Moja dusa umire svaki put kad shvatim da me sve manje voliš...
Ustvari nisam vise ni sigurna da li si me ikad i volio...
Možda su to bila pomiješana osjećanja koja su te dovodila do zaključka da me voliš...
Ali,ipak to nije ljubav,hmm ja to prije tebe priznajem ne znam zašto hrabrosti nemaš da učiniš sto sam...
Pokušavajući naći onaj tunel života gdje smo tek ja i ti počeli da bi možda onda shvatila gdje griješim,ali bezuspješni su moji pokušaji...
Ja znam nisam savršena,ali želim da me voliš onakvu kakva sam...
Ako to do sad uspio nisi,vjeruj mi nećeš nikada...