"Kad me obuzme tuga, šapnem li ime tvoje, hoće li biti lakše? I pomisao na tebe hoće li
bar malo ublažiti bol? Hoću li uspjeti svoja svitanja gledati nekim drugim, ne natečenim očima?
Hoću ili u odsjaju jutra prepoznati želju tvoju i glas što me zove? Tako želim ispružiti ruku da me dodirneš, da me povedeš nekim starim stazama sreće. Da mi osmijeh vratiš na lice i suzu zaustaviš negdje na pola puta. Da razmak između naših misli nestane zauvijek i da postoji samo jedna misao, ona Naša, o Nama..

Hoću li ikad opet biti ona stara Ja, ona prpošna i vesela, razigrana i nasmijana, ili će i dalje sjene tuge kročiti mojih putem života? Hoće li svjetlost ljubavi zalutati makar na tren i u ovaj svijet i drhtaja hladnoće pretvoriti u drhtaj strasti?

Trebam tvoj dodir, tvoje ruke, tvoj osmijeh. Vrati mi sreću u srce, osmijeh na lice. Vrati me opet meni, kad me budeš svojom zvao. Udahni mi ljubav u dušu, razlistaj me, pusti neka moji mirisi za gospodare prostorom i tvojim nosnicama.Ti znaš, moje srce je ogromno, evo, nudim ti ga na dlanu, tvoje je, zašto oklijevaš?"

Napiši mi posljednje pismo..reci mi posljednje zbogom..da budem sretna sa drugim kad ne mogu sa tobom..možda se nekad vratiš, nekad u sumorno večer..jer moja ljubav za tebe nikad prestati neće..OPROSTI MI ja te volim..zar nisi čuo onda kako mi srce lupa?? ako su riječi lagale, srce lagalo nije..

Noći su tako duge.. Nesanica i bujica sjećanja koje bi trebalo ostaviti iza zatvorenih vrata prošlosti, no ne uspijevam.. Pogleda uprtog prema nebu posutom zvijezdama po tisućiti put pitam se gdje smo nestali mi.. Što se to dogodilo..što nas je razdvojilo.. Natjeralo da postanemo stranci.. Dok tako sama sjedim u sobi glavom mi prolaze misli što bi ti sad učinio.. Tvoj osmijeh odzvanja u mojim ušima iako si daleko.. Mrzim noći.. Tako su puste i tihe.. Tada postaje nemoguće oduprijeti se silini uspomena, sjećanja i snazi usamljenosti.. Prazan krevet samo je podsjetnik da si sad daleko.. Da su ta vremena daleko iza nas.. Da te nema.. Podsjetnik da i dalje ostajem sama..

Daleko iza mene sve je to, no opet tako živo.. Tvoja blizina budi sjećanja.. Tvoj miris, dodiri, poljupci.. Želim, a nemam snage izreći to..Slažem na police propasti svoje osjećaje i uzdahe.. Prihvaćam poraz iako nisam ni pokušala.. Znam da je ovaj put uzalud.. Slatki med s tvojih usana.. Oči plave, duboke.. Uzalud nade i nemoguće želje.. Dozvoljavam da vjetar odnese moje misli.. Da odnese tebe i nas..

Možda..

"Možda postoji negdje stih,
o tebi i meni, i ljubavi
koja potekoše između nas...

Možda postoji negdje mjesto
tebi i meni predodredjeno
sasvim obično mjesto...

Možda postoji vrijeme
tebi i meni zajedničko,
naše vrijeme...

Možda..."

Jesmo li..

"Kad riječ odjednom prestane biti riječ,
A tisuće velikih i malih razloga
prevagnule na neku drugu stranu,
Nesta jedan dio svemira, jedan novi svijet
Koji jednom optimistički nazvasmo našim..

Jesmo li jednako iskreno voljeli,
I jednako se iskreno željeli?
Jesmo li istim emotivnim poljima lutali
I istim nebeskim prostranstvima plutali?

Jesmo li se jednakom vatrom grijali,
I iskrenim se srcem smijali?
Jesmo li se iz istog izvora opijali,
I, zaista, iste snove sanjali?"

"Mislila sam na tebe ove kasne noći
mislila na tvoje plave oči.
Razmišljala sam koliko te srce voli
ali nisam uspjela prebrojiti sve boli.
Željela ti mnogo toga reći
ali ne znam gdje su nestale riječi.
Tako bih te još jednom ljubila,
a ne shvaćam da sam te izgubila."

KRAJ..

"To je znači kraj
stigao je do nas
hladan i bez pozdrava
a tako želim još jednom čuti tvoj glas.
Znači to je to
došao je kraj
stigao je s mrakom
i zvijezdama ukrao sjaj.
Ovo je naš kraj
i jedna zvijezda je pala
nije dugo trajala
brzo je ugasla nije dugo sjala.
I do nas je došao kraj
polako poput noći
zamaglio se zvijezdama sjaj
zamutile su se moje oči.
To je to,kraj
donio je mnogo boli
ukrao je ljubav što nas veže

ali nije mogao zabraniti srcu da voli.
I do nas je stigao kraj
povrijedio me najbolnije
odnio je sve ono lijepo
i šta je bilo više nije.
Došao je kraj,razdvojio nas je
ali jednom srest ćemo se opet
kada se proširi jaz vremena
i kad mladost uvene kao cvijet.
I tada kad sretnemo se
ne gledaj u moje oči
da ne vidiš tragove bola
iz mnogih od suza mokrih noći.
Da,plačem noćas
kao što znaš došao je kraj
ubio je moje snove
i zvijezdama ukrao sjaj.."

"Došao je rastanak naš
ja ti govorim samo dvije riječi
s njima se opraštam od tebe
i nemam ti više što reći.
Rječitija je od tebe tišina
jer ti samo šutiš ništa ne govoriš
a ja gutam suze da ne bi potekle

jer ti me više ne voliš.
Ti si sve ovo vrijeme lagao
ili si me tek tako prestao voljeti
ja sam znala koliko te volim
ali nisam znala da će tako boljeti.
Ruke mi drhte,ne jedem
nisam mogla spavati ove noći
na usnama mi je lažan osmjeh
a mutne suze mi zalutaše u oči.
Ti nisi vrijedan mojih suza
jer si mi nanio previše boli
povrijedio si me najbolnije
ali moje te srce ipak voli.
Ja ne mogu protiv svojih osjećaja
ne mogu se boriti protiv same sebe
za mene život više nema smisao
jer nikoga nisam voljela kao tebe.."

"Patnja se razvodnila
srce više ne poznaje osjećaje
i zato ne osjećam tugu zbog tebe
moja duša nikom više ništa ne daje.
Priznajem, osjećala sam sreću
kada sam bila u tvom zagrljaju
pričali smo i nismo mislili na vrijeme
tu vječnost od jedne noći proveli smo u raju.
Ali ipak kao i svakog puta
uvijek ista ponovljena priča
s jutrom moje suze počnu teći
jer ostajem bez jednog dragog bića.
Opet ostajem prazna i sama
samo tuga sada manje boli
više nije važno tko dolazi i odlazi
jer moje srce više nema snage da voli.."

"Zar u mome životu ima života
gdje je nestala mladosti ljepota
gdje su nestali od sanjani snovi
zar je nada potonula,više ne plovi?
Zar nema smijeha na usnama mojim
novog jutra se ponovo bojim
gdje su suze i kapi sreće
moj život prolazi brzo,kao rijeka teče
zar nemam više ni pusta nadanja
dosta mi je noćnih samotnih jadanja
gdje su nestali mladići sa očima požudnog sjaja
dali će mojoj patnji ikad doći kraja?
Zar ću vječno nesretna biti
za koji svoj grijeh moram tako patiti?
Griješila sam puno i za to se kajem
bolu i tugi svaki dan danak dajem
zar više nikada osmijeh neće moja usta da krasi
gdje je čovjek voljeni koji će od tuge da me spasi?"

"Ne budi uvjeren da si sam i da živiš samo za sebe. Za nekoga si rođen i netko je rođen za tebe..

"Ne daj da se gasi nasa ljubav, ne daj da se ruse naši sni, počnimo ljubav iz početka, ponovo zagrli me ti.
Ne dopusti da daljina učini svoje, jer ono sto nas veze jače je od daljine, trajnije od vječnosti.."

Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruj u sve što čuješ, ne daj sve što imaš, ne želi sve što nemaš, samo voli onog tko te voli..

"Moje srce je kraljevstvo, ne poznaješ njegove granice, a ipak si njegov kralj!

Moje te oči traže, moje te ruke mole, moje ti usne šapću da te jako vole...

Moju ljubav prema tebi, ni najljepša pjesma opisala ne bi, sto te volim nisam kriv, voljet ću te dok sam živ.

Moram biti pametna, kažem sama sebi, ali da sam pametna, voljela te ne bih!

Možeš proći sirom svijeta gdje god toplo sunce sja, ali te nitko voljeti neće koliko te volim ja !!!!!!!!!!!!!

Na ovom ekranu zelene boje ne mogu stati sve zelje moje, ali mogu stati 24 slova: PREVIŠE TE VOLIM LJUBAVI MOJA!!!"

.."nice to know that and has in my life is not important,

nor how many or where or why.

It"s good to close your eyes and

just know that and has.."

"..will die in quiet spring night

whwn the entire cad sleeps,

for no one me posters will not

only my mom end maybe you.."

"..I had a long cry over a picture,

I had a long suffering for one character..

I have long called the dark night..

ever though I know that you will not get.."

"..it is hard to be nobody end nothing in the eyes of one who is for you all.."

"..better to lose love than never love.."

"..luck is the only shot that I missed.."

"..not looking for beauty that will

seduce the heart that will love.."

..opet plačem.. nakon toliko vremena.. pokušala sam biti jaka.. pokušala sam ne misliti..ne osjećati..ali mislim.. i to većinom o njemu.. danas..i patim..znam da će proći..znam sutra ću opet biti dobro..neću više plakati...sutra će ostati u snovima i neće me buditi u noći..fali mi..on..netko..fale mi riječi,utjehe..one lažne..ali ponekad ih je lijepo čuti iako i sama znam da su laž..ali u tom trenu,povjeruješ..bude ti lakše..osjećam toliku prazninu i hladnoću..ne osjećam ljubav..ne mislim da me vole..itko da me voli..kao da ni ne zaslužujem..i mrzim sebe,i njega,i druge..i suze..mrzim tu depresiju u kojoj živim..mrzim svoje oči,svoje lice,svoju osobnost..zašto ne mogu biti kao svi..ponekad zbilja želim biti samo još jedna od milijun..ista kao svi...bez opterećivanja kako će me ljudi gledati...i sad sjedim ovdje i saželjavam se..gledam u ova slova koja pišem..i ne shvaćam..jednostavno izlaze iz mene..i sad će biti bolje..samo još trenutak pa ću puknuti ili umrijeti..još jednom,umrijeti u noći kojoj kao da nema kraja..a sutra..opet će me probuditi svjetlo koje kao da mrzim jer zatvaram oči,ne želim vidjeti..svaki put kada zažmirim vidim njega..čujem ga..pjeva..osječam njegove ruke oko struka..osjećam gorčinu i bol gubitka...no predugo sam bila uporna..odustala sam..
i nisam pogriješila..
zar ne..?

"daleko sam negdji...izvan tvoga signala i mogućnosti da me slušaš...da sam emocionalno izmorena i mrtva...i tako je lijepo...voljeti te...a tako boli kad znaš da je tvoja ljubav samo laž,samo pretvaranje...sve je samo plod moje mašte...moji snovi koji su toliko nerealni...imati nekoga tko je tu,imati nekoga tko sluša,imati nekoga tko će me zagrliti i pružiti mi ruku kad shvati da padam...previše je to za tražiti...i ne mogu više podnijeti stvarnost...ne mogu više zaustaviti suze...i svakog dana zaspim sa suzama i budim se i cjeli jastuk mi je mokar...tražim razlog da se dignem a ne nalazim da više...otkad si otišao,uzeo si sa sobom moje srce i svu moju nadu...moju snagu...moj život..i nije mi žao...vrijedan si svega toga...i više ni ne znam šta je ljubav...više ni ne znam reći volim te...ta riječ je toliko zloupotrebljena i izgubljena...a ipak,volim...volim puno ljudi,moje prijatelje koji me se ponekad sjete i pokušavaju me razvedriti,nasmijati...i uspije im često...ali samo na trenutak...a onda odu i opet sam sama sa svojom tamom i svojom boli...i više ni ne brojim rane na mojim rukama,na mojem srcu...jer nikome nije važno...barem mi se tako čini u ovom trenutku...i znam da pretjerujem...ali ne želim nikoga da me žali...ne ne trebam sažaljenje...jer ako mi ne možeš pružiti malo pažnje onda idi...i svi tekstovi su toliko patetični i...ne znam više...ne bi voljela da se nitko osjeća kao ja sada...jer čovjek zaslužuje bolje...jer život ima toliko mogućnosti,za nas,za druge,ne za mene....i onda se pitam kako ću vas uvjeriti u nešto u što ni sama ne vjerujem..."

"Now it's just too late and
We can't go back
I'm sorry
I can't be perfect"

"mnogo je sati prošlo od kad sam zadnji put bila u tvom zagrljaju...mnogo dana,tjedana....mjeseci...previše,previše vremena je prošlo...iako je to samo broj...ja se na neki način nisam maknula od onog dana. Iako sam morala krenuti dalje,ljubav u meni zauvijek živi,možda samo za tebe...ti to nikad nećeš znati...tebi to nikad nije bilo važno..od kad si otišao u srcu je ostala velika rupa u kojoj si nekad bio zajedno sa mojom srećom i snovima...sada je tamo samo tužna i zaboravljena ljubav,te neizreciva bol koju vrijeme ne može izliječiti,koji nitko ne može odnijeti...rupa koju nitko ne može popuniti,rane koje nitko ne može zacijeliti...ne znam više ni koliko sam isplakala suza,samo znam da je previše...ne znam koliko sam te puta vidjela u drugima,nadajući se da si ti...ne znam koliko sam ti puta zvala ime kada su uspomene bile previše za podnijeti...ne znam koliko sam se puta zaklela da ću te voljeti do vječnosti...nedostaje mi tvoje pjesme i tvoje riječi prije spavanja,nedostaje mi taj glas kojeg sam toliko zavoljela da sam imala osjećaj kao da mi treba...od onog dana ostale su samo riječi na mrtvom papiru i milijun uspomena u slomljenom srcu...
sjećam se kad smo bili u tvojoj sobi i kada si mi ga uzeo...zašto me prije toga nisi ubio,kad si znao koliko ću patiti kad te više ne bude..."

Sjedim za stolom preda mnom papir žut i dvije riječi na njemu.. sretan ti, sretan put..

I suza klizi niz obraz srce se steže sve jače moja drhtava ruka nekom pismo piše..

Nekom koga voljah ludo onom što je volio mene pišem za naše ZBOGOM za naše uspomene..

Odlazi nekoj drugoj i voli ju više i jače kad odeš nećeš ni znati što moje riječi znače..

Ne voli nikad tako kao što sam voljela ja jer poslije biti će teško kad budeš ostao sam..

Idi i sjeti se mene, ali ipak je voli više jer ljubav se prava voli kao što se vole kiše..

Nikad volio nisi i ljubav ne znaš što je kad usne te noću traže kad se ruka srcu daje..

Preda mnom je pismo za tebe od istine sada dijelimo sve..papir sav mokar od suza i potpis moj..

VOLIM TE I ZBOGOM..

JEBEŠ OVAJ ŽIVOT..

KAD JE SVE SAMO TUGA I BOL..

Mi smo dvije duše koje je spojio život na vrlo čudan način..držalo nas skupa..

prošli smo bure, oluje i uragane a srušio nas vjetar koji neki ni ne osjete. Vukao se među nas a da ga nismo ni osjetili i srušio našu ljubav kao kulu od karata..

A ti..ušao si kao povjetarac i napravio uragan u mojem životu.. Dali znaš kako izgleda grad nakon uragana?? pust, urušen i napušten..

To sam bila ja, ja nakon tebe..a ti, ti si nestao kao i svako nevrijeme i ostavio me u ruševinama mojeg života..

Vratio se i očekivao urušeni grad, pustih ulica kojeg su svi napustili ali nisu svi kao ti..

Polako u moj opustoše ni život vračali su se ljudi, povjerenje i ja sam se ponadala da poslije oluje će granuti sunce..i granulo je..ne više onim sjajem što je nekad grijalo ali skromno, polako sa nadom u bolje sutra..

I tada si došao ti..i sve ono što sam gradila, što su gradili ti si opet urušio ne uraganom već rijekom suza koje su potekle iz mojih očiju i ovaj put do temelja porušile sve..ostao je samo mulj, blato i kaljuža u mojem životu..

Rekao si da ti više nije stalo da između nas ništa ne postoji..

da smo postali stranci koje veže strast i užitak seksa i samo to..

da li si to bježao od sebe..mene..ili istine?

Tražio si slobodu za sebe a okove za mene..

ISTINU..jer te više ne boli..povjerenje koje si izgubio ali koje ni ti meni nisi dao..

sada boli..više to nije usputni sex a ako je tako kako si tvrdio čemu optužbe i bijes, čemu onakve poruke i ljutnja?!

pa ja sam samo netko tko ti je služio za usputni sex.. kao napušteni peron koji očekuje zalutali vlak..

DA! kriva sam, kriva za sve!!

Sve što si zamislio u svojoj glavi je istina..

Da li ti je sad lakše??

Ako je ljube, krivi me..

Zašto je jedna takva prekrasna večer morala da završi tako?
Znam..nazvat ćeš me i reći da je sve to prvo aprilska šala..
Ali tada će biti kasno jer ja ti više neću vjerovati..

I na kraju..nisam te izdala ja izdao te on a ne ja..

Znam da boli, ali to što ti nisam rekla nisam ne iz razloga da zaštitim njega već da zaštitim tebe i sebe i ova tuga i bol mi uopće nisu potrebni u životu..

Bio si moj te divne noći

sad me ostavljaš u boli i samoći

Poljupci ti se bolom plaćaju

Trenuci kratke sreće nikad se ne vračaju..

Prolazim pored mjesta gdje nekad smo bili

i zajedno zvijezde promatrali i sve najdraže dijelili..

Nikad više dok sunce sja tvoja ljubav neću biti ja..

Istina boli srce mi slama sada bez ikoga gradom šećem sama..

13.07.09..

Zašto mi ga odvede tako daleko

zar je to bilo napravit tako lako

gdje su nestale sve te naše noći

hoće li mi on ikad više doći..

Hoću li vidjeti njegovo lice

njegove oči lutalice..

sad palim cigaretu i pišem

sa svakim novim stihom teže dišem..

Svaki novi stih boli mi nanosi

jer shvaćam kako život tugu nosi

na usnama je samo pitanje ostalo

ljube moja dali ti je do mene još stalo..

Ovu pjesmu darujem samo tebi tugo

da je pamtiš još dugo, dugo..

Teško je..

Teško je plakati kad suza nema,

teško je živjeti od uspomena..

Teško je posmatra ti kako toneš u tamu,

a ne moći pomoći sebi, teško je..

Kada ti se svaki dan sve više plače,

kad ti suze same iz lice idu

a ni sama ne znaš zašto je tako..

Svaki dan umjesto da je bolje,

postaje sve gore, nadaš se boljoj sudbini

iako i sama znaš da ne može biti tako..

Ludo je željeti da se vrate stari dani..

I kad dođe novo ljeto..neće biti kao lani..

dok vrijeme ne izliječi stare rane,

do skorog susreta brojim teške i spore dane..

vidjet ću..što donosi novi dan..

možda novu ljubav, iluziju, san..

i dok spušta se noć, duša žalosnu misao krije..

bilo je lijepo ali trajalo nije..

Za tebe sam uvijek bila tu,

u dobru i u zlu kao anđel i vila

pazila te danju, čuvala te noću

za sve što si htio rekla bi ti "hoću"

Bdjela ti nad snom,

a ti me varao sa njom..

Za sve što učinila sam

nisam dobila ni hvala

jer za tebe sam bila

samo zaljubljena budala..

"Odlučila sam da idem dalje...Neću više da živim u
PROŠLOSTI..

Skupila sam dovoljno snage za to,
moram tako...Neću i ne mogu više ovako da razmišljam o
svemu što je bilo, što je prošlo, jer ne može
se vratiti.. i zato želim naći neki novi put..
Neću da mijenjam svoju sudbinu, jer to i ne mogu,
ona će me odvesti negdje.. Možda donese
opet tugu,ali to je dio života..

Želim se smijati,to ću i uspjeti.. Danas je novi početak,
nije sve tako crno..samo trebam pozitivno razmišljati..
sad znam točno šta želim i tako će i biti...."

Vidjet ćeš i ti što znači kad srce voli i pati uzalud ćeš jednog dana željeti da ti se ljubav vrati.

Vidjet ćeš čemu to vodi kad si želio ljubavi dvije..onda kad budeš želio jednu kasno će biti, vjeruj mi..

Zašto me pitaš dali mi je teško kad vidiš da mi iz grudi navire tuga..teško je ljubiti tvoje usne kad ih je ljubila druga.

Ja sam te vidjela,a ti to nisi znao..zavoljela sam te onda kad si mi prvi put osmijeh dao.

Sjećam se divnih sati što sam provela sa tobom, a sada ti kažem..

ZBOGOM LJUBE ZBOGOM..

"Znaš li da ja čuvam sve tvoje poruke?-I svaku tvoju riječ pamtim,duboko urezanu u glavi,u srcu...Znaš li da čuvam i onu ružu?-I da redovno gledam... i da ju dodirnem kada mi tako jako nedostaješ... Znaš li da čuvam i ovu flašicu kada si mi kupio vodu.. I kad je pogledam...Nasmijem se.Nasmijem jer sam sretna.I tvoja slika u mom mobitelu.....Tvoj osmijeh.Tvoj sjaj u očima.-Gledam je svako jutro,svaku noć....I milujem je prstima.Kao da osjetim Tebe.Mog Tebe. A ti čuvaš mene...Ti me sanjas.Znam.Osjecam. I možda i nismo jedno za drugo...Ali,odavno me nije briga sto kažu drugi.Što će misliti drugi.Ne.Ne marim.Ti si moj,samo moj.Ja to znam.Ja to vidim.Volim tvoje okice.Tvoj osmijeh.I ruke.I kada prstima prelaziš preko mojih obraza.Usana.Vrata.Pa sve to skupa ljubiš.Kao da je posljednji put..Da.Ja sam za Tebe..I ti si za Mene..Samo Ti i Ja..Samo nasa sreca..Posebna..Iskrena..Čista.Volim te.."

"I danas se ponovo pitam
Kome smo ukrali poljubac taj
Poljubac sto donosi mi nemir
Kada i ova ljubav izgubila je sjaj?


Jesmo li ga ostavili uspomenama sto ostaju iza nas
Ili vremenu koje će tek doći,
Dok u glavi mi još uvijek odzvanja tvoj glas
U svakom prolazniku tražim spas..


I dok polako izgara svijeća na stolu
Negdje duboko u meni ostao je
Ukraden poljubac uokviren u bolu.."

"Iz dana u dan pokušavam da te zaboravim, da tebe prebolim, da mi srce prestane da vene i život sretno dalje krene. Ali ne ide, jer moje oči traže samo tebe. Pokušala sam druge da zavolim, da na te vise ne mislim, ali kad god bude kraj, ti se opet pojaviš. Dolaziš mi u snove i tiho šapućeš 'volim te'. Onda se probudim sva uplakana i ne spavam noćima, jer placem za tvojim očima, dusa me boli, srce mi puca, eh, kad bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj život polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami. Osjećam kako mi se dusa diže i tebi u snove stiže, da ti kaže ono, šta ja živa nikad nisam mogla, jer tu hrabrost nisam imala. Tiho ti šapuće dok slatko spavaš ti, da te moje srce nikad neće zaboraviti. Da sam od tuge za tobom napustila život svoj, jer nisam nasla rešenje da zaboravim to. I dok me sanjaš ti, reci će ti dusa moja tiho:'Jedne tužne noći ona je uplakana zatvorila oči, zaželjela da ti budeš sretan kad ona nije bila!'Dok je te rijeci izgovarala ona je izdahnula. Kad se ujutro probudiš ti i suza na tvom licu zasja, znaj da te je samo ona iskreno voljela"

"U jednom kafiću ...ispijam votku......
Kap po kap, klizi mojim grlom.....
I svaka kap, daje mi snagu da ne mislim na tebe..
Reci ćes ...to je pijanstvo.....da .....kažem jeste, pijanstvo moga srca.
Kap po kap klize mojim grlom......
Tiha muzika razbuhtava moje misli....
Prigušena svjetlost u jednom kafiću.....sitni sati...
Čuješ li me ? Znam da nisi tužan kao ja !
I ne znam ...ni tko sam...ni šta sam i jesam li uistinu to ja ...ili alkohol plete po mojim mislima.
U jednom kafiću ispijam votku ...kap po kap.. i ne znam ko je pijaniji, ja ili moje srce....
Prolaze sati , a ja i dalje mislim na tebe... mislim i nadam se .
Nadati se, je lijepo ...nada je jedan osjećaj koji mi nitko ne može zabraniti....lijepo je nadati se ...
I svaka kap votke....daje mi snagu, da me nada obuzme i savlada.
Kap po kap , a ja i dalje mislim na tebe...
U sitne sate ...izlazim na ulicu,
Sa rukama u džepovima.....sa lepršavom kosom.....odlazim u tamu ....i mislim....mislim.."

"Nagnuo si se prema meni i nasmiješio se,
Čime li ćes me to opet ovaj put usrećiti?
Noćima mojim i onako gospodariš potpuno,
Hoćeš li da i dani moji s tobom budu vječiti?
Pokazao si mi hiljadu načina da budem sretna,
Hiljadu puta si me proveo kroz vrata raja.
I uvijek sam samo vidjela ljubav iz očiju tvojih
I strast sto nasa srca i nasa tijela spaja..

Ti i ne znaš davati tugu, bol i razočarenje,
Tvoji postupci su uvijek odvaga ni i odmjereni.
Ne sumnjam u tvoje osjećaje i pripadanje meni,
Sve tvoje rijeci i pokreti unaprijed su već provjereni.
Nagnuo si se prema meni, očima me ljubiš,
Čime li sad želiš da me ponovo daruješ?
Kuda će večeras ruke tvoje strasno ploviti
I hoćeš li i te pokrete u vječnosti da ostvaruješ?

Pogledom si me obuhvatio cijelu, nježno
Vidim ljubavi sjaj i čežnju u oku tvome.
I znam kako ću uvijek voljeti samo tebe,
I kako ćes biti jedini čovjek u životu mome..."

"Dozvoli mi da te volim
onako..
kako samo ja to znam
ljubim te svaki čas
i smijem se kao curica
kojoj nikad dosta nije..
i uvijek tražim još
nježnosti
dodira,
poljubaca
ruku tvojih mekih
koje znaju što bih htjela..

Dozvoli mi
da ti u oči pogledam
i prepoznam onaj sjaj
po kojem znam
da sam dobro došla
i da me nikom' ne daš
da me zauvijek čuvaš.."

..ponekad u tišini prostora svog zatvaram oči i prikrivam lice rukama, ne želim da nitko vidi moje suze i moju bol, jer ponekad me sram..
koliko sam slaba i osjećajna, pretjerano lomljiva i poražena..nakon svega,
samo sam ljudsko biće koje ima pravo na emocije..na suze i smijeh..emocije koje me pomjeraju snažno..oduzimaju mi snagu ili istu vračaju
večeras virim u sebe u dušu i tražim onu koja voli život svoj..
onu koje nema više..

..kad sklopiš oči možeš me zamisliti

položaj koji sam zauzela,

dok puštam ton naše tužne pjesme

kako koje lice izgleda..

možeš zamisliti koliko je tuge u mojim očima

možeš zamisliti i suzu

koja se uplela između trepavica

vidjeti kako obaram pogled i sramim se..

jer nemam snage,

nemam volje,

nemam čak ni želju ponekad pokrenuti se..

gotovo da samu sebe mučim dozom poetike

no ne želim iz svoje kože..

kad boli, onda se bol i vidi na licu mom

u očima i na čelu,

u svakoj bori koja okružuje moje oči

kao izdanom je moje povjerenje,

kad su i skromna očekivanja previše..

kad razočarana sam..

imam izbor, naravno

oduvijek sam ga imala..

samo nemam volje

jer suviše sam slaba, trenutno..

povrijedila sam samu sebe,

povrijedila me moja nada

i moja čežnja..

pred očima tvojim

sad odlazim

od tebe..

"Moje oči već me peku
kao rijeka suze teku.
Na srce mi tiho padaju
rani mojoj zarasta ne daju..

Suze moje same teku
ja isplakah suza rijeku.
Teče rijeka i odnosi snove
samo tuga , meni ostaje..

Od suza mi drhti tijelo
ja isplakah suza vrelo
Srce prestat bolit neće..
od te boli i umrijet će.."

..KAD TE NEMA MOJI SNOVI SE IZGUBE
MOJA MAŠTA SE ZAMRZNE MOJE USNE NE GOVORE,
MOJA DUŠA SE IZBRIŠE I SVE BOL POSTANE..

"Hvala ti sto si tako savršen u svemu..
hvala sto znaš pravu riječ u pravom trenutku..
sto znaš savršeno da volis..ljubis..grlis..
sto si tako predivan..hvala ti za sve.."

"Osmijeh stoji na mom licu..
i jedna prelijepa noć je iza nas..
u mojim mislima još uvijek je sve sto se desilo sinoć..
i kao i svaki trenutak sa tobom proveden i prošla noć će da ostane urezana duboko u moje srce..
Hoću da zauvijek ostanemo ovakvi..
da si ti samo moj,a ja samo tvoja..
hoću da stalno gledam te tvoje prelijepe oči i ljubim tvoje usne..
hvala ti sto znaš da me ovako sretnom učiniš..
sto jednom pokretom ,jednom riječju popraviš moje dane..moje raspoloženje..
sto sam uz tebe kao malo dijete,kojem je sve dozvoljeno a osjeća se najsigurnije i najvoljenije.."

"Ali još uvijek imamo nas..i našu ljubav..
valjda će i ovo da prođe..suze mi ne trebaju,
ali same padaju,ponekad..u noćima kao što je ova,
kad ne osjećam njegov miris,
kad se okus njegovo usana sprao sa mojih..
treba mi sve to..trebaš mi ti,da mogu lakše zaspati..
da mogu živjeti.."

"Uhvatim se ponekad kako ležim i zamišljam da je sve kao nekad,moja ruka u tvojoj,a usne na usnama...i da mi prošapučes da me voliš...onako,najviše na svijetu...tako si uvijek govorio...
I onda shvatim kako nas vise nema,i kako da se probudim iz sna,i moram shvatiti da život ide dalje,jer si ti svoj nastavio,pa je red da i ja krenem ovom stazom koja život znaci
Ali me strah kuda dalje,strah me svega sto donosi sutra...iako kraj sebe imam jake i divne ljude koji mi pomažu da idem dalje,ali nitko ne može da me vodi načinom kako si ti to radio...

I onda dođu trenuci kad te ne želim vise u svom životu,kad poželim da te potrgam iz grudi,duše....
Onda shvatim da kad bi pokušala da te potrgam iz srca..ne bi vise imala srce,jer si zauzeo većinu..ni ovu dušu ne bih imala,jer samo tebi pripada...
I kad bih ostala bez duše..srca...morala bih odstraniti i svaki dio svog tijela...sve ima tvoj pečat...
I na kraju bi mi opet misli ostale...sjećanja...i opet ništa ne bih postigla...

I onda ostavljam sve kako jeste....dušu koja pati,srce sto te voli,misli što se samo tebe sjećaju,suze što padaju...i budem zahvalna Bogu što sam imala sreću da prođem ono sve...sto si mi bio sve..i ja tebi.."

"Da.imali smo sve..
Da bio si moj,ja tvoja...pa zar me nitko nikad nije naučio da sve u životu ima početak i kraj?
Ne mogu natjerati srce da te zaboravi,i neću.
Ko još odlazi zbog previše ljubavi?Reci mi ko? samo ti..
Ko još odlazi onda kad ima sve?
Zaboli te sve sigurna sam...sjetiš se svega,jer imaš puno razloga za to
Imaš ti srce,imaš i dušu,sad imaš dva srca moje i svoje...nisi ti losa osoba
Samo ja tvoje razloge nikad neću shvatiti...i ne treba mi da shvatim,mada si me molio..
Da shvatim da neko ima dovoljno dobar razlog da me uništi? Ne,dragi moj..
Krenuli smo dalje..svako svojim putem
I putovi nam se razilaze,čak ti ni glas više ne čujem...idem sama,bez ljubavi,i s lažnim osmijehom
Ti odeš sa njima,želio si slobodu,dobio si je...uživat čes u njoj,sve dok onog trena dok te ne zaboli u grudima..i ne shvatiš da si me izgubio...
I sto nam je ovo trebalo....? Jel da nije?
Prekasno za pitanja.
I da,nemojte da se čudite...ali ja volim voljeti njega...i nakon svega sto je uradio,on se da voljeti.."

"I ne.
Ja te nemam.Ne mogu.Ne želim.I ne smijem da imam pored sebe.
Ako se i nakon sveg ovog vremena moja dusa i dalje raspada
Ako ću i dalje suze da puštam svako veće.
Onda mi ne ne trebaš.
Možda buncam jer često poželim tvoje prisustvo.
Fali mi moja polovica,fali meni moj život.
Fali onaj koji sve razumije.
Ali ne mogu,toliko jaka ipak nisam
Tvoje usne,tvoja kosa,tvoj miris,nista moje nije vise.I kako da te gledam
Dok si se nekad predavao meni dusom i tijelom,sad istog tebe da gledam drugim očima.
Ne ide...
Ja još nisam naučila živjeti bez tebe
Ja još placem,još svaki dio mene se lomi
Depresija...bezdusnost...neki glupavi osjećaj koji ne popusta
A sve oko mene je u lijepom tonu,samo ja propadam...
Poslije ljubavi ne ostaje nista,vjeruj mi
Mi smo pripadali jednom drugom,mi se nikad nismo gledali nekim drugim očima,sem očima ljubavi
Znaš to,od onog trena kad smo se upoznali pa do danas
Samo..nešto ne štima...neko pogrešno povlači konce,lomi život u meni,mrve ljubav u tebi
A oči..oči i sad govore kako smo se voljeli
Zato oprosti,ali ja ljube ne znam ovaj način života sa tobom...I ne.
Ja te nemam.Ne mogu.Ne želim.I ne smijem da imam pored sebe.
Ako se i nakon sveg ovog vremena moja duša i dalje raspada
Ako ću i dalje suze da puštam svako veće.
Onda mi ne, ne trebaš.
Možda buncam jer često poželim tvoje prisustvo.
Fali mi moja polovica,fali meni moj život.
Fali onaj koji sve razumije.
Ali ne mogu,toliko jaka ipak nisam
Tvoje usne,tvoja kosa,tvoj miris,ništa moje nije više. I kako da te gledam
Dok si se nekad predavao meni dušom i tijelom, sad istog tebe da gledam drugim očima.
Ne ide...
Ja još nisam naučila živjeti bez tebe
Ja još plaćem,još svaki dio mene se lomi
Depresija...bezdušnost.."

Noćas ostavi uski snop svjetlosti,

da obasja uvelu ružu i ugašenu svijeću,

noćas ostavi samo trag mirisa svog,

da podsjeti me, da nekad,

živa bila sam..

Noćas me dotakni vrelinom usana

u kosu mi spusti vjetar sjećanja,

kroz dušu neka prolaze sjene kajanja,

još jednom se sjeti nas,

možda ostaneš..

Prva sam bila što te ljubila,

vrelinom vatre a sjajem leda,

grijeh na kožu spustila,

dok sanjala sam na tvojim grudima..

Vjetrovi prošlosti misli donose,

u skrovište moje gdje ljubav počiva,

u okovima željeznim,sa tijelom nebeskim,

zauvijek ležim krvavo sama,

sad samo nestvarna sjena osjećaja..

Na obroncima oronulih suza,

vjekovima čekam i čekati ću,

možda ćeš doći, skinuti pepeo,

sa lica sivog, sa tijela mrtvog..

Jedan "ON" kupi komadiće mene,

uči me da budem jaka

bez tebe..