”I? Jesi li za ovih par mijeseci uspela smisliti pravičnu osvetu?” - progovorio je prvi.
Hrabro, samouvjereno i arogantno. Kao i uvijek. Htela sam vrištati, htijela sam ga udariti, htijela sam plakati. Jecati kao malo dijete. Ali dijete više nisam bila, a dama jesam.. Prišla sam mu korak bliže, pogledala ga pravo u plave oči. Bile su prokleto lijepe, i bistre, magične..
- “Jesam. Zaboravila sam te..” - rekoh i nasmiješih se..
Nema komentara:
Objavi komentar