunama gitare

nježno pjesme skidaš..

pogledom sve u meni topiš..

poljupcem oči sklopiš..

i u meni se utopiš..

ostaješ tu..na dnu

mora moje ljubavi..

zauvijek siguran

od sjena prošlosti..

Koraci u tami..tihi..jedva čujni..prepoznatljivi..znam da su tvoji.. Odlučni i muški..svaki tvoj korak te vodi sve bliže meni..Znam da krupnim koracima koračaš i osjećam da si mi tako blizu..skoro da ti osjetim dah i miris.. Moji koraci su tihi..skoro nečujni..ali tako sigurni..čak i previše sigurni nakon svega..ali ja sam žena sa ciljem..koračam ka tebi..

Ponekad imam osjećaj da pravim dva koraka naprijed a jedan natrag..ipak idem na pred i blizu sam.. Gdje god bih krenula moji koraci bi me uvijek volili ka tebi..u to sam sigurna.. Nevidljivom željom vođena..znam da ću doći do tebe.. Ipak smo mi miljenici sudbine..ma što mi mislili o tome..pođimo zajedno,istim ritmom ka zajedničkom cilju..do zvijezda i dalje..jer mi smo ljube rođeni da kroz život koračamo zajedno..

Pričat ću ti..

Pričati ću ti jednom o zvijezdama koje nemaju sjaja..

pričati ću ti jednom o noćima hladnim koje nemaju kraja..

Dok tvoj topli dah bude milovao moje lice,

tražit ću u očima tvojim one drage tople iskrice..

i pričati ću ti..

kako su bez tebe bili dugi dani i sati..

kako me proganjala bol..

i nije htjela nestati..

ni bar malo..zastati..

Priznat ću ti te noći..

dok mi poljupcem budeš sklapao oči..

da si moj san..i moja nada..

moje jučer..i moje sutra..

moje istinsko sada..

moja najveća sreća..

od neba i vječnosti veća..

Priznat ću ti smirena i sretna..

u tvojim dragim rukama..

koliko sam noći probdjela

u suzama i teškim mukama..

u strahu i boli..da tvoje srce..neku drugu ženu voli..

Priznat ću ti da za tebe živim i dišem..

da pjesmu svaku samo tebi pišem..

priznat ću ti da volim..tebe..

bez srebra..bez zlata..

u naručju tvome..u sobi našoj..

dok slušamo srca naša..šapnu ću ti tiho..

najveća sreća ljube..su moje ruke oko tvojeg vrata..

BEZ TEBE..

I bez tebe dan nekako prođe,a rekao si da neću znati sama..Tek mi ponekad misao dođe,razmišljam onda opet o nama..


Zbrajam greške i moje i tvoje..i sve mi se nekako velike čine..


Još mi se ruke tuđih boje..još najbolje čujem samo tišine..


Jutrom kad se budim otvorim oči..i pozdravim neka nova vremena..


Ne čekam više hoćeš li doći..ne brojim dane od kad te nema..

Brojim samo te male sitnice..što donose sreću a ne bol..

Što tjeraju osmjeh na moje lice i mogu ti reći; Ima ih sto!!

Veselim se suncu, lijepome danu..kavi što sada sama ju pijem..

Pronalazim sreću u praznome stanu i tugi se sada čak nasmijem..

Osjećam da sada sam jača..kad više na mene ne možeš biti ljut..

kad više nema mojega plača i tvojeg "ZBOGOM I SRETAN PUT"

Hrabro sada u život koračam..spremna sam opet izdržati sve..

Više me ne boli ni to što shvaćam kolike si samo mi gazio sne..

I ne brini kako sam, da li ja mogu podnijeti život u kojem te nema..polako krećem nogu pod nogu..ne živim više od uspomena..

Nisam bacila sve tvoje stvari ni o tebi rekla ružne riječi..

Još čuvam one stare stvari pune obećanja o lažnoj sreći..

Svake se večeri potiho molim da On ti pruži svu sreću svijeta a meni snagu da sve prebolim i svakome neka sretnija ljeta..

Neće mi suza krenut niz lice ako te vidim kraj neke druge.. Pruži joj radost i kroz sitnice, čuvaj ju uvijek bola i tuge..

Ne daj joj nikad da sama plače, nemoj da i ona uzalud voli..

Voli ju više, voli ju jače..NE kao mene jer to jako boli..

PREPOZNALA BIH TE..

MEĐU TISUĆAMA LJUDI..

JA BIH TE PREPOZNALA..

KADA BIH ZATVORENIH OČIJU

DIRALA LICE SVAKOG ČOVJEKA,

VJERUJ MI..TEBE BI LJUBE PRONAŠLA..

PREPOZNALA BI TE PO OŽILJKU,

PO MLADEŽU, PO USNAMA..

JER SI TOTALNO DRUGAČIJI OD DRUGIH..

I SRETNA SAM..

JER JE JEDNA TAKVA JEDINSTVENA OSOBA

BILA MOJA..BAREM NA KRATKO..

ALI IPAK..

BILA JE SAMO MOJA..

OSTAVIO SI ME..

OSTAVIO SI ME TU..

DA LEŽIM U PRLJAVŠTINI SVOJIH POSTUPAKA,

U LOKVI SUZA I KRVAVE DUŠE..

DOBRO SHVAĆAM TE..

SAMO TE MOLIM NEMOJ ME VIŠE GLEDATI..

NE ŽELIM KAKO NESTAJEM..

NE U TVOJIM OČIMA..

NE PRAVIM SE SAD DA SAM ŽRTVA..

SAMO SAM POVRIJEĐENA..

BOJIM SE I PLAČEM..

NIŠTA VIŠE..

ZNAŠ DA SAM SE TRUDILA..

ALI TEBI TO NIJE NIŠTA ZNAČILO..

TI SI ŠUTIO ILI ME OPTUŽIVAO..

CIJELO VRIJEME..I SAMO MI ODJEDNOM NABIO NOŽ U LEĐA..

TI I NE POZNAJEŠ TAKAV OSJEĆAJ,ZAR NE..

SVE SAM TI DALA..

A SAD MI OSTAVLJAŠ PRAZNINU I HLADNOĆU..

ZNAŠ,NE MOGU OVO VIŠE IZDRŽATI..

STVARNO NE MOGU DISATI..

A ZNAŠ,ČAK SAM TI I OPROSTILA..

SVE SAM TI OPROSTILA..

SVAKU SUZU NA KOJU SI ME NATJERAO..

SVAKU TIŠINU KOJE SAM SE BOJALA..

SVAKI PUT KAD SAM OSJETILA DA ME UDALJAVAŠ OD SEBE..

SHVATI ME..NAKON SVEGA ŠTO SAM VIDJELA..

JEDINO ZNAM ŠUTJETI I PLAKATI U SEBI..

NE MOGU SE VIŠE PRONAĆI..

I MOGU OTIĆI BILO GDJE ALI SVE OSTAJE SA MNOM..

JA OSTAJEM S TOBOM..

IAKO ME SE I NE SJEĆAŠ..

Daj mi čašu s stola i ne pitaj zašto pijem..

Okanim se tuge i bola i njima se danas smijem..

Nije ni tuga što je nekad bila..

Pa što da me to brine?

Svoje sam suze skrila,

pa vas sve s ovih smijehom varam..

Napunite mi čašu, već je prazna..

Kao da ona mene pije..

Nemoj da stigne me i ta kazna

da vidim što to se na dnu čaše krije..

Ne počinji s pričama o životu..

večeras života za mene nema..

Neka ide sve to na moju sramotu

i nju na put za nigdje spremam..

Večeras me pustite na miru da pijem

i nikakve pjesme nemojte da krenu..

dobro je sve dok se još smijem..

Dodaj mi čašu, pusti pitanja..

Suvišne su sad sve te riječi..

Ne kvari ovaj put do svitanja

s pričama tim o nekoj sreći..

Naj lakše je čaši u mojoj ruci

a i meni je nekako lakše s njom..

U njoj uspomena nikakvih nema..

netko trijezan može ostaviti sve..

Netko to može sasvim trijezan..

Netko to može..ali ja ne..

Mrak mi je u oku,umjesto suze

i taj mrak nikome ne dam,

jer on je tu zbog tebe,jedini,

kako ne bih mogla više da te gledam..

Led mi je na srcu i neka je,

jer led i ide na rane i boli,

želim da srce postane ledeno

kako ne bi moglo više da te voli..

Muzika tužna u ušima mojim,

tu je zbog svega,tebe, zbog nas,

postaje sve glasnija i glasnija

da više nikad ne čujem ti glas..

Zidovi svuda,ljube oko mene

da me ne mogu bol i tuga stići

i nikad ih nitko neće srušiti,

nikad mi nitko blizu prići neće..

Ne mogu da te vidim,jer mrak je,

a tako želim vidjeti tvoj osmijeh,

muzika glasna ne mogu te čuti,

ti si moja bol,tuga i grijeh..

Zidovi svuda ne možeš mi prići,

a sve moje želi tebi da se preda,

ali nikada više nikoga neću voljeti,

jer zidovi su visoki..

a srce od leda..

Nije li te sram..

Ovako bacaš sve moje riječi,

gaziš sve što tebi dam..

ovako se rugaš mojoj sreći,

rušiš mi snove i nije te sram?

Odlaziš hladno i zatvaraš vrata,

ostavljaš šutnju i srušene sne..

A ja nadam se tebi,

kao da vrijedi čekati te..

Gledaš me tim svojim plavim očima,

koje ne vide ništa dalje od samog sebe.

Što to ima u svim tim noćima,

da zbog njih samo ja gazim sebe?

Ovako se igraš s mojim životom,

kao da nešto ovaj put shvaćaš.

Pokrij to lice sad sa sramotom,

i mene je već sram što ponovo se vračaš..

Mene kriviš za svoje greške,

ovo je valjda tvoje hvala..

Ni rijeći nisu toliko teške,

koliko sve što sam uzalud za tebe dala..

Ovako mi godine uzmeš u trenu,

mene pitaš što o ljubavi znam?

Ovako zamijeniš moju sreću za onu njenu,

i opet se vračaš, i vračaš..

zar te više nije sram??

Sve moje misli bježe,

uzalud borim se s njima..

Svaki put sve je teže

sakriti sebe pred svima..

Ja vodim rat koji gubim,

protiv sebe se borim iznutra..

Nova bitka se sprema,

moje jučer protiv mojeg sutra..

Uvijek poraze brojim,

kao vojnike ih redam..

Priznajem da se bojim,

ali još uvijek se ne dam..

Jednom biti ću jača

od svega što srce slama..

Smijehom ću protiv plača

pobjedi ti sama sebe..

I tada ću konačno prestati

biti sjena za druge..

a suze ove će nestati

baš kao i moje tuge..

Negdje ću se skriti daleko

gdje nitko drugi me ne zna..

Možda me opije netko

kad od tebe postanem trijezna..

U život ću kročiti tada,

hrabro, nogu pred nogu..

Možda to ne mogu sada

ali jednom sigurno hoću..

Sretan ti rođendan

sine..

Uvijek predvečer ostavim otključana vrata,

možda se jednom opet sjetiš gdje ja živim..

Jer još dio si mene kao što je minut dio sata..

i više ne nam koga da zato krivim..

Uvijek u pode postavim stol za dvoje,

natočim vino u dvije čaše..

Nazdravim svima ali i u ime tvoje

za sve ono što se nekad zvalo naše..

Uvijek ljudima pričam o tebi, kao da si i danas tu..

I nikad drugima priznala ne bi,

da sa sobom odnio si moju sudbinu..

Svakog dana o tebi maštam,

samo lagano sklopim oči..

I vidim sliku kako ti praštam za sve uplakane noći..

Uvijek se nasmijem jako,

kad se sjetim tvojih riječi..

I bilo bi stvarno lako,

da je istina ono što pričao si mi o sreći..

Uvijek se pitam zašto baš ti?

Zašto si baš morao biti taj?

Slomio mi život u trenu,

a i dalje ostao u meni..

SUZU PUSTI ALI NE PLAČI..

DA..znam ljube kako ti je dok čitaš pjesme moje pisala bi još tužnije da rasplačem srce tvoje,pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znači, zato dragi kad ih čitaš suzu pusti ali ne plači..

Vječno ću te spominjati u životu i samoći, usamljena jednog dana u crnu ću zemlju poći,

kada vidiš da me nema osjetit ćeš šta su boli, jer baš nitko neće moći tako silno da te voli..

Poželjeti ćeš dragi tada da ne živiš ni dan duže, poći ti ćeš jednog dana na grob da mi staviš ruže..

Kad ćeš mi grob pronaći bit će sav u gustoj travi, jer baš nitko neće biti da mi cvijetak na grob stavi..

Sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zrači, sjetit ćeš se mojih riječi..

SUZU PUSTI ALI NE PLAČI..

Nedostaje mi..

Nedostaju mi tvoje ruke..da mi miluju lice, da griju moje hladne ruke, da mi jačim stiskom obećavaju sigurnost ma kako god stvarnost oko nas izgledala, da utonem u san i da se probudim njima obgrljena..

Nedostaju mi tvoje oči..da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voliš, da mi upute onaj pogled pun oprosta kad nešto pogriješim, da se gubim u njihovom plavetnilu dok nešto pričaš..da me gutaju pogledom i onda kada se ne osjećam lijepom..

Nedostaju mi tvoje usne..da me ljube kada sam tužna, umorna, bolesna ili vesela..da zaspem i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima, da brišu i zaustave suze koje se rađaju u mojim očima..samo one to mogu..

Nedostaješ mi ti..

Znaš, ponekad se pitam je li moralo toliko dugo bez tebe..

Probaj zamisliti kako je teško voziti se noću kroz pusti grad u društvu gospođe samoće..

I zato nemoj se dosađivati kad pretjerujem sa nježnostima jer za tebe ljubavi moja,

nježnost je jedina istina..

Na licu ti vidim da si u snovima sretan, a ja više ni sama ne znam imam li razloga spavati..

Jer suviše je lijepo uživo vidjeti san..DA ti si taj samo je meni potrebno tvoje lice, tvoje usne, tvoje tijelo..budi me tvoj dah.. Ja volim te..jer ova noć je iskrena poput nas..

GADIŠ MI SE..

MRZIM TE..jer sam te uzaludno tražila u snovima..

MRZIM TE..jer mi smo bili laž..

Ne želim da razbiješ zadnji komadić mojeg ponosa..

Ostavljam te da crkneš jer to si jedino i zaslužio..

sa svojim lažima..

Dosta je igre u tvojim riječima, dosta gaženja mojeg srca u grudima..

Mrzim te poljupce s tvojih usana i taj lažni bljesak u tvojim očima..

Zašto sam dopustila da ni noć razdire san,da mi bol donosi svaki novi dan..

Ne postoji ništa osim mržnje u nama..

i dva srca u kojima je tama..

Sve je bilo tako lijepo, nježno..

Sve je to bilo ali sad je kasno..

Kažu život ide dalje,naši su stali..

na ispitu ljubavi mi smo pali..

Sada budi njen jer ja te ne želim..

Gdje god si me ti taknio ja se gadim sama sebi..

Te kurvinjske oči plave..

Voljela sam te oči plave

i sve što me veže za njih..

Gledala sam oči plave

oči kurvinjske..

gledala i nikad slutila

da ne vole me..

Lagao si ti..

pa neka si..

Sve što si tražio..

sve,baš sve sam ti dala..

I nemoj pomislit da mi je žao..

Još uvijek u tvojim očima plavim

bliješti lažni sjaj..

Sada idi drugoj..

Neka ti pruži sve ono,

ono što nisam ja..

Shvatit ćeš jednom da nisi u pravu..

da ljubav je bol..

Nikad me imati nećeš..

al"vječno će tvoje oči plave

živjeti u srcu mom..

Cijeli dan se mučim da napišem nešto..

Da ti posvetim nešto..

Započela sam puno toga,pa brisala..

Na kraju sam zaključila..

Ljube, ne zaslužuješ ti tako šta..

Jedino što ti mogu posvetit..je..

Ljubavi ja MRZIM TE..

MRZIM TE..

NE ZNAM DRUGAČIJE..

I SAD PLAČEM..

SUZE PADAJU..

NE ZNAM BITI HRABRA..

MRZIM TE..

NIKAD TE NISAM MRZILA..

ALI SADA MRZIM TE..

ODJEB JE LANSIRAN..

POVRATKA NEMA..

MA NE..

TI SI ZADNJA OSOBA KOJA ME ZASLUŽUJE..

TI..IZDAJICO..ODVRATAN SI..

NE ZNAM MRZITI..

ALI MRZITI ĆU TE..

Odlazim..

Cijeli moj se srušio svijet,

 Kad sam vidjela kako ljubiš je,

Kao da me je val boli oblio,

Dok si ti drugu grlio.

Razdire se duša u milion sitnih komadića,

Poput stakla slomljena,

Samo što suze oči nisu ispunile,

Sve nade u meni su se srušile.

Gledam te a taj prizor tako boli,

Kao da u meni lavina izdaje gori,

Okrećem se jer prva suza niz lice klizi,

Ne želim da je nitko ovdje prisutan vidi.

Ti mrtav pijan u svom zagrljaju je ljubiš,

A ja sve to gledam i u suzama se gušim,

Nesvjestan tvoje ruke svuda su oko nje,

Odlazim jer više ne podnosim te.

U tom trenutku u mom pogledu pao si na najdublje dno,

Sada žalim što sam izgubila vrijeme zbog tebe,samo da bi mi napakosio,

Odlazim i tvoje ime više ne želim čuti,

Svaka moja nit za tebe se ruši.

Okrećem se i uzimam svoje stvari,

Jer ovdje više ništa me ne može da zadržati,

Ono što je nekada u meni lijepoga za tebe bilo,

Sa ovim prizorom sve si srušio.

Sutra kada dođeš sebi nemoj da me gledaš,

Jer kasno je stvari ispravljati poslije svega,

Nećeš u mojim očima više vidjeti sjaj što je za tebe sjao,

Nećeš više me prepoznati onakvom kakvom si me znao.

Ne želim niti razloge,niti izgovore slušati,

Jer i najpijaniji da si razum ne možeš gubiti,

Ne zanima me ničija niti jedna riječ,

Dovoljno je sve što si učinio večeri te.

Jednom kad me iznevjere,teško greške praštam,

Ma koliko da se kajao ja ti to ne opraštam,

Da si samo bio na mom mjestu i osjetio onu bol,

Sumnjam da bi i ti tako što ikad oprostio.

Zato ja odlazim kroz maglovitu noć,

Što dalje od tvoga pogleda,više pored njega ne želim proći,

Odlazi sa boli i tugom u duši,

Ostavljam te u tuđem naručju dok se moj svijet ruši…

Nešto za kraj..

I nema ga više ..

Ovo je oproštaj, posljednje suze za kraj ..

Bio mi je sve ..

Sad je nula ..

Što mene nisi ubio kad si imao priliku ..

bolje i to nego ovo ..

Zar sam zaslužila sve to ..

Lazi .. i.. Licemjerje ..

Zar je to sve sto sam zaslužila ..

Možda i je ..

Ali ipak .. nakon svega ..

Hvala ti .. Oprosti ..

I da ..

pozdravi ju ..

nadam se da je

Bila Vrijedna svega ..

nas ..

ovih gorkih uspomena ..

Jer lijepo S tobom ne postoji ..

uništio si sve ..

sve lijepo što je ikad postojalo

među nama ..

A sad zbogom ..

I pozdravi ju ..

reci joj koliko ti znači

Jer Bila je Vrijedna nas ..

Tiho te tražim

u valovima što donosi more..

u suzama

koje umiru pojavom zore

u tišini

koja mi srce para

u očima tvojim

da znam da nisam sama..

tiho te tražim u vjetru

što tugu briše..

tražim te..

a tebe nema više..

Ne znam..

Ne znam kad više boli..

kad si kraj mene ili kad te nema..

kad me gledaš ili kad smo stranci..

Ne znam..šta više boli..

ta tvoja plava kosa ili te divne oči..

kad te želim ili kad te dozivam..

Ne..ne znam kad više boli..

kad ti se dajem ili kad te molim..

kad te mrzim ili kad te volim..

Ne znam..ali osjećam da boli..

Pomoli se nakon pijane noći


pomoli se tiho za nas..


zagrli me nježno u svojoj samoći


da osjetim opet kako ti drhti glas..


Pomoli se ujutro nakon poljubaca s drugom,


pomoli se tiho za sjećanja naša..


a ja ću i dalje pod ruku s tugom


da živim za neka bolja vremena..


Pomoli se molim te barem jednom


za sve što smo gradili ti i ja..


pomoli se još jednom za onaj listopad

i razmisli sjećaš li se

kad sam te prvi put poljubila ja..

Sretan rođendan i tebi i meni..

Znam..

očekivao si da sagnem glavu

i da ti očajnički,kao uvijek,govorim da mi je žao..

Znam,htio si vidjeti kako plačem,

jer ti me ionako nikad nasmijati nisi znao..

Htio si čuti kako iza zatvorenih vrata moji jecaji zovu tvoje ime..

Znam,htio si da ponovo molim da se vratiš

ali sada..zaboravi me..

Ja nisam lutka da se sa mnom igraš

i moja pozornica jednom zastore spusti..

I ja poznajem dostojanstvo i kraj,

i lutka bi otišla kada ju bol dotuče..

Htio si da budeš sretan,

što si me ponovo mogao poraziti..

Ali oprosti..ja ne mogu više..

Ni mene zauvijek ne možeš gaziti..

Mogla sam saginjati glavu pred tobom

i glumiti da smo stigli do nekog sna..

Ali ja moram raskrstiti sama sa sobom..

Odjednom sve vidim i shvatim..

nisam tebi značila baš onoliko koliko sam htjela..

voljela sam najviše na svijetu a voljena nisam bila..

davala sam sve od sebe da zadržim lažnu sreću..

uvijek padala tako nisko a rekla više neću..

Znam..ti ćeš uvijek kriviti mene

što nisam još jednom sagnula glavu..

Jednom si rekao: Previše smo prošli..

Sad tek znam..Bio si u pravu..

Sada ne živim za nikoga..

I ne sanjam oblake ružičaste..

Ne znam što je oka sjaj kad se zaljubiš..

I smijem se kad kažu..da ljubav je dovoljna..

Više se ne oglušujem na laži

i živim za svoje sutra..

Nasmijana očekujem jutra..

razočarana ali snažna..

Bez ljubavi sam se opet rodila..

On ne zna da ja više nisam ja..

Misli da čekam ga jednaka..

poletna i slijepa..

zaljubljena..

Sjedim sama i nije strašno..

sama odlučujem sama svuda idem..

neke nove stvari dolaze..

stare moraju da prolaze..

Više on nije val u mojem moru..

A ja se gorko nasmijem..

pogriješila možda jesam

i prevarena možda jesam..

ali još sam tu

preživjela i s ponosom u očima..

novom snagom u krilima..

Tvoja ljubav gasi se kao plamen na kiši,

Ne ljubiš me kao prije..

I koraci prema meni su ti sve tiši..

Tvoji snovi..odlaze..nekud dalje od mene..

A moje misli su zaspale..čekajući da me dodirneš..

Tvoja ljubav me odbacuje i ne treba me kao nekad..

Da barem imam još nekoliko suza..odmah bi zaplakala..

Ali nemam..suzama davno sam rekla zbogom..

Pa ako tvojoj ljubavi više nisam utočište..

Samo reci..pa da se pozdravim i s tobom zauvijek..

Svakim atomom sebe osjećam te.. Ti lutalice mojih sjećanja..Ti,razorni ubojico..Ti što me svaka pjesma podsjeća na tebe..Ti što mojom krvlju tečeš..Ti ne prežaljena strano moga srca.. Zašto me tako boliš? Zašto svaku svoju pjesmu tebi posvetim..Zašto svaka pora mene na tebe miriše..Zašto osjećam tvoj miris..Zašto drhtim i kad nisi tu? Potpuno je nebitno sve oko mene..potpuno su nebitni ljudi..sve mi je nebitno..A tebe nema..

Zašto me kažnjavaš?Zašto kada te još uvijek volim..onako snažno..najsnažnije..onako kako se samo jednom u životu voli..čisto i rajski..djetinjasto i stidljivo..onako kako samo ja znam..

Često te zamišljam..i nadam se da ćeš doći..na žalost posjećuje me samo u snovima..Tek da još više boli..I plačem kao napušteno dijete..i dozivam te..mislima..riječima..rukama...očima te tržim..a tebe nema...Kako je sve to čudno kad živiš u nadi..Kad sam sebe zavaravaš..tek da bi dočekala novi dan....i tako od danas do sutra..misliš gotovo je..nema te više..ali nije tako..ti si tu, i nikad nećeš otići..iz mojih usana...iz mojih grudi..sa moje kože..iz moga srca..tu ćeš biti zauvijek..

Ponekad imam želju, da poput vjetra dopirem do tebe...i dodirnem te..pomirišem..i ne stanem..

Kao lopov koji uzme ono što mu je najpotrebnije..i nestane..nestane kao utvara u noći..

I molim boga da mi te vrati...i molim boga svake večeri..prvo za tebe a onda za sebe....a ti....?

Da li ikad pomisliš na mene...da li kad za drhtiš...da li kad zaplačeš.....da li ti se otme uzdah iz grudi kada moje ime spomeneš..

TI..što me boliš svaki dan..ti što ti ni ime neću da spomenem..ti što te volim,svim svojim bićem..ti što ti glumim da mi ništa ne značiš..ti što me krajičkom oka promatraš..ti koji bježiš..ti što se boriš sa sobom..ti što me voliš a nećeš priznati..ti što ranjavaš me..ti što vrijeđaš me..ali ipak voliš..

Predugo me puštaš da spavam u tišini,

jer ti čuješ samo sebe i eho svojih riječi..

Predugo te držim na dlanu i čuvam od vjetrova,

a ti ne želiš zaštitu..

Predugo te smatram svojim,

da..zaboravljam te pustiti da odeš..

Predugo već imam ljubav, koju ti ne osjećaš..

Predugo plovim morima samoće

i ne znam se vratiti..

Predugo živim sala a kraj tebe..

SRETNA TI GODINA NOVA..

KAD SAM PODIGLA ČAŠU,

DA NAZDRAVIM ZA NOVU,

SJETILA SAM SE PROŠLE

I POMISLILA NA OVU..

NADAM SE DA ĆU I DALJE ŽIVJETI

U TVOJOJ BLIZINI..

POTAJNO POGLEDE KRASTI

I SKRIVATI IH U TIŠINI..

TAJ TREN SAM ZNALA..

DA NIKOGA NE MOGU VOLJETI VIŠE..

I ZAŽELJELA TI SRETNU ŠTO SAM MOGLA TIŠE..

NISAM ZNALA GDJE SI,

MOŽDA S DRUGOM SLAVIŠ,

NAKON POLJUBACA TI NJOJ ZDRAVIŠ..

NISMO SKUPA BILI MOŽDA NEĆEMO NI BITI..

U TO IME ZAKLINJEM SE

DA ĆU SVOJU LJUBAV VJEČNO KRITI..