četvrtak, 8. siječnja 2015.

Kava..

Proslo su vec godine od naseg susreta..mislila sam da cu pamtiti svaki trenutak..ali sjecanja polako bljede kao i osjecaji koji su postali proslost. Naravno..nikada nisam pozalila niti sekunde provedene s tobom. Sada su mi to smjesne anegnote kojih se rado sjecam..nasmijem se i pomislim..koje smo mi "budale" bili..
Svako vrijeme nosi svoje, i da je to tada valjda moralo sve biti tako a uostalom..cega bi se danas sjecala i cemu bi se smijala da nije bilo nas..
Moja ljubav je bila ogromna, sad ne mogu ni zamisliti koja je to bujica osjecaja..tolika da si sljep na sve oko sebe..samo je se sjecam..vise ju ne osjecam..valjda vrijeme cini svoje..ali tako mora biti..
Ljudi su stvoreni da vole da budu voljeni ali i da ti isti osjecaji s vremenom izbljede..
Sjecanja i uspomene su ono sto ostaje u nama s vremenom lose bljede a ostaju samo ljepi trenuci..a mi smo ih imali..jako puno..
Ponekad se pitam kako bi bilo da se sretnemo, da li si jos uvijek onakav "narcis" pa bi i tvoje ponasanje i dalje bilo takvo. Ili si sazrio, promjenio se i naucio na svojim greskama kao uostalom i ja. Sada vodimo neke sasvim drugacije zivote, imamo druge zelje i ciljeve i hvala Bogu na tome. S vremena na vrijeme se sjetim "nas" vecinom kada me netko podsjeti i tad pomislim u sebi.."Boze,ne ponovilo se" nitkome.. jel podsjeti se sta se dogodilo na danasnji dan.. I upravo ta sjecanja su ono sto barem mene danas cini opreznom..

Nema komentara:

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>